Ministarstvo vera mora da mnogo više pažnje posveti rešavanju spora koji postoji između dve islamske verske zajednice, te da učini sve što u njegovoj nadležnosti da putem medijacije dovede do adekvatnih rešenja. Treba ozbiljno razmotriti i uzeti u obzir sve zahteve predstavnika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, stim u vezi i pitanje akreditacije Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Pitanje akreditacije svakako nije u nadležnosti resora Ministarstva vera ali ono može da na afirmativan način, kroz medijativni proces doprinese rešavanju ovog pitanja.
Unaprediti odnose i položaj tzv. Malih verskih zajednica protestatske provenijencije. Rešiti pitanje održavanja njihove veronauke u školama, omogućiti povraćaj PDV-a i verskim zajednicama koje ne pripadaju tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama.
Potrebno je raditi na izmenama i dopunama zakona o Crkvama i verskim zajednicama, te uvažiti zahteve predstavnika verskih manjina kao i nevladinog sektora. Treba napomenuti da se vladajuća većina prilikom donošenja ovog zakona odgušila na zamerke nevladinog sektora i Venecijanske komisije. (O nepravilnostima konsultovati publikaciju VERSKE SLOBODE U SRBIJI u izdanju Centra za razvoj civilnog društva)
Ministarstvo vera bi trebalo da u saradnji sa drugim resorima omogući emitovanje jedne emisije tipa međureligijskog kolaža na nacionalnom TV servisu. Neophodno je da mediji u Srbiji zadovolje potrebe javnosti ne samo sa verskim kalendarima već emisijama koje afirmišu religiološki diskurs i međureligijski dijalog, to jest, da i mediji budu jedan od posrednika između crkve i društva.Važno je napomenuti da tendencije kretanja i razvoja bogoslovskog diskursa u savremenom svetu idu u pravcu konstantnog dijaloga sa srodnim humanističkim naukama te su sastavni deo svih značajnijih akademskih rasprava. Kritičko - teorijska i multukonfesionalna platforma unutar koje se posmatraju danas odnosi između religije i moderne u svetu, ne treba da bude nepoznata našem medijskom prostoru i može bitno da doprinese razvoju, afirmaciji i očuvanju međureligijskog i međuetničkog dijaloga kod nas kao i pomirenja u regionu.
Potrebno je mnogo više učiniti na promociji međureligijskih projekata koji imaju za cilj da se kritički osvrnu na sukobe u zemljama bivše Jugoslavije i sa religijskog aspekta dovede do kreiranja neophodne multidisciplinarne teorijske platforme koja bi dala ključni doprinos bogoslovlja prevazilaženju konflikata u regionu, i Crkve i verske zajednice, kao „institucije sećanja" i „javne nositeljice opasnog sećanja" da učine socijalno i politički svesnijim i odgovornijim. Bogoslovlje se mora rastati od bezsubjektnog istorijskog univerzalizma, bez konkretne situacije i ljudi, samim tim i istorijskog idealizma kojeg je odlikovala apatija prema nevolji drugih, prema istorijskim katastrofama.
Dakle, postoje više nego važni razlozi za nastavak rada ove državne institucije u njenom punom kapacitetu i intergritetu. Još važnije je da Ministarstvo vera uloži više napora kako bi doprinelo rešavanju svi gore navedenih i otvorenih pitanja.