Tihomir Purda, hrvatski vojnik iz Vukovara, oslobođen je danas iz pritvora u BIH, nakon što je pre izvesnog vremena uhapšen po Interpolovoj poternici koju je raspisala Republika Srbija.
Do oslobađanje Tihomire Purde došlo je nakon što je specijalni tužilac za ratne zločine Republike Srbije odustao od optužnice. Pre odustajanja od optužnice, provedena je predviđena procedura. Purda je pre nekoliko dana saslušan u zatvoru, a dvojica suoptuženika u Vukovaru, u skladu sa ugovorom o međudržavnoj pravnoj pomoći.
Čitajući o ovom slučaju, i prateći izjave različitih aktera, lako je doći do zaključka da optužnica protiv Purde i dokazi koji je potkrepljuju, nisu mogli biti dovoljno ubedljivi da se on izvede na sud. Tako je otprilike izjavio i portparol specijalnog tužilaštva Bruno Vekarić, ali i Savo Štrbac, predsednik "Verotasa" i nesumnjivi poznavalac materije iz oblasti ratnih zločina.
Ishod je dakle u okviru prava, i samo po sebi, tu se ne bi imalo šta komentarisati.
No, ostaju ipak neke stvari vezane za ovaj slučaj koje bi vredelo pomenuti.
Purda je zarobljen od strane snaga JNA, u drugoj polovini novembra, 1991. odnosno, nakon pada Vukovara.Odatle je prebačen u Srbiju. Stajićevo ili Sremsku Mitrovicu, sasvim svejedno. Nad njim je rađena neka obrada u kojoj je "priznao" da je počinio ratni zločin. Nekoliko meseci nakon toga, on bude razmenjen, ali optužnica protiv njega ostaje na pravnoj snazi, pa onda iza toga sledi poternica. Ako je počinio ratni zločin, zašto je razmenjivan. Zašto nije odmah predan sudu i suđen?
Purda na slobodi putuje po regionu, najčešće odlazi u BIH. Ne sluti da je optužen. I onda jednog dana, posle 20 godina, kad su baš odnosi između Srbije i Hrvatske bili u velikom usponu, biva uhapšen.
Što tada, što ne pre...bilo bi se vredno upitati. Poternica je verovatno davno raspisana.
Purdino hapšenje koristile su najesktremnije snage u Hrvatskoj i krenule u proteste ispunjene antisrpskim porukama. Neke scene sa tih protesta i širenje antisrpske histerije ličile su na najcrnje ratne dane iz devedesetih godina. No, danas se ta stvar završila, na regularan način. Purda će kući, ali problemi ostaju.
Dogodilo se ipak nešto, što bi se moglo nazvati "povoljnom posledicom" ovoga slučaja. Hapšenja, istrage i suđenja za ratne zločine, nakon Purde, biće preusmerene na pravosuđe one države gde potencijalni optuženici žive. Dakle, vrlo skoro se može očekivati da u Hrvatskoj bude uhapšen i suđen neko ko je činio ratne zločine nad Srbima, a da naše specijalno tužilaštvo počne goniti neke ljude koji su danas u Srbiji, a koji su u Hrvatskoj suđeni u odsustvu.
Zašto to pretpostavljam?
Zbog više razloga, ali i zbog toga što je u slučaju Purda sve tako dobro izrežirano, da su tu slučajnosti skoro isključene. Uhapšen je po poternici čovek za koga su dokazi bili klimavi. Zadržan je u ekstradicionom pritvoru. Na scenu su spremno stupili političari sa obe strane i složno kazali. -."neka institucije rade svoj posao". Onda su "institucije" napravile svoj posao, i zapravo na neutralnom terenu (u BIH), pokazali da bi bilo najcelishodnije da sudi svako svojima.
Takav mi se zaključak čini još uverljivije kad pročitam izveštaj o "napretku" Hrvatske ka EU. Tu se obaveza suđenja za ratne zločine stavlja kao važan zadatak. Nešto je urađeno, poput suđenja Glavašu, hapšenja Merčepa, ali nije dovoljno.Ostala je još gomila toga neprocesuirano.
Srbija će se tek suočiti sa svojim obavezama, pa bi za buduću praksu ovde, bilo vrlo podsticajno da Hrvatska sa tim prva temeljnije krene i počne suditi "svoje".
Kad se hoće u EU, moraju se savladavati mnoge mučne prepreke. Zato je na protestima u Hrvatskoj u "slučaju Purda", glavni govornik često bio Željko Sačić, jedan od osumnjičenih za zločine u "Oluji", a najčešća parola viđena na tim protestima bila je - "nećemo EU". Znaju dobro oni što im preti suđenje, da bez zahteva EU ne bi bilo ni procesuiranja "svojih"..Ovako...mrka je kapa za svakoga ko ima razloga da se boji...