Život

ŽUTO PILE

razmisljam RSS / 28.02.2011. u 20:02

               Kupila nas je za sva vremena na prvom času koji nam je održala. Mi smo jedva disali obuzeti strahopoštovanjem prema velikoj školi u kojoj smo se našli, a iz ove perspektive gledano, mislim da ni njoj nije bilo ni malo jednostavnije. Bili smo joj prva generacija, bila je tek jedva dovoljno starija od nas da nam bude profesor i valjda da bi svima bilo lakše, zaigrala se sa nama asocijacija.
               Naredne četiri godine smo je skoro svakodnevno iznova pitali kada ćemo da ponovimo to neverovatno iskustvo koje nas je na čudesan način ponukalo da razmišljamo, uskačemo jedni drugima u reč, govorimo gotovo bez daha, otimamo se o mogućnost da iskažemo ono što naslućujemo i osećamo, smejemo se i nesputano mudrujemo...
               Onako poneseni, nismo ni primećivali da igru nastavljamo na svakom narednom času književnosti, ma o kom piscu i ma o kom delu da smo pričali. Jer da , svakako je trebalo znati barem nešto o istorijskom kontekstu u kojem je književnik živeo i delo nastajalo, trebalo se pozabaviti i njegovom biografijom, nije bilo naodmet ni pročitati po neku kritiku, ali nas je uglavnom puštala da iznosimo svoj lični doživljaj pročitanog, nenametljivo usmeravajući diskusiju u razumne okvire. Zbog toga smo o stihovima Branka Radičevića, onako svi u tom periodu uglavnom nesrećno zaljubljeni i duboko zabrazdili u večita pitanja života i smrti, raspredali puna tri časa, da bismo zatim neke lekcije iz gramatike i pravopisa učili nešto žurnije nego što je to nastavni plan zapovedao.
               Tačno je znala ko je čemu sklon, te smo na pismenim zadacima neizostavno imali tri teme: jednu strogo vezanu za pređeno gradivo, jednu nešto slobodniju, koja je mogla da se tiče pređenih lekcija ali i nije morala i jednu nesputano ikakvim okvirima osim granica naše mašte. Tako je svako mogao, prema sposobnostima i ineresovanjima, da pruži ono najbolje što je u tom trenutku imao u sebi.


               Pa smo mi odlepršali u svoje živote, a ona je ostala da nas dočekuje na maturskim godišnjicama, onako sitna i blaga, uvek nasmejana, iskreno srećna što nas ponovo vidi, sećajući se svakog poimence, tako da smo se zbog toga uvek osećali naročito povlašćenima.


               Nas dve smo uspostavile sasvim posebnu vezu. Možda zato što sam zbilja volela da pišem, toliko, da sam na prstima večito imala žuljeve od olovke. Reči su mi bile omiljene igračke, pa sam ih pretvarala u stihove, u dnevničke zapise, u duga pisma... Osećala je tu moju posvećenost i podržavala je i usmeravala koliko god joj je to moja tinejdžerska samoljubivost dopuštala.
               Moguće da su nas povezali i bliski majski rođendani, a nije daleko od pameti da smo se jednostavno pronašle na nekom lepom balansu u kome je ona i dalje bila profesor a ja đak, ali smo mogle da se družimo i da uživamo u uzajamnoj bliskosti.
               Godinama smo se dopisivale. Zasipala sam je hrpama ispisane hartije u kovertima koje sam pravila od najšarenijih stranica časopisa ( od kojih su poštari vrlo verovatno dolazili na ivicu nervnog sloma ) i u koje sam uspevala da upakujem sve što mi se događalo , šta sam osećala i o čemu sam razmišljala kroz potok vremena. U suštini, bili su to dnevnički zapisi sa adresom koje je ona uvek pažljivo iščitavala i zaokruživala svojim odmerenim, razumevajućim i razložnim komentarima.
               I ona i ja smo uglavnom pisale o meni, to tek sada shvatam. Svoj život je nekako uspevala da drži po strani, nije me uplitala u njega, a ni ja nisam pokazivala neku preteranu radoznalost. U stvari, bilo mi je neprijatno da je pitam ono što sam želela da znam - nekako, činilo mi se da ću iskazati manjak domaćeg vaspitanja ako budem insistirala na odgovorima. Ona je opet izbegavala suviše lične priče i prećutno smo se toga držale.
               Ostala je rano udovica, penzionisala se pre vremena, jer đaci, kako mi je rekla jednom prilikom, više nisu bili isti, sve je postalo daleko napornije i teže i izgubila je negdašnji elan i motivaciju. Za svoju dušu je slikala neke svedene i mirne i po malo zagasite cvetove, honorarno se bavila lekturom, tek da ne sedi dokona, a ja sam nenadano pogubila reči i olovka mi je postala teška i nezgrapno mi je stajala u ruci i zaboravila sam kako se pišu i najobičnije rečenice.
               Tako sam prestala da joj se javljam.

               Kasnije se sve dogodilo kao u magnovenju.
               Misleći da još uvek na raspolaganju imam svo vreme ovog sveta, sela sam i u jednom dahu joj, kuckajući po tastaturi pošto mi prsti i dalje nisu prihvatali olovku, istresla sve nakupljene nedoumice i nedorečenosti i mrzovolje i nezadovoljstva i zbunjenosti i pabirke srećica i lepih misli. Uz grižu savesti zbog činjenice da odštampana slova nemaju dušu i da nikako ne mogu zameniti pismo pisano rukom, spakovala u koverat, poslala i istog trenutka krenula da pišem još...
               To pismo nikada nisam dovršila, jer više nisam imala kome da ga adresiram. Kada sam je pozvala telefonom da joj čestitam rođendan, saznala sam od jedne njene prijateljice da je teško bolesna. Detinjasto sam htela da verujem da se mora izvući, jer je sasvim u redu da dobar čovek ozdravi čak i kada su prognoze najlošije.


                Volela bih da je se sećam onako kako je sebe opisala u poslednjem pismu koje mi je poslala. Sedi nekog sunčanog senovitog popodneva u bašti i piše mi, a žuto pile joj kljucka trag olovke po hartiji.



Komentari (65)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 20:11 28.02.2011

:(

Detinjasto sam htela da verujem da se mora izvući, jer je sasvim u redu da dobar čovek ozdravi čak i kada su prognoze najlošije.
razmisljam razmisljam 20:48 28.02.2011

Re: :(

Хвала, АО.
Необично је то колико смо склони неприхватању непријатних животних чињеница. Нисам мала, нисам наивна, а опет сам допустила себи да се надам и да желим и да не верујем у лоше исходе...
Ваљда другачије и не иде...

mirelarado mirelarado 20:30 28.02.2011

*****

Misleći da još uvek na raspolaganju imam svo vreme ovog sveta


Обично тако мислимо, а време је неумољив џелат... Срећом, ту је дар за писање и могућност да се на овако леп начин захвалиш професорки која је оставила траг у твом одрастању и животу.

razmisljam razmisljam 20:58 28.02.2011

Re: *****

mirelarado

Обично тако мислимо, а време је неумољив џелат...


Непредвидив, неселективан и бездушан...
А опет, и даље се ослањамо на њега јер нам, ваљда, ништа друго ни не преостаје.


mirelarado mirelarado 21:06 28.02.2011

Re: *****

razmisljam
mirelarado

Обично тако мислимо, а време је неумољив џелат...


Непредвидив, неселективан и бездушан...
А опет, и даље се ослањамо на њега јер нам, ваљда, ништа друго ни не преостаје.


И на сећање. То нам нико не може одузети... док смо ту.


razmisljam razmisljam 21:18 28.02.2011

Re: *****

mirelarado

И на сећање. То нам нико не може одузети... док смо ту.


Ту си у праву. И зато је у овој причи ово један незаобилазан цвет:


bocvena bocvena 21:01 28.02.2011

Svaki profesor jezika

radi za bar jednog ovakvog đaka.
Iz generacije u generaciju.
Veliko obostrano bogatstvo.

razmisljam razmisljam 21:28 28.02.2011

Re: Svaki profesor jezika

bocvena

Svaki profesor jezika
radi za bar jednog ovakvog đaka.
Iz generacije u generaciju.
Veliko obostrano bogatstvo.


Пишем - бришем.
Опонирала бих ти, из неких искустава са сопственом децом, а са друге стране ме радује што ово што си написала делује као тврдња о којој не може да се расправља јер представља непобитну чињеницу.

Драго ми је што мислиш да је тако. Значи, није све изгубљено за ове клинце што тренутно покушавају да досегну одраслост.

uninamama uninamama 22:18 28.02.2011

Re: Svaki profesor jezika

Svaki profesor bilo čega radi za bar jednog sličnog đaka u generaciji!

Jeste istina, i koliko god, kao roditelji, sumnjali u to, verujte da je tačno!!!

Predivan tekst... Hvala u ime profesije.
razmisljam razmisljam 22:49 28.02.2011

Re: Svaki profesor jezika

uninamama

драго ми је што си завирила у ову причу. Добродошла.



Svaki profesor bilo čega radi za bar jednog sličnog đaka u generaciji!

Jeste istina, i koliko god, kao roditelji, sumnjali u to, verujte da je tačno!!!


Убедиле сте ме ти и bocvena.
Наравно, знам да постоје дивни посвећеници свом позиву и деци, али, на жалост, ретко сам их сретала последњих година. Но, без обзира на све, верујем да многи клинци ипак имају по неког таквог у свом животу и да ће имати чега да се сећају и шта да понесу са собом као емотивни пртљаг у одрастање.

Predivan tekst... Hvala u ime profesije.


Хвала теби на лепим речима.
Желим ти од срца да сећање на тебе и све друге истински предане свом послу неко понесе у живот као посебност и подршку.
razmisljam razmisljam 21:09 28.02.2011

Мала напомена

Ово није in memoriam. Никако. Зато ову причу нисам тако ни обележила.
Прошло је већ довољно времена од почетне туге, да могу да будем тек благо сетна и да на миру и са топлином пребирам по успоменама.
Зато сам желела да причамо о људима који су у нама оставили трага, који су учинили да будемо бољи и потпунији, били они још са нама или не.
И због тога је овде право место за радост и добро расположење и лепе мисли и позитивну енергију.
Знам да би моја драга професорица била задовољна што поново пишем и што пишем на овом месту.
Дакле, играјмо се асоцијација.
И тугујмо што мање.

kukusigameni kukusigameni 22:53 28.02.2011

Re: Мала напомена

Зато сам желела да причамо о људима који су у нама оставили трага, који су учинили да будемо бољи и потпунији, били они још са нама или не.


U meni niko nije ostavio trag i niko nije ucinio da budem bolji, a kamoli dobar. Nisam ni potpun. Sav sam iz delova. Suprotno tome, tragove sam ostavljao svuda i u svakom ali niko te tragove nije pratio. A i kako bi?! Pa mene nema ili ispravno govoreci, nema me u celini. Sazdan sam iz nikad spojenih delova, i nisam dobar... a ni bolji necu biti. Svaki moj deo ima svoje vreme, drugacije i pogresno. Jedan deo je zeleo da se spoji sa drugim ali avaj. Spojiti rasuto, zalepiti polomljeno, okrpiti pocepano. Da, to sam ja. Parcici, komadici, delovi, mrve, aha, mrve koje hleb nikada nisu bile, niti ce biti.
Ja sam... ja sam... kukusigameni.




razmisljam razmisljam 23:49 28.02.2011

Re: Мала напомена

kukusigameni

U meni niko nije ostavio trag i niko nije ucinio da budem bolji, a kamoli dobar. Nisam ni potpun. Sav sam iz delova. Suprotno tome, tragove sam ostavljao svuda i u svakom ali niko te tragove nije pratio. A i kako bi?! Pa mene nema ili ispravno govoreci, nema me u celini. Sazdan sam iz nikad spojenih delova, i nisam dobar... a ni bolji necu biti. Svaki moj deo ima svoje vreme, drugacije i pogresno. Jedan deo je zeleo da se spoji sa drugim ali avaj. Spojiti rasuto, zalepiti polomljeno, okrpiti pocepano. Da, to sam ja. Parcici, komadici, delovi, mrve, aha, mrve koje hleb nikada nisu bile, niti ce biti.
Ja sam... ja sam... kukusigameni.


Види, овако. На жалост, морам бити отворена и сурово реална: теби помоћи нема.
Али, хајдемо од почетка, не бих ли успела да те сасвим уверим у то.

Питања:

1. Да ли си икада срео некога ко је потпун?
2. Да ли си добро завирио у свако ћоше себе у потрази за траговима? Можда су и други са тобом прошли као ти са другима - нико није умео да прати...
3. Како знаш да нећеш бити бољи?
4. Какве су то мрве које никада нису биле хлеб?
5. Је ли ти доста питања за почетак?

Чињенице:

1. Сви су саздани од парчића које треба лепити, крпити, спајати... Према томе, ниси изузетак.
2. Требало би да увек може да се буде бољи. Подразумева се улагање становитих напора.
3. Трагови постоје у свима - само их треба препознати.
4. Ако су трагови од мрва, покљуцкају их птице...
5. Нећу даље да се правим паметна.

kukusigameni kukusigameni 00:00 01.03.2011

Re: Мала напомена

1. Да ли си икада срео некога ко је потпун?

Jednom. Bio je to jedan potpun kreten.
2. Да ли си добро завирио у свако ћоше себе у потрази за траговима? Можда су и други са тобом прошли као ти са другима - нико није умео да прати...

Nisam. Lenj sam. To je opsta karakteristika svakog ko nije ceo. Jer da bi zavirio, mora da pokrene komplikovan mehanizam koji sve delove ili barem vecinu njih natera da vire.
3. Како знаш да нећеш бити бољи?

Samo mi jos to fali.
4. Какве су то мрве које никада нису биле хлеб?

Bezuspesne.
5. Је ли ти доста питања за почетак?

Na ovo pitanje se ceka odgovor jer mi nisu svi delovi prisutni. Sto bi se reklo: Nemamo kvorum.
kukusigameni kukusigameni 00:23 01.03.2011

Re: Мала напомена

razmisljam razmisljam 00:59 01.03.2011

Re: Мала напомена

r 1. Да ли си икада срео некога ко је потпун?
k Jednom. Bio je to jedan potpun kreten.


На који начин си то успео да утврдиш?


r 2. Да ли си добро завирио у свако ћоше себе у потрази за траговима?
k Nisam. Lenj sam. To je opsta karakteristika svakog ko nije ceo. Jer da bi zavirio, mora da pokrene komplikovan mehanizam koji sve delove ili barem vecinu njih natera da vire.


Препоручујем ти да набавиш једног малог белог миша са оним окицама као зифтани дугмићи - њима је у опису бивствовања да однекуд вире. Мислим да ће ти бити од велике помоћи, а можда успут нешто и изгрицка па уприличи кратак спој који те натера да се покренеш.


r 3. Како знаш да нећеш бити бољи?
k Samo mi jos to fali.


А да ли ти недостаје?


r 4. Какве су то мрве које никада нису биле хлеб?
k Bezuspesne.


Ја бих написала неуспешне, али нећу да се мешам.


r 5. Је ли ти доста питања за почетак?
k Na ovo pitanje se ceka odgovor jer mi nisu svi delovi prisutni. Sto bi se reklo: Nemamo kvorum.


Е, па онда ништа.
razmisljam razmisljam 01:04 01.03.2011

Re: Мала напомена

reanimator reanimator 15:11 01.03.2011

Re: Мала напомена

Ово није in memoriam. Никако. Дакле, играјмо се асоцијација.
И тугујмо што мање.

Prihvata se!
U to ime :
Zasipala sam je hrpama ispisane hartije u kovertima koje sam pravila od najšarenijih stranica časopisa ( od kojih su poštari vrlo verovatno dolazili na ivicu nervnog sloma )

Je l' ovo kad je bila u vojsci?
razmisljam razmisljam 17:07 01.03.2011

Re: Мала напомена

reanimator
Ово није in memoriam. Никако. Дакле, играјмо се асоцијација.
И тугујмо што мање.

Prihvata se!


Ала ми је драго што се тако лепо разумемо.

U to ime :
Zasipala sam je hrpama ispisane hartije u kovertima koje sam pravila od najšarenijih stranica časopisa ( od kojih su poštari vrlo verovatno dolazili na ivicu nervnog sloma )

Je l' ovo kad je bila u vojsci?


Не. То је када сам ја била војникиња.

Jukie Jukie 02:58 02.03.2011

Re: Мала напомена

razmisljam
Какве су то мрве које никада нису биле хлеб?

Neke mrve su od štrudle
razmisljam razmisljam 13:20 02.03.2011

Re: Мала напомена

Jukie

Neke mrve su od štrudle


Теби ништа не промиче.
Некако, и сама сам дошла на идеју да све мрве не морају да потичу искључиво од хлеба, али нисам хтела да компликујем ситуацију.

Је ли по вољи мало штрудле?

fantomatsicna fantomatsicna 21:25 28.02.2011

Uvek

je tuzno kad ljudi koji ostave trag u nasem zivotu nestanu.Lepo je da ih se secamo .
razmisljam razmisljam 21:52 28.02.2011

Re: Uvek

fantomatsicna


увек је посебно када откријемо да је неко оставио некакав јасан и препознатљив траг у нама. То се посебно броји у истинске лепоте живљења.


Jelica Greganović Jelica Greganović 22:31 28.02.2011

Re: Uvek



razmisljam razmisljam 23:22 28.02.2011

Re: Uvek

Јелице



dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:26 28.02.2011

Cini mi se

da o tom vremenu, o kome pises je svima bilo lakse. Prosvetnim radnicima, djacima, roditeljima, ili mi se tako sa ove distance cini. Moja majka je bila profesor o kome se i dan danas i posle dvadeset i pet godina prica u superlativima. Ponos, seta, sve je pomesano. Pisi joj pisma, ja mamina od ucenika iz celog sveta jos uvek cuvam.
razmisljam razmisljam 23:34 28.02.2011

Re: Cini mi se

dusanovaiivanovamama

Cini mi se
da o tom vremenu, o kome pises je svima bilo lakse. Prosvetnim radnicima, djacima, roditeljima, ili mi se tako sa ove distance cini. Moja majka je bila profesor o kome se i dan danas i posle dvadeset i pet godina prica u superlativima. Ponos, seta, sve je pomesano.


Не знам баш да ли је било лакше. Другачије, свакако. Некако, ствари су биле јаснијих граница, прецизније дефинисане, чвршће постављене. Сада, као да све по мало измиче контроли и изгледа да је потребно уложити далеко више труда да се постигну неке ствари које би требале да се подразумевају.
Ово говорим из перспективе неког ко је, као и ти, растао уз мајку омиљену учитељицу/професорицу. Ја сам се чак једини пут у животу почупала са другарицом из улице око тога чија је учитељица боља ( њој је предавала моја мама ) .
Што кажеш, све је некако помешано... Али, и кад боли, боли на неки леп начин, ако разумеш шта желим да кажем.


Jukie Jukie 03:15 02.03.2011

Re: Cini mi se

dusanovaiivanovamama
da o tom vremenu, o kome pises je svima bilo lakse. Prosvetnim radnicima, djacima, roditeljima, ili mi se tako sa ove distance cini.

razmisljam
.Не знам баш да ли је било лакше. Другачије, свакако. Некако, ствари су биле јаснијих граница, прецизније дефинисане, чвршће постављене. Сада, као да све по мало измиче контроли и изгледа да је потребно уложити далеко више труда да се постигну неке ствари које би требале да се подразумевају.

Bilo je lakše baš zato što je bilo preciznije definisanih granica; one su davale sigurnost pa znaš da možeš da istrčiš napolje, vidiš šta ima i vratiš se i sve je u redu. Danas je školski sistem više ledina nego bašta. Te sigurnosti je nestalo.
razmisljam razmisljam 13:27 02.03.2011

Re: Cini mi se

Jukie

Bilo je lakše baš zato što je bilo preciznije definisanih granica; one su davale sigurnost pa znaš da možeš da istrčiš napolje, vidiš šta ima i vratiš se i sve je u redu. Danas je školski sistem više ledina nego bašta. Te sigurnosti je nestalo.


А ако то што си рекао окренеш тумбе, ледина је идеалан изазов да се од ње направи башта. Све ти равно, нетакнуто, празно, па можеш да се размахнеш, даш машти на вољу и кренеш да правиш чуда.

Ништа баш није тако једноставно. Уосталом, свака башта је некада била само пустопољина, зар не? И требало је уложити невероватно много труда да се од ње направи нешто лепо, корисно и пријатно за око.

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 18:50 02.03.2011

Re: Cini mi se

razmisljam


Што кажеш, све је некако помешано... Али, и кад боли, боли на неки леп начин, ако разумеш шта желим да кажем.



Naravno

razmisljam razmisljam 19:06 02.03.2011

Re: Cini mi se

mlekac mlekac 03:29 01.03.2011

Pretece me Jelica

sa piletom!
Al' vidi ove - iako nisu zuti.


Inace, opet radimo na istoj frekvenciji. Tako se ja setila, onomad, jednog divnog starijeg bivseg kolege, samo da bih ustanovila kako je preminuo jos dok sam bila u Bw...

razmisljam razmisljam 16:20 01.03.2011

Re: Pretece me Jelica

mlekac

Preteče me Jelica sa piletom!
Al' vidi ove - iako nisu zuti.


Пилићи су чудо једно нежно. Не памтим када сам неко последњи пут држала међу длановима, али ипак се јасно сећам оних брзих откуцаја маленог срца и топле мекоће жутог паперја. И некако ми баш зато посебно лепа она слика коју сам решила да урамим у оквир сећања на моју професорицу.

Inace, opet radimo na istoj frekvenciji. Tako se ja setila, onomad, jednog divnog starijeg bivseg kolege, samo da bih ustanovila kako je preminuo jos dok sam bila u Bw...


Сећала сам је се ја често и пуно. Писала јој и даље дуга писма, али не на папиру, већ као дуге унутрашње монологе... Некако, увек је била присутна у мом животу, без обзира на привидно ћутање. А време је прролазило и прошло, за њу, сасвим, док сам се ја премишљала...


loader loader 11:32 01.03.2011

Cvetić i belina koja...








razmisljam razmisljam 16:34 01.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

Сећате ли се овога, mr.loader?

loader
Vaša negdašnja nastavnica srpskog sad se hvali vama, srkućući kaficu sa komšinicama i pogledajući napolje, kroz čipkanu zavesicu na prozoru kao da u dnu sokaka traži neke od ondašnjih slika...

razmisljam
Mr.loader,
како бих само волела да сте у праву! На жалост, моје наставнице српског већ пар година нема међу нама ( али то је друга прича која чека на ред ). Мада, сигурна сам да би се веома радовала што сам после низа година поново почела да се дружим са речима на овакав начин.


Ето, прича је стигла на ред...
Хвала и за цветић и за белину. Обоје ми говоре тако много.

Белина:



loader loader 00:18 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...







Ko razume belinu,
ima pravo da uživa u mirisu cvetića





loader loader 00:22 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

Сећате ли се овога, mr.loader?

Sećam se.
Mislim, prepoznao sam čim sam video početak pasusa...
Mada, vuče mi se misao da takve stvari, koje spadaju u izrazito lična sećanja i slike, ne treba komentarisati tako, spolja, što sam ja tada učinio.

razmisljam razmisljam 01:13 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader

Ko razume belinu,
ima pravo da uživa u mirisu cvetića



razmisljam razmisljam 01:52 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader
Mada, vuče mi se misao da takve stvari, koje spadaju u izrazito lična sećanja i slike, ne treba komentarisati tako, spolja, što sam ja tada učinio.


Провлачи се по Блогу прича о томе да ова сокоћала помоћу којих разговарамо имају гремлинску нарав и веома радо чине да све што је написано изненада нестане. Е, па, дакле, управо сам искусила тако нешто.

А хтедох Вам рећи следеће: свако од нас преврће негде по џеповима неку такву мисао. То само по себи не значи много. Кажемо нешто што делује примерено, а испостави се да смо такли где можда нисмо требали. У неким приликама, незнање и необавештеност су сасвим прикладни и довољни изговори. Наравно, не увек...
Што се Ваше сличице тиче, оставила је у мени пријатно уверење да би било управо тако да се нити живота нису умрсиле и покидале.
Према томе, ако се ја уопште нешто питам, слободно пустите ту мисао да одлепрша...

loader loader 03:13 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

Pa... .. vi se pitate - dileme nema.
Hvala na mudrom i staloženom odgovoru.



loader loader 03:25 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...


... belinu,
ima pravo da uživa u mirisu cve...

Nećete verovati - večeras mi se, ne znam ni sam otkud, na ivici tastature, uz dugme Shift, pojavila mala bubamara ! Stavio sam je na dlan. Što se dizajna tiče, sve je kako treba: okrugli crveni kaputić sa tamnim tufnama; ostatali delovi dizajna uobičajeni, tj. veoma diskretni. Pažljivo sam je stavio na naslagane kutije sa diskovima. Jedno vreme je tu ostala, nepomična. Maločas videh da se nekud premestila. Eto. Čitav događaj !
razmisljam razmisljam 13:34 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader
Pa... .. vi se pitate - dileme nema.


Дакле, онда је све решено. Надам се да је жуљајућа мисао већ одавно избегла Вашем погледу.



Hvala na mudrom i staloženom odgovoru.


Драго ми је да сам помогла да се решите непријатног самогрицкања.
razmisljam razmisljam 13:43 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader

Nećete verovati - večeras mi se, ne znam ni sam otkud, na ivici tastature, uz dugme Shift, pojavila mala bubamara ! Stavio sam je na dlan. Što se dizajna tiče, sve je kako treba: okrugli crveni kaputić sa tamnim tufnama; ostatali delovi dizajna uobičajeni, tj. veoma diskretni. Pažljivo sam je stavio na naslagane kutije sa diskovima. Jedno vreme je tu ostala, nepomična. Maločas videh da se nekud premestila. Eto. Čitav događaj !


Значи, походила Вас ноћас срећица и прошетала Вам дланом. Сасвим посебан догађај, неоспорно. И вредан приче...Лепо од Вас што сте је урамили на овом месту.



( А зашто не бих веровала? )
loader loader 19:24 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

Ovo skrivena kamera? :) ... Upravo ovako izgledaše scena!

. . . . .
O samoj bubamari da i ne govorim. Ona je baš ista.
razmisljam razmisljam 19:47 02.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader
Ovo skrivena kamera? :) ... Upravo ovako izgledaše scena!

. . . . .
O samoj bubamari da i ne govorim. Ona je baš ista.


Није, mr.loader, немајте бриге и престаните већ једном да се тако престрашено осврћете око себе.

Ви сте тако лепо дочарали тренутак, а ја сам, са своје стране, визуелизовала на прави начин и ето...


loader loader 01:37 03.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

... а ја сам, са своје стране, визуелизовала ...



Baš je lepo ispalo
Trebalo bi bubamare uvrstiti u počasne insekte našeg detinjstva

razmisljam razmisljam 01:55 03.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader

Trebalo bi bubamare uvrstiti u počasne insekte našeg detinjstva


Што ме ( а ствааарррно не знам зашто ) подсети:

Taši, moja, pa moja,
Nosi deda šeboja,
Na šeboju šara,
To je bubamara.
Bubamara lepeta,
Ne boji se deteta,
Na ruku mu sleta
Sa šeboja cveta.

J.J.Zmaj


loader loader 10:22 03.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

Bubamara lepeta,
Ne boji se deteta,

. . . To je to !
razmisljam razmisljam 16:13 03.03.2011

Re: Cvetić i belina koja...

loader
. . . To je to !




Dr M Dr M 13:06 01.03.2011

Moja prva desetka


Prvi kolokvijum. Dobroćudni docent započinje opuštajuću konverzaciju lakim pitanjem:

"Kolega, ko Vam je predavao biologiju u gimnaziji"?

"V... S......", sledi odgovor.

"Fino, na to već imate devetku. Da li želite da odgovarate za 10"?


Nikad ne propuštam priliku da ispričam ovo, kad god počnu generalizacije..." profesori ovakvi, profesori onakvi..."
razmisljam razmisljam 16:47 01.03.2011

Re: Moja prva desetka

Dr M
Prvi kolokvijum. Dobroćudni docent započinje opuštajuću konverzaciju lakim pitanjem:

"Kolega, ko Vam je predavao biologiju u gimnaziji"?

"V... S......", sledi odgovor.

"Fino, na to već imate devetku. Da li želite da odgovarate za 10"?


Nikad ne propuštam priliku da ispričam ovo, kad god počnu generalizacije..." profesori ovakvi, profesori onakvi..."



Лепа прича, dottore.
И слажем се, генерализације су прилично блесава ствар, ма о чему да се разговара. Велика је ова наша капа небеска, а под њом разних створова...
Наравно, не верујем да су сви професори
onakvi
-има и
ovakvi
х о којима причамо са посебним задовољством.

Када сам ја била средњошколка, имала сам срећу да ме учи плејада старих, искусних, добрих професора. Млађи су учили од њих. А онда је дошло усмерено образовање и већина их се разбежала из просвете главом без обзира. Остали су само они најупорнији.

sesili sesili 15:40 01.03.2011

Generalizacija

Sećam se zauvek profesora srpsko-hrvatskog (!) iz srednje škole. Takva blagost, a odlučnost da nas nauči mnogo čemu - ne samo iz svog predmeta, ne može da se zaboravi. Ali, moja seta je skorašnja. Moja draga kuma, koju sam venčala u drugom braku i koja je živela u obližnjem mestu. Čule smo se redovno, vidjale kad god je bilo moguće. Bila je mnogo bolesna zadnjih godina, ali je to nekako prevladavala. Zadnjeg meseca njenog života (a ništa nije ukazivalo na to) nešto mi nije dalo da se javim. Znaš ono - sutra ću. Kada sam je jednog vrelog jutra, letos, pozvala, čujem glas njene ćerke koja živi u Londonu: mama je jutros umrla! Neću skoro sebi da oprostim to "sutra". Ali, uvek je u mom
razmisljam razmisljam 16:59 01.03.2011

Re: Generalizacija

sesili
Neću skoro sebi da oprostim to "sutra". Ali, uvek je u mom


Сесили, драга, тако то некако изгледа бива. Свакодневница нас некако збрза, запетља, слуди, заокупи својом захтевном рутином, па почињемо да заборављамо шта су стварни приоритети, све решавајући ситне баналности од којих мислимо да је живот саткан. А онда то сутра никада не дође и останемо са својим мутним грижама савести без шансе да било шта променимо, кивни на себе а и на оне који су нам побегли на другу страну а да нису сачекали онај тренутак који би нама можда више одговарао...

Најзанимљивије је што никада до краја не научимо лекцију и веома често у сличним ситуацијама поново одлажемо до неког тако неизвесног сутра...

На крају, неретко, време нам исцури између прстију...



sesili sesili 18:02 01.03.2011

Re: Generalizacija

Hvala, divna fotografija. Išla sam do mojih unuka, Marko 2,5 godine i Uroš 5 meseci. Zasladili su mi veče i to bude neka ravnoteža u životu, svako osećanje i sećanje ima svoje mesto. Pozdravljam te.
razmisljam razmisljam 18:50 01.03.2011

Re: Generalizacija

sesili
Hvala, divna fotografija. Išla sam do mojih unuka, Marko 2,5 godine i Uroš 5 meseci. Zasladili su mi veče i to bude neka ravnoteža u životu, svako osećanje i sećanje ima svoje mesto. Pozdravljam te.


Равнотежа дружења са унуцима ( благо баки ):



Узвраћам поздраве.
docsumann docsumann 19:57 01.03.2011

zabrljaj


nema napretka
u tvom radu
samo trapavo tapkanje u mjestu
koje - piči li piči

i
nema tu nikakve lucidne intuicije
nikakvog proročkog dara
tek puko nabadanje mastilom po mraku

od sto pokušaja – tri uspješna
od tristo – pet

ali kad se to desi
ti magični izuzeci
e, tad stavljaj akcenat
na ono što si govorio
skreći pažnju
afektiraj

i probaj da im usput uvališ i ostale radove
razmisljam razmisljam 22:28 01.03.2011

Re: zabrljaj

Уф, doc, у силна си ме премишљања бацио овим својим прилогом. Како сам и иначе пуна самопоуздања, на прво, друго треће...двадесето читање стекла сам утисак да врло суптилно износиш мишљење о мом досадашњем блогерском учинку. Па сам решила да си у ствари у праву, и да нисам ни требала да се упуштам у авантуру блогописанија на своју руку и са својим малим и безначајним темама... Па сам се постидела и кренула у преиспитивања... Па нисам знала шта да ти одговорим и шта уопште да радим...

Па сам онда још мало размишљала и дошла на идеју да мора да постоји још барем један начин да се написано прочита, а да се не прихвати лично...

Надам се да сам у праву...



Волим када кроз коментаре поклањаш своје стихове.
docsumann docsumann 15:46 02.03.2011

Re: zabrljaj

Па сам онда још мало размишљала и дошла на идеју да мора да постоји још барем један начин да се написано прочита, а да се не прихвати лично...

Надам се да сам у праву...


Da, u potpunosti

Ovo sam napisao prije 7-8 godina i u originalu naslov je glasio Intimna Samokritika, dakle bilo je upuceno meni licno

e, tad stavljaj akcenat
na ono što si govorio


I inace, posljednje pjesme sam pisao u prvoj polovini dvijehiljaditih ( a vecinu jos u 90-tim ). Ponekad mi se u;ini da bi neke bile adekvatan komentar na temu , pa ih i upotrebim u tom smislu.

A ti samo nastavi sa postovanjem, ide ti vise nego dobro. Ovaj je npr. pravi mali biser plemenitosti i topline.



razmisljam razmisljam 17:57 02.03.2011

Re: zabrljaj

Хвала ти на разјашњењу, doc.
Бива да ми је сада мало лакше. Јер, песма је баш (само)критична и погађа право у мету. Како год, имаћу је на уму негде у неком прикрајку свог крхког самољубља да ме одржава на правом путу.

Као што рекох, мени се баш допада када своје стихове искористиш као коментаре. Уживам да их читам ( осим када ме збуне , мада, чак и тада...).

A ti samo nastavi sa postovanjem, ide ti vise nego dobro. Ovaj je npr. pravi mali biser plemenitosti i topline.


Прија ми твоја подршка и радује ме.
Благодарим.


nezezajsesmene nezezajsesmene 08:40 02.03.2011

Re: jedno neisporučeno pismo

"Misleći da još uvek na raspolaganju imam svo vreme ovog sveta, sela sam i u jednom dahu joj, kuckajući po tastaturi pošto mi prsti i dalje nisu prihvatali olovku, istresla sve nakupljene nedoumice i nedorečenosti i mrzovolje i nezadovoljstva i zbunjenosti i pabirke srećica i lepih misli."

To što si napisala draga RAZMIŠLJAM dirnulo me je duboko i pogodilo u najosetljiviju tačku, u srce. Rasplakala si me.
Ja sam svoju omiljenu nastavnicu srpskohrvatskog pronašla posle 22 godine u Beogradu, kao profesora književnosti u penziji i lektora srpskohrvatskog jezika. Rastanak i susret je bio dirljiv. Ali suze danas zbog toga nisu potekle, one su zbog pokojne majke. Nekoliko mrzovoljnih dana olovka je bila teška i reči nisam pronašla, a ni vremena da sednem i razmislim malo.
Mnogo je propuštenih telefonskih razgovora. Majka me molila da je češće zovem. Bila je prikovana zbog teške bolesti za krevet, a telefonski račun je bio velika stavka u budžetu mog supruga i mene. Ah, kako žalim i pamtim reči: Sine moj, Gane, pa koliko košta taj telefon , da ti mama da pare?!"...

Sad mogu samo da plačem i žalim, vreme ne mogu da vratim, a ni majku ni mogućnost da joj kažem :"Izvini mama, suviše sam bila zauzeta svojim životom, ali kajem se, oprosti mi!"

Divna si "razmišljam, i dobra si učenica, profesorka se tobom ponosila,to je sigurno.
A mi komentatori smo počastvovani kako se ti igraš rečima i kako ih sitno vezeš tu na belini ekrana!

Sve čestitke!

I molim te,draga razmišljam, sledeći put nešto veselo!
razmisljam razmisljam 14:02 02.03.2011

Re: jedno neisporučeno pismo

nezezajsesmene

To što si napisala draga RAZMIŠLJAM dirnulo me je duboko i pogodilo u najosetljiviju tačku, u srce. Rasplakala si me.
Ja sam svoju omiljenu nastavnicu srpskohrvatskog pronašla posle 22 godine u Beogradu, kao profesora književnosti u penziji i lektora srpskohrvatskog jezika. Rastanak i susret je bio dirljiv. Ali suze danas zbog toga nisu potekle, one su zbog pokojne majke. Nekoliko mrzovoljnih dana olovka je bila teška i reči nisam pronašla, a ni vremena da sednem i razmislim malo.
Mnogo je propuštenih telefonskih razgovora. Majka me molila da je češće zovem. Bila je prikovana zbog teške bolesti za krevet, a telefonski račun je bio velika stavka u budžetu mog supruga i mene. Ah, kako žalim i pamtim reči: Sine moj, Gane, pa koliko košta taj telefon , da ti mama da pare?!"...

Sad mogu samo da plačem i žalim, vreme ne mogu da vratim, a ni majku ni mogućnost da joj kažem :"Izvini mama, suviše sam bila zauzeta svojim životom, ali kajem se, oprosti mi!"

Divna si "razmišljam, i dobra si učenica, profesorka se tobom ponosila,to je sigurno.
A mi komentatori smo počastvovani kako se ti igraš rečima i kako ih sitno vezeš tu na belini ekrana!

Sve čestitke!

I molim te,draga razmišljam, sledeći put nešto veselo!


Жао ми је што сам те расплакала. Опет, сузе умеју да буду лековите - спирају наплаве горчине и туге, прочишћавају оно тајанствено место на коме нам обитава душа, доносе барем по неки тренутак мира и релаксације...
Знам да ти ово није нека утеха, с обзиром на причу коју си испричала. Ништа није. Али, време не може да се врати, пропуштено најчешће нисмо у стању да надокнадимо, и некакво кајање нам не гине.
Према томе, једино што нам остаје је да научимо да живимо са тим.
Нико није рекао да је лако. Са друге стране, ко зна шта би нам уносило неспокој и да смо урадили све онако како сада мислимо да је требало. Просто, не постоји извесност мирне савести ма колико се око нечега или некога трудили. Увек ће се појавити сумња да се могло још више...


Хвала ти на комплиментима. Пријају.

А за следећи пут...Пааа...ништа не могу да обећам.


nezezajsesmene nezezajsesmene 20:41 02.03.2011

Re: jedno neisporučeno pismo

razmisljam razmisljam 00:10 03.03.2011

Re: jedno neisporučeno pismo

Кутија за чување само лепих успомена :

kick68 kick68 23:14 02.03.2011

lepo je da

ste imale jedna drugu...

Ne slusam mnogo Céline, nije bas po mom ukusu, ali lepa joj je ova pesma i tekst me je podsetio na nju. Evo i prevoda:
In my absence, sometimes, no doubt
I could get away
As if I had lost my way
As if I had changed

So I have a few tender words
to say

I have not forgotten you, no, never
You are deep within me
In my life, in everything I do

My first love
My first dreams came with you
This is our story

I have not forgotten you, no, never
You know so much about me
Of my life, everything I do

So my joys, my tears are shared with you
This is our story
I have not forgotten you

Because time can put in a cage
Our dreams and desires
I make my choices and my travels
Sometimes I pay the price
Life smiles at me or hurt me
Whatever my life

I have not forgotten you, no, never
You are deep within me
In my life in everything I do

My first love
My first dreams came with you
This is our story

I have not forgotten you

Even at the other end of the earth
I continue my story with you
razmisljam razmisljam 00:38 03.03.2011

Re: lepo je da

kick68
lepo je da
ste imale jedna drugu.


Узајамност најчешће и доноси нешто лепо и битно. Тако да да, у праву си, сасвим. И стога ова песма:

Opomena

Vazno je,
mozda, i to da znamo:
covek je zeljan tek ako zeli.

I ako sebe celog damo,
tek tada i mozemo biti celi.

Saznacemo tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi trazimo,
moci ce neko i nas da sretne.

Miroslav Antić


Хвала ти за Селин. Речи сасвим иду уз тему.

Because time can put in a cage
Our dreams and desires
I make my choices and my travels
Sometimes I pay the price
Life smiles at me or hurt me
Whatever my life


Кавез свакако треба држати отвореним. И платити цену...


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana