Nedavno sam bio na večeri sa prijateljima, od kojih je jedan lovac. Ispričao je neke neverovatne stvari vezane za lovni turizam, a ja sam na osnovu razgovora sa njim i malo guglanja napisao tekst koji sledi.
Osamdesetih godina prošlog veka Srbija je od lovnog turizma ostvarivala prihode od oko petnaest miliona dolara, dok danas oni ne prelaze milion, uz tendenciju daljeg opadanja. Od 9000 lovaca godišnje, došli smo do brojke od 1500, uz napomenu da su Srbiju napustili oni bogatiji.
Lovci spadaju u imućnije turiste, koji vole da potroše i na posete znamenitostima kraja u kom love, da probaju lokalne specijalitete, upoznaju kafane. Novac koji ostavljaju tokom jedne posete meri se hiljadama dolara. Nekada je vlasnik nemačkih prodavnica „Horten" po jednom lovu ostavljao i do 2,5 miliona dolara.
Neki od uzroka propadanja lovnog turizma su toliko banalni da može da se pomisli da neko namerno uništava turizam, da bi lovci otišli u neke druge zemlje.
Srbija je jedina zemlja u okruženju koja lovcima dozvoljava da unose samo po jedan komad oružja, uz dodatnu nepotrebnu papirologiju, tako tipičnu za našu zemlju. Primera radi, u Hrvatsku ulaze sa dva komada oružja, a sve što im treba je lična karta!! Verovatno je neko „pametan" pomislio da će Srbija imati dodatni prihod od iznajmljivanja lovačkog oružja. Ali svako ko je bar upoznao nekog lovca zna da ni jedan lovac ne voli da koristi tuđe oružje. Da se ono čuva i održava i samo sa svojim oružjem se lovi.
Pored toga, lovci vole da sa svojom porodicom i prijateljima pojedu ono što ulove, naročito ako je reč o krupnijoj divljači. Zamislite to! :-) Da ne bude zabune, sve se to naplati. Pored naknade za odstrel, ukoliko žele i meso divljači, ono se naplaćuje po kilogramu, po postojećem cenovniku. Ali problem je u tome što se to meso ne može izneti iz Srbije. Razlog jednostavan: naš veterinarski pečat nije priznat u EU, nešto što bi moglo da se reši u vrlo kratkom roku, samo da neko odavde to pokrene.
Treći banalan razlog je taj što lovci u Srbiju mogu da uđu samo na graničnom prelazu Batrovci, a ranije su dolazili i preko Bačkog Brega, Batine i Bogojeva. Na ovaj način put im se produžava za 150 kilometara, što je mnogo, s obzirom da na raspolaganju imaju samo vikend. Razlog: Samo u Batrovcima postoji veterinar nadležan za puštanje lovačkih pasa!!!
Smeštajni kapaciteti su još jedan razlog zašto je stranih lovaca sve manje. Poseban problem je nedostatak boksova za smeštaj lovačkih pasa. Razlog: Mnogi objekti namenjeni za smeštaj lovaca su ruinirani i neupotrebljivi. Godine nebrige su učinile svoje.
Ono što je potrebno učiniti da bi se lovci vratili u Srbiju je promena carinskih propisa vezanih za unoš oružja, rešenje problema sa priznavanjem veterinarskog pečata u zemljama EU, obezbeđivanje adekvatnog smeštaja za lovce i lovačke pse, kao i hladnjača sa suvim ledom za čuvanje odstreljene divljači. Potrebna je i dodatna edukacija ljudi k
oji su zaduženi da prate lovce, ali i učenje stranih jezika.
Razvoj lovnog turizma je posebno značajan zbog toga što se lovna područja uglavnom nalaze u rubnim krajevima Srbije, osiromašenim i često opustošenim. Lovni turizam bi možda bio spas propasti tih krajeva. Ono što nam svakako ide na ruku je sve restriktivniji zakon o lovu u većini zemalja Zapadne Evrope, što sve veći broj lovaca tera ka jugoistoku Evrope.