Nostalgija| Život

TRAG SPUŽA

miloradkakmar RSS / 17.03.2011. u 13:38


   Od sinoć ponavljam, ženi treba da kupim 15  komada trgovačke hartije, samo što sam seo počeo da mi kipi slatki kupus, trknem do šporeta ostavljajući cigaretu u pepeljari i vrativši se nadjem je kako se puši na stolu, srećom ostao je samo trag nikotina koga sam sa lakoćom obrisao. Pre neki dan zaboravim kapu u kafani. Tek kad je studen udarila po čelu, osvežila pamćenje, podsetila na godine...vratio sam se. Manje vina, manje vina čuo sam iz očiju raspojasanih mladunaca.

    Ima tragova koji ne mogu da se obrišu, urezali se, neko stalno tumara po njima, neko napravi iskorak ili se slučajno zanese, spozna drugačiji oblik stopala, nešto ga zagolica, prostruji krv, jednostavno progleda i ne obazirući se započne da  ostavlja drugačije tragove. Zavaravanje, sebe ili drugih!?

   Pamtim trag kamena, odozdo hladan, odozgo vreo od užarenog sunca, tako se vuče kroz vene, radoznale prste, deli me na pola, onoga što sam bio i onoga što jesam ili nisam u ovom umišljenom svetu i životu u kojem je nemoguće upamtiti najsitniji trag. Posle kiše kamen lepše miriše, čisti nozdrve i pluća, i postaje hladan i odozdo i odozgo, skoro ujednačeno cima jetru i bubrege, izvlači iz ravnoteže. Milorade, evo tebi kuka drvenjača pa  sa nama u spuže. Sedeo sam na kamenom pragu sa kukom u naručju čekajući kišu koja je znala da ne padne danima. Noć je bila ubitačna kako ću videti kišu kada je mrak !? Dok čekam lov na spuže mora da bude stalno dan!? Trag spuža  po kamenu ispod drače i danas se oslikava u očima, ali kao da su se oči prelomile i umorile od čuvanja toga traga. Slika se razbolela od negledanosti, reči se zavukle u utrobu cvrene zemlje i jedino ih spuži mogu ozdraviti i izvući da kroz draču i smokve progovore.

   Znao sam da sedim satima na kemenom stepeništu kako bi u tek pomuženom, toplom mleku pravio svirale. Dve rupice u belini mleka otvarale su srce, a ja sam se trudio da budu što dublje da vidim šta je iza te beline, da dosegnem daljinu kojom su majka i otac jedne večeri otišli i zaboravili na trag spuža. Nozdrve bi me zabolele samo od  vajanja najlepših i najvećih svirala, više nisam znao dišem li na nos ili oči, meni se išlo tim tragom prema svetlosti koja će se kasnije pojaviti, uz plamen sveće, iz kartonske kutije pune raznobojnih slatkiša.

   Sa kamenite ograde guvna dozivao sam poskoke ne boje me se spuži, što bi se vi bojali, sećajući se bakinih reči ne mrdaj i gledaj ih pravo u oči. Jedan se tako povukao u svoj svet iako sam ga ubedjivao da smo jedno. Dugo sam ga tražio u kamenjaru, išao tragom spuža, ali ga nisam našao. Njegove ravničarske sestre  nisu mi znale reći gde je i zašto neće da se igra. Osećao sam strah, blizinu tuge, da je nestao u nekom vihoru koji je donosi svežinu, od ljudi oduzimao razdražljivost i prikivao ih za zemlju, ukazujući im da snaga nije u rukama već srcu koje je povezano sa ponornicama nepoznatog izvora. U njima spuži stanuju i zato je njihov trag dugovečan, vidi se sa Meseca kako se prepliću i u jednoj tački spajaju u Veliki trag, putokaz ka čistoti glave i duše.

 Jagnjad su izmiljivala kao beli oblaci ostavljajući trag rodjenja izmedju dva kamena u niskoj travi, ni glasa nisu znali da puste, ali posle prvog majčinskog oblizivanja jezikom ustajala su na nesigurne noge uporno prateći trag života, miris trave i lekovitog bilja, ponekad skrećući sa putanje zavedeni tragom spuža. Nežnost se zaboravila u tom trenutku, samo je meni dozvoljavala da je dotaknem i sačuvam u jagodicima prstiju.

    Ne znam da li spuži i dalje slikaju kamenje u kraju gde je trava niska i reči se veruje do neba, ali  ovaj spuž što je u meni oživljava sve tragove. Osećam kako se kičmom urezuju, neki razneže, neki zabole, neki razbistre oči, neki se upetljaju u noge...

 Kupio sam ženi 15 komada trgovačke hartije i više ne zaboravljam kapu u kafani, cigaretu u pepeljari, ne dozvoljavam da me studen opominje.

171540_1.jpg?raw=1 

Tagovi



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:52 17.03.2011

Tragovi, stari i novi

Stari tragovi u sećanju su dublji, ne zaboravljaju se, a novi događaji u poznijim godinama, kao da u čovekovoj memoriji i ne ostavljaju tragove.
Ili nema mesta za njih ili je siva kora očvrsla, pa ni bager ne može da ucrta trag, a kamoli puž.

Šta ćeš, Milorade, godine....Nego pazi da ti i danas ne pokipi ručak, a što se tiče kape ne treba ti više, možeš u kafanu i bez nje, proleće je na pragu.
miloradkakmar miloradkakmar 23:27 17.03.2011

Re: Tragovi, stari i novi

Vojislav Stojković
Stari tragovi u sećanju su dublji, ne zaboravljaju se, a novi događaji u poznijim godinama, kao da u čovekovoj memoriji i ne ostavljaju tragove.
Ili nema mesta za njih ili je siva kora očvrsla, pa ni bager ne može da ucrta trag, a kamoli puž.

Šta ćeš, Milorade, godine....Nego pazi da ti i danas ne pokipi ručak, a što se tiče kape ne treba ti više, možeš u kafanu i bez nje, proleće je na pragu.

Slažem se , ili kao da nismo one ranije dovoljno preživeli uzdajući se da ćemo i ove za neko vreme dopreživljavati, ako nam vreme dozvoli.

Sad će trebati šešir.
AlexDunja AlexDunja 22:45 17.03.2011

ovako više niko ne piše.

i da se razumemo, ovako dobro!
temeljno i polako.
radoznalo, za tragovima

kao, zaboravljeno...
mirelarado mirelarado 22:49 17.03.2011

Re: ovako više niko ne piše.

miloradkakmar miloradkakmar 23:28 17.03.2011

Re: ovako više niko ne piše.

AlexDunja
i da se razumemo, ovako dobro!
temeljno i polako.
radoznalo, za tragovima

kao, zaboravljeno...

Hvala, Dunja.
miloradkakmar miloradkakmar 23:29 17.03.2011

Re: ovako više niko ne piše.

mirelarado

Zahvaljujem , Mirela.
myredneckself myredneckself 00:14 18.03.2011

Trag kamena, lavande...

Ima tragova koji ne mogu da se obrišu, urezali se, neko stalno tumara po njima, neko napravi iskorak ili se slučajno zanese, spozna drugačiji oblik stopala, nešto ga zagolica, prostruji krv, jednostavno progleda i ne obazirući se započne da ostavlja drugačije tragove. Zavaravanje, sebe ili drugih!?

Stene naše mladosti
Znam svaku škrapu, svaku ploču
I miris smilja, lavande i koromača,
puževu kućicu...
Doneseni nekog leta, danas ćute osušeni u nekom ćošku sobe, a večni.
miloradkakmar miloradkakmar 09:15 18.03.2011

Re: Trag kamena, lavande...

myredneckself
Stene naše mladosti
Znam svaku škrapu, svaku ploču
I miris smilja, lavande i koromača,
puževu kućicu...
Doneseni nekog leta, danas ćute osušeni u nekom ćošku sobe, a večni.

Neumorno puze po vijugama i osvežavaju ih.
libkonz libkonz 23:29 18.03.2011

Re: ovako više niko ne piše.

i da se razumemo, ovako dobro!
temeljno i polako.

Slažem se. Imam samo jedan problem sa Miloradovim tekstovima, a to je da ne znam šta bih komentarisao osim da ga pohvalim. Ovaj sam pročitao još sinoć.
Milorade, veliko hvala za svaki tekst!
miloradkakmar miloradkakmar 01:03 19.03.2011

Re: ovako više niko ne piše.

libkonz
i da se razumemo, ovako dobro!
temeljno i polako.

Slažem se. Imam samo jedan problem sa Miloradovim tekstovima, a to je da ne znam šta bih komentarisao osim da ga pohvalim. Ovaj sam pročitao još sinoć.
Milorade, veliko hvala za svaki tekst!

Hvala, libkonz.
razmisljam razmisljam 00:20 18.03.2011

Трагови на души

Видиш, капу не носим никад, па не могу ни да је заборавим. Али да је имам, под њом би милели трагови неких пужева голаћа из једног мемљивог подрума са пумпом за хидрофор која је упорно капала.
Сребрни, кривудави путељци, испреплетани, извијугани, сами себи довољни и недокучиви.

Признајем, ко зна због чега, често ми се мотају по глави ових дана.
Да ли си ти већ препознао оно што ја тек слутим лутајући кроз присећања?



P.S. Лепо те поново читати.
miloradkakmar miloradkakmar 09:22 18.03.2011

Re: Трагови на души

razmisljam
Признајем, ко зна због чега, често ми се мотају по глави ових дана.
Да ли си ти већ препознао оно што ја тек слутим лутајући кроз присећања?

Voleli bi da se izbegnemo, odnosno ne susretnemo i pored stalne želje za tim.

P.S. Hvala, razmisljam.
loader loader 00:40 18.03.2011

Puž


ima
najnežnije
rogove na svetu

loader loader 00:41 18.03.2011

Re: Puž

Jer ženka puža
švrlja
levo-desno
po travi ..
miloradkakmar miloradkakmar 09:42 18.03.2011

Re: Puž

loader

ima
najnežnije
rogove na svetu


Trebalo bi se ugledati na puževe.
fantomatsicna fantomatsicna 01:39 18.03.2011

Ma polako

Sve dodje na svoje mesto.I kod tebe je.Vidis da si se svega setio:)
miloradkakmar miloradkakmar 09:46 18.03.2011

Re: Ma polako

fantomatsicna
Sve dodje na svoje mesto.I kod tebe je.Vidis da si se svega setio:)

Imam ličnu izreku: važno je setiti se istog dana. Ali, ponekad ne možemo da se setimo da bi trebali da setimo nečega ili nekoga.
trener92 trener92 04:04 23.03.2011

Tragovi

koji ostaju , koji su urezani ,su nam potrebni,
Čovek koji nema sećanja,kao da nije ni živeo .




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana