Ne mogu da se setim ni kada smo se upoznali. Pretpostavljam krajem devedestih, dok sam radio na poslovima podrške nevladinim organizacijama u oblasti zaštite životne sredine. Sećam se samo da sam je od početka zapazio kao otresitu, neko bi rekao drčnu ženu. Retko se vidja tako krhko čeljade sa toliko energije i neposrednošću šta god da govori.
Susretali smo se na raznim konferencijama, ponekad proćaskali i van tih formalnih susreta. Nikada nisam posetio njenu organizaciju - nekako mi je Novi Pazar uvek bio uspitna stanica na putu ka drugim mestima (koliko god bio zavučen).
Nisam od nje ni mogao da očekujem drugo nego beskompromisnu borbu. Pogotovo protiv esktremista. Sa bilo koje strane da dolaze.
I sad vidim da joj moraju dodeliti policijsku zaštitu. Strašno.
Ne daj se Aida. Znam da nećeš i da ti ovo ne pišem.