Evo jedne svetske servisne informacije - i sa dubokom ličnom nadom moje malenkosti kao iskrenog globaliste da će takvih vesti biti sve više. U senci drugih događaja i iščekivanja u i oko Ujedinjenih nacija, bez ikakve pažnje - a šta bi ko drugo mogao i očekivati? - u našim politiko-centričnim i uz časne izuzetke anti-naučnim medijima prošla je i sledeća vest: 62. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u četvrtak, 20. decembra 2007. godine, proglasila 2009. godinu Međunarodnom godinom astronomije. Rezoluciju je, iz očiglednih razloga, predložila Italija, a čitavu inicijativu su prethodno podržali Međunarodna astronomska unija (MAU, najvažnija stručna organizacija u oblasti astronomije i srodnih nauka) i UNESCO koji je još 2005. godine doneo deklaraciju o svetskoj godini astronomije.
Povod Međunarodne godine astronomije je, naravno, 400 godina od početka teleskopske ere, odnosno od trenutka kada je otac savremene nauke, Galileo Galilej, 1609. prvi put usmerio nešto pre toga izumljeni instrument - teleskop - ka nebu. Treba naglasiti da Galilej nije lično pronašao teleskop, to se desilo u Holandiji koju godinu pre toga, ali je bio prvi kome je palo na pamet da novootkriveni gadget primeni u posmatranju nebeskih pojava. Praktično odmah, u roku od svega nekoliko meseci 1609-1611, on je učinio više epohalnih otkrića od svih astronoma u prethodnih više hiljada godina: Venerine mene, četiri džinovska Jupiterova satelita (koje je u čast svojih pokrovitelja nazvao "Medičejskim zvezdama", a danas ih znamo pod imenima Io, Evropa, Ganimed i Kalisto), Saturnove prstenove, planine i kratere na Mesecu, zvezdanu prirodu Mlečnog puta, Sunčeve pege... Svoja prva otkrića opisao u je u proleće 1610. godine u kratkom spisu poetskog naslov Sidereus Nuncius ("Zvezdani glasnik"). Svako od ovih otkrića pojedinačno bilo bi dovoljno da zauvek proslavi bilo kog naučnika, a pomalo je ironično da je istorijski i kulturološki najznačajnije bilo ono koje je široj javnosti najmanje poznato: otkriće da Venera prolazi kroz faze ("mene") slično Mesecu, te da se ponekad može videti kao tanak srp, a ponekad kao veći ili manji deo diska. Naime, ovo otkriće bilo je jedino koje se ni na koji način nije moglo pomiriti sa starim aristotelovskim pogledom na svet i Ptolomejevim geocentričnim kosmološkim modelom u kome su se Sunce i sve planete okretale oko Zemlje, a koji je imao jasnu podršku rimokatoličke Crkve. Ovo je otkriće snažno potvrdilo Galilejevo prethodno formirano shvatanje - da je šezdesetak godina ranije objavljena teorija Nikole Kopernika o Zemlji koja se, zajedno sa ostalim planetama, okreće oko Sunca jedina koja može uspešno objasniti kretanja svih nebeskih tela. Naravno, ovo je bilo revolucionarno shvatanje koje je kasnije Galileja skupo koštalo (umro je 1642. godine u kućnom pritvoru u koji ga je devet godina ranije, nakon zloglasnog suđenja, stavila Inkvizicija).Ali iz toga je proizašlo ono što se naziva kopernikanskom revolucijom (a što se danas koristi kao sintagma za bilo koji drastični i potpuni preokret nekog shvatanja ili rušenje ustaljene dogme u ma kojoj oblasti ljudske delatnosti). Iz kopernikanske revolucije proizašao je čitav moderni svet i to ne samo naučni - sva tehnologija, privreda, umetnost, uključujući sve u našem svakodnevnom načinu života, pa i ove računare, Internet i slično, duguju ključni početni impuls upravo Galilejevom skromnom teleskopu.
Valja reći nešto detaljnije i o još jednom ključnom Galilejevom otkriću: raščlanjivanju Mlečnog puta na zvezde. Mada danas retko ko, zbog veoma snažnog svetlosnog zagađenja neba u urbanim krajevima (što je, inače, još jedna od tema kojom će se baviti Međunarodna godina astronomije!), lično ima prilike da posmatra Mlečni put, u ranijim epohama ljudske istorije to je bila jedna od najspektakularnijih i najčudesnijih pojava na nebu. Svojim jednostavnim empirijskim otkrićem - da je ta beličasta traka zapravo skup hiljada i miliona zvezda koje su pojedinačno suviše slabog sjaja i suviše blizu na nebu da bi se mogle pojedinačno videti - Galilej je potvrdio slutnje i spekulacije koje je u antici iskazao Demokrit, a u srednjem veku nekoliko arapskih astronoma, poput Omara Hajama. Ovo otkriće je utrlo put Tomasu Rajtu i Imanuelu Kantu koji su vek nakon Galileja sugerisali da je čitava materija u svemiru organizovana u ogromne zvezdane sisteme, "ostrvske svemire" kako ih je nazvao Kant u svojoj doktorskoj disertaciji. Danas ih nazivamo galaksijama.Uzgred, Galilejev prvi teleskop od par centimetara od koga se danas može kupiti bolji optički instrument za par desetina evra bio je dovoljno moćan da 1612. veliki Toskanac vidi i planetu Neptun - osim što je nije prepoznao kao takvu! S obzirom na ogromnu udaljenost Neptuna, njegov položaj se na nebu menja izuzetno sporo, tako da ga je po kretanju ekstremno teško prepoznati kao planetu. U Galilejevoj beležnici on je prikazan kao zvezda malog sjaja, ničim posebna u odnosu na druge zvezde u vidnom polju. S obzirom na istorijsku činjenicu da je Neptun kao planeta otkriven tek 1846. godine kao posledica proračuna Irbena Leverijea, a na osnovu poremećaja koje izaziva u kretanju u međuvremenu pronađene planete Uran, zanimljivo je spekulisati kako bi izgledala istorija astronomije Sunčevog sistema da je Galilej prepoznao osmu planetu našeg planetskog sistema. Recimo, da li bi pre empirijskog otkrića neko bio u stanju da teorijski predvidi postojanje Urana - na osnovu poremećaja u putanju udaljenijeg Neptuna?
Slično kao i tokom nedavne Svetske godine fizike (2005, povodom veka od Ajnštajnovih revolucionarnih radova na Braunovom kretanju, fotoefektu i specijalnoj teoriji relativnosti), Generalna skupština UN je odredila UNESCO kao glavno telo za koordinaciju i vođenje globalnih aktivnosti na realizaciji programa Godine (zvanična engleska oznaka IYA2009, a srpska MGA2009) u saradnji sa MAU. MGA2009 je pre svega aktivnost namenjena svim građanima planete, ponajmanje samim profesionalnim astronomima. Stoga će aktivnosti biti skoncentrisane na popularizaciju astronomije i brojnih srodnih disciplina (astrohemije, astrobiologije, atmosferskih nauka, geo-nauka, astronautike, nebeske mehanike, klimatologije, i dr.) koje se danas munjevito razvijaju, podizanje nivoa obrazovanja u ovim oblastima i prirodnim naukama uopšte, povećanje vidljivosti ovih nauka, podsticanje interdisciplinarnog i interkulturnog dijaloga sa drugim naukama i umetnostima, te podstrek regionalnoj i globalnoj saradnji. Jedan od ključnih ciljeva je prenošenje uzbuđenja ličnog otkrića i zadovoljstva proizašlog iz razumevanja najdubljih znanja o univerzumu i mestu čovečanstva u njemu. Upravo stoga je za zvanični moto ove globalne manifestacije uzeta veoma lična poruka Na tebi je da otkriješ svemir! (Najzaslužnija za ovaj prevod, srpski logo i druge lokalne aktivnosti je Mr Nataša Stanić, koja obavlja poslove koordinatora MAU za Srbiju u povodu ovog projekta, inače sjajna ličnost, naučnica, pesnikinja i popularizatorka nauke kakvih nam više treba.) Do sada je 99 država i 14 međunarodnih organizacija prijavilo svoje projekte vezane za obeležavanje ovog značajnog jubileja; među njima je i Srbija.
Danas, daleki potomci Galilejevog teleskopa - uređaji nove generacije na tlu i u svemiru - istražuju nebeska tela 24 časa dnevno, 365 dana godišnje, na svim talasnim dužinama i na svim geografskim širinama i dužinama. Dramatična otkrića veka koji smo ostavili za nama - struktura zvezda i galaksija, širenje svemira, nastanak materijalnog sveta u Velikom prasku i stotine planeta van Sunčevog sistema, da pomenem samo neka od najspektakularnijih - tek su uvod u ono što se može očekivati tokom ovog, 21. veka. Rečima predsednice MAU, dr Katarine Cesarski, Godina astronomije omogućuje građanima svih nacija da u većoj ili manjoj meri učestvuju u istinskoj saznajnoj i tehnološkoj revoluciji čiji smo savremenici.
MGA2009 će naglašavati globalnu saradnju u miroljubive i plemenite svrhe - traganja za našim kosmičkim poreklom i zajedničkim nasleđem koje povezuje sve građane naše tako sićušne planete Zemlje. Već milenijuma su astronomi radili zajedno, prevazilažeći sve granice, geografske, verske, kulturne, i druge, usled opštečovečanske prirode njihove misije. U svojoj rezoluciji, sama Generalna skupština svetske organizacije je naglasila kako je astronomija upravo klasični primer kako fundamentalna nauka može doprineti unapređenju međunarodne saradnje.
O svemu ovome, naravno, najviše se može pročitati na zvaničnom sajtu www.astronomy2009.org, gde se nalaze i linkovi ka brojnim sajtovima koji opisuju pripreme za nacionalne i regionalne aktivnosti. Srpski sajt posvećen domaćim aktivnostima ovim povodom je u pripremi i uskoro će biti promovisan u medijima. Očekujemo da će se i domaća javnost uspešno uključiti u ovu istinski globalnu manifestaciju. Jedna od stvari koja može biti od velikog lokalnog značaja jeste inicijativa Društva astronoma Srbije koja traje već nekoliko godina za povratkom astronomije kao predmeta u srednje škole - nešto što je ukinuto jednim despotskim ediktom iz poznate kuhinje izvesne drugarice Mire Marković početkom nesrećnih 1990-tih, a što je svakako dalo svoj doprinos sramotnom spektaklu skrivanja od pomračenja Sunca u avgustu 1999... - što su sve veoma teške i složene teme kojima ću gledati da se vratim u nekom od narednih tekstova.