Ljubav| Planeta| Život

Taširojima ili Mačija ljubav

Jelica Greganović RSS / 18.03.2011. u 19:38

88879978.jpgMačke su nekada bile boginje i to nikada nisu zaboravile. Mačija ljubav može biti samo uzvraćena.

Zemljotresi u Japanu, koji su stresli celu planetu, ostavili su za sobom smrt i paniku. Veliki talasi koji su im sledili su učinili da se svi osetimo kao mravci u bašti Majke Prirode, u kojoj je nekome palo na pamet da iz dosade šutne mravinjak, malo po njemu prokopa usput ubranim štapom i zalije ga čašom nepopijene vode.

Jedno od retkih mesta koje je bez štete i izgubljenih života stanovnika preživelo strahotni zemljotres i prateći cunami je ostrvo Taširojima. Taširojima leži u zalivu Išinomaki i drugo ime po kome je poznatije je – Mačije ostrvo.

Nekada davno stanovnici Taširojime su na svoje ostrvo doneli mačke, očekujući da ih one spasu mišije napasti. Naime, na ostrvu su se nakotili glodari, koji su ugrožavali glavnu delatnost od koje su malobrojni ostrvljani živeli – proizvodnju svile. Miševi su napadali i jeli svilene bube, sve dok na ostrvo nisu naseljene mačke.

Taširojimćani su svojim spasiocima, mačkama, uzvratili beskrajnom ljubavlju, pretvorivši ostrvo u raj za mačke. Na njemu su mačke ponovo postale boginje, čija sloboda je bila ograničena samo Tihim okeanom koji okružuje Taširojimu. Broj ljudi na ostrvu se godinama smanjivao. Mladi su odlazili na kopno, u gradove, u potrazi za poslom. Na Taširojimi je ostalo samo sedamdesetak žitelja. Sa po bar sto mačaka po glavi stanovnika. To malo preostalih življa Mačijeg ostrva se bavi ribolovom, verujući da im posmatranje ponašanja mačaka daje znakove hoće li ribarenje biti uspešno ili ne. Na kraju krajeva, boginje bi to morale da znaju. Zbog toga, ali i iz zahvalnosti za sreću koju im mačke donose, širom ostrva su im podigli male oltare i svetilišta, ali i jedan pravi, mačiji hram. Uostalom, to su oduvek radili i okolni ribari, koji su na ostrvu smeli da prenoće i poprave svoje mreže. Za to vreme su se njihove, ribarske mačke, slobodno šetale ostrvom. One koje su, sticajem prirodnih ili nesrećnih okolnosti, na ostrvu umrle, dobile su male kapele i spomenike.

1.1272116488.katzenhotel.jpg

Turisti koji dođu na Taširojimu mogu da spavaju u hotelima, izgrađenim, naravno, u obliku mačaka. Jasno, bez pasa. Psi su na Taširojimi zabranjeni.

 

 

 Za razliku od ostalih krajeva koje je, odnoseći živote, stresao silni zemljotres, ostrvo Taširojima ga je preživelo bez štete i žrtava. Ono malo ljudskog stanovništva Mačijeg ostrva veruje da je to zahvaljujući onima koje vole – mačkama.

Ako je sudeći po tome, mačke Taširojime su stostruko uzvratile ljubav, žrtvujući za svoje ljude bar po jedan od devet mačijih života.



Komentari (104)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 02:54 21.03.2011

Re: pozdrav

Jelica Greganović
Uau, Boško izgleda kao Ozbiljan igrač...


Moja svastika (jel' se tako zove ženina sestra?) ima najvećeg domaćeg mačora kojeg sam u životu video. To čudo ima skoro 10 kila, ali sve sam mišić, i zove se Bodie. Poznat je u celom komšiluku jer upada ljudima u kuće i tamo im bije i mačke i kučiće.

I onda su doneli kući iz prihvatilišta malecno mačence, Basil, par nedelja staro. Bodi je bio ravnodušan, dok se malo čudo prvih dana bečilo i siktalo na njega. Ali posle par dana su postali najbolji prijatelji. Bodi ju je usvojio, ali ne kao otac, nego kao majka. Uči je da se čisti i uredjuje. Ali najmešnije je kad Basil ladno pokušava da "sisa" Bodija, na šta se ovaj uopšte ne joguni, nego se izvali i trpi tu mačju detinjariju. Nedavno je počeo da je uči da lovi, to jest kako da motri "plen" (obično nečije noge u papučama) i da se baca, zadaje par udaraca šapama i povlači u senku odakle posmatra efekte.

Tako smo negde i mi odlučili da Ušketu pribavimo društvo, da mogu da organizuju timski rad.


Jelica Greganović Jelica Greganović 12:15 21.03.2011

Re: pozdrav

Skoro sam gledala neku životinjsku emisiju na HRT i rečeno je da su mačke mnogo društvenija bića no što ih mi doživljavamo, da uopšte ne vole da budu same i da je jako dobro i vrlo preporučljivo imati dve, a ne jednu mačku, jer im je društvo zaista potrebno.
Kod nas je naravno cirkus na delu...Marica avlijanerka nikada nije prihvatila Ikara Varvarina. Njen odnos je bukvalno "Glupo kuče". Čim ga vidi samo pobegne (mada kad je baš dosadan ona se predomisli, vrati do njega i zvekne ga šapom), dok je Budimir od prvog dana jako tolerantan prema njemu. Ikar i dan danas se valja po Budimiru, gura uz njega da spava, čak ima i čast da ga Budimir umiva.
tatjana_mb tatjana_mb 17:00 22.03.2011

Lepo

Lep tekst i pregrst interesantnih podataka .
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:44 23.03.2011

Re: Lepo

Hvala Tatjana

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana