Hladna noć marta
Fukušimo, ljubavi moja svilenkasta, grejaću te
Tužna sakura.
-Fukušimi od myredneckself-
Ovih dana stalno se pitam koja je kreatura od čoveka smislila da izgradi nuklearku u Fukušimi, gradu svile, voća i labudova. Na mestu zemaljske kugle, gde svako malo zatrese! Pa, svaki osnovac na kviz pitanje - zemlja zemljotresa? - kao iz topa će odgovoriti - Japan. Zemljotresi, i cunami talasi kao posledica, očigledno nisu bili tema za razmišljanje tih graditelja, trusta čiji su mozgovi izgleda prekriveni koprenom sazdanom od dolarskih niti. Prošlog meseca se eto tako, građanima Fukušime desilo sve po onom Marfijevom zakonu - šta god može poći naopako, poći će.
I pošlo je zaista. Ogroman broj poginulih od zemljotresa i cunamija, pa nesreća neslućenih razmera u nuklearki i radijacija milionima puta veća od dozvoljene, ili uobičajene. Ako ste kao ja, laik, ali vas zanima tematika, sigurno ste se ovih dana naslušali izveštaja o stepenu radioaktivnih zračenja u raznim mernim jedinicama - sievert-i, gray-evi, rads-i, becquerel-i, roentgen-i, itd. u zavisnosti od područja Japana i okoline, do Amerike, gde su merenja vršena. Sigurno vam se sve to učinilo prilično beznadežnim.
Svi koji bi želeli da ulepšaju stvarnost svojim izjavama o merenjima u raznim jedinicama rade jalov posao. Slike iz Černobila još su mi u dobrom sećanju. Ova nesreća je čini mi se mnogo veća od one u Ukrajini, tamo se radilo o jednom reaktoru, a Fukušima ih ima tri, ili četiri, nije važno. Prema izjavama o radijaciji u raznim mernim jedinicama, čini se da se svi frljaju sa onima, od kojih u najmanju ruku imaju najviše koristi. Kakav jubberwocky! Razumete li vi sve te merne jedinice?
Društvo je od pamtiveka želelo da uspostavi sistem mera u skladu sa razvitkom i kulturnim napretkom. Valjda je i onaj pećinski čovek, kad upeca ribu želeo da s njom pozira pred onima oko sebe, pa i da je nekako izmeri, da se zapamti, čisto zbog nekog prestiža na top listi lovaca. Ljudi su uspostavljali sistem mernih jedinica i u skladu sa svojim delovima tela, pa su već u Vavilonu 2100. g. pne. imali stopu (264,5 mm). Kasnije su politički lideri to, oko delova tela, shvatali suviše lično, pa je za vreme vladavine engleskog kralja Henrika I, razmak od vrha njegovog nosa do palca, neko vreme bio mera za britansku jardu. Razni ljudi, razne stope, palčevi i dr.
Pošto su merne jedinice od vitalne važnosti za svaku civilizaciju, zar ne bi trebalo da ceo svet ima jedinstven sistem mera. Ako ne, zar jedinice ne bi trebalo da budu definisane što je tačnije moguće, a njihovo međusobno povezivanje takvo da računanje s njima bude što jednostavnije. Naravno da i danas ima izuzetaka i država koje se ne odriču svojih mera iz prvobitne zajednice, što me u najmanju ruku žalosti. Sada mi je na pamet pala izjava jednog stručnjaka iz NASA-e prilikom pada neke letelice na Mars, ako se ne varam. Rekao je da se to ne bi desilo da su se sporazumeli oko različitih jedinica mera (neko je baratao sa engleskim, valjda) i njihovog preračunavanja, i da bi spuštanje na Mars bilo uspešno.
Da se vratim na radijaciju. Mene sve ovo kao laika brine, pa sam tražila i čitala svašta po internetu. Mislim da deo konfuzije oko raznih jedinica za radioaktivnost i ozračenost, nastaje i zbog toga što mi mnogo stvari grupišemo u kategoriju radioaktivnog zračenja. Dnevna svetlost je zračenje, ali ne jonizujuće. Jonizujuće zračenje ima razne stepene i rizike opasnosti, u zavisnosti od talasne dužine ili frekvencije. X-zraci se razlikuju od gama-zraka. Dakle, i bezbednosne doze variraju.
Na mom omiljenom mestu,blogu xkcd autor je dao grafikone o jonizujućem zračenju, ali različite frekvencije su i dalje suptilniji deo informacije, tako da novi pogled i perspektiva celog događaja može biti dovedena u pitanje i zbog istinitosti i tačnosti podataka. Ako imate volje i vremena pogledajte te grafikone i tablice.
O Fukušimi za sada još ne možemo donositi zaključke, jer se situacija menja iz sata u sat. Njeni stanovnici su prošli i prolaze kroz pakao. Želim im svima povoljnu ružu vetrova, i da malo predahnu. Ja im savetujem da što manje izlaze napolje. Ako već nije kasno?
Edit:
Baš mi je žao što nisam znala da napišem dužu i bolju pesmu od ove, ali i ova je skroz od srca