Gošća
edna moja prijateljica je svratila neki dan na blog i bila je vrlo nezadovoljna. Što mi je odmah i napisala. Čudila se što sam tako dugo neaktivna na blogu, kad je u međuvremenu bilo raznih događanja.
E pa jedan od razloga bila je moja gošća. Moja stara dobra prijateljica iz Frankfurta provela je dve nedelje kod mene. Bilo je lepše družiti se u realnom životu i švrćkati se po gradu, od sedenja za kompjuterom. Koristile smo svo vreme da se ispričamo, kao da nam je poslednje.
Posebno zato što je život doneo neke obrte, a ona u skladu s tim donela odluku da ostaje za stalno u Nemačkoj. Ovde niko neće da ostane. Jadni mi, neverovatno koliko smo posle svega sami i ničiji.
Doći će još samo da proda kuću, a onda... ko zna kad, i ko zna gde?
Severna Afrika
Ustajanje nezadovoljnih, dugo potlačenih naroda Severne Afrike dosta je kasnilo. Region je mesto gde su vladale siledžije, moćnici i lopovi, godinama. Ovi tirani u pravom smislu, opstajali su na vlasti zahvaljujući izdašnoj pomoći i skoro oduševljenoj podršci Amerike, evropskih država i ugašenog SSSR-a, koji su svi imali svoje planove i agende, a tako su malo vodili računa o običnom, prosečnom čoveku. Na kraju je došlo do bombardovanja Libije. So it goes i déjà vu. Užas, ali to je već politika....
Politika
O njoj neću u ovom postu. Moji čitaoci su mogli kroz moje komentare na blogu "namirisati" moje političke i ideološke sklonosti, koje su često i neusklađene s vremena na vreme. Kategorija ''politika" nije obrađivana kao tema u mojim postovima. Ovo nije propust. Radije bih govorila tome kako bih volela da izgleda naša država, o redu i zakonu, poslu i ekonomiji.... Ono što pokušavamo da uradimo kroz politički proces je za mene mnogo interesantnije.
Ovde na blogu se mogu pročitati dobro napisani i "levi" i "desni" politički članci gde se ponekad vode dobre polemike o politici kao takvoj. Ponekad se uključim, ali zavisi od načina na koji se krenulo. Moj blog jednostavno nije zamišljen tako da troši moju energiju na taj način, niti se mogu posvetiti takvim projektima u ovom trenutku mog života. Zahvaljujem vama koji ulažete napore u takve poduhvate.
Bogati i slavni
Nakon što su utihnuli rumori o razvodu bračnog para Ikodinović-Bekvalac, zasuti smo vestima o novom raskidu Joksimović-Janković. Ko još ništa ne zna o tome? Stvarno!? A naslovnice sa slikama iz Velikog brata? Ko te pita šta ćemo sutra kuvati, i da li će deca uopšte završiti ovu školsku godinu?
Nemoguće da samo ja primećujem takve vesti. Pa, da, ja sam žena koja voli da zna, i brine. Duboko negde u meni, tamo gde počinje žgaravica.
Verovanje i putovanje on my mind...
Okupirana sam ovih dana time da odem kod Hiperborejaca. Ni levo, ni desno, već tamo, a opet nisam nešto jako ni za, ni protiv.
A što bih bila? Nije niko ni za mene.
Više mi odgovara od Atlantide koja je, btw, i nestala. Hiperboreja je samo zaboravljena. Tamo duva vetar, ali stalno sija sunce. Lako se diše. Već vežbam umetnost disanja, i brojanja do deset pre nego što počnem da vičem na ljude oko sebe. Da ne štrčim.
Udahni. Zadrži. Misli na lepe stvari.
Sada mislim o lastama i cveću, ako mene pitate.
Izdahni. Opusti se.
Leeepo.
Započnite ali i razmislite o procesu poverenja, bez obzira u šta verujete.
Tune by Tangerine Dream, Hyperborea