Već je izvesno da će Srbija biti jedan od kandidata za organizaciju Svetskog prvenstva u košarci 2018. godine. Ostala je jedino dilema da li ćemo se kandidovati sami ili zajedno sa Crnom Gorom.
Kada bi poštovali želju većine građana Srbije, dileme ne bi bilo: nikad ništa više sa Crnom Gorom! Priznali su Kosovo, uveli crnogorski jezik, u sportu se više okreću saradnji sa hrvatskim klubovima...
Dan kada je Crna Gora proglasila nezavisnost za mene je bio dan velikog slavlja. Dan kada sam konačno dočekao da himna moje države bude Bože pravde, a zastava srpska trobojka. Bilo mi je muka i od njihovog pilatovskog pranja ruku od događaja devedesetih godina, pripisujući sve svoje grehe Srbiji. Želeo sam odvajanje od Crne Gore i dan danas sam veoma srećan što je taj dan došao.
Ali opet ne zaboravljam da mi nikog bližeg od Crne Gore nemamo, da nas veže zajedničko poreklo, istorijske, kulturne, rodbinske i mnoge druge veze. Koliko nas vodi poreklo iz Crne Gore? Ako nismo u stanju da budemo u dobrim odnosima sa Crnom Gorom, sa kim možemo biti ?
Zajednička kandidatura bi bio prvi pravi korak ka učvršćivanju veza i njihovo dovođenje na nivo kakav je bio oduvek. Dakle, ja sam čvrsto za zajedničku kandidaturu!
EDIT: Mislim da je velika sramota što Srbija nije bila prva koja je priznala nezavisnost Crne Gore.