Opet su se malo zategnuli odnosi između Crne Gore i Srbije kada je Vlada Crne Gore demaršom reagovala na novu strategiju Srbije o Srbima u regionu i dijaspori. Sporan je bio deo o konstitutivnosti Srba u Crnoj Gori, jer bi to narušilo građanski koncept te države (nema većinskih i manjinskih naroda: faktički svi su konstituensi), po tumačenju vlasti u Crnoj Gori. Vlast u Beogradu je po, svemu sudeći, reagovala oportuno minimalno menjajući strategiju da bi izašla u susret vlasti u Podgorici (možda i na zahtev nekih zapadnih zemalja) pokušavajući da joj ne dozvoli da istrumentalizuje to pitanje pred popis u aprilu ove godine.
Inače, popis u Crnoj Gori, koji počinje za dvadesetak dana prvorazredno je političko pitanje u toj zemlji. Vlast i opozicija, predstavnici praktično svih nacionalnih grupa u toj multietničkoj zemlji u nekoj su vrsti kampanje da bi ohrabrili svoje sunarodnike da se izjasne ''slobodno'', odnosno onako kako bi to ko želeo. Međutim, postavlja se pitanje da li je etnička struktura Crne Gore baš tako fluidna kako se često misli, ili se pak partije i razne nevladine organizacije ''bore za svaki promil''. Po svemu sudeći, dosta kvalitetne ankete CEDEM-a (koji je faktički pogodio rezultate i popisa 2003, i referenduma 2006, kao i praktično svih izbora) ukazuju na relativno malu fluktuaciju nacionalnog osećaja među stanovnicima Crne Gore, pa čak i među narodima sa malom etničkom distancom (kakvi su Crnogorci i Srbi).
Na osnovu anketa političkog javnog mnjenja koje kvartalno ili nešto ređe vrši CEDEM moguće je određenim korekcijama doći do procene rezultata popisa, kada je u pitanju njegov etnički aspekt, koji se održava u aprilu 2011. u Crnoj Gori.
Poći ćemo od poslednjeg istraživanja CEDEM-a, iz decembra 2010, koje je izvršeno na slučajnom uzorku od 1033. Poststrafikacija je pokazala da je ocena udela etničkih grupa u uzorku sledeća: Crnogorci 45,3%, Srbi 33,6%, Muslimani 8,2%, Bošnjaci 4,2%, Albanci 5,6%, Hrvati 1,6%. Svaki od navedenih udela ima svoju standardnu grešku pripadnosti toj grupi (budući da je uzorak slučajan) od 3,05% (dakle, ne 3,05 procentnih poena!). To bi značilo da bi npr. udeo Srba mogao varirati od 32,6% do 34,6%. Pretpostavljamo da se uzorak dovoljno frekventno obnavlja, što je jedan od zahteva za pouzdanije ocene. Budući da stratifikacija nije apriorna, procenti koji pokazuju pripadnost etničkim grupama (poststrifikacija) mogu se posmatrati i kao istraživanje etničke strukture populacije.
Ipak, ovaj uzorak ima određene nedostatke. To se, pre svega, odnosi na udele bošnjačke i muslimanske populacije (koji drastično odstupaju od popisnog stanja 2003.), ali koji ne remete rezultate istraživanja političkog javnog mnjenja usled sličnih političkih preferencija dva naroda (i CEDEM takav uzorak verovatno koristi iz vrlo praktičnih razloga). Pošto je stoga vrlo teško proceniti udeo Bošnjaka i Muslimana ponaosob, računaćemo njihovo zbirno učešće.
Potom, ono što se više tiče Crnogoraca i Srba je to da CEDEM na uzima u obzir broj ''nepoznatih'' i neizjašnjenih na sledećem popisu (što opet ne utiče na kvalitet istraživanja političkog javnog mnjenja). Čini se da je i blago potcenjen udeo Bošnjaka i Muslimana (za verovatnih 0,5%), koji je verovatno posledica inercije u toku prethodnih sedam godina (kada je visok prirodni priraštaj ova dva naroda povećao njihovo učešće u ukupnom stanovništvu Crne Gore, i to po, svemu sudeći, za više od jednog procentnog poena). Valja uzeti u obzir i to da će doći do rasta udela RAE populacije (pre svega, usled očekivanog dvostruko češćeg izjašnjavanja Roma, Aškalija i Egipćana kao pripadnika tih naroda), koja bi mogla da bude zastupljena sa najmanje 1% u ukupnom stanovništvu, što opet smanjuje udeo ostalih nacija.
Na tabeli je data naša procena rezultata predstojećeg popisa (Crnogorci 43,8%, Srbi 32,5%, Bošnjaci i Muslimani 13,1%, Albanci 5,1%, Hrvati 1,5%, RAE 1%, dok smo udeo grupe: ostali-neizjašnjeni-nepoznato procenili na 3%, što je, čini se, donja granica).
Budući da je u toku snažna politička pretpopisna kampanja moguće je da bi ona mogla blago uticati na promenu etničkih preferencija manjeg dela populacije (teško je proceniti udeo neizjašnjenih, posebno u svetlu donekle suprostavljenih stavova političke elite Crne Gore i MONSTAT-a). Vrlo je moguće da bi efekti kampanja mogli da se faktički potiru, odnosno da u zbiru ne dovedu do bitnijih promena nacionalnih preferencija.