Sofijin svijet

 Uživajte u novom blogu moga gosta - docsumann-a!

Ako je Keruak umjeo da ljudima otkrije neonsku dugu u barici ulja, onda je Danijel Žeželj u tu istu baricu umočio tešku metalnu šipku i njome iscrtao jedan jedinstven, mračan i ujedno divan svijet.
I nekako mi se čini da ga je, kao obris leša prilikom uviđaja, crtao direktno na mjestu radnje - na tvrdom gradskom asfaltu...Više poezija nego proza, Žeželjevi stripovi su sirovi i žestoki, a sam crtež masivan poput zvuka kakvog benda sa njujorške hardkor scene. Buka i bijes znaju prosto da provale sa tih crno-bijelih kvadrata kao sa koncertnih zvučnika, a onda ih najednom, u po kadra, presječe optimizam dječijeg crteža kojeg vjetar pronese kroz scenu netom okončanog revolveraškog obračuna, dok se barutni dimovi još sležu niz sivo betonsko poslijepodne.
Iako često zvuče kao NY HC, Žeželjevi stripovi mirišu kao neke fantastično ilustrovane bajke.
 

U stvari, oni i jesu bajke, surove urbane bajke, a u isto vrijeme humane i tople do suza. Upravo taj efekat je proizvelo moje prvo čitanje REX-a, u blago intoksiranom stanju, na zadnjem sjedištu jednog golfa dvojke, negdje na relaciji Vidikovac - Banovo Brdo. Jednostavno nisam bio ni približno spreman na isporučeni intezitet senzacija. Očekivao sam jednu mnogo običniju verziju klasično osvetničko-povratničke tematike sa pucačko razbijačkom kulminacijom na kraju. U suštinu, o tome se tu i radilo ... ali samo kako ... jebeno ... majstorski. Radnja data u glavnom toku ispresjecanom flešbekovima, grafički simboli koji dodatno komentarišu scene i upotpunjuju ukupnu atmosferu, crtež sav utopljen u duboke sjenke koje idealno naglašavaju težinu priče (inače prepoznatljiv Žeželjev crtački stil), inteligentno primjenjene grafičke tehnike koje, između ostalog, uključuju i obično fotokopiranje, a kao glavna poslastica - soundtrack, muzika (stihovi) Tom Waits-a koja se, savršeno uklopljena, valja sa radija razvaljenog ševroleta.

REX je ujedno i jedini Žeželjev strip koji se u integralnom obliku može naći na netu.

Naravno, pročitavši REX-a požurio sam da se domognem i ostalih Žeželjevih radova. I tako su jedan za drugim u moje krilo upadali Sofija, Sun City, Ritam Srca, Kuga ... Mislim da i sami predpostavljate i da ne moram dodatno da naglašavam - sve go masterpis do masterpisa.
Žeželjevo umjeće nije ostalo neprimjećeno u svijetu strip produkcije, pa su ga tako ubrzo "vrbovale" i velike mejnstrim izdavačke kuće kao što su Marvel i DC, za koje je uradio nekoliko (takođe odličnih) izdanja.
Meni je ipak od čitavog njegovog opusa, najdraži Sofija, zbirka priča o istoimenom policajskom detektivu, antiheroju, depresivcu sklonom drozi i kapljici (nešto kao dobri Bad Lieutenant:) koji živi kao samac na rubu samoubistva, a igrom bizarnih slučajeva, uvrnutim spletom okolnosti, i ponajviše zahvaljujući svojoj prostodušnoj naravi velikog dječaka, dijeli kosmičku pravdu onako spontano, trapavo - "iz prve".
Rekao bih da je u Sofiji najslikovitije dat Žeželjev komentar svijeta u kome živimo, sa sve korupcijom, kriminalom, drogama u školskom dvorištu, političkim nadrealizmom i apokaliptičnim bekgraundom.

Najemotivniji, da ne kažem najljubavniji Žeželjev strip je Ritam Srca, iz koga izdvajam bubnjarski solo na jedno cirka desetak stranica suvog crteža !?
Inače, muzika zauzima posebno mjesto među temama koje direktno obrađuje ili se tek pozadinski provlače kroz njegove priče. Takođe, često radi omote albuma i plakate za koncerte i muzičke festivale ( rok i džez ).

Žeželj je uradio još i gomilu ilustracija, plakata, naslovnih strana i još koječega još (i još ponešto), a sa svim tim se možete pobliže upoznati na njegovom oficijelnom sajtu. I da, slobodno zamislite da se preko omota svih njegovih strip albuma nalazi veliki, ukošeni i uokvireni natpis - PREPORUČUJEM!
Vremenom njegov stil se donekle mjenja, postajući sve svedeniji. Crtež se reducira na masivne, čiste linije i goli crno-bijeli kontrast uz odsustvo sivih nijansi i sjenki.

Zadnjh godina Žeželj upražnjava lajv performanse u kojima uz muzičku pratnju džez benda svoje žene, oslikava platna većeg formata radeći sa valjcima.

Šta još da vam kažem sem - čitajte, gledajte, uživajte ...