Šta da Vam kažem?
Pre manje od godinu dana sam napisao:
Posle sam još nešto proricao u svom odgovoru libkonzu
Shvatate zašto se više ne usuđujem da prognoziram bilo šta u vezi zemljotresa, cunamija, promena klime, borbadovanja zbog različitosti ... Mogu samo da se solidarišem sa unesrećenima.
Da predviđam , nikad više.
I dok svet ima svoje probleme , moja mala, ne baš ''tek formirana porodica'' je poslednjih dana prolazila kroz agoniju znanu kao Varičela
Jedno dete, drugo dete, supruga ( kuče i švalerka nisu pošto ih nemam ) padali su redom dok sam ja napokon shvatao svu lepotu i zašto ne reći težinu, poziva koji se u svim kulturama povezuje sa poslovima u kući , a u našem jeziku je poznat pod nazivom - domaćica
Ko TO nije bio, ne mogu da mu objasnim.
Od jutra do sutra spremaj, peri, prinosi, pa opet spremaj, daj deci lekove, sipaj po svima krečno mleko, opet spremaj, ( ne zaboraviti da ponovo ima nešto da se opere ) ...
Nameštaj pa razmeštaj, luftiraj, usisavaj , peri , peglaj, puši samo u pauzama i to na prozoru kuhinje, da ne pričam.
Baš mi je dobro došao 8. mart ove godine!!!
Kada je , hvala Bogu, ta pošast počela da jenjava moj sin je, u pauzama između crtanih, poželeo da igramo neku društvenu igru.
Šah, setim se ja.To je taj period kada je i meni moj ćale probudio dečačku želju za guranjem drveća.
U stvari , pokušavao sam ja i pre dve, tri godine da ga naučim osnovnim pojmovima kao što su slaganje figura i koja Kraljica ide na crno a koja na belo polje, sve u nadi da će možda iz njega da proklija neki novi Fišer ili Kapablanka, bar. Pri tome sam, kao slučajno, uporno zaobilazio činjenicu da ni ja nikad nisam mrdnuo dalje od kandidata za najboljeg igrača kuće, pa shodno tome moj sin je sa šest godina uspeo da nauči jedino to famozno razlikovanje konja od lovca.
Uzeli smo garnituru koja je kupljena '74. za moj rođendan i gde na unutrašnjoj strani table stoje mojom rukom ispisane neki hijeroglifi koji su trebali da znače ime vlasnika.
Sada je već bila druga priča. Brzo je obnovio gradivo da u desnom uglu uvek mora da mu bude belo polje, da su pešaci važni ali da se ne menjaju olako za neku figuru, ubrzano je naučio da postoji crni lovac iako je beli (?) i obrnuto.
Uz velike muke je počeo da kapira kako ide konj ( namerno ga ne učim skakač ) , da su topovi veoma važni i da se ne pomeraju bez velike potrebe po tabli i što me je začudilo jedva je , uz puno pogrešenih poteza, prihvatio da pešaci jedu ukoso a ne napred, nazad ili bočno.
Posebno sam ostavio lekcije u kojim se pominju Kralj i Kraljica ( ne dama )
-Sine, kome padne Kralj - izgubiće.I da znaš, oni su najvažniji u šahu
i u državi
Nisam imao srca da ga opterećujem sa terminima kao što su žadub ili an pasann za koje će i sam da shvati da služe samo za impresioniranje protivnika koji nije mnogo bolji , pa shodno tome pobeđuje onaj koji bolje izvaćari onog drugog.
Onda su mi navrla sećanja, a šta drugo. Nekoliko godina smo moj drugar Pera i ja igrali šah do iznemoglosti. To više nije bilo normalno.Sednemo popodne ,a ustanemo sa kreveta u četiri ujutro.Prvih tridesetak poteza smo igrali napamet.On jedno otvaranje kao beli, ja drugo.On je pobeđivao više od mene jer je skoro uvek u središnjici , volšebno ostajao sa pešakom više koga bi na kraju pretvorio u Damu.Moje pobede su bile ređe ali su to bile lepotice, matni napadi koji su vršeni sa više figura , kreativno i efektno završavani. Već tada se videlo šta će ko da postane. On je danas tajkun ne može se baš reći početnik, a ja sam ostao da igram za raju i zanemarujem taktiku i naravno da sam završio u nižerazrednom javnom preduzeću , da ne kažem kući.
Trgnem se iz sećanja i sinu pronađem moje knjige o šahu : ''Šah za mlade početnike' , preveo Dragoslav Andrić a predgovor napisao Svetozar Gligorić iz 1977. i ''Šah igra miliona'' od Dragoslava Andrića iz 1973.
Prva smešnim ilustracijama razbija predubeđenje da je igra na 64 polja neki bauk , a druga već ozbiljnije razmatra otvaranja, središnjice i završnice nižeg i višeg kursa.
Nađu se tu i anegdote tipa kako je majstor bio preslišan :
Neki šahovski majstor čekao voz i da bi prekratio vreme pita da mu dovedu najboljeg igrača u tom selu. Dovedu jednog i taj ga brzo matira.
-Čudno kako ste me pobedili a da niste pomerali topove, upita šahista
-Mislite na ove visoke figure u ćoškovim? Niko u selu ne zna kako se one kreću!
Moj majstorski kandidat je krenuo. Čita o večnom šahu, o patu, rokadama., najkraćoj partiji, ugušenom matu..Počeo da smara dedu i strica da igraju sa njim i ne shvatajući da ga puštaju već misli da je najbolji
Boginje su prošle i sa sobom odnele temperaturu i kraste ali je bol u njegovoj glavi ostao
Ovog puta od topovske završnice