Evo jos jednog self-indulge teksta.
Sezona je kuvanja za sve pare. Svaki kuvar koji drzi do sebe (i svog novcanika) je snimio prigodan Bozicni sou u kom nama, obicnim smrtnicima, daje primere Bozicne trpeze. Omiljena, zemaljska Nigella, Kitchen Godess, healthy size 14, ponosni nosilac brushaltera sa F korpama, nastupa razumno. Sunka u pivu od djumbira sa prilogom od kajsija u tursiji i pecenom bundevom sa gorgonzolom i nekom vrstom oraha (pecan nuts). Moja visestruka malenkost (daleko sam od celebrity, a i od F korpe, Boga mi) je isprobala recept za bundevu. Mogu da posvedocim da je zena nama smrtnicama dala sansu.
Jesam zena, ali sam i naucnik. Ne mogu da odolim Hestonu Blumenthalu i njegovoj kuhinji sa autoklavom, petri soljama, kondenzorom, zamrzivacem na -80oC. To nije samo kuhinja, to je nauka, filozofija, umetnost, ludost… Omiljeni sastojak u jelima HB je TECNI AZOT. Najblize sam prisla Hestonu kada sam sa svojom drugaricom kreirala slavski namaz od crvenih opnica kikirikija. U to vreme, niko nije imao razumevanja za inventivnost u kuhinji o tradicionalnim praznicima.
Vratimo se carobnjaku. HB je pozvao na Bozicni rucak 6 slavnih licnosti. Pretpostavljam da ce srpskoj javnosti najpoznatiji biti cuveni cinik radia 4 BBC, voditelj takmicenja za pesmu Evrovizije, covek koji prima 600 000 GBP godisnje za svoje laprndanje, Terry Wogan.
Dakle, gosti su usli u predprostor u kom je bila okicena jelka. Domacin ih je pozvao da pojedu ukrase koji su izgledali kao da su bili od stkala. Onda im je posluzio tradicionalno kuvano vino, with a bit of a twist. U casi bez pregrade pola tecnosti je bilo vrelo, a pola ledeno. Heston je odbio da rezbije caroliju i objasni kako je postigao ovaj efekat. Zatim su gosti usli u prostoriju posutu vestackim snegom (videla sam ima da se kupi u Selfridge. Prah zalijes vodom I on pocne da bubri i pravi sneg, kao pravi, samo sto se ne topi 14 dana, a posle se vraca u formu praha koji moze ponovo da se iskoristi, 7 GBP) gde je bio postavljen sto.
Za predjelo, tema je bila zlato, tamjan i miro. Za tu priliku, HB je otisao na mesto gde su se navodno srela 3 biblijska kralja i tamo zatekao arheologe na iskopavanju. Na samom mestu je pronadjen tamjan, ali je taj ocigledno bio nedostupan, pa je HB skoknuo do najblizeg drveta da pronadje second best. Jedini problem je bio to sto je ukus bio neopisivo gorak za bilo sta. Destilovao ga je, kuvao, i nista. Na kraju je resio da od njega napravi veoma razblazen caj. Miro jednostavno nije mogao da pretvori u bilo sta sto bi se moglo pojesti ili popiti. Od njega je napravio kasicice. Zlato je zlato. (to sam cak i ja jednom prilikom jela u Kairu u nekoj manufakturi cokolade). Uzeo je prethodno pripremljene kockice supe od jastoga I upakovao ih u tanku zlanu foliju. Gosti su za stolom prelivali caj od tamjana preko kockica koje su se u tanjiru rastvarale.
Glavno jelo je bila guska. Necu se upustati u sam nacin pripreme mesa, ali sef je posao od pretpostavke da srecne zivotinje imaju bolji ukus. Zato je kreirao poseban smestaj za svoje 2 guske, a da bi postigao Bozicni ukus njihovog mesa, napravio im je posebnu hranu sa 3 Miselinove zvezde od piljevine od bora, jabuka i njihove uobicajene psenice. To je mesao u necemu nalik na mesalicu za beton dok je spolja grejao da bi se sastojci sjedinili. Meso je pre sluzenja pokrio staklenim zvonom u koje je prethodno nadimio dim od pecenog kestenja. Sta reci? Gosti su zanemeli dok su ovo jelo jeli.
Za desert je HB pozeleo da evocira miris Bozica iz svog detinjstva – vatru, kozu i dim iz lule. Rezultat je bio sorbe preliven nekom supstancom koja predstavlja barijeru za vatru. Sorbe je bio serviran na tanjiru oblozenom kozom. Gosti su ga prelivali viskijem i palili.Za miris duvana je otisao cak u Pariz, kod nekog cuvenog "nosa" koji mu je izolovao miris duvana. Ovo je stavio na sto, ispod cveca, i dao konobarima teci azot da polivaju. Sve se pusilo i mirisalo na duvan i kozu.
Sto bi rekao Terry Wogan, da sam ja ovako jeo, i ja bih osnovao novu religiju!