Oduvek me oduševljavalo kada u američkim filmovima, čija se radnja dešava u vreme božićnih praznika, vidim one gužve na okićenim ulicama, osvetljenu svaku grančicu na drvoredu u ulici. Pred kućom parkirane velike saonice upregnute u par irvasa. Svetlećih. Deda mrazovi na sve strane, ljudi ruku punih poklona, krljaju se u prodavnicama, nasmejani, Jingle bells, jingle bells, Jingle all the way, pahulje prigodne i velike, kao nacrtane, a glavni glumci po pločniku vuku ogromnu pravu jelku, koja usput ne pokupi sva kereća govna i blato i čije iglice ne otpadnu ni u tom transportu ni u zagrejanim stanovima već uredno, kao što je i red, čekaju da prodju praznici. Ne gleda se koliko koštaju Transformersi i Bratz ludače sa ogromnim glavama, već se samo trpa i trpa u ona kolica. E, to je Nova godina.
Tako i ja ovih dana. Izbauljam ujutro iz hiže, preguram smetove snega sa naše na Andrašovu kapiju, nahranim irvase, sednem, umotam se u toplo vuneno ćebence na kockice i pravac tržni centri. Nemam razloga za brigu. I ja živim u američkom filmu. Evo, naša Vlada je nedavno donela odluku da sastavi komisiju koja će napraviti novu potrošačku korpu za Srbiju budućnosti. Ako ste se brinuli kako ćete da kupite nešto od ugojene peradi ili prasetinu za doček plus sve za rusku salatu, sitne kolače i piće, kao i poklone, a da vam preostane i za gas koji uskoro ide gore dvadeset odsto, nemojte da se nervirate. Jer, narečena će komisija napraviti korpu na zajedničku polzu. Kada je sastave, neće vas brinuti penzija od pet hiljada ili plata od dvanaest. Nova potrošačka korpa će biti takva da svačiji osmeh stane u nju. Slobodno se zadužujte i kupujte najmilijima poklone koje su sanjali, a kad novi ceger stigne, već će se nekako rešiti. I nemojte ni da razmišljate kako, to nije na vama, ima ko je plaćen da misli, a vi lepo da iz tog lošeg tripa uletite u kredit, pa bog da vas vidi. Očekujte neočekivano. Možda će Deda mraz doneti i manje kamate. Praznici su, u vazduhu se osećaju dobrota, zajednošto i duh budućih vremena, a kada Deda dune irvasu u levo uho desi se magija koju mi obični smrtnici i ne možemo razumeti. Nije irvas naša krupna stoka, neee, to je specijalno obučeno govedo sa ugrađenim GPS-om i nekim posebnim svojstvima...Evropa je to, brale...
Saonice jure. Asfalta nigde, a grane zimzelena otežale od snega. Dok mi snežne zvezde sklapaju kapke, smejem se i brišem ih, razmišljam o tome kako mi je tako lepo i toplo oko srca. Miris Nove godine, jelke i narandži. Irvas zapinje, poklekne. Opet je natrčao na otvorem šaht, koji se od snega i ne vidi. To poklopce za šahtove krade ona stoka što živi u prošlosti, što ne razume, misle da 'e od starog gvožđa da žive...Ma, siroti ljudi, žao mi ih je u stvari. Ali, žao mi i irvasa. Od kako smo od pre par dana stalno na putu kupovine radi, noge nagrdi, ostaće invalid. Ne znam...Zašto ljudi ne cene to što već imamo, već sve traze ono što nemamo? Ne vide to što ima svega da se kupi, što neće biti isključenja pre dočeka, ni pre izbora mozda, što se približavamo svetu. Šta približavamo, ulećemo mu klizno...
Saonice lete. Sve mrzne osim mojih misli. Koju ću toaletu kupiti za doček? Malo mi je truba da se utežem u dugu haljinu i da stajem na štikle, ako ću biti napolju. Lako navučem od nogu, a sumnjam da ću moći da odolim onoj miloti u centru Novog Sada. Bilo je nekih polemika oko toga da li je zaista neophodno da se troši tri stotine hiljada evra na doček u gradu koji nema narodnu kujnu i u kojem majke sa decom u bolnici spavaju na metalnim stolicama, spominjali su i predizborne kampanje, čak se i neka peticija potpisivala, ali smo te lažne dušebrišnike stavili na mute. Doček je doček i Novi Sad ima da ga ima naskupljeg, ne zvali se mi Maja. Krunisani doček među dočecima. Parafin Čola i Boban Mesečina Marković. Pošto se očekuje da na ovaj doček, zbog te njegove posebnosti i nezaboravnog vatrometa dođu ljudi iz svih krajeva SAP Vojvodine SFR Srbije, ljudi se već sada upozoravaju da ne parkiraju u gradu već na prilazima istom. Takođe, nešto se priča da je na visokom gradskom nivou odlučeno, mada se ograđujem jer nije zvanično potvrđeno, da će u novogodišnjoj noći biti uspostavljen primeren saobraćaj na Trgu Slobode, tako što će ljudi koji se od Dunavske kreću ka Miletiću, imati ići desnom stranom Zmaj Jovine, a oni koji idu OD nedavno renoviranog Miletića, imati ići levom stranom, kada se iz centra gleda ka Vladičanskom dvoru.
Svi koji ne budu poštovali ovo biće propisno kažnjeni, baš kao i oni koji u kosu, lice i za vrat ljudima budu bacali petarde ili visoko iznad glave napunjene dvolitarske flaše. Po kuloarima se priča da će među tih pedeset do sedamdeset hiljada ljudi biti ubačeno najmanje dvadeset hiljada saobraćajnih specijalaca u civilu, koji će sa trga udaljavati bahate i pijane. Kao i za vreme EXIT-a, i ovom prilikom će u sudu biti uspostavljen preki sud koji po potrebi radi vikendom i praznicima i koji po kratkom postupku novčano globi sve iz inostranstva sa prefiksom „nar" ( koman, kofil, kolider), samo će ovaj biti za naše ljude i biće angažovani ljudi iz socijalnih službi, jer petarde mahom bacaju maloletni delikventi.
Zato svi oni koji su bili u dilemi da li da dovedu decu u centar da vide vatromet ne treba da se brinu. Ako svi budemo poštovali ova pravila, niko neće završiti pod nogama vesela sveta ili sa povredama od petardi ili flaša, kako se to dešavalo ranije, dok ova pravila nisu bila ustanovljena.
Stižemo do mega marketa. Parkiram irvasa, imaju i boxove za stoku i kerove, divno. Ulazim u okićen tržni centar. Gužva, toplo. To je moj američki film. Svi ga mi živimo, samo još ne znamo. Vadim tisuću koju sam odvojila za poklone i osvrćem se tražeći menjačnicu. Nasmejani, opušteni ljudi. Sa zvučnika iz levog ugla čuju se zvuci poznate pesme...
Irvas pije rakije, Deda neda više
Slupaće mu sanke
Srebrne i tanke
Treba preći sveta
Na vihoru lednom
Treba deci dati
Kao vode žednom
Al je irvas pijan
Mamicu mu milu
Mrazic zove telefonom
Da donesu pilu
Ustaj Iro, ustaj rode
Dodji meni knozi
Il ces krenut ti na pute
Il odose rozi