sarajevska Dobrovoljacka, opet.. Samo veceras u vasem gradu. Prije cetiri godine u Beogradu, prosle godine u Londonu, a neki dan u Becu. Cirkus Srbija. Pratite kako birokratija srpskog pravosudja potresa evropske prijestolnice, Interpol i Europol, dok u susjednim zemljama izaziva "desavanje naroda" u Zagrebu i Sarajevu. Ne bas mnogobrojno, ali ljudi izadju na ulice s ne bas nejsvjetlijim rijecima o Srbiji. Zapravo to mozda i nije birokratski trik vec politicki sto je zaista tesko za povjerovati ali zar bi neki "pisar" zaista mogao ucestalo brukati sistem pravosudja u svojoj zemlji. S druge strane, zar bi neki politicar zaista ponavljao poteze koji su redovno zavrsavali kao porazi: svi do sada od Beograda osumnjiceni pusteni su na slobodu u gradovima u kojima gostuje Cirkus Srbija. Stoga, ako su to posljedice politickih odluka, javnost u Srbiji je razocarana nizom neuspjeha, u komsiluku se stvaraju neprijatelji, a u evropskim prijestolnicama pokazuje drzavna neozbiljnost. Zaista mi se cini da je "cirkus" rijec koja prilicno precizno opisuje niz akcija od kojih je posljednja pokrenuta protiv Jovana Divjaka.
Ilija Jurisic je prvo odlezao tri i po godine u zatvoru zbog optuzbe za ratne zlocine da bi potom bio pusten da se vrati kuci u Tuzlu. Potom je Ejup Ganic uhapsen u Londonu na osnovu optuzbe koja se bazirala na istim dokazima koji su vec ranije bili odbaceni u Hagu. I on se "slavodobitnicki" vratio u Sarajevo. Doda li se ovim slucajevima sudbina Tihomira Purde koji je upoznao zenicki zatvor na osnovu optuznice iz Srbije od koje je potom Srbija odustala te Jasmina Rendica koji je u trenutku pisanja ovog teksta jos uvijek u mitrovackom zatvoru na osnovu zahtjeva iz Afganistana koji je srpsko Ministarstvo pravosudja odbilo, stice se slika o pokusajima da se bude lokalni siledzija ali zbog nedostatka ili misica ili pameti, postane se predmet ismijavanja. Cirkuska tacka. Zabava za malu djecu.
Tako je red stigao i na Jovana Divjaka na kojeg sarajevski Bosnjaci s ponosom ukazuju kako ovaj rodjeni Beogradjanin "bas lepo govori ekavicom u sred Sarajeva" misleci da se tako dokazuje tolerantnost. Isti taj general nikada se nije libio javno reci da "sluzi kao ikebana" u vrhu Armije Bosne i Hercegovine, da iako drugokomandujuci po strukturi zapovjedanja, u odsustvu glavnog, komandu preuzimaju drugi, cak i amateri poput politicara Izetbegovica iz cijeg se kabineta znalo rukovoditi vojnim akcijama. Svojedobno je i cin vratio uvrijedjen nekim politickim potezima sarajevske vlasti. U ratu su ga i hapsile neke jedinice armije ciji je on general bio. Konacno, na radiju je cuo da je penzionisan. Dakle, Divjak bas nije tip koji je karijeru pravio dodvoravajuci se politickoj moci.
Sumnjicenje njega za zlocin u sarajevskoj dobrovoljackoj ulici je ponovno ignorisanje dogadjaja. On je bio prisutan u toj ulici pocetkom maja 1992. godine ali bez obzira na licni autoritet kod dijela gradjanstva i boraca te armije nije imao komandnu moc o cemu svjedoci i izjava jednog od bosnjackih lidera Zaima Backovica koji ukazuje na Divjakovu prakticnu nemoc i veliko nepovjerenje prema njemu u bosnjackim vrhovima: "St ace vam on. Izdao je svoj narod, izdace i nas." Backovic je, uz jos nekolicinu, stvarno rukovodio operacijom u Dobrovoljackoj. Ovo je zakljucak koji se ucestalo mogao cuti u medijima na osnovu niza izjava ucesnika i svjedoka dogadjaja.
Beogradu je bilo bitnije da pripremi seriju cirkuskih predstava nego da malo pomnije istrazi uloge pojedinaca i potom zatrazi izrucenje onih cija se odgovornost eventualno moze dokazati. Proslogodisnji uhapsenik u Londonu Ejup Ganic ukazuje da "Srbija zabavlja svoj narod, šenluči, skreće mu pažnju sa svoje stvarnosti." Bivsi beogradski uhapsenik Ilija Jurisic pak kaze da "Srbija se ponaša kao regionalni lovac, a Međunarodna zajednica to nijemo posmatra." Obojica istovremeno isticu nesposobnost bosanskohercegovackog vrha. Ganic je "uvjeren da mnogi problemi, ne samo u ovom slučaju, proističu iz toga što su u bh. vlasti nesposobni ljudi", dok Jurisic smatra da "najviše je krivo naše pravosuđe, koje je moralo odraditi te slučajeve, a nije"! Nekompetentnost BH institiucija na umu je i Zorana Cegara, jednog od ucesnika dogadjaja u Dobrovoljackoj ulici: "Ne krivim ja Srbiju, krivim naše političare i njih se bojim! Vlast nas nije ni obavijestila da protiv nas, optuženih za Dobrovoljačku, postoje potjernice, da nas Srbija traži."
Ironija je da se stavovi ovih ljudi o skandaloznoj nekompetentnosti institucija Bosne i Hercegovine poklapaju s misljenjem Milorada Dodika koji osim sto je izjavio da se nada da Srbija "neće odustati od naloga za privođenje" Divjaka, istice da "Sud BiH nije nikoga procesuirao u slučaju Dobrovoljačka, što govori da je to nepotreban sud, koji je formiran da bi se presudilo Srbima, a to bio osnov za pisanje negativne istorije o Srbima". Predsjednik Republike Srpske cesto pokusava biti duhovit u javnosti i propustio je idealnu priliku da primijeti da se "samo Srbi hapse po svjetskim aerodromima" jer Jovan Divjak je Srbin, a tehnicki govoreci mogao bi se i Ejup Ganic opisati kao takav na osnovu mjesta rodjenja.
Stoga ocito je da postoje dva problema zbog kojih je Jovan Divjak trenutno u austrijskom pritvoru. Jedan problem je ponasanje i nedostatak sposobnosti srpskog pravosudja. Drugi problem je potpuna nespremnost drzavnih pravosudnih institutcija u Bosni i Hercegovini koje su imale osamnaest godina da procesuiraju slucaj "Dobrovoljacka ulica" ali se oglase samo povodom hapsenja na evropskim aerodromima zahtjevajuci da se njima izruci osumnjicenik. Zbog javasluka i neznanja dvije grupe ljudi, jedne u Beogradu a druge u Sarajevu, Jovan Divjak, koji mjestom rodjenja i prebivanja simbolicno povezuje ta dva grada, provodi dane u zatvoru cekajuci da jos jedno evropsko pravosudje spozna svu bizarnost procesa pravde i pomirenja u zemljama koje su nekada cinile Jugoslaviju.