da probam i ja da kažem svoje i možda spasim dušu, ko zna
kako sam jedna od tamopotpisanih (a skandal je kad vas neko upiše kao publicistu i da je neka druga stvar bila u pitanju lepo bih se odrekla svog potpisa al ovde neću) može mi se verovati
(prebacujem jedan svoj komentar s krkarevog bloga, ne jer mi se ne priča na tom mestu nego jerbo je prošao već koji dan pa su verovatno svi koji su imali tamo nešo da kažu, to i uradili)
ima, naime, jedna sitnica.
razlika je u protiviti se da neko ode dati izjavu i protiviti se tome da neko godinama, u duhu filma o privatnoj stvari koja će biti atentet, potura jednu priču u koju je mnogo nezainteresovanog sveta poverovalo (moji prijatelji su više među onima što veruju, nego međ' onima što ne veruju da koštunica znači politička pozadina) i da tu priču ponavlja poput bajalice.
čoveku se, medijski,u tom smislu već presudilo i onda te (mene, npr) neko pozove i pita jeste li vi protiv toga - da, jesam.
zakon su prekršili oni što skoro deceniju ponavljaju "ti si kriv što su nam ubili premijera" i onda pišu kako ovaj nema decu, ima mačke, jebiga - to ne ide. ne možeš ići okolo i pričati kako je neko nekoga ubio, to prosto spada u krivično delo.
i onda, da vratim priču na početak, ako me neko zove telefonom i pita smem li da potpišem da sam protiv, da smem, naravno da smem jer to mislim, i smatram to svojom slobodom. eto, sad i ja dixi et salvavi animam meam.
neću u ime ostalih jer ne znam (čujem svi potopisnici su krivi za ratove devedesetih, držim da je van pameti diskutovati uopšte o tome - naravno, inspirator do inspiratora, ubica do ubice, sve ste u pravu) ali u svoje mogu. nisam potpisala peticiju u kojoj piše a je nedopustivo da koštunica da izjavu. potpisala sam peticiju da se ne slažem sa goreopisanom svinjarijom i podmetanjem i sa jednom uverenošću, ležernom i infantilnom i opasnom, da se ima pravo tvditi i ne zatvarati usta o tome kako je čovek ubica jer ima mačke, nema decu, nije hteo da se sloba isporuči hagu, razgovarao je sa zemuncima ali manje od cele ekipe koja je došla petog oktobra, a ekipa se ponašala najblaže rečeno mafijaški i ja se dobro sećam grada punog crnih džipova negde između 2001 i 2003.
SADRŽAJ PETICIJE:
Осуђујемо као недостојан покушај да се Војислав Коштуница повеже са убиством премијера Зорана Ђинђића. На овај начин се не може нарушити углед Војислава Коштунице, већ држава саму себе извргава руглу. Позивамо одговорне државне власти да прекину ову неразумну кампању против Војислава Коштунице и да криминалце траже и нађу међу правим криминалцима.
da sam je ja pisala, mislim da će mi dobar deo poverovati, gore bi zvučalo. da sam na njegovom mestu odavno bih tužila za klevetu svakoga ko lupeta o umešanosti, političkoj pozadini i ostalim zločinima ali nisam na njegovom mestu. pošto sam na svom mestu mogu samo da se odazovem kad mi zvoni telefon i kažem, da, naravno, potpisujem. a onda da mi skoči pritisak kad vidim da sam postala "publicista" šta god to značilo, ali to je već moja lična drama, nije tema bloga.
EDIT: kako sam u novome sadu po sasvim drugojačijem od ova posla (s idejom da se bavim samo sa svoje uživanje) mož' se desi da budem sprooučestvujuća u eventualnoj raspravi, posebno kad mi se domaćini probude pa kažu "a za kog ti je đavola sad pa ovo trebalo da na sve još i pišeš neke blogove, da se džapaš" ili da me izvuku iz stana, a da se branim ne mogu, dvoje ih je a ja jedna, viši su a i ova drugarica kod koje sam se nedavno vratila iz neke dugogodišnje rusije, ne mogu da je prepoznam koliko je podivljala i postala opasna tamo. hoću da kažem, možda ne budem mnogoažurna (jedna reč) i ne mislite da je to jerbo nemam šta da kažem nego znajte da je to jerbo sam fizički sprečena