Društvo| Kultura| Literatura| Umetnost

Bora Ćosić, pisac: "Srbiji treba civilizovanost"

Vesna Knežević Ćosić RSS / 06.03.2011. u 21:52

.boracosic2sj5.jpgNa ruševinama starog jugoslovenskog sveta, ma kakav da bio, nije se podiglo ništa čestito ni novo. Opaka, opasna, nedoučena, musava lava obrušila se na građevine, spomenike, ljude i knjige. Svakim danom obavlja se prodaja svih vrednosti, sveg duhovnog i moralnog kapitala zemlje 

Iako je prošlo 20 godina od kako se Bora Cosić odselio iz Srbije, prvo u Rovinj, a onda u Berlin, rekavši bez dlake na jeziku kako „neće više da živi u tom smeću", ovdašnja publika nije zaboravila pisca koji je u Beogradu proveo više od pola veka. Pamte ga oni koji su još 1969. uživali u subverzivnom smehu i otporu totalitarizmu u "Ulozi moje porodice u svetskoj revoluciji", kao i oni koji se tada nisu ni rodili. Slavni pisac kaže da „nema nikakvu nostalgiju" i objašnjava kako retke dolaske u Beograd doživljava kao „prijatnu posetu ličnom muzeju" . Mnogi mu oštar jezik i kritičnost nisu oprostili, a deo intelektualne čaršije ne krije radoznalost da li je ili nije dobio nacionalnu penziju, zamerajući mu što se „izjasnio kao apatrid". Oni koji ga se nisu odrekli ističu značaj antiratnog „Dnevnika apatrida" iz devedesetih, filozofski putopis po razvalinama Jugoslavije „Put na Aljasku" , te autobiografski roman "Konzul u Beogradu". Voleli ga ili ne, činjenica je da je Bora Ćosić, rođen 1932, dobitnik mnogih uglednih nagrada, napisao oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Nemačkoj. On sam, svoj bogat opus i život obično sažima u jednu rečenicu: "Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, a živim u Berlinu".

slika-Uloga-moje-porodice-u-svetskoj-revoluciji-Bora-Cosic-62572x640.jpgIz Beograda ste otišli s objašnjenjem da nećete da budete "saučesnik jednog zločina". Da li to znači da su oni koji su ostali saučesnici?

Svi smo mi saučesnici, zločina istorije. Neki u tim zlodelima neposredno učestvuju, drugi preko njih prelaze ćutke, okrećući glavu. Po koji kaže neku reč otpora, makar to bilo najčešće bez ikakvog efekta. I tako, ljudi su razni. Ljudska bića, nažalost, često se nadju u prilikama, kao da su na smetlištu. Tome doprinose loše pozicije istorijske. A što je najgore, najveći broj ljudskih duša miri se sa ovim okolnostima, pa ako nekome sine u glavi da se takvom stanju stvari odupre, izlazi da je to neka njegova pogreška, a ne onih, koji su za ovo zaslužni.

U „Carinskoj deklaraciji" temu odlaska iz zemlje kvalifikujete kao ispit. U medijima o sebi govorite da ste tri četvrtine pravoslavac, da ste u Beogradu ostavili sve.


Odlazak u „izgnanstvo", dobrovoljno ili ne, ozbiljna je prekretnica. Jer onamo, s druge strane barijere, ne čekaju vas uvek idealne okolnosti, i prostrt crveni tepih slave. Pa je potreban minimum kuraži pre no što bacite se u tu hladnu vodu. Ali kad čovek ostavlja za duži period takozvano „sve", u šta najpre ubrajam nečije knjige, potom poznato okolje, prijatelje, decu itd. - ne razumem kakvog značaja ima ako je taj neko pravoslavac, budist ili ko zna šta. Vaše pitanje otkriva koliko je onde još uvek važan broj i kvalitet nečijih krvnih zrnaca.


Pa ne kažem ja, nego vi, da ste tri četvrtine pravoslavac. Uzgred, kao da vam svi nacionalisti nisu podjednako odbojni? Borislava Mihajalovića Mihiza izdvajate u pozitivnom kontekstu, na primer.


Ima uvek takvih primera. Nije samo reč o pokajanju, čemu je jedan sveštenički sin mogao biti sklon. Mislim da je po sredi inteligencija. Onda kada pamet nadvlada svaku uskogrudost, nacionalnu, ideološku, bilo koju drugu. To je, čini mi se, bio Mihizov slučaj.

Družite se sa Handkeom? Hrabala zovete stricem, a Ristića, Matića, Vuča i Daviča roditeljima? Udruženje književnika ste okarakterisali kao „petokolonaško". Da li bi ste nekog abolirali?


Ja se sa Handkeom ne družim, jedino sam u više navrata bio s njim u polemici. Mimo toga što je, iz neurotskih razloga bio zaludjen srpskim diktatorom, njegovo pesničko delo je nesumnjivo. Ostala imena koja pominjete spadaju u normalni rođački odnos medju mnogim piscima. Tu, čini mi se, nema nikakvog mesta za malicioznost. Svet je već odavno abolirao Knuta Hamsuna. Trebalo je, međutim, napisati „Glad", pa još dvadeset drugih romana. Grass ima neuporedivo manje na duši. Jer i svi mi, u dalekoj prošlosti bili smo, takodje, Titovi pioniri.

Stiče se utisak da vam se u Srbiji ništa ne sviđa, čak ni mladi pisci, za koje ste izjavili da pišu "jako tradicionalno, orijentirani stvarnosti, a ne mašti".


To je sasvim pogrešno. Već i pre govorio sam sa simpatijama o Valjareviću, Arsenijeviću, Saši Iliću. Sada mislim da imate značajnu pesnikinju, Milenu Marković, jednog izvanrednog proznog pisca, Aleksandra Novakovića. Pa on je svojom malenom knjižicom („Vodja"), uzdrmao vekovnu iluziju o srpskom oficiru, nenadmašnom u svom junaštvu, a zapravo krhkom, depresivnom, silno nesrećnom.

Ne volite umetnost zasnovanu na „na tuđem jadu" , koja „emituje pogrešnu sliku o bivšoj Jugoslaviji"?


Kusturica je jedan od tih zatucanih ljudi, na način Handkea, koji, svesno ili ne, širi neistinu o srpskoj nevinosti tokom proteklih ratova. Ali, mimo mišljenja mnogih, meni se čini da je ta pogreška u mišljenju unazadila njegov artizam; na dobrom putu u prvim filmovima, kasniji su se ovi srozali onako kako se srozao autor etno-parka na Kopaoniku. Skoro je bezumno da u Evropi to ime važi više no i dalje živog Makavejeva.

U eseju „Portret nepoznatog" kažete da u Srbiji nema ničega sem Srbije.


U Srbiji, danas, ima neizbrisivo mnogo Srbije, sa svim njenim prepoznatljivim osobinama. Ono čega više u Srbiji nema, nema građanstva. Pa ma kako da se današnji ljudi tamo pozivali na jedno predsocijalističko, predtitovsko doba, moram reći da i u tom suspektnom periodu bilo je građanskog duha neuporedivo više nego danas. Ali manimo se građanstva, ono što nam treba, to je civilizovanost.

Rekli ste da Srbija nije tikva bez korena, ali da ljudi u Srbiji stalno tu tikvu šutiraju?


Kad je o šutiranju reč, imam ponovo u vidu fotografiju srpskog bojovnika koji, negde u Bosni, šutira glavu ubijenog Bošnjaka. To je bio srpski fudbal, nedavno, i to treba pamtiti. Tako ti ništa ne vredi što imaš Crnjanskog i Konstantinovića, što imaš Pupina i Milutina Milankovića, eto one zveri u Bosni i njegovog slobodnog udarca, svakoj slobodi usprkos.

Vlast u Srbiji definisali ste kao „retrogradnu i zatucanu, otvoreno antievropsku, desničarsku i nacionalističku". Da li danas vidite izlaz?


Izlaz mora naći sama ta vlast, bez ikoga od nas. Ali gledajte šta se danas čini? Moj poznanik, i meni zapravo simpatiačan Boris Tadić, prilično dobro reaguje u srpsko-hrvatskim odnosima, bratimi se sa Josipovićem, trudi se i znoji po onom Vukovaru, a istovremeno, ova njegova dobronamerna Srbija navlači na sebe golemu sramotu na nedavnom pitanju kineskog nobelovca. Ja mogu razumeti da Srbi imaju nekakvog trgovačkog posla sa razgoropadjenom ekonomijom Kine, ali to ne znači da se moraju solidarisati sa retrogradnim odnosom te glomazne zemlje prema osnovnim čovekovim pravima. Pa zar je toj, ipak, evropskoj zemlji, mesto u kolu sa Kubom, za Iranom, sa svim onim zatucanim režimima koji danas odbijaju da prihvate jednostavnu činjenicu: i u državi od milijardu i trista miliona monolitnih uniformisanih građana, nadje se pojedinac koji toj nepreglednoj masi u stanju je da se odupre.

Po vama je većina srpske populacijeg bila za „desničarski režim, duboko nacionalno obojen, zatucan po svakom pitanju, antievropski, ravnogorski, primitivan i jadan po mnogokojim merilima".


Stanje stvari u Srbiji pokazuje svaki izborni rezultat. Nema evropskog parlamenta s toliko desničarskih poslanika. Pa ko ih je birao? Nisu oni došli pučem, nego dobrovoljnim glasovima te nesrećne zatucane srpske mase. A tome, naravno, doprineli su deprimirani, demokratski i liberalno nastrojeni građani, koji na izbore ne izlaze.

Kažete da ni u jednoj skupštini neke evropske zemlje niste videli toliko desničarskog naboja koliko u Skupštini Srbije?


Srpskih poslanika ima raznih. Sasvim mali njihov deo osvešteni su ljudi bez ikakvih iluzija. Ima ih koji ne znaju baš tačno kuda sve ovo vodi, a ipak, zastupaju nekakvu opštesrpsku ideju o večnom pravu srpskom, na jednu, danas već tuđu zemlju. Najgore je sa onima koji ne odustaju od velikosrpske mitologije, i njima, očito, nema spasa.

U „Dnevniku apatrida" govorite o ljudima koji su uspeh izgradili na tuđoj, ratnoj nesreći.


Upitajte se samo koliko u sopstvenoj sredini imate ljudi koji su se silno obogatili na tudjoj nesreći, a upitajte se i ko drži u pogonu vaše sopstvene profesije još uvek ljude, okaljane na mnogo načina u vremenu protekle diktature.

Spočitavaju vam da ste bili za bombardovanje Srbije, vi kažete da niste, nego da ste bili za invaziju „onakvu kakvu saveznici izveli su na dan D u Normandiji"?


Dan D, u godini 1999 nije bio moguć, jer su evropske zemlje štedele svoju decu, pa je to bila ideja više sirealistička. Ono što je tom neinvazijom propušteno, bila je denacifikacija. Ta dragocena rezultanta, ratna, pomogla je Nemačkoj, u čijoj pristojnoj demokratiji živimo, a nije pomogla Srbiji koja ostala je nesankcionisana, sa osećanjem skoro pobedničkim, i zato joj danas tako teško ide.

Da li je tačno da u Beograd dolazite sa zebnjom i zašto? Zbog vaših stavova, ili zbog suočavanja sa sivilom?


Nemam nikakve zebnje dolazeći u Beograd, kao što ovo ne osećam ni u Zagrebu. Ali imao bih teško osećanje da moram otići u Vukovar, u Srebrenicu. Znate li da jedna moja poznanica i dalje tvrdi da u Srebrenici nije bilo nikakvog zločina. Pa i ovde, u Nemačkoj, nađe se po koji maloumnik ubedjen da ni holokausta nije bilo. Miris zločina, u Beogradu, mogao bi se osetiti jedino onamo, na Dedinju, ali tamo ne odlazim.

Stvarno mislite da su u Berlinu svi ljubazni, u Srbiji svi smrknuti, a u Hrvatskoj polikiseli? Građane istočnih zemalja opisivali ste kao „sivkaste". Da li su, 20 godina posle pada berlinskog zida napokon dobili boju, ili i dalje „idu uza zid"?


Teško se mogu izvoditi uopšteni zaključci. Ali činjenica je da pojedini gradovi imaju u nekim etapama svoj štih. Tako je tačno ovo o smrknutim, a nekad veselim Beograđanima, o ljubaznim Berlinčanima, a što se Zagrepčana tiče, oni su se u međuvremenu čak malo više skiselili. Ljudi se teško oslobađaju svoje bazične boje, tako ono sivilo, istočnoevropsko, zadržava se uporno na mnogo mesta.To sam video u Rumuniji, u Bosni, u Poljskoj, ali i u pozapadnjenom istočnom delu Berlina. A oni koji idu "uza zid", njih pamtim po nečem drugom, to behu povratnici sa Golog otoka.

„Jedan svet se srusio, a da se nikakav drugi nije izgradio", kažete o SFRJ.


I dalje mislim da se na ruševinama starog jugoslovenskog sveta (ma kakav da bio) nije podiglo ništa čestito ni novo. Možda će, jednom.Vidno je već odavno, konačna Brozova pogreška bila je u eliminaciji svake kreativne osobe iz njegove blizine, preostale su prilično sumnjive kreature, poslušne dok je gazda bio živ, potom ništavne i opasne. Jugoslavija je zapravo pokopana likvidacijom hrvatskog proljeća i srpskog liberalizma. Ali kukati posle svega, džaban je posao.

U Feralu ste podsetili da je Tito u Pariz za ambasadora poslao nadrealistu Marka Ristića, a da je u demokratskoj Srbiji "krezubi, prljavi ološ, povrveo iz srpske provincije, polomio izloge francuske knjižare". Da li je to baš maslo "srpske provincije" ili ni krug dvojke nije nevin?


Tačno je, i u krugu dvojke ima nažalost baraba, kao što na Prokletijama ili Kopaoniku živi mnogi čestit čovek. Jer „duh palanke" pravilno je rasporedjen na čitavu zemlju, posebno ovakvu, srazmerno malu. Pa onda samo treba dočekati trenutak da se ta opaka, opasna, nedoučena, musava lava obruši na gradjevine, spomenike, ljude i knjige.

U knjizi „Put na Aljasku" vodite čitaoca po razvalinama Jugoslavije, a bivšu zemlju apostrofirate i kao „prodanu" od strane vlastitih građana.

Pretpostavljam da ste živeli u toj zemlji tokom poslednje istorijske kataklizme. Zar se nije videlo da svakim danom obavlja se ta prodaja svih vrednosti, sveg duhovnog i moralnog kapitala zemlje. Kome? To se ne bi moglo lako reći, ali svakako da je ova trgovina išla budzašto. Upravo onako kako su ludi Rusi prodali komad vlastitog tla Amerima. U tome i jeste, kako ste primetili, metafora puta na Aljasku, a ne u onom večitom ledu, što se isto tako u međuvremenu nahvatao u dušama jugoslovenskih ljudi.

Kada su u pitanju zločini, podjednako gazite i po Hrvatskoj i po Srbiji, bez dlake na jeziku, kažete da niko nema čist odnos čak ni prema II sv. ratu, te da su za novo zlo krivi stanovnici.

Dovoljno je poznato ponašanje nesrećne ljudske mase, kroz decenije, kako je magistralno pokazala knjiga Kanetijeva. Šta je to što običnu ljudsku dušu privlači moći moćnika ne umem da razumem ni posle toliko iskustava sa istorijom koja nas okružava, a mislim da to nije sasvim jasno ni ljudima koji tom moći fascinirani su.

Uporedili ste domovinski rat Hrvata devedesetih s borbom Titovih partizana, ali i ustvrdili da se od "prestupnika stvaraju heroji"?


Bilo je nečeg takvog na početku srpsko-hrvatskog rata, kada je do zuba naoružana Kadijevićeva armada (finansirana decenijama od svih Jugoslovena) pošla na Vukovar i druge hrvatske krajeve. Pa su onde, sasvim partizanski, punili bojlere kamenjem i barutom, čineći od ovog avionske bombe. A da je u tom istom domoljubnom entuzijazmu hrvatskom, bilo otvorenih kriminalaca, puštenih iz Lepoglave i odasvud, to takodje stoji.

Da li je tačno da je mjuzikl "Kosa", za koji ste vi radili domaću verziju teksta, na insistiranje JNA skinut posle 150 izvođenja?

To je bilo sasvim tako. Nadobudni poručnik koji je doveo svoje pitomce na popodnevnu predstavu digao je uzbunu, jer mu se učinilo da komad napisan protiv Amera u Vijetnamu, vređa njegovu dičnu JNA. Da je bilo nekog pametnijeg u blizini, ovo bi se okrenulo na komediju. Ali nije. Samo što ta ista opštenarodna jugoarmija, kako znamo, prometnula se nakon dve decenije u soldatesku koja umela je da žari i pali po bosanskom Vijetnamu, i drugde.

Vaš stav je da ako je neko revolucionaran, to ne znači da baš mora biti Če Gevara, već može biti i Ulof Palme?


Uopšte bi nam bilo bolja da se ponašamo više švedski, manje bolivijski.


Mislite li da prosečan glasač u Srbiji ili Hrvatskoj razlikuje „levo" od „desnog? Jesu li savremeni stanovnicima Ninive, ignoranti levo-desne polarizacije, nevidljivi?


Verovatno mislite na epizodu iz knjige „Zapadno od raja", gde jedna ličnost pominje biblijsko nesnalaženje drevnih gradjana Ninive - šta je desno a šta levo. I ja se pitam otkud to da konotacija leve ili desne ruke dobije nekakav ideološki značaj. Kad posmatramo zemljin glob, posebno onaj delić koji pripada Evropi, nije li njen Zapad levo, a Istok na desnoj strani?

Šta ste mislilili kada ste rekli da "Srbi, gubeći Kosovo, gube zapravo samo jednu moru i jedan kup iluzija"? U Feralu ste zamerili „svojim Srbima" što su ogorčenje na francusko priznavanje Kosova izrazili frazom „zabijanja noža u leđa".


Gubeći Kosovo Srbi su doista izgubili jednu teško zaostalu sredinu, koja sada sama sa sobom bori se da ovo prevlada. Ono što se nažalost nije dogodilo, nisu oni izgubili ni svoju moru, ni svoje iluzije, snujući i dalje da će taj sitni komad evropskog tla sa sasvim samosvojnim stanovništvom, staviti kad tad pod svoj skut. A to je nemoguće. Decenijama se govorilo to „nož u leđa", misleći na bugarsko ponašanje u balkanskim ratovima. Sada je ovo dobrodošlo i za svrhu antifrancusku. Nož inače, spada u srpsku mitologiju, koja katkad ide ka humoru. Tako se pred božićne i novogodišnje gozbe po sred Beograda i dalje, valjda, oglašava „koljemo po kućama!"

„Ne umem da budem ni sluga, ni heroj", citirate pesnika Ernsta Fišera, koji se proglasio apatridom. Zato što ni vi nemate više domovinu?


Svih ovih dugih godina „u tudjini" , zadržao sam uverenje, nikakav ja apatrid nisam! Pa kako me niko nije gonio da odande odem, niko me nije gadjao foto-aparatom u glavu itd, osećam se kao osoba koja je iz sopstvenih razloga promenila mesto boravka, i to je sve.


U Srbiji vas ogovaraju da ste tražili nacionalnu penziju iako se deklarišete kao apatrid. Poštovaoci nalaze da ste je svojim opusom zaslužili. Da li je tačno da ste tražili nacionalnu penziju?


Takozvani penzijski ili mirovinski novac nije u svojini ni jedne vlasti, nego pripada onima koji su ovu naknadu za ceo životini vek zaslužili. U evropskim demokratijama ova stavka nema nikakvu ideološku konotaciju.

Uvek ste bili meta, knjigu „Kuća lopova" vadili su vam iz izloga 1956. godine, pa niste spakovali kofere, već ste to videli kao „svinjariju".


To je bilo u neko davno doba, rekao bih u vreme našeg prakomunizma. Imao sam 24 godine, bilo mi je prerano da idem u nomade. A knjiga, koju su panjkali da je nerazumljiva a istovremeno kontrarevolucuonarna, ipak se kasnije pojavila. Možda zahvaljujući mudrom pitanju Ota Bihalji Merina: Pa kakva vam je to kontrarevolucija koja je nerazumljiva?


Jezik je nedužni talac
„Ne postoji govor mržnje, kao što nema loših, primitivnih ili nižerazrednih jezika. Zato što ljudi su ti koji mrze, a ne njihov jezik, nedužni talac u smradnim ustima", komentar je Ćosićev na izjavu Mirka Kovača da je srpski jezik devedesetih bio jezik mržnje, koju mu je javnost debelo zamerila, shvativši ga bukvalno.

Berlin je stanje
„Berlin je kao neko stanje, kaže hrvatska pesnikinja Irena Vrkljan. Tako ga, nekako, i ja osećam, na način, skoro iracionalan. A kad se bolje pogleda, ima u njemu one opštosti koju poneki grad ima. Tako u njemu možete naći nešto od Beograda, od Zagreba, samo su ljudi malo drugojačiji", kaže Bora Ćosić.

Intervju s Borom Ćosićem objavila sam u dnevnim novinama "Danas". Ovo je šira verzija razgovora.




Komentari (221)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:50 07.03.2011

Re: Ех, те тривијалности

У Србији је, за разлику од Енглеске, јако тешко, ако не и немогуће, наћи децу која пођу у школу а не знају како се зову.


princi, kad vec gazis po primerima, u Srbiji ima mnogo dece koja ne mogu u skolu jer su nevidljiva, ne pomaze ni sto znaju kako se zovu.

zar ne misli da je bezveze da civilizovanost Srbije dokazujes izvlacenjem negativnih primera iz drugih zemalja?

Probaj pozitivno. Ako nista, bice konstrukitvno.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 12:01 07.03.2011

Re: E

ecce-florian
Domovinu vode političari koji namerno ili nenamerno rade u korist a nekada na štetu ugleda i razvoja domovine i naroda. Moralno je kritikovati one koji rade na štetu naroda povlađujući i veličajući njegove loše osobine. Nemoralno je ćutati ili povlađivati odnosno pomagati ovakvu vlast.Takva kritika Vaso daje nacionalni doprinos.


Ovo potpisujem ... i sam se trudim da tako postupam. Uz jednu (BITNU) ogradu: ne volim da govorim o "losim osobinama naroda". Na takve generalizacije sam (poprilicno) alergican. I to je prvi korak prema onome sto ja ovde pokusavam da kritkujem. Kakve to ZAJEDNICKE (dobre ili lose, svejedno) osobine imamo ti, ja, Tadic, Arkan, Crnjanski, Ceda Jovanovic, Tesla i Vojislav Seselj???

Hm, ne vidim samo kakve to veze ima sa onim sto sam ja ovde kritikovao? I sa "tom nesrećnom zatucanom srpskom masom"???

ps-edit: samo da napomenem da je za reci slicne ovima ("nesrećna zatucana srpska masa" ) jedna grupa osoba/organizacija podnela krivicnu prijavu protiv Dobrice Cosica za sirenje nacionalne mrznje ...
Goran Vučković Goran Vučković 12:05 07.03.2011

Re: E


A zasto bi nesto bilo pametno samo ako se ukplapa u definiciju koja se tebi svidja? Stvaranje novih reci (ako je ova uopste bas toliko nova) nije matematicka operacija i nove reci mogu da dobiju ponekad nova, ili pak drugacija znacenja...

Mogu - i evo već su dobile, samo što je silovan smisao građenja reči pomoću dodatka "auto-".

Prvi deo naravno nije primenjiv (pa je bilo koja vrsta pogresnog razumevanja sasvim iskljucena) ali za mene je i tako glavna razlika izmedju definicija (ekstremni) nacionalizam i sovinizam bas ovaj drugi deo.

Reč je nastala po imenu osobe koja je pokazivala određene osobine. Dodavanjem na taj profil ponašanja prefisa "auto-" se teško može dobiti neko ko žali za kopnenom invazijom u cilju ideološke korekcije, koja god da je država u pitanju - i kaže "Opaka, opasna, nedoučena, musava lava obrušila se na građevine, spomenike, ljude i knjige." a ja bih se začudio da on ne zna lično sve one koji su ideološki tu priču vodili (poput Crnčevića, Bećkovića, pokojnog Kapora i sličnih).

Iskreno, mislim da se tebi nije svideo MOJ STAV u vezi onoga sto sam ja hteo da kazem a da tu nije bilo ni trunke nerazumevanja u vezi znacenja ... ali OCIGLEDNO nisi imao neki ozbiljniji kontra-argument onome sto sam ja rekao - pa si onda presao na "jezicko-lingvisticki teren" ne bi li omalovazio "pisca" ... desava se to cesto na ovom blogu ali cesce u "gramatickoj varijanti"...

Nisi paranoik, ali te i pored toga svi proganjaju?
dragoljub92 dragoljub92 12:08 07.03.2011

Re: E

3) da nije vlasnik, odnosno suvlasnik privrednog društva, odnosno preduzetnik.
cit

predrage ,elsi čujo,bataljuj tajkuneriju o'ma
Bili Piton Bili Piton 12:08 07.03.2011

Re: E



Vaso, stičem utisak da je tebe Ćosićev intervju lično nešto uvredio, čim se ovoliko džilitaš. Kako mene na primer nije, a pripadam toj istoj nesrećnoj zatucanoj srpskoj masi?
master.dragi master.dragi 12:11 07.03.2011

Re: civilizovanost

Nisam primetiO da stranci ulaze na neka druga vrata u odnosu na nestrance, a uveravam te da sa mnom kao strancem Englezi izuzetno civilizovano postupaju, kao i ja sa njima.

blago englezima sa tobom...
koksy koksy 12:12 07.03.2011

Re: E

Ono sto medjutim dovodim u pitanje je njegov MORAL. Da ja imam takve stavove u odnosu na svoju (kako izgleda u njegovom slucaju - bivsu) domovinu - ne bih TRAZIO nacionalnu penziju pa taman crkao od gladi ... I da mi je ta domovina ponudi - odbio bih je. Penziju koju sam uplacivao u penzioni fond svakako da bih trazio - to su uostalom MOJE pare i ne trazim ih od "te nesrećne zatucane srpske mase"...


Okreni-obrini, kad je (starački) gusto - (ipak!) Srbija.
U tom smislu, dozvolite mi - zluradom, kakav već jesam - da ukažem na jedno diskretno, udvoričko namigivanje:
"Moj poznanik, i meni zapravo simpatiačan Boris Tadić..."


Bili Piton Bili Piton 12:13 07.03.2011

Re: civilizovanost

master.dragi

blago englezima sa tobom...


Ne znam koliko im je blago, prosto smo eto tako natrčali jedno na drugo. Živi se, što bi se reklo
dragoljub92 dragoljub92 12:36 07.03.2011

Re: civilizovanost

jes,eve i mene još nitko nepogleda popreko nit me utepa što pušim po ulucu a majem se po Hart van Nederland već poduže nevreme i nitkaj,nitko me ne jebava ni što sam strenđer nit sto sam srbin nit što pušim,a pušu i oni još više od ja sve si straatovi napunili sas pikavci,čudo jedno od vorbiden te roken,u kafići i barovi ne ulazim iz principa osim onih što imaju stolice napolje,a imaju svi,čak i zaklone od kišu i vetar.
ete,još sam živ a dokle ću,kevidime
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 12:38 07.03.2011

Re: E

Vucko
Dodavanjem na taj profil ponašanja prefisa "auto-" se teško može dobiti neko ko žali za kopnenom invazijom u cilju ideološke korekcije


Boze sto ti je glupavo ovo reznovanje - Cosic garantovano ima bezbroj drugih stavova/misljenja i u zivotu i u ovom intervju koje se ne mogu opisati "inkriminisanom" recju. Mnogi su sigurno i vrlo pozitivni - ovaj sa "invazijom u cilju ideoloske korekcije" ne spada u te njih... i prilicno je blizak "sovinistickom" repertoaru (mada nije samo njemu)...

Ja sam vrlo precizno naveo reci/stavove koje sam "obelezio" na pomenuti nacin. Vrlo je glupavo prenositi (i uopstavati) to na druge njegove stavove - pa sa onda sa tim ne slagati. U tom slucaju to nije nesalganje sa mnom - nego sa onim ko uopstava

Vucko

Nisi paranoik, ali te i pored toga svi proganjaju?


Ovo ti je najglupavije od svega sto si (bar dosad) napisao na ovom blogu ...

Ja evo slobodno koristim tvoju kvalifikaciju sve u nadi da ces ukapirati da ona, iako ti u tome ne vidis nista lose, ipak moze za nekog drugog imati uvredljiv smisao. I da je sve samo ne korisna u ozbiljnoj i argumentovanoj diskusiji. Nego naprotiv, da je ubija i ostavlja utisak teznje da se omalovazi onaj sa kim se diskutuje. Da li sam u tome uspeo ne znam ... ali sam prilicno skeptican...

U svakom slucaju nemam vise zelje da de se preganjam sa tobom u vezi znacenja jedne jedine reci ... i zelim ti prijatan dan...
Goran Vučković Goran Vučković 12:51 07.03.2011

Re: E

Ovo ti je najglupavije od svega sto si (bar dosad) napisao na ovom blogu ...

Shvatiću to kao kompliment

Ja evo slobodno koristim tvoju kvalifikaciju sve u nadi da ces ukapirati da ona, iako ti u tome ne vidis nista lose, ipak moze za nekog drugog imati uvredljiv smisao. I da je sve samo ne korisna u ozbiljnoj i argumentovanoj diskusiji. Nego naprotiv, da je ubija i ostavlja utisak teznje da se omalovazi onaj sa kim se diskutuje. Da li sam u tome uspeo ne znam ... ali sam prilicno skeptican...

Ok, shvatio sam da si iznenAdjen i uvrEdjen, pa ćeš sad da ponavljaš reč "glupavo" dok se ne umoriš
ecce-florian ecce-florian 16:06 07.03.2011

Re: E

Virtuelni Vasilije


Ovo potpisujem ... i sam se trudim da tako postupam. Uz jednu (BITNU) ogradu: ne volim da govorim o "losim osobinama naroda". Na takve generalizacije sam (poprilicno) alergican. I to je prvi korak prema onome sto ja ovde pokusavam da kritkujem. Kakve to ZAJEDNICKE (dobre ili lose, svejedno) osobine imamo ti, ja, Tadic, Arkan, Crnjanski, Ceda Jovanovic, Tesla i Vojislav Seselj???



Ajmo Vaso redom
ne volim da govorim o "losim osobinama naroda"
Ovo je Vaso tvoje pravo i ja poštujem da ti to ne voliš. Ali ipak da te pitam: voliš li da čitaš npr Domanovića, ili da gledaš Steriju ili Nušića?Doduše i Steriji i Alkibijadu su očevi bili cincari, ali neka bude.
Neka umetnička tipologija, ukazivanje na pojavne oblike određenog sistema vrednosti , često zahtevaju minimaln stepen opštosti.

Kakve to ZAJEDNICKE (dobre ili lose, svejedno) osobine imamo ti, ja, Tadic, Arkan, Crnjanski, Ceda Jovanovic, Tesla i Vojislav Seselj???

Ako ovo u isčitavanu dovedem u vezu ( nadam se pravilno) sa
"losim osobinama naroda

te bi pitanje tačno glasilo: Kakve mi imamo zajedničke osobine kao pripadnici jednog naroda?
Nisam siguran i nemam dovoljno saznanja da bih mogao da odgovorim. Nije mi poznato kom narodu ti pripadaš, drugo koliko znam, ako je Tadić - Boris Tadić on je iz Crne Gore ....

Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 16:32 07.03.2011

Re: E

ecce-florian
Neka umetnička tipologija, ukazivanje na pojavne oblike određenog sistema vrednosti , često zahtevaju minimaln stepen opštosti.


Slazem se sa ovim ali misim da se to moze mnogo bolje formulisati. Naprimer kao rasirenost neke pojave ("pojavnog oblika" ) u nekoj sredini/etnickoj grupi. Evo primera: nadam se da slazes da je problematicno reci za Srbe, Hrvate, Albance da su nacionalisti (uostalom to je samo po sebi netacno posto uvek ima i onih koji nisu) - a jos problematicniije ih po tom osnovu uporedjivati. Ali sam ja to cak i ovde radio na blogu i ne secam se da mi je neko u vezi toga protivurecio - tako sto sam govorio o rasirenosti nacionalizma medju pripadnicima tih naroda ... Ovo sa Tadicem & Co si ocigledno eskivirao, odnosno skrenuo na pogresan teren. Ne mogu da verujem da nisi ukapirao da je moja namera bila da navedem listu sastavljenu od dijametralno razlicitih licnosti jednog naroda koje medjusobno nemaju ni najmanje slicnosti. A ti pricas o tome da li je neki Pera ili Mika Srbin ili Crnogorac - iako je isti primer mogao da bude od liste sasvim drugih licnosti i predstavnika nekog drugog naroda (recimo Makedonaca ... ili recimo Madjara)...

Ali ovo sve o cemu pricamo nas dvojica se pretvara u akademsku diskusiju o nasim sopstvenim stavovima i nema blage veze sa onim sto sam ja ustvari kritikovao kod Cosica. A sto se najbolje moze videti iz mog primera, citata njegovih reci "ta nesrećna zatucana srpska masa". Ovo ne vidim da se moze braniti ... niti si ti pokusao sa onim tvojim odgovorom o kome diskutujemo.

Zato racunam da nema smisla da se dalje rasplinjujemo ...

Zelim ti prijatno popodne
aleksanadar aleksanadar 16:41 08.03.2011

Re: civilizovanost

Recimo, u odnosu na Englesku Srbija je izuzetno necivilizovana zemlja, što se na primer ogleda u jednoj trivijalnoj stvari kakva je ta da se u engleske autobuse ulazi samo na prednja vrata a izlazi na sva ostala, dok u Srbiji grune kako gde ko stigne. A Srbija je svakako civilizovanija od neke zemlje u kojoj autobusa i nema, pod uslovom da takva postoji.


Занимљиво.

И ја, такође, наводим пример аутобуса, као меру цивилизованости.

Да додам овоме горе и следеће. Када група путника уђе у аутобус нпр. на линији Довер - Лондон, прво ће их возач, путем разгласа, поздравити, рећи ће своје име, и упознати их са правилима понашања. Путници се моле да вежу своје појасеве (да, у аутобусу постоје појасеви), да током пута не конзумирају храну и пиће и да ни на који начин не узнемиравају своје сапутнике. Тако, ако неко жели да слуша музику, то може да учини само преко слушалица, али ни тада музика не сме бити прегласна... Љубазност свих према свима се подразумева.

Циљ свих ових правила јесте да путовање свакоме, или барем већини путника, буде пријатно и удобно.

Путовање се одвија у тишини.

Још да кажем да путници ове захтеве у великој већини поштују. А ако има галамџија, они се брзо повуку пред средином која за њих нема разумевања.

За мене је мера цивилизованости управо ово: степен у којем се показује поштовање према личности другога.
mikimedic mikimedic 23:05 08.03.2011

Re: civilizovanost

За мене је мера цивилизованости управо ово: степен у којем се показује поштовање према личности другога.


da, narocito u iraku.

Циљ свих ових правила јесте да путовање свакоме, или барем већини путника, буде пријатно и удобно.



a da bi nama bilo udobno putovanje, prvo mora da obezbedimo naftu, na malo manje civilizovan nacin.

i nacisti su trazili samo udobniju nemacku. i u to vreme slozicemo se nemacka je bila vrlo civilizovana.

znao se red u autobusu. i na jos nekim mestima.
princi princi 23:44 08.03.2011

Re: civilizovanost

И ја, такође, наводим пример аутобуса, као меру цивилизованости.

Да додам овоме горе и следеће. Када група путника уђе у аутобус нпр. на линији Довер - Лондон, прво ће их возач, путем разгласа, поздравити, рећи ће своје име, и упознати их са правилима понашања. Путници се моле да вежу своје појасеве (да, у аутобусу постоје појасеви), да током пута не конзумирају храну и пиће и да ни на који начин не узнемиравају своје сапутнике. Тако, ако неко жели да слуша музику, то може да учини само преко слушалица, али ни тада музика не сме бити прегласна... Љубазност свих према свима се подразумева.

Циљ свих ових правила јесте да путовање свакоме, или барем већини путника, буде пријатно и удобно.

Треба наставити путовање само мало даље, на север, према Норичу, Нотингему или Бирмингему и онда се добија нешто другачија слика: тоалети и даље постоје у аутобусима али су, углавном, запишани и затворени. Возачи су махом надркани и ретко прозборе коју с путницима, а тишина у аутобусу је пре одраз изолованости путника и њихове окупираности својим проблемима него неке увиђавности (не ретко ту тишину разбије понека побеснела тинејџерка која из неког разлога осећа потребу да са другарицом с друге стране мобилног и остатком аутобуса подели сву своју интиму, почевши од синоћњег повраћања са друштвом, па све до сексуалних шенаниганс и броја дана од последње менструације).

А што се тиче циљева, једини циљ је, наравно, профит National Expressa, јединог међуградског бус оператора на територији УК.

Кад се толико хватате транспортних средстава као мере цивилизованости зашто и лондоски тјуб не улази у ове расправе? Или возови, Авиве, на пример? Много више од цивилизованости, квалитет транспортних услуга је питање економије, понуде и потражње. Чисто тржишно питање, дакле.
aleksanadar aleksanadar 09:20 09.03.2011

Re: civilizovanost

Треба наставити путовање само мало даље, на север


Признајем, даље од Кембриџа нисам ишао на север. А до Кембриџа сам путовао сасвим добро. Хоћу да кажем, нисам слушао музику током пута. Никакву.

Али, баш ћу приупитати брата. Ове и следеће недеље борави у Абердину.


Кад се толико хватате транспортних средстава као мере цивилизованости зашто и лондоски тјуб не улази у ове расправе?


Шта није у реду са лондонским тјубом? Путовао сам њиме стотинак пута. Ако изузмемо гужву, налазим да ми је увек било пријатније, него на релацији Београд - Велика Плана.


Много више од цивилизованости, квалитет транспортних услуга је питање економије


Погрешно.
princi princi 10:26 09.03.2011

Re: civilizovanost

Шта није у реду са лондонским тјубом? Путовао сам њиме стотинак пута. Ако изузмемо гужву, налазим да ми је увек било пријатније, него на релацији Београд - Велика Плана.

У принципу, све је питање стања ума, јер нема те ствари у коју човек себе не може убедити, ни тог лудила у које не може поверовати - има људи којима и говна миришу, само кад су енглеска (или француска/немачка).
aleksanadar aleksanadar 11:01 09.03.2011

Re: civilizovanost

има људи којима и говна миришу...


Да ли говоримо о лондонској подземној железници, тзв. тјубу?

Лондонски метро је неупоредиво чистији и уреднији од многих аутобуских станица по Србији.

Да ти одговорим у истом стилу: има и таквих којима свако српско говно мирише на руже... само нек' је српско.
princi princi 11:30 09.03.2011

Re: civilizovanost

Лондонски метро је неупоредиво чистији и уреднији од многих аутобуских станица по Србији.

Добро, очигледно је да Лондон познајеш искључиво као туриста и да тјуб познајеш много слабије него српске аутобуске станице. Овакве врста дискусија људима често помути разум, па се у курчењу често и заборави шта је тема разговора.
aleksanadar aleksanadar 12:10 09.03.2011

Re: civilizovanost

Лондон познајеш искључиво као туриста и да тјуб познајеш много слабије него српске аутобуске станице.


Како знаш?


у курчењу често и заборави шта је тема разговора.


Добро си то приметио.


Иначе, о стању у градском превозу у Београду говори блог објављен пре недељу дана:

Babarogino dupe

Biljana 77

I onda.. Ovo .. Prljava stakla. Poludlepljene pobuđavale nalepnice. Vise polomljeni šrafovi i njima simetrična štroka neodređenog porekla. Pokidana guma koja bi trebalo da dihtuje na vratima. Parčići poda se odvaljuju u hodu. Malo vetra ne škodi pošto grejanje i tako ne radi. Zalepljena žvaka na ivici prozora. Crni tragovi masnih majstorskih prstiju iznad vrata i blato na pregradama.



П.С.
Могуће је да се наша искуства, па према томе и перцепција стања ствари разликују. Говорио сам о своме искуству, што не подразумева да нема и другачијих искустава и мишљења.

Међутим, ако се о томе ради, то треба тако рећи.


П.П.С.
Да још додам: на југу Енглеске подразумева се да аутобуси, одн. возови полазе и стижу на време. Исто важи и за лондонски метро (tube).

То, такође, повезујем са извесним цивилизацијским нивоом, а не искључиво са економским интересом и стицањем профита (мада је извесно да тачност повећава задовољство корисника, те тиме утиче и на сталност профита итд.).
Bili Piton Bili Piton 16:27 09.03.2011

Re: civilizovanost

princi

Добро, очигледно је да Лондон познајеш искључиво као туриста и да тјуб познајеш много слабије него српске аутобуске станице. Овакве врста дискусија људима често помути разум, па се у курчењу често и заборави шта је тема разговора.


Kakvo pomućenje razuma, o čemu ti čoveče pričaš?

Evo ja tjub odlično poznajem, šta ti ni je jasno?
veronika_kojen veronika_kojen 01:14 07.03.2011

Re: filozofija palanke

Vesna Knežević Ćosić

Radomir Konstantinovic Filozofija palanke PDF


ima link za neki da nije u pdf-u? meni ne otvara...
seceranac seceranac 01:56 07.03.2011

teska psihologija

tipicno za jednog velikog gasterbajtera umetnicke struke

kada je krenuo na put bio je veliki kada je stigao na odrediste bio je niko
sada nipodastava sve ono gde je bio veliki da bi sebi dokazao da je uvek bio mali i kako nije presao sa konja na magarca. sve ovo da bi opravdao odluku da ode i postane nista

postoji i ona druga vrsta koja u nebo dize ono odakle su otisli da bi pokazali kako su oni u stvari veliki ali su se zajebali kada su otisli i tako unistili sopstveni zivot


Piromanski Piromanski 09:43 07.03.2011

Re: teska psihologija

seceranac
tipicno za jednog velikog gasterbajtera umetnicke struke

kada je krenuo na put bio je veliki kada je stigao na odrediste bio je niko
sada nipodastava sve ono gde je bio veliki da bi sebi dokazao da je uvek bio mali i kako nije presao sa konja na magarca. sve ovo da bi opravdao odluku da ode i postane nista

postoji i ona druga vrsta koja u nebo dize ono odakle su otisli da bi pokazali kako su oni u stvari veliki ali su se zajebali kada su otisli i tako unistili sopstveni zivot




Koliko mi se cini, za tebe se kritika i nipodastavanje razlikuju samo u tome da li su izgovoreni kod kuce ili u gostima?
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:09 07.03.2011

Re: teska psihologija

seceranac
tipicno za jednog velikog gasterbajtera umetnicke struke

kada je krenuo na put bio je veliki kada je stigao na odrediste bio je niko
sada nipodastava sve ono gde je bio veliki da bi sebi dokazao da je uvek bio mali i kako nije presao sa konja na magarca. sve ovo da bi opravdao odluku da ode i postane nista

postoji i ona druga vrsta koja u nebo dize ono odakle su otisli da bi pokazali kako su oni u stvari veliki ali su se zajebali kada su otisli i tako unistili sopstveni zivot


seceranac, vi vrlo olako pisete "nista". pretpostavljam da ne znate. Cosic je u Nemackoj objavio vise od deset knjiga, dobio ugledne nagrade, piše kolumne za najuglednije novine, na pr za varšavski list Rzeczpospolita, švajcarski Neue Zürcher Zeitung, nemački Berliner Zeitung, prestizni Lettere International…

digresija: U izdanju B92 objavljeno mu je šest knjiga godine 1998, a danas ekskluzivni intervju sa njim ne moze da bude objavljen ni na naslovnoj strani B92, u rubirci blog. To je jadno i mnogo govori o urednistvu bloga.

moderator05 moderator05 10:23 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna Knežević Ćosić
digresija: U izdanju B92 objavljeno mu je šest knjiga godine 1998, a danas ekskluzivni intervju sa njim ne moze da bude objavljen ni na naslovnoj strani B92, u rubirci blog. To je jadno i mnogo govori o urednistvu bloga.

Moram da Vam odgovorim na ovo, i to ovde, da bi bilo zabeleženo vreme:

Vaš blog je već desetak minuta u boksu na naslovnoj stranici sajta, što znači da je tamo "poslat" pre pola sata (tj. pre ove Vaše "digresije" ), pošto je otprilike toliko vremena potrebno da "stigne" tamo gde je postavljen.

Toliko o jadnosti.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:36 07.03.2011

Re: teska psihologija



Vesna Knežević Ćosić
digresija: U izdanju B92 objavljeno mu je šest knjiga godine 1998, a danas ekskluzivni intervju sa njim ne moze da bude objavljen ni na naslovnoj strani B92, u rubirci blog. To je jadno i mnogo govori o urednistvu bloga.


Moram da Vam odgovorim na ovo, i to ovde, da bi bilo zabeleženo vreme:

Vaš blog je već desetak minuta u boksu na naslovnoj stranici sajta, što znači da je tamo "poslat" pre pola sata (tj. pre ove Vaše "digresije" ), pošto je otprilike toliko vremena potrebno da "stigne" tamo gde je postavljen.

Toliko o jadnosti.


Super. Hvala. Havala i na brzom odgovoru na primedbu, ko munja je bio, uzgred, blog je postavljen sinoc, pa posto ni posle 12 h se niste setili, s razlogom posumljah da ce i po belom danu da se dogodi. I ne jedite se zbog mog gundjanja, nisam ja jedina koja nema najbolje misljenje o vama, samo za razliku od drugih to i kazem, s rizikom da vam se totalno zamerim.
moderator05 moderator05 11:41 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna Knežević Ćosić
I ne jedite se zbog mog gundjanja

Ne jedim se, ali mi je dozlogrdilo prećutkivanje optužbi na račun uredništva i moderacije, posebno kada su potpuno neosnovane:
uzgred, blog je postavljen sinoc, pa posto ni posle 12 h se niste setili, s razlogom posumljah da ce i po belom danu da se dogodi

Mogli ste do sada (dugo ste na ovom Blogu) da primetite kako neki blogovi i posle dan-dva odu na naslovnu stranu, ne zato što su lošiji, već zato što prednost imaju blogovi koji obrađuju aktuelnije teme (logično, zar ne?)... i da ne širimo dalje priču o uređivačkoj politici Bloga, ne sumnjam da biste Vi to drugačije. I ne samo Vi, kao i u slučaju fudbalske reprezentacije - sijaset je selektora - svaki misli da bi baš on sastavio najbolji tim i postavio jedinu valjanu taktiku.

Na kraju:
nisam ja jedina koja nema najbolje misljenje o vama, samo za razliku od drugih to i kazem, s rizikom da vam se totalno zamerim

Ah, c'est la vie. Nije bajka.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:59 07.03.2011

Re: teska psihologija

Ne jedim se, ali mi je dozlogrdilo prećutkivanje optužbi na račun uredništva i moderacije


nemojte da vam dozlogrdi, nije vam u opisu posla "dozlogrdjivanje".

opet s rizikom da vam se totalno zamerim, mene fascinira vasa ubedjenost u vasu nedodirljivost, kao i ubedjenost da mnogo super radite svoj posao, te vredjanje kad vam neki blogopodanik, kao na primer ja, bilo sta zamari.

i da ne trolujemo s vasim urednickim mukama diskusiju, vazi?

moderator05 moderator05 12:16 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna Knežević Ćosić
te vredjanje kad vam neki blogopodanik, kao na primer ja, bilo sta zamari.

Nisam uvređena, izvinjavam se ako je tako delovalo. A i naglasila sam: " kada su potpuno neosnovane" (optužbe, zamerke).

i da ne trolujemo s vasim urednickim mukama diskusiju, vazi?

Počelo je od Vaše "muke" sa uredništvom, ali naravnno da važi.
seceranac seceranac 12:38 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna Knežević Ćosić
seceranac
tipicno za jednog velikog gasterbajtera umetnicke struke

kada je krenuo na put bio je veliki kada je stigao na odrediste bio je niko
sada nipodastava sve ono gde je bio veliki da bi sebi dokazao da je uvek bio mali i kako nije presao sa konja na magarca. sve ovo da bi opravdao odluku da ode i postane nista

postoji i ona druga vrsta koja u nebo dize ono odakle su otisli da bi pokazali kako su oni u stvari veliki ali su se zajebali kada su otisli i tako unistili sopstveni zivot


seceranac, vi vrlo olako pisete "nista". pretpostavljam da ne znate. Cosic je u Nemackoj objavio vise od deset knjiga, dobio ugledne nagrade, piše kolumne za najuglednije novine, na pr za varšavski list Rzeczpospolita, švajcarski Neue Zürcher Zeitung, nemački Berliner Zeitung, prestizni Lettere International…

digresija: U izdanju B92 objavljeno mu je šest knjiga godine 1998, a danas ekskluzivni intervju sa njim ne moze da bude objavljen ni na naslovnoj strani B92, u rubirci blog. To je jadno i mnogo govori o urednistvu bloga.




on je u SFRJ pre odlaska bio bestseler autor za koga su svi znali, u nemackoj je poznat samo u uskim krugovima a tirazi su mu smesni cak i za srpske uslove bede i nekulture. On je iz top 10 pisaca u jednoj zemlji pao na hiljadu i neko ili slicno mesto u drugoj zemlji - spao je na nista. A nagrade koje je dobio su cisto politicke, napravljene za izdajnike iz istocne evrope, poput one u Lajpcigu - na taj nivo je spao

kao primer Handkeove knjige (koga Bora tako pljuje) su na Amazonu 7.3 miliona mesta ispred najprodavanijih Borinih (iz nemackog ciklusa) po prodaji

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:38 07.03.2011

Re: teska psihologija

Počelo je od Vaše "muke" sa uredništvom, ali naravnno da važi.

:))

zagrlaj i
automatic automatic 16:47 07.03.2011

Re: teska psihologija

on je u SFRJ pre odlaska bio bestseler autor za koga su svi znali, u nemackoj je poznat samo u uskim krugovima a tirazi su mu smesni cak i za srpske uslove bede i nekulture. On je iz top 10 pisaca u jednoj zemlji pao na hiljadu i neko ili slicno mesto u drugoj zemlji - spao je na nista. A nagrade koje je dobio su cisto politicke, napravljene za izdajnike iz istocne evrope, poput one u Lajpcigu - na taj nivo je spao

kao primer Handkeove knjige (koga Bora tako pljuje) su na Amazonu 7.3 miliona mesta ispred najprodavanijih Borinih (iz nemackog ciklusa) po prodaji


Onda ništa. Da mu se odobri ta penzija koju traži.
Pod jednim uslovom, naravno. Da se izvini Srbiji i njenim građanima za gluposti koje je o njima iznosio.
Kad već ne može da živi od pisanja, neka onda živi od brisanja.
Supermod Supermod 17:39 07.03.2011

Re: teska ...

Vesna Knežević Ćosić


Super. Hvala. Havala i na brzom odgovoru na primedbu, ko munja je bio, uzgred, blog je postavljen sinoc, pa posto ni posle 12 h se niste setili, s razlogom posumljah da ce i po belom danu da se dogodi. I ne jedite se zbog mog gundjanja, nisam ja jedina koja nema najbolje misljenje o vama, samo za razliku od drugih to i kazem, s rizikom da vam se totalno zamerim.



Vaša sumlja je bila neosnovana.

buba_truba buba_truba 17:41 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna Knežević Ćosić
Super. Hvala. Havala i na brzom odgovoru na primedbu, ko munja je bio, uzgred, blog je postavljen sinoc, pa posto ni posle 12 h se niste setili, s razlogom posumljah da ce i po belom danu da se dogodi. I ne jedite se zbog mog gundjanja, nisam ja jedina koja nema najbolje misljenje o vama, samo za razliku od drugih to i kazem, s rizikom da vam se totalno zamerim.

Au, kakva plodna diskusija, i nadasve inspirativna!

Vesna, je li tvoja sumLJa iz iste priče kao ono
veronikino iNputiranje, samo 'nako, da vidiš ko će prvi da odreaguje?

Onda, evo - PRVA!

Sad ozbiljno: odličan intervju, mada mi se Bora Ćosić čini jedak preko mere. Moguće da to raste s godinama.

Edit: Ups! Preteče me supermod.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 22:34 07.03.2011

Re: teska psihologija

Vesna, je li tvoja sumLJa iz iste priče kao ono
veronikino iNputiranje, samo 'nako, da vidiš ko će prvi da odreaguje?

Onda, evo - PRVA!

Sad ozbiljno: odličan intervju, mada mi se Bora Ćosić čini jedak preko mere. Moguće da to raste s godinama.

Edit: Ups! Preteče me supermod.


buba-truba, to ja da osvezim dan supermodu, d'uziva u pismenoj nadmoci, da istakne kako mi nas'o gresku:)

zezam se, pravim ja greske u kucanju i-haj! ako ne procitam sta sam napisala nego samo kliknem, heh, svasta moze da iskoci.
mikimedic mikimedic 23:32 08.03.2011

Re: teska psihologija

pravim ja greske u kucanju


jos kad bi bila greska u kucanju u pitanju...
kakvo jadno vadjenje.

kao kad se napise ondaK pa se kaze 'ah da greska u kucanju...'

vec vidjeno.

novinarcici novinarcici....
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:48 09.03.2011

Re: teska psihologija

Počelo je od Vaše "muke" sa uredništvom


nemam muku, imam povremeno mucninu
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 02:45 07.03.2011

"Srbiji treba civilizovanost"

Matori se i popusta paznja Tek ponovnim, pazljivijim citanjem video da nije citirana recenica Dimitrija Ljotica nego nekog drugog.
dragan7557 dragan7557 11:03 08.03.2011

Re: "Srbiji treba civilizovanost"

"Srbiji treba civilizovanost"

Svakako, da kao i civilizovani trguju robovima, izazivaju opijumske ratove..........i sve ostalo što Civilizovani svet radi.

Ovako više ne ide.

cerski
krkar krkar 03:05 07.03.2011

Odlično

Pročitao sa zadovoljstvom.

Xhaba, naravno
pedja1008 pedja1008 04:43 07.03.2011

Uh

Deset godina sam izgubio pod Milosevicem slusajuci njegovu propagandu i sad opet kao u nekom ruznom snu sve ispocetka. 80% stanovnika ove proklete zemlje radovalo kada je ubijen Djindjic, kao sto se radovalo kada je rusen Vukovar ili gadjan Dubrovnik. A onda se bune i seru o ponosu kad je doslo vreme za svodjenje racuna. Ja sam tada imao deset godina i po ceo dan i noc sanjao da igram u Zvezdi i da skupim sve brojeve Alan Forda. I ipak osecam neku odgovornost zbog toga sto se to sve desavalo, ali ja mora da nisam pravi Srbin ako me je sramota zbog svega toga.

I nije mi Soros i CNN sjebao dobar deo detinjstva, nego nacionalisti i pacovi kojih i danas ima u istom broju kao i pre 20 godina. I sada treba da imam porodicu i decu i da opet slusam iste price kako Srbija mora da se bori protiv novog svetskog poretka, sto znaci valjda za stari svetski poredak, sta god to dodjavola bilo.

A koliko da mi je muka od svih onih frikova devedesetih, sa rts-a, iz jul-a, onog psihopate koji treba svakog dana da se vrati iz Haga, ovih naprednjackih nusproizvoda njegovogo debelog creva, sve je to nista u kad procitam postove ovih finih nacionalno svesnih blogera, salonskih cetnika ciji su mozgovi isprani pedesetogodisnjom komunistickom propagandom.
I pored svega toga jos uvek nisam otisao iz ove zemlje i jos uvek citam ovaj blog. Kakav sam ja idiot i mazohista.

P.S. I zadrti levicar u zemlji u kojoj levica ne postoji. Odoh da spavam. Laku noc i NO PASARAN.
dr.wagner dr.wagner 09:38 07.03.2011

Re: Uh

...dan

pedja1008


-Mi nismo iz istog sela (ili grada) , čak ni iz iste države ... , ja sam i
stariji 10-ak godina
... ne bavimo istim poslom , a gotovo sigurno nam se sviđaju i različite
vrste jela ... ili žena

-Ali sada ću ja ovaj vaš tekst ... malo COPY/PASTE ...

..... takoooo ..., evo samo da promjenim par imena (ovdje se oni zovu drugačije)

-Gotovo !!!

... još potpis

Wagner
master.dragi master.dragi 09:55 07.03.2011

Re: Uh

80% stanovnika ove proklete zemlje radovalo kada je ubijen Djindjic


kao sto se radovalo kada je rusen Vukovar ili gadjan Dubrovnik.
nisu gadjani gradovi nego ustaske snage koje su se u njima nalazile...
Ja sam tada imao deset godina i po ceo dan i noc sanjao da igram u Zvezdi i da skupim sve brojeve Alan Forda. I ipak osecam neku odgovornost zbog toga sto se to sve desavalo,

sta ces, nisi ti kriv, takva ti priroda.
I nije mi Soros i CNN sjebao dobar deo detinjstva, nego nacionalisti i pacovi kojih i danas ima u istom broju kao i pre 20 godina.

mislis kad si imao 10 godina, nacionalisti ti krali stripove i navijali za partizan
I pored svega toga jos uvek nisam otisao iz ove zemlje i jos uvek citam ovaj blog. Kakav sam ja idiot i mazohista.


ne znam za mazohizam, ali sto se tice ovog prvog...
dragan7557 dragan7557 13:12 07.03.2011

Re: Uh

nisu gadjani gradovi nego ustaske snage koje su se u njima nalazile...

Baš vala, gradovi su jednostavno KOLATERALNA ŠTETA.

cerski
ecce-florian ecce-florian 15:31 07.03.2011

Re: Uh

nisu gadjani gradovi nego ustaske snage koje su se u njima nalazile...

cit.

Sve ovo može ličiti na košmar jednog jugonostalgičara. Ako je Bunjuel negovao svoj košmar, što bih ja bio pametniji od Bunjuela. Ona pesma Ljuba Đurkovića ima gavrana u naslovu, a kad je reč o pticama, o gavranima, ko mi može oduzeti onu pesmu srpskohrvatskog pesnika Milana Milišića "Dva gavrana". Ajde da se provselimo pa da pustimo celu pesmu makar neki odgovor izostavili. Ovako idu "Dva gavrana":

Sam šetajuć jednog dana,
Čuh razgovor dva gavrana,
Jedan drugom grakćuć reče,
"Kako ćemo provest večer?",

Hajdmo gdje je meza prava,
Gdje je meso, a ne trava.
Gdje ubojna trešti glazba,
Gdje ne treba naobrazba.

Gdje pevaljka sise klati,
Rakija se, ljuta, zlati,
Gdje se samo onaj kudi,
Tko ne pije i ne ludi.

Kljun svoj zalud ti ne tupi,
Izlasci su danas skupi,
U privatne restorane
Ne leti se, Gavro, s grane!

Hajdmo ondak ko i nekat,
Kakvog mrtvog popričekat,
Oprimo se sjetnom gladu,
Krvlju zalijmo baladu.

Znam mehanu Zadnja pumpa,
Gdje se ije, pije, trunpa,
Dok zorica ne zarudi,
Tu je vazdak dobrik judi.

Tu čakije i makljaže,
Ko argument zadnji važe,
A u mrak kad ko zašija,
Ne traži ga milicija.

Na rebra mu tanka lezi,
Od slezine kreni, mezi,
Ne ispuštaj iz svog kljuna
Ni bokunić od bokuna.

Otvori mu teške vjeđe,
Pokljucaj mu oči smeđe,
U kosi mu friz pokvari,
O nju kandže, kljun otari.

Razderi mu cijelo tijelo,
Daj utrobu na vidjelo,
Nek groznija bude priča,
Od našeg teferiča.

Ova je pesma prvi put objavljna u novembru 1985. godine. A ja sam ponovio tu pesmu u oktobru (u Književnim novinama) 1991, na vest da je ubijen Milan Milišić. Ceo prvi deo Književnih novina posvećen je Milanu Milišiću. I kad je u to nesretno vreme opsade Dubrovnika broj već bio u štampi, rekli su mi u štampariji da je vest o smrti Milana Milišića bila samo glasina. Samo sam sekund, dva stao i šutio. Ma pusti, nek vidi Milišić kako bi ga otpratili. Ali smrt pesnika nije bila glasina. I ta pesma "Dva gavrana" objavljena je drugi put 15. oktobra. Taj datum, to je dan smrti Danila Kiša. Najlepši tekst o Kišu napisao je Milan Milišić, to je bila moja "narudžbina". Tako su se u oktobru, u smrti, srela dva prijatelja, i dve pesme na naslovnoj strani Književnih novina, "Dva gavrana" Milana Milišića i "Zlatna kiša" Danila Kiša. A Kišova pesma ovako završava:

Sestra moja sklanja lavor,
skamenjena lica kao,
da je neki mrtvac,
u kući žena mi bez,
reči sprema belu košulju.

I tako zažmurim I pustim jednu makedonsku pesmu Vasila Hadžimanova (otac Zafirov, a ne sin) "Sa'nok sedam treno". I mogu da umrem u Jugoslaviji.



intervju Božo Koprivica

automatic automatic 22:46 07.03.2011

Re: Uh

I ipak osecam neku odgovornost zbog toga sto se to sve desavalo, ali ja mora da nisam pravi Srbin ako me je sramota zbog svega toga.


Ne znam da li si pravi, da li te je stvarno sramota, ali bi bilo lepo kad već pišeš u ime jednog naroda da dostaviš i neki dokaz da si stvarno pripadnik tog naroda.
Ovako, meni se čini da ti komentarišeš negde daleko od Srbije, u kojoj verovatno nikada nisi ni boravio, navodno glumiš kolektivnog pokajnika, malog Isusa koji na sebe preuzima sve grehe jednog naroda, ne da bi ih okajao, već da bi ih isticao. Izmišljene grehe si naravno apriori priznao, iako to od tebe niko nije zahtevao...

Vidim i da si bio napredno dete, sa deset godina si pratio političke emisije na RTS-u, pratio si i rad političkih stranaka, JUL-a, SRS-a, a sve uz sličice Prosinečkog, Pančeva i Binića...

Pozdravi sve tamo kod kuće, lažno predstavljanje je krivično delo, ta oblast je uređena zakonom, a zakon je civilizacijsko dostignuće.
godec godec 23:32 07.03.2011

Re: Uh

I tako zažmurim I pustim jednu makedonsku pesmu Vasila Hadžimanova (otac Zafirov, a ne sin) "Sa'nok sedam treno". I mogu da umrem u Jugoslaviji.


U pravu si. Vasil Hadžimanov je pravi izbor. Hvala.
godec godec 23:44 07.03.2011

Re: Uh

Hvala na linku ka intervjuu Bože Koprivice.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:22 08.03.2011

Re: Uh

Ne znam da li si pravi, da li te je stvarno sramota, ali bi bilo lepo kad već pišeš u ime jednog naroda da dostaviš i neki dokaz da si stvarno pripadnik tog naroda.


znaci, pismeni da obavezno nose sa sobom merač pripadnosti narodu, s mini stampačem da bljuje dokaz koji valja priložiti, a nepismeni ne moraju?

eto prilike za inovatore, mozda neki softver za pametni telefon, a la onaj sto meri otkucaje srca, pa da lepo trebi ko jeste, a ko nije pripadajući.



Goran Vučković Goran Vučković 10:34 08.03.2011

Re: Uh


znaci, pismeni da obavezno nose sa sobom merač pripadnosti narodu, s mini stampačem da bljuje dokaz koji valja priložiti, a nepismeni ne moraju?

eto prilike za inovatore, mozda neki softver za pametni telefon, a la onaj sto meri otkucaje srca, pa da lepo trebi ko jeste, a ko nije pripadajući.

Čini mi se da se automatic ne bi time zadovoljio - on izgleda ima potrebu da izdaje te potvrde, na bazi čistoće jezika i misli, pre svega.
automatic automatic 11:40 08.03.2011

Re: Uh

Goran Vučković
znaci, pismeni da obavezno nose sa sobom merač pripadnosti narodu, s mini stampačem da bljuje dokaz koji valja priložiti, a nepismeni ne moraju?eto prilike za inovatore, mozda neki softver za pametni telefon, a la onaj sto meri otkucaje srca, pa da lepo trebi ko jeste, a ko nije pripadajući. Čini mi se da se automatic ne bi time zadovoljio - on izgleda ima potrebu da izdaje te potvrde, na bazi čistoće jezika i misli, pre svega.

Ne znam čemu ovakva učitavanja
Ja sam samo iskoristio svoje pravo da izrazim sumnju u verodostojnost onoga što je dotična individua napisala. Učinilo mi se da svojim komentarom želi da projektuje nekakvu krivicu, a prosto bode oči njegova želja da se nacionalno identifikuje.
Možda me utisak i vara, ali vaši naknadni komentari me uveravaju da tu ima nečega...
Goran Vučković Goran Vučković 12:46 08.03.2011

Re: Uh

Ne znam čemu ovakva učitavanja
Ja sam samo iskoristio svoje pravo da izrazim sumnju u verodostojnost onoga što je dotična individua napisala. Učinilo mi se da svojim komentarom želi da projektuje nekakvu krivicu, a prosto bode oči njegova želja da se nacionalno identifikuje.

Takođe si izrazio sumnju o "geografskom poreklu" osobe koja upotrebi reč "dočim".

A što se tiče varljive percepcije - ima ona poslovica "ko od alata ima samo čekić, sve mu izgleda kao ekser".
automatic automatic 00:27 09.03.2011

Re: Uh

Takođe si izrazio sumnju o "geografskom poreklu" osobe koja upotrebi reč "dočim".

A što se tiče varljive percepcije - ima ona poslovica "ko od alata ima samo čekić, sve mu izgleda kao ekser".

Jesam, izrazio sam, tvrdnja je tačna.
Nije fer prema ostalim komentatorima sakrivati neke činjenice o sebi a koje bitno utiču na sadržinu rasprave odnosno bloga. Ako je tema učešće naroda u raspadu SFRJ, složićeš se da je bitno i ko govori uz ono što govori.
Navešću drugi primer. Na ovom Vesninom blogu ja se predstavim kao neko ko je dugo živeo u Berlinu, povremeno se susretao sa Borom Ćosićem. Na račun takvih informacija ja iznesem brdo neistina o Ćosiću, o Berlinu. Neki prihvate moje laži, neki ne, neki diskutuju, neki samo preporučuju. Bez obzira kako je ko reagovao ja sam ih sve doveo u zabludu i smejao im se iza leđa. Postoji najmanje jedan bloger ovde koji se u nedostatku argumenata stalno poziva na neko svoje iskustvo baš u vezi sa temom bloga. Vremenom postane jasno da nije mogao iskustveno da proživi sve te situacije koje blogovi obrađuju. Ja samo pokušavam da onima koji imaju takve jadne nastupe stavim do znanja da će pažljivo biti pročitana svaka njihova reč. Moja je želja da sa ozbiljnim ljudima razmenim mišljenje, sa onima koji nisu odavde naročito, jer nisam tako često u prilici da sa ljudima sa prostora bivše nam domovine razmenjujem iskustva. Volim i razmenu mišljenja sa neistomišljenicima. Još više.
Ne volim jedino kada neki bednik pokušava da prodaje laži i glupe fore i još da pritom očekuje da niko na to ne reaguje.
U krajnoj liniji, nije zabranjeno lagati na blogu, ali nije zabranjeno ni reći lažovu da je lažov.
Goran Vučković Goran Vučković 01:40 09.03.2011

Re: Uh

Nije fer prema ostalim komentatorima sakrivati neke činjenice o sebi a koje bitno utiču na sadržinu rasprave odnosno bloga.

Čini mi se da trošiš vreme na irelevantne stvari. Ovde već ima dovoljno ljudi koji su poreklom iz Srbije (da ne kažem Srbijanci da ne dobijem simultani prevod od Mikija ), neki još žive u Srbiji a neki su po belom svetu, priličan broj od njih baš etnički Srbi, kao i Bora Ćosić, na kraju krajeva, koji ti mogu reći isto to što si čuo. Ta jedna reč može da bude nešto što im se nalepilo iz literature koju su pročitali, možda iz nekog novinskog članka ovih dana. Takođe, došlo je u "majčicu" Srbiju ili se rasulo po svetu dosta Srba iz Hrvatske koji mogu pričati upravo tom varijantom Jezika, koju si, kao profesor Henri Higins, pokušao da asociraš sa geografskim poreklom - i ne moraju svi deliti sa tobom viđenje istorije 90-tih. Zamerati im dijalekt kao vrhunski greh je... uzaludno, za početak - da ne raspravljam o ukusima.

A o onoj asocijaciji kod Nikolića zaista nemam reči. Suviše govori da bih imao želju da to interpretiram.
master.dragi master.dragi 15:53 09.03.2011

Re: Uh

ecce-florian
nisu gadjani gradovi nego ustaske snage koje su se u njima nalazile...cit.

svaki normalan covek zali za nevinim zrtvama, dejstvo je bilo usmereno na vojne snage koje su se u tim gradovima nalazile i to u borbenoj formaciji...
master.dragi master.dragi 16:37 09.03.2011

Re: Uh

-Gotovo !!!

... još potpis

Wagner

no,no,
a sta smo zaboravili pre potpisa, tableticuuuuuuu...
Piromanski Piromanski 09:39 07.03.2011

Skoro "u sridu"

Ziveo sam i u Srbiji i u Berlinu dovoljno dugo, te tekst dozivljavam ne samo kulturelno vec i topoloski bliskim. U pogledu "denacifikacije" Srbije pomocu stranih trupa, dosao sam i sam do slicnog zakljucka. Ali, ovaj zakljucak je u domenu onog da bi Srbiji bilo bolje da ima more, da se stiška naftna polja pokazu neverovatno izdasnim ili da je bilo bolje da smo 1389. Turke propustili napred, kao i Barbarosine krstase par vekova pre toga. Pomalo me ova Cosiceva izjava, ovako neodredjena, podseca na onog Markesovog lekara sto smatra da bolesnicima ne treba ublazavati bol, a sam uzima analgetike. Sve drugo je velikim delom grubo, ali veoma tacno.
jinks jinks 09:45 07.03.2011

...

„desničarski režim, duboko nacionalno obojen, zatucan po svakom pitanju, antievropski, ravnogorski, primitivan i jadan po mnogokojim merilima"

Uz sve dužno poštovanje, ako je dopušteno virtuelno polemisanje.

- Vreme je ipak izgleda pokazalo da režim jeste bio desničarski, ali po svom ekonomskom uređenju, i da je suštinski bio sve samo ne duboko nacionalno obojen.

- Pa prvo dvoje ljudi tog režima (a moglo bi se reći, iz njihovog ugla, i jedino dvoje ljudi tog režima) nisu bili pripadnici većinskog naroda države koja se pominje (SM je Montenegrin, MM možda i nepoznatog nacionalnog porekla).

- SM i MM nisu bili zatucani, daleko od toga. Znali su ljudi šta žele ($), i radili efikasno i ekspresno, ekstremnim ekonomskim desnim metodama (privatizacija gotovo svih funkcija države) ka ostvarenju njihovih ekonomskim ciljeva ... koje su i ostvarili, uz određenu cenu.

- Kakve veze imaju SM i MM sa bilo kakvom Gorom ... sem sa Crnom možda.

- Pa u suštini i nije bio jadan, za one zbog kojih je i bio napravljen. E sad, problem ekstremno desnih ekonomskih sistema je što je broj ljudi koji pripadaju tom krugu verovatno izuzetno mali.
jasnaz jasnaz 09:57 07.03.2011

:



: „duh palanke" pravilno je rasporedjen na čitavu zemlju :


::::::::::::::::::::

hvala V.
dragoljub92 dragoljub92 12:03 07.03.2011

herman hese

neki komentaristi ovde nisu čuli za ovog čoveka,tek za druge sa sličnim stavovima uzaludno bi bilo i očekivati da ih razumeju i znaju,meslim i stavove i čoveci
tajcica92 tajcica92 12:18 07.03.2011

zbunjena

sam brojem negativnih komentara na ovaj intervju? what's going on?
veronika_kojen veronika_kojen 12:40 07.03.2011

Re: zbunjena

tajcica92
sam brojem negativnih komentara na ovaj intervju?


Zlobnici

To oni što ne mogu da dobiju nacionalnu penziju, pa kivni na Boru.
jasnaz jasnaz 12:47 07.03.2011

: zbunjena

tajcica92
sam brojem negativnih komentara na ovaj intervju? what's going on?


trend.


veronika_kojen veronika_kojen 12:42 07.03.2011

Razlomci

Btw, otkad se pravoslavlje meri u četvrtinama? I zašto ne može u šesnaestinama? Ja protestujem.
vladanmz vladanmz 13:05 07.03.2011

odlican i neocekivan

Odlican razgovor, neocekivani fajront.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 13:39 07.03.2011

Oskar Davico "Srbija"

Bora Cosic ima obicaj da podseti na pesmu Oskara Davica "Srbija"



Goran Vučković Goran Vučković 14:04 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Bora Cosic ima obicaj da podseti na pesmu Oskara Davica "Srbija"

A jel se zna - zašto?
veronika_kojen veronika_kojen 14:07 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Goran Vučković
Bora Cosic ima obicaj da podseti na pesmu Oskara Davica "Srbija"

A jel se zna - zašto?


Zbog onog-ojsrbijomedjšljivama.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:13 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

A jel se zna - zašto?


odgovor na ovo pitanje se nalazi u delima Bore Cosica, zato ga i pitam, odnosno dajem slagvort da Hrabala zove stricem, a Ristića, Matića, Vuča i Daviča roditeljima.

Oskar Davico, komunista i Jevrejin, napisao je pesmu da ti srce stane. Evo teksta, za ove malce koji nisu culi ni za Oskara Davica...

Srbija - Oskar Davičo

Ja znam sva tvoja lica, svako šta hoće, šta nosi,
gledao sam sve tvoje oči, razumem sta kažu, šta kriju.
Ja mislim tvoju misao za čelom ti u kosi,
ja znam tvoja usta šta ljube, šta piju.
Ej, piju od tuge, od znoja, od muke,
od noći, od sijerka koji se teško melje.
Ja sam u mlinu, sred buke
žrvnja, čuo sve tvoje želje
i brige tvoje, oj, Srbijo među pesmama među šljivama
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama, među stadima,
oj, Srbijo, pesmo među narodima.
Pesmo tužna, meka si milošta
što plače kao krv grožđa, kao suza mosta,
kao onaj poljubac, onaj miris perja što utka
u gugutanje svoje gugutka.
Oj, milošto meka, klik si divlje plovke
nad jarom iz koje stasa
crveni ugalj sunca
u zrnu svakog klasa,
ali bosa pesmo gluve žalopojke,
kad prestaju pesme, kad počinju psovke?
Gladna ruke, slepe jadikovke,
kad će hajduk bune iz tebe da grune?
Psovke i psovke, ej, u čije zdravlje
zalud je oranje, zalud je letina?
Kletve i kletve, za čije je truplo kravlje
nabrekla Mačva od žita, oteklo Pomoravlje,
bure u bune, za čije se zube lavlje
dimi od mleka ovca i dimi planina,
kad Mačva nije sita, kad Mačva nije sita?
Kroz mukle lance dana, koža suvonjavih.
Svu su je proderali duboki rovovi bora.
Od rovovskog rata od zemlje poplavi
i skori se lice preko gladi - kora;
to lice što nije lice, ti dani što nisu dani,
ti dani ranjenih lica, ta lica kao tabani;
trnje im ne može ništa i ništa - udari…
A svako od tuge za dan
kao vek čitav ostari

I zbrčka se, oj, Srbijo među bunama, među šljivama,
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama, među brdima,
oj, Srbijo,
pesmo među narodima.
Tužna pesmo, majko stara,
brat nam je u taljigama dovukao iz grada
kamenu ploču, kamenog dinara,
za med našeg znoja, vino našeg rada.
A đikaju deca u lazigaćama, pod kosom,
u blatu, među svinjama, među patkama,
hraniš ih, Srbijo, druže, više prosom, više postom,
više bajkama, uspavankama, više gatkama,
i pokrivaš ih mrakom što tako teško pada
da gnev po cele noći do oblaka pali
bunom iz koliba, polja, vinograda,
pevajući srcem što sebe ne žali
niz sedmu rupu na krajnjoj svirali,
oj, Srbijo među bunama, među šljivama,
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama u grudima,
oj, Srbijo,
buno među narodima.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:26 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Zbog onog-ojsrbijomedjšljivama.


wrong, veronika:)

zbog nadrealista.

evo jos malo Oskara Davica, komuniste i Jevrejina, nadrealiste.

...
Posle rata smo se vratili u Srbiju.

Ja sam voleo što sam Srbin,

Srbin mojsijeve vere kao i otac

Srbin, jer smo potukli Švabe,

jer tata kaže da Srbi vole tačnost

kao što tačnost volimo, brate, ja i ti,

jer Srbi vole jesti i, brate, popiti

i, brate, jer Srbi nisu pokvareni

i nisu antisemiti.



U Beograd smo stigli noću,

tata je poljubio pristanište,

neki mladi gospodin zviznuo je drugom

tačno dva šamara,

i rekao: „Ja sam Solunac, sunce ti kalajisano“.

U donjoj kafani pevačice vrište

i amali loču

a žandari sprovode kržljavog džepara.



Sutradan je moj otac počeo da pravi poslove,

ni luk jeo, ni luk mirisao, zaradio je lepih para

i kupio mi belog zeca i žutu ticu,

a ja sam njemu bez muke

naučio ćirilicu.

...

Ima ovde jos Oskara Davica, na primer HANA
Goran Vučković Goran Vučković 14:33 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"


Oskar Davico, komunista i Jevrejin, napisao je pesmu da ti srce stane. Evo teksta, za ove malce koji nisu culi ni za Oskara Davica...

Ok to je za one koji nisu čuli - ja sam čuo za Daviča, učio napamet "Ćeliju" u školi, sećam se i filma po njegovom romanu Pesma, a ovu pesmu o Srbiji Jelica Greganović povremeno ovde okači - ali i dalje pokušavam da shvatim kako je ovo odgovor na moje pitanje: Zašto Bora Ćosić ima običaj da podseti na pesmu Oskara Daviča?

Nekako mi ovo "odgovor na ovo pitanje se nalazi u delima Bore Cosica" ne zvuči kao upotrebljiv odgovor na pitanje - više zvuči kao "Da Vinči kod"
Goran Vučković Goran Vučković 14:36 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

evo jos malo Oskara Davica, komuniste i Jevrejina, nadrealiste.

Što reče Nikola iz "Mi nismo anđeli": "mislim da je ovo poslednje presudno"
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:41 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Nekako mi ovo "odgovor na ovo pitanje se nalazi u delima Bore Cosica" ne zvuči kao upotrebljiv odgovor na pitanje - više zvuči kao "Da Vinči kod"


tretiraj ga kao poziv na citanje:)

evo kratko i informativno Istorijske avangarde : dadaizam - zenitizam - nadrealizam

a moze i MIXED MEDIA, Bore Ćosića

"40 godina od prvog izdanja Ćosićeve knjige MIXED MEDIA, koju je dizajnirao Branko Vučićević, ova knjiga je postala svojevrsni dokument jednog perioda istorije umetnosti i danas doživljava svoje novo, prošireno izdanje.

Knjiga je kreirana po principu mixed-medie, kao vanredan primer kolažirane strukture vizuelnog i pisanog materijala: eseja, reprodukcija, citata, isečaka iz novina, fotokopija, itd. koje na višeslojan način povezuju istoriju umetnosti XX veka, konceptualnu umetnost, filmsku teoriju, filozofiju, društvenu kritiku i sociološka istraživanja, kreirajući specifičan index/enciklopediju pojmova."

za utehu evo ti jedna pesma:

U spomen na tamnovanje Svetozara Markovića
(Oskar Davičo)

Umesto rala, volovskih kola,
umesto gladi i mesto suza,
ah, jednog dana umesto bola,
umesto tuge i mesto uza,
ah, jednog dana, jednog dana,

umesto pljačke i pandura,
umesto kralja i mesto knjaza,
ah, jednog dana umesto bura,
umesto rata, mesto proteza,
ah, jednog dana, jednog dana,

umesto brava i mesto reza,
ah, jednog dana umesto noći,
blesnuće rafal iz mitraljeza
kad drukče svetlost ne može doći,
ah, jednog dana, jednog dana,

kad bukne ruža mesečine
i sunce srca, drugovi moji,
s njima sloboda i mašine,
ko ljubav što me s devojkom spoji,
ah, jednog dana, jednog dana,

biće sve lepo neizbežno,
i strasno, biće ko duša blaga
i kad je toplo i kad susnežno,
življenje biće svima ko draga,
jednoga dana, jednoga dana.
veronika_kojen veronika_kojen 14:58 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Ja sam voleo što sam Srbin,

Srbin mojsijeve vere kao i otac

Srbin, jer smo potukli Švabe,


Hm, ovu nisam pročitala ranije. zanimljivo da je koristio taj anahroni izraz. srbin mojsijeve vere...
Goran Vučković Goran Vučković 15:13 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

za utehu evo ti jedna pesma:

Aha, nije sve nadrealizam, ima i marksizam-lenjinizam

Da izdvojim ono što me se posebno dojmilo:

Umesto rala, volovskih kola,

blesnuće rafal iz mitraljeza
kad drukče svetlost ne može doći,

s njima sloboda i mašine,
ko ljubav što me s devojkom spoji,

biće sve lepo neizbežno


koksy koksy 18:46 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

veronika_kojen
Ja sam voleo što sam Srbin,

Srbin mojsijeve vere kao i otac

Srbin, jer smo potukli Švabe,


Hm, ovu nisam pročitala ranije. zanimljivo da je koristio taj anahroni izraz. srbin mojsijeve vere...



Nešto slično je pre nekih pola godine rekao i Filip David : "Srbin jevrejskog porekla".
veronika_kojen veronika_kojen 19:12 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

koksy
veronika_kojen
Ja sam voleo što sam Srbin,

Srbin mojsijeve vere kao i otac

Srbin, jer smo potukli Švabe,


Hm, ovu nisam pročitala ranije. zanimljivo da je koristio taj anahroni izraz. srbin mojsijeve vere...



Nešto slično je pre nekih pola godine rekao i Filip David : "Srbin jevrejskog porekla".


nisam ni sama sigurna da li je izraz anahron budući da se zvanično koristio u jednom periodu davičovog života, mada nije ni važno. a ovo davidovo sam čula u utisku nedelje i mislim da je to bio (iznudjen) odgovor antoniću na pitanje "šta je on zapravo". majmun na bicikli, jbt, šta je...
koksy koksy 22:13 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

veronika_kojen
koksy
veronika_kojen
Ja sam voleo što sam Srbin,

Srbin mojsijeve vere kao i otac

Srbin, jer smo potukli Švabe,


Hm, ovu nisam pročitala ranije. zanimljivo da je koristio taj anahroni izraz. srbin mojsijeve vere...



Nešto slično je pre nekih pola godine rekao i Filip David : "Srbin jevrejskog porekla".


nisam ni sama sigurna da li je izraz anahron budući da se zvanično koristio u jednom periodu davičovog života, mada nije ni važno. a ovo davidovo sam čula u utisku nedelje i mislim da je to bio (iznudjen) odgovor antoniću na pitanje "šta je on zapravo". majmun na bicikli, jbt, šta je...


I meni je delovalo kao iznuđeno čisto da ne bi dozvolio Siniši Kovačeviću da poentira (koliko se sećam - nije bio Antonić).
Ali, ipak -rekao je.
Mislim da če mu Mirko Kovač to zapamtiti k'o Kišu pravoslavnu sahranu.
veronika_kojen veronika_kojen 23:12 07.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Mislim da če mu Mirko Kovač to zapamtiti k'o Kišu pravoslavnu sahranu.




prevarili su ga kao sergeja,
aleksanadar aleksanadar 16:49 08.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Hrabala zove stricem, a Ristića, Matića, Vuča i Daviča roditeljima.


Занимљиво. А зашто Ћосић налази своје претходнике баш у надреалистима?
ecce-florian ecce-florian 17:39 08.03.2011

Re: Oskar Davico "Srbija"

Ristića, Matića, Vuča i Daviča

VREME APSURDA

Vaš komad „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“, skoro četiri decenije kasnije, i dalje je veoma duhovit, svakako i krajnje apsurdan. Nije li upravo ta apsurdnost i glavna odlika vremena u kojem živimo?
- Sasvim sigurno. U izvesnom smislu, kao autor, mogu da budem ponosan što sam, kao i neki drugi pisci, nazirao nekakav apsurd prema kome smo sve više srljali. U ovom tekstu ima veoma mnogo tog mog nekog ličnog senzibiliteta i duha, jer sam ja oduvek bio neka vrsta nadrealiste. Mene su odgajili veliki nadrealistički autori iz ove zemlje i iz ovog grada, kao što su Marko Ristić, Duško Matić, Aca Vučo, Oskar Davičo... Oni su bili moji duhovni roditelji. Osim toga, ja sam još od malih nogu imao nekakve takve sulude ideje, jer sam, recimo, voleo filmove braće Marks. Dakle, ceo taj konglomerat mog razvoja i moje okoline, tog beogradskog miljea pred Drugi svetski rat, kad sam ja imao sedam, osam godina, uslovio je jedan takav duhovit i apsurdan tekst.

link
A Vasa Pavković promišlja na sledeći način
Današnji Beograd je za Ćosića grad "kinetičke euforije", ali i mesto samoispitivanja i preispitivanja, jer su uspomene barokno teške a njihov bajoslovni teret bi da difuzira njegovu misao u raznim pravcima, duž transverzala "opšte razdrtosti". Ćosić bi sve da razjasni, jer je i nerazjašnjivo na neki način razjašnjivo u svojoj nerazjašnjivosti - što pisac zna još od svojih druženja sa Krležom, kao (mrtvim) likom. Beograd je za Ćosića u velikoj meri inače grad mrtvih (Matić, Andrić, Popa, Vučo, Davičo, Ristić...). Višesmerna i najčešće otvorena misao piščeva vrluda kroz prostor i osvetljava događaje i likove, trenutke i lica, Beograd o kojem Ćosić više misli ne postoji, (skoro) sve je potonulo, ostala su samo sećanja reči, krhke beleške po ledu, Aljaska.
link
angie01 angie01 14:52 07.03.2011

Vesna,

josh jedan kvalitetan intervju!

Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 15:01 07.03.2011

Nacionalne penzije & priznanja


iako bi ovome mogla da bude posvecena cela jedna tema, ovaj moj stav i predlog (nadleznima u Srbiji) je u vezi sa nasom diskusijom i sa intervjuom Bore Cosica. I sa sledecom, po meni NEISTINITOM, njegovom recenicom:

Ja se sa Handkeom ne družim, jedino sam u više navrata bio s njim u polemici. Mimo toga što je, iz neurotskih razloga bio zaludjen srpskim diktatorom, njegovo pesničko delo je nesumnjivo...

Gore je neistinito da je Handke "iz neurotskih razloga bio zaludjen srpskim diktatorom". Ali je svakako istinito da je "njegovo pesničko delo nesumnjivo"...

Kao postovalac lika i dela Petera Handke-a sam procitao skoro sve sto mi je doslo pod ruku a sto je on rekao u vezi Srbije i Balkana. I ne znam nista sto bi i priblizno odgovaralo "zaludjenosti srpskim diktatorom". Ono sto znam je da se o njemu vrlo uzdrzano izrazavo (i odbio Milosevicev poziv da svedoci u Hagu u njegovu korist). Na Milosevicevu sahranu je dosao (po njegovim sopstvenim recima) IZ PROTESTA iritiran manipulacijom i pristrasnim prikazivanjem u zapadnim medijima dogadjaja na Balkanu uopste ali i u vezi Milosevica. I kazao je, da ako i Milosevic bude osudjen u Hagu, to nece biti za ono za sta je, eventualno, kriv. Ja koji sam bio protiv Milosevica od kad se pojavio na politickoj sceni Srbije sam se uvek slagao sa ovim Hadnkeovim stavovima...

A covek se nalazi na svim listama najinstaknutijih knjizevnika sa nemackog govornog podrucju u poslednjem veku. I verovatno je dobio sve nagrade osim Nobelove za koju je vise puta bio kandidat. I kao nijedan drugi (tu ukljucujem i nase umetnike) je TRPEO zbog svojih politickih stavova po pitanju Srbije i medijskih manipulacija s tim u vezi. Skidali su mu predstave (u Parizu). Oduzeta/osporena mu je ugledna knjizevna nagrada od strane politicara ... pa su mu kolege umetnici dali drugu ekstra zbog njega i tog slucaja ustanovljenu - a on je novcani deo ustupio izbeglicama sa Kosova...

Da sam "ja netko" ja bih tom coveku dodelio BAR neku nacionalnu nagradu republike Srbije (to je onaj moj predlog sa pocetka teksta). I uvek strepim da ce ga neko iz Srbije PREVISE povrediti u nasim uobicajenim politicko-umetnickim pljuvacinama. Posebno sto je samo pominjanje bilo kakve veze sa Milosevicem kod nas vec "crvena krpa" za najveci deo ljudi. I onda ne prezaju od bilo koje uvrede...

Kad je u pitanju Handke ja imam jedno pravilo koje vazi ISKLJUCIVO za njega od svih nasih i svetskih umetnika: uvek, ali bas UVEK kad sam u prilici ja kupim njegovu knjigu. I to smatram nekom vrstom moje licne nagrade za njegovu humanost, hrabrost i beskompromisnost u borbi protiv lazi i hipokrizije. I to ne radim kao Srbin - nego kao Covek...
princi princi 20:05 07.03.2011

Re: Nacionalne penzije & priznanja

Јел' има, бре, неко да интервјуише овог Васу?
Bili Piton Bili Piton 20:08 07.03.2011

Re: Nacionalne penzije & priznanja

princi
Јел' има, бре, неко да интервјуише овог Васу?


HAHA, suptilno
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 21:01 07.03.2011

Re: Nacionalne penzije & priznanja

princi
Јел' има, бре, неко да интервјуише овог Васу?


Hahaha Vasa ima autorsku opciju pa moze i bez intervjuisanja da napise ono sto zeli - postavljajuci sami sebi najpodesnija pitanja .

Ponekad i napise tekst - ali uglavnom samo kad ga neko/nesto dovoljno motivise (citaj: iznervira). Samo komentarisanje je ipak jednostavnje ... i zahteva manje vremena...
aleksanadar aleksanadar 16:11 08.03.2011

D-Day


Dan D, u godini 1999 nije bio moguć, jer su evropske zemlje štedele svoju decu, pa je to bila ideja više sirealistička. Ono što je tom neinvazijom propušteno, bila je denacifikacija. Ta dragocena rezultanta, ratna, pomogla je Nemačkoj, u čijoj pristojnoj demokratiji živimo, a nije pomogla Srbiji koja ostala je nesankcionisana, sa osećanjem skoro pobedničkim, i zato joj danas tako teško ide.



Поређење Србије из 90-их са нацистичком Немачком је погрешно и некорисно. Поредити режим одговоран за један светски рат, у коме су страдали милиони, са режимом који је водио локалне, балканске ратове - није нарочито умесно. Стога, не стоји ни паралела са "денацификацијом".

Независно од тога, режим Слободана Милошевића сматрам ауторитарним, глупим, ретроградним, корумпираним и далекосежно штетним по Србију.

Ни након пада овог режима Србија није изашла из његове сенке. Последице катастрофалне владавине се и данас осећају.

То је, претпостављам, био смисао говорења о потреби за "денацификацијом", али је та метафора сувише јака и непотребна.
veronika_kojen veronika_kojen 16:24 08.03.2011

Re: D-Day

Preporuka, i svaka čast na komentaru. (zašto drugi uvek napišu 10 puta bolje ono što ja mislim?)
Goran Vučković Goran Vučković 16:28 08.03.2011

Re: D-Day

То је, претпостављам, био смисао говорења о потреби за "денацификацијом", али је та метафора сувише јака и непотребна.

Denacifikacija Srbije kao neki generalni otklon od vulgarnog nacionalizma i nacionalne paranoje ne bi bio problematičan termin, bar meni (iako je možda poređenje neprijatno) - da nema prizivanja kopnene invazije NATO i blagotvornog dejstva okupacije.

Ja shvatam starački jed što je jedna u svoje vreme koliko-toliko uspešna država koju je zvao svojom propala - ali u čemu se onda on razlikuje moralno od njegovih ortaka iz Francuske 7, ako misli (i javno zastupa) da bi kopnena invazija i okupacija donela neko veliko dobro?

Koliko je ovih poslednjih 15 godina okupacije BiH pomoglo "denacifikaciji" naroda tamo - sa sve OHR-om i drugim sredstvima nedemokratske političke prisile, prepadima i povremenim prebijanjima "jataka ratnih zločinaca", ogromnom finansijskom pomoći i svim ostalim?

Na kraju krajeva, kad već pričamo o istorijskim paralelama i denacifikaciji, koliko je trebalo vremena da se denacifikuje Nemačka?

aleksanadar aleksanadar 16:59 08.03.2011

Re: D-Day

da nema prizivanja kopnene invazije NATO i blagotvornog dejstva okupacije.


Да, и мени се чини прилично забрињавајућим да Брана Ћосић мисли да је тако нешто било прилично и жали што се није догодило... Јасно је да би копнена инвазија донела још катастрофалније резултате од ове несрећне интервенције.

Па, чак и они који, на неки начин, правдају кампању бомбардовања из 1999. - ако се она може ичиме оправдати - говоре да су циљеви били искључиво "војни", да су жртве биле минималне итд. Јасно је да би, у случају копнене инвазије, цела ова аргументација пала у воду.

(Узгред да споменем да су својеврсне жртве бомбардовања и косовски Албанци. Наиме, на територији Косова је лоцирано највише тачака контаминираних осиромашеним уранијумом. То доводи у питање смисао читаве операције.)

Ако је бомбардовање из 1999. донело ишта позитивно, онда је то пад наказног Милошевићевог режима, годину дана касније.
aleksanadar aleksanadar 17:07 08.03.2011

Re: D-Day

kad već pričamo o istorijskim paralelama...


Као што већ рекох, Ћосић, по моме скромном суду, повлачи погрешну паралелу.

Умесније би било повући паралелу са неким аутократским и ауторитарним режимом неке мале земље.

Но, било би умесно говорити о "демилошевићевизацији" Србије. За њу је било прилике након 2000. године, а данас је, чини се, за њу касно.

То је проблем у корену свега што Србија покушава да учини.
princi princi 20:40 08.03.2011

Re: D-Day

Ни након пада овог режима Србија није изашла из његове сенке. Последице катастрофалне владавине се и данас осећају.

По овоме испада да је Милошевић направио Србију онаквом каква је данас, дочим је пре тога она била земља у којој су, малтене, текли мед и млеко. А Милошевић је само искористио неке демоне који увек чуче у (у овом случају српском) народу и то вешто изманипулисао. Потпуна "денацификација", барем овако како је замишља овај државни пензионер, је немогућа. Речи Боре Ћосића су одраз духовног шешељизма који се дубоко запатио у српској (или, у случају Мирка Ковача, екс-српској) "елити", другосрпској (или другосрбијанској, како они воле да кажу) Интернационали, а која има решења (најчешће она бајонетска) за све проблеме у свету, и то поглавито оне најкомплексније и најтеже.

Сваку, али буквално сваку земљу на свету, без обзира на њену величину, степен "културног" развоја, историјско наслеђе је могуће нацификовати у року од 5-6 месеци. Сама свест о томе је једина денацификација коју је реално у неком друштву могуће постићи.
docsumann docsumann 21:13 08.03.2011

Re: D-Day

Denacifikacija Srbije kao neki generalni otklon od vulgarnog nacionalizma i nacionalne paranoje ne bi bio problematičan termin, bar meni (iako je možda poređenje neprijatno) - da nema prizivanja kopnene invazije NATO i blagotvornog dejstva okupacije.


možda je problem u okupatoru (?)

cjenim da bi Švedska bila mnogo bolji okupator od Amera
veronika_kojen veronika_kojen 21:25 08.03.2011

Re: D-Day

cjenim da bi Švedska bila mnogo bolji okupator od Amera


Ja cenim da su Švedjanke u uniformama, niko ne bi primetio da je okupacija.
Bili Piton Bili Piton 22:40 08.03.2011

Re: D-Day

docsumann


cjenim da bi Švedska bila mnogo bolji okupator od Amera


Taman za stokholmski sindrom
aleksanadar aleksanadar 09:28 09.03.2011

Re: D-Day

По овоме испада да је Милошевић направио Србију онаквом каква је данас, дочим је пре тога она била земља у којој су, малтене, текли мед и млеко.


Са првим делом реченице се слажем: учинио је од Србије ово што јесте.

Пре тога нису текли мед и млеко, али се није ни крв просипала.


Милошевић је само искористио неке демоне који увек чуче у (у овом случају српском) народу и то вешто изманипулисао.


Само то?

Довољно.
automatic automatic 09:59 09.03.2011

Re: D-Day

Поређење Србије из 90-их са нацистичком Немачком је погрешно и некорисно.

Molim te da ovo "nekorisno" pojasniš u smislu kome korisno ili nekorisno i u koju svrhu?
Поредити режим одговоран за један светски рат, у коме су страдали милиони, са режимом који је водио локалне, балканске ратове - није нарочито умесно.

Ratove su poveli nacionalisti iz Slovenije, Hrvatske i BiH, a Srbija se zdušno pridružila. Tolikko o započinjanju ratova i relazivizaciji detalja oko započinjanja ratnih sukoba i razbijanja SFRJ.

Denacifikacija Srbije kao neki generalni otklon od vulgarnog nacionalizma i nacionalne paranoje ne bi bio problematičan termin, bar meni (iako je možda poređenje neprijatno) - da nema prizivanja kopnene invazije NATO i blagotvornog dejstva okupacije
Gorane, ne prizivaju neki ovde okupaciju radi denacifikacije, oni prizivaju okupaciju kako bi mogli da ponove scenario nekadašnje NDH, odnosno okupaciju koja bi sprovela nacifikaciju u Srbiji ali u kojoj bi žrtve bili Srbi. To i vrapci znaju, nema potrebe negirati zagovaranje okupacije, kad je sasvim jasno koji je krajnji cilj onih koji prikriveno pozivaju na sukob sa Srbijom.

Da nisu nimalo naivne posledice onoga što neki ovde pišu, da se mere koje predlažu na štetu Srbije lako prepoznaju, govori i današnji tekst u Politici. Molim sve da ga pažljivo pročitaju i prouče, a zatim preispitaju svoje komentare ovde i zapitaju se ćemu oni vode.

Расте етничка дистанца међу грађанима Србије

Око 40 одсто испитаника нерадо прихвата чињеницу да су и Албанци њени држављани, а трећина грађана не би желела да им Хрвати, Мађари, Роми, Бошњаци буду комшије

О проблему антисемитизма обавештени су председник Србије Борис Тадић, председник владе Мирко Цветковић и ресорни министри, којима је Савез јеврејских општина Србије предочио да је у последњих месец дана било више антисемитских инцидената. Тим подацима могли би се придружити и они који су представљени у недавном истраживању јавног мњења у транзицији,: у последње четири године у Србији је порасла етничка дистанца према припадницима одређених националних заједница (није испитиван однос према јеврејској заједници). У студији „Пут из братства и јединства – етничка дистанца грађана Србије”, социјалног психолога Драгана Попадића, професора београдског Филозофског факултета, истраживана је етничка дистанца грађана Србије према Србима, Црногорцима, Мађарима, Бошњацима, Ромима, Хрватима и Албанцима. Неки од резултата су да је етничка дистанца према Албанцима смањена, према Црногорцима непромењена, док је према припадницима других народа – Србима, Хрватима, Бошњацима и Ромима, у благом порасту, од два до пет одсто.

– Етничка дистанца је у овом истраживању одређена као склоност да се други народи представљају као потенцијална опасност и сметња, неко према којима је најбоље бити опрезан и уздржан. Такви ставови се ређе формирају у директним односима са другима, а далеко чешће слушајући такве ставове и искуства других, пре свега шта о томе путем медија говори друштвена и политичка елита. Посматрана на тај начин, етничка дистанца јесте пре свега диригована медијским представљањем других – објашњава професор др Попадић.

Резултати су показали да је и даље највећа етничка дистанца према Албанцима, које 40 одсто испитаника нерадо види као држављане Србије, а чак 70 одсто би одбило да ступи у брак са њима. Нешто је већа и кад је реч о Бошњацима, Хрватима, Мађарима, Ромима – трећина грађана који не припадају овим групама не би желела да им они буду комшије, а већина би се противила брачној вези с њима. Најмања је етничка дистанца према Србима, нешто већа према Црногорцима, с тим што се у случају Срба проценат повећава када је у питању брак, па тако трећина испитаника, несрба, не би пристала да ступи у брак са припадницима већинског народа.

– Чињеницу да дистанца не опада већ благо расте, и то не само у Србији већ и нешто више у околним земљама, довео бих у везу са економском и политичком кризом када је одговорнима најлакше да прстом упиру на друге као на кривце или сметњу напретку. То, такође, говори и о одсуству стратешког приступа који би био заинтересован за ублажавање етничких подела и за јачање узајамног поверења. Случајеви антисемитизма могу бити илустрација таквог настанка предрасуда и дистанце. Ако су теорије завере престале да се јавно пропагирају, антисемитска литература и даље се слободно рекламира и продаје, а антисемитске изјаве прихватају као потпуно нормалне – каже Попадић.

Етничка дистанца повећала се и у земљама у региону, Хрватској, Босни и Херцеговини, Црној Гори, Македонији, који су, као и Србија, кандидати за чланство у Европској унији, заједници која тражи од земаља чланица нормалан суживот припадника различитих националности. Тај проблем могу решити, у одређеној мери, и закони. У Србији је 2009. године усвојен Закон о забрани дискриминације, али се. како истиче правник Саша Гајин из Центра за унапређење правних студија, на томе и стало.

– Усвајање таквог закона је само први корак иза којег је требало да уследи доношење читавог низа других закона који би решавали конкретна питања мањина. Проблем је и што се припадници мањина често не служе ни постојећим законским оквирима да би пријавили дискриминацију или говор мржње, на пример. С друге стране, у неким случајевима, законски оквир једноставно не постоји. Ми и даље имамо 10.000 Рома који су правно невидљиви јер немају лична документа и они су потпуно ван система. Већ 11 година нашу државу упозоравају и домаће и међународне организације да тај проблем мора да реши – каже Гајин.

Ј. Чалија

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana