Gost autor| Život

IMA LI BOGA, ALJOŠKA?

kukusigameni RSS / 08.04.2011. u 20:10


Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kukusigameni kukusigameni 20:15 08.04.2011

NEČASTIVI NA BLOGU B92

“IMA LI BOGA, ALJOŠKA?

Gost autor: Stjepan Mimica

Prethodni blog mog domačina, koliko do juće blogerskog beskućnika, brutalno nas je vratio u vreme kada je, što reće Hrabal, “nemoguće postalo stvarnost”.
Domačinu verujem, štaviše slutim da je njegovo “tamnošnje nemoguće koje je postalo stvarnost“, uistinu bilo još nemogućnije i još stvarnije nego u njegovom tekstu.
Jer, tada je čak i u Beogradu “nemoguće postalo stvarnost”. Samo se prisetite, tada je ono čuveno "vreme je novac", cinično prevedeno u najbukvalniju i najsvirepiju zbilju. Plata, za koju ste u podne mogli i hamburger da smažete (ko vem kriv što niste), uveče nije bila dovoljna ni za klonju.
Potaknut domačinovim tekstom, pokušao sam da iz bezdana kompjuterske podsvesti iskopam jednu pričicu koju sam o tom “tada” napisao tada..
Nisam uspeo. Dabome, ko zna koliko sam kompjutera - svojih mentalnih proteza, od tada pod sobom izmorio. Lipsavajući, svaki je u bagovito ništavilo za sobom povlačio poneki fragment mog digitalnog sećanja.
Onda sam pokušao da priču rekonstruišem. Uzaman! Kako rekonstruisati nešto što nije ni bilo konstruisano, nego je nastajalo bezmalo samo sobom.
Jednostavno, takvo je bilo vreme - stvarnost toliko jaka i nestvarna da ništa nije trebalo smišljti, bilo je dovoljno kuckati.
Tim više me čudi što to vreme čuda u srpskoj književnosti nije ostavilo ubedljiviji trag. Valjda je to stoga što je sve bilo do te mere van svekolikog ljudskog iskustva, da bi i najpouzdanije svedočenje nužno zvučalo kao bezobalno izmišljavanje. Naprosto, van ovog prostora i van onog vremena, taj gard uopšte ne funkcioniše.
A sećam se, original te pričice, koju je videla tek nekolcina bliskih prijatelja, nakuckao sam u prezentu, zakucao ga, celog celcatog, u jednu jedinu zadihanu, iritantno zujeću rečenicu. To sada ponoviti..., ma kakvi! Hinjiti ondašnji naboj, ne samo da bi bilo nemoguće, već i nepristojno. Pričicu sam stoga morao da lišim zadihanog prezenta, koji je tu bio ključan, i prebacim je u perfekt, u kojem joj sada i jeste mesto.

-------------------------------------
IMA LI BOGA, ALJOŠKA?

Društveni život u Beogradu ne liči više ni na šta!
Možete vi po čitavo jutro, možete i do večeri plutati između Kalemegdana i Slavije, između Slavije i Kalemegdana, a da vam se ne obrati niko.
A nekad, samo se prisetite, nekada je grad naprosto ključao nesputanim druželjubljem. Na svakom vam se koraku tada obraćao čovek spreman da s vama proćaska.
Dobro sad, ne kažem ja da su ti razgovori bili preterano zabavni ili ne znam kako inspirativni, mislim, slažem se da nisu baš bili od onih razgovora posle kojih se svako oseća kao nov - ruku na srce, nije sve to bilo ni prineti onome "ima li Boga, Aljoška, ili je sve dozvoljeno Stavrogine?", pa ipak, zar ćete, ma koliko nezahvalni, sada negirati da je tada, te neponovljive devedes’treće, vaš društveni život bio intezivniji nego ikada pre, puniji nego ikada posle.
Pogled čoveka koji vas je povazdan i posvuda iščekivao, koji je za vas baš uvek imao vremena, osećali ste na sebi čak pre no što biste shvatili iz kojeg je pravca odapet. Podrazumevali ste da je upućen vama, no to je bio tek privid, nevina samnoobmana na koju, dabome, uvek imate pravo, dok je cela istina da su ga na sebi istovremeno osećali i mnogi drugi, nadaleko i naširoko.
Jer on je, poput kakvog insekta, njime naprosto bičevao sve i svakoga, to čudo od pogleda zaobilazilo vas je kao zafelšovana lopta, lobovalo vas, precizno pogađajući prolaznika zaklonjenog vašim telom, potom i onog što je pristizao za njime, i tako redom, sve do dna ulice, poput vešto hitnutog pljosnatog kamička.
No, sve je to jedva vredno pomena kad se uporedi s ključnom činjenicom da je on svoje prisustvo snažio do krajnjih granica, i to tako što ga je ozvučavao na upravo zadivljujući način. Bez upotrebe ikakve elektronike, izbunarivši neke neslućene mogućnosti sopstvene glasovne aparature, besprestance je generisao zvučne talase svekolikom ljudskom iskustvu do tada nepoznate vrste, naročito im podešavajući frekvenciju tako da vas je tim talasima, mada slabašnim, zapljuskivao čak pre no što bi vas dokačio pogledom.
O tom njegovom glasanju ispredale su se po gradu svakojake besmislice, poredili su ga čak, zapanjujuće površno, sa zujanjem zunzare ili pčele. Koješta! Jer, mada podjednako fascinantan, njegov metod ozvučavanja prisustva bio je suštinski drugačiji. Dovoljno je valjda napomenuti da tu nije bilo ni traga od one istrajne kontinualnosti pčelinjeg zuja; na protiv, to što je on izvodio bilo je sazdano od kratkih i odsečnih zubno-nepčanih udara, više kao ritmično fijukanje kratkog biča.
Ti reski "zujovi" nasrtali su u rojevima, kovitlali vam oko glave, šamarali vas po obrazima, zavlačili se u nozdrve, zaplitali u kosu, ispunjali svaku šupljinu vašeg tela, i činili da vi refleksno zatvarate oči, zatiskujete dlanovima uši, mlatarate uzaludno rukama, istresate uljeze iz nogavica... Dabome, sve to samo u mislima (ni u tim trebucima niste gubili dostojanstvo), a u stvarnosti, spremno ste mu se, ko zna zašto, odazivali jednim KOLIKO - svako bi spremno potvrdio da ste ga pitali KOLIKO, mada zapravo ništa ne biste rekli, nego bi samo ovlašno razmicali usne, samo ga na trenutak, lako zabacujući glavu, pogađali upitnim pogledom, no ne vredi vam da se sada pravdate kako ga ništa niste pitali, nije to moglo značiti ništa osim "KOLIKO".
Niste se pri tom zaustavljali, niste čak ni usporavali korak, pa ipak, on je to vaše pitanje smesta uzimao u razmatranje, procenjivao mu ozbiljnost, procenjivao vašu ozbiljnost - pouzdanost je njemu najvažnija, ne časka on sa svakom protuvom... Osećali ste kako odnekud u magnovenju saznaje živite li u soliteru ili ste nešto sazidali u Kaluđerici, koliko imate, koliko od onog što imate u stvarnosti uopšte više nemate...
A zatim - ma, šta zatim, nema tu nikakvog zatim, sve se sve to događalo potpuno istovremeno - on je, dakle, zatim, ne remeteći ritam pulsirajućeg glasanja, između dva zujna udara vešto umetao jedan sasvim drugačiji zvučni udar, koji ste vi smesta razumeli kao odgovor na svoje pitanje KOLIKO, razumeli ste ste ga kao odgovor, mada taj odgovor uopšte niste razumeli, ali to vas, dabome, ni malo nije brinulo, jer vi ste već po intonaciji tog odgovora znali da je sve u redu, nastavljali ste šetnju zadovoljni što nema neprijatnih iznenađenja.
Pa čak i kad nije bilo tako, kad njegov odgovor nije bio ni nalik desetinama odgovora koje ste na to isto pitanje tog istog jutra već dobili, niste tome pridavali nikakav značaj: to je za vas onda bilo obično blebetanje bez smisla, nešto što je moglo samo da vas zasmeje.
Niko u tim stvarima, sa setom se prisećate, nije mogao vas da vuče za nos, dobro ste vi znali da je u celom gradu tog dana važilo jedinstveno TOLIKO, još bolje znali ste da to TOLIKO nije imalo nikakve veze sa onim TOLIKO koje su tog dana navodile novine - to je, ponavljali ste zaneseno, važilo za juče, a danas je danas, mada je, kada danas o tom vremenu razmišljate, svako od onih danas bilo i pomalo juče i pomalo sutra..
Istina, vi pojma niste imali ni KOLIKO je bilo ono prezira vredno TOLIKO od juče, jer danas niste čitali novine, a i da ste ih čitali, to jest, čak i da ste imali od koga da ih pozajmite, jamačno biste taj smešni podatak smesta zaboravili.
Što i da pamtite ono što ionako više ne važi?
A i zabole vas! Ta, vi već mesecima niste imali ni koliko za paklo “Supera”, a kamo li za te njegove devizzze!



automatic automatic 20:35 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

kukusigameni
Ovaj blog dozivljava svoj drugi zivot. Prvi je zapoceo danas posle podne, a onda se desilo cudo: nestala su poslednja cetiri pasusa. Uz sav trud mog casnog gosta, blogerskog nomada st.jepana i mene, nismo uspeli rekonstruisati blog. Sada je blog ponovo pred vama, casni auditorijume, mozete ga kuditi ili hvaliti, mozete samo popricati sa autorom ili jednostavno cutke preporuciti.

Da li je ovo aluzija na Basarine "Priče u nestajanju"?
Odmah da kažem, jedan je Basara.
Nije ni Mimek loš, ali...
mariopan mariopan 20:40 08.04.2011

Re: blog u nestajanju


kukusigameni kukusigameni 20:44 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Da li je ovo aluzija na Basarine "Priče u nestajanju"?
Odmah da kažem, jedan je Basara.


Onda da nazovem post Blog By Night?
automatic automatic 20:47 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Onda da nazovem post Blog By Night?

Nemoj, lakše je da obrišeš blog...
Nemoj, nemoj, šalio sam se, da se moj drugar ne uzbudi previše...
fedor18 fedor18 20:51 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

kukusigameni
Da li je ovo aluzija na Basarine "Priče u nestajanju"?
Odmah da kažem, jedan je Basara.


Onda da nazovem post Blog By Night?

Misteriozni nestanak dela bloga i pokušaj potrage (koja još uvek traje) implicira ka naslovu Na blogovom tragu
st.jepan st.jepan 20:56 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

kukusigameni
Ovaj blog dozivljava svoj drugi zivot. Prvi je zapoceo danas posle podne, a onda se desilo cudo: nestala su poslednja cetiri pasusa. Uz sav trud mog casnog gosta, blogerskog nomada st.jepana i mene, nismo uspeli rekonstruisati blog. Sada je blog ponovo pred vama, casni auditorijume, mozete ga kuditi ili hvaliti, mozete samo popricati sa autorom ili jednostavno cutke preporuciti.


Definitivno, išćeznuće je moja karma.

Ono što ne išćezne samo sobom, zatrem sam (zamalo da ovde pomenem onog Fjodorovog Duha Samouništenja i Nepostojanja, Duha Velikoga).

Pre neki dan sam, zarad elementarnog etičkog refleksa, morao da obrišem jedan svoj blog, potom ovde okačio tekst kojim sam tek nešto ranije to blogoisćeznuće prorekao (možebitno i prizvao), a danas, negde izmedju 200-tog i 300-tog čitanja, program je mušićavo obrisao nekoliko pasusa ove pričice, pa mi nije ostalo drugo do da je, obogaljenu, celu obrišem.

Uostalom, "blogove brišu, zar ne".

Ima iza svega ovoga mnogo žešća priča, ali nije za komentar, moraće opet blog.
Ipak, da samo avansno nagovestim jedan od indikativnih detaljčića.
Onaj moj gigantski zidni crtež na beogradskoj žel. stanici o kojem sam pričao u blogu "Sam - Djavola sam!" takodje je nakon petnaestak godina volšebno išćezao. Išćezao je zapravo zid na kojem je bio nacrtan, a poznato je da zidni crtež bez zida teško mož' da opstane.

Ne, nije strašno što je današnji blog nestao, lako smo ga evo povratili, nego mi žao komentara. Ali bio sam pčelica, pa sam ih pre brisanja sačuvao u Wordu.

Evo ih ovde (izvinjavam se, možda će biti malo teže za shvatiti ko šta govori, jer je ovde nemoguće stvar prelomiti kako treba):


Komentari (11)
Sakrij replike | Pošaljite komentar

fantomatsicna 14:23 08.04.2011
Numero Uno
Tebe da sretnem od Slavije do Kalemegdana sigurno bih nešto upitala . Tj. ne nešto. Pitala bih konkretno zašto još ideš u goste ovuda...Ovde na ulici ljudi redovno pozdrave kada se sretnu, a ne poznajemo se svi(mada ja živim u jednom malom mestu).Kad čitasmo ovaj tvoj blog(slučajno porodično) , prva reakcija moga tate je bila..Normalno ljudi se plaše da ćeš nešto da tražiš od njih...a možda zatražiš samo kakvu lepu reč..eh..

mariopan 14:34 08.04.2011
Re: Numero Uno

Na znam, ja sam to shvatila drugačije od fantomatsične

Ako tada nisi živela ovde onda nije čudo da se ne sećaš.....ili si tada bila jako mlada?

Elem, tih zunzara je bilo svuda...sada ih nema na ulicama zato što im država čuva posao, brine se da oni sigurno zarade... i zašto bi nas nešto neko pitao? Uzimaju koliko im treba zato niko više i ne pita KOLIKO?

st.jepan 14:42 08.04.2011
Re: Numero Uno

Ako tada nisi živela ovde onda nije čudo da se ne sećaš

Pa da, to i kažem.

Priča je komunikativna isključivo medju nama koji smo obdareni tim iskustvom.

Prosto, sve je to bilo odveć nadrealno.

Mada se, čak i medju nama, o tom vremenu začudjujuće retko priča. I to uvek s nekim snebivanjem, gotovo stidom..., kao da smo svi pomalo krivi.

Pa jeste, zapravo su nam smišljeno nabacli krivicu, jer smo svi bili primorani da se dovijamo i "muvamo"...

Baš tako nekako i golootočani nerado prepričavaju svoja golootočka sranja.


mariopan 14:52 08.04.2011
Re: Numero Uno

Ako tada nisi živela ovde onda nije čudo da se ne sećaš


Pa da, to i kažem.

Priča je komunikativna isključivo medju nama, koji smo obdareni tim iskustvom.

Prosto, sve je to bilo odveć nadrealno.

Mada se, čak i medju nama, o tom vremenu začudjujuće retko priča. I to uvek s nekim snebivanjem, gotovo stidom..., kao da smo svi pomalo krivi.

Pa jeste, zapravo su nam nabacli krivicu, jesr smo svi bili primorani da se dovijamo, "muvamo"...

Baš tako nekako i golootočani nerado prepričavaju svoja golootočka sranja.


Veruj, toliko je nadrealna da je se ja i ne sećam jasno..toliko je trčala ispred mene, ja pokušavala da pohvatam krajeve ili početke, bilo šta...samo se odvijala bez moje volje...nikad nisam živela tako da nemam kontrolu nad sopstvenim životom.......zato sada ne mogu da se setim kako smo to preživeli?

Jedino pamtim da sam imala punu kuću mladih, svakoga dana dolazili drugovi moje dece, zezanje do daske, smeha, muzike, žurke ( sviraju oni sami), deca bila zadovoljna bilo čime što im iznesem za klopu, pića nije ni bilo, niko od njih ne pije ni danas...po zezanju i druženju to nam je bilo najsrećnije vreme ikada, tako ga i oni pamte....valjda smo se trudili da amortizujemo količinu nesreće, šta li? ...sve neki dobri klinci bili, sad ljudi - svi smo preživeli a nije ličilo da će tako biti.
Ne ponovilo se , mada mi ovo sada već polako liči?


st.jepan 16:15 08.04.2011
Re: Numero Uno

Pitala bih konkretno zašto još ideš u goste ovuda

Misliš zašto se još uvek motam ovuda, što se još muvam Beogradom?
Oh, shit, nemam pravi odgovor.

Nisam se plašio odlazaka (o, odlazio sam), ne, plašio sam se povrataka.

Ni jedan promašeni odlazak ne može biti do te mere promašen kao promašeni povratak.
I ni jedno odlaženje u nepoznato ne može biti toliko stresno kao povratak u nepoznato.

Kao da sam se plašio da če samo sekund odsustva, pa i obične nepažnje, sve tumbe okrenuti i više neću znati gde sam.


st.jepan 16:54 08.04.2011

IŠĆEZNUĆE!

Važno obaveštenje!

Malopre je volšebno nestalo nekoliko zadnjih pasusa!

Da li je to još jedna potvrda da svojim šalama proričem, čak prizivam dogadjaje?

(aludiram na svoj nedavni blog o blogoiščeznuću - "Taras Buljba" ).


st.jepan 17:27 08.04.2011

MODERACIJO,
molim vas za pomoč.
Kukusigameni je okačio moj blog, i sve je bilo u redeu, a onda su volšebno nestala poslednja 4 pasusa.
Kukusigameni je pokušao da stvar popravi, ali strana za izmenu teksta je skraćena i uopšte ne sadrži opciju sejviranja izmena.
Onda mi je dao svoju šifru, pa sam pokušao i ja. Bezuspešno!
Nešto stvarnmo nije u reduu.
Molim vas, pomozite, ovako je skroz debilno.
Ili da obrišem ceo tekst? (imam šifru i ta opcija radi)
OK, ali žao mi komentara.


angie01 14:43 08.04.2011
koji dvojac,

hebote!


Vesna Knežević Ćosić 16:42 08.04.2011
susreti

...nekada je grad naprosto ključao nesputanim druželjubljem. Na svakom vam se koraku...

nije to bilo tako samo u Bg, odes u Dubrovnik, prodjes jednom Stradunom i vidis 150 poznanika, u Njujorku isto, nije normalno ako ne sretnes nekog koga znas:)

al stigle nove generacije, bice...:)


angie01 16:44 08.04.2011
Re: susreti

nije to bilo tako samo u Bg, odes u Dubrovnik, prodjes jednom Stradunom i vidis 150 poznanika,

i znas tacno gde ko stoji!


st.jepan 16:48 08.04.2011

Re: susreti
Vesna Knežević Ćosić

nije to bilo tako samo u Bg, odes u Dubrovnik, prodjes jednom Stradunom i vidis 150 poznanika, u Njujorku isto, nije normalno ako ne sretnes nekog koga znas:)al stigle nove generacije, bice...:)

Vesna, ne ljuti se, mislim da to nije bila poenta.
Sem toga, ovo je priča, tok svesti...,
Narator nisam ja, već neki izmišljeni, blago retardirani gnjavator sa dna.
Dakle možda ipak ja.


st.jepan st.jepan 21:45 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Odmah da kažem, jedan je Basara


I jedan je St.jepan!

I jedan je automatic!
maca22 maca22 21:52 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Sve, sve, prica ovog bloga, njena sudbina, sudbine ostalih blogova, celi thread...
st.jepan st.jepan 22:02 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

maca22
Sve, sve, prica ovog bloga, njena sudbina, sudbine ostalih blogova, celi thread...


Da, da, taj thread...

I Crnjanski je o tome po koju:

"Vec davno primetih da se sve razliva,
sto na brda zidam, iz voda i oblaka,
i kroz neku zalost, tek mladoscu doslom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i laka ..."
st.jepan st.jepan 22:23 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Sada je blog ponovo pred vama, casni auditorijume, mozete ga kuditi ili hvaliti, mozete samo popricati sa autorom ili jednostavno cutke preporuciti.

Pa dobro, nemojte baš sasvim čutke.
st.jepan st.jepan 22:43 08.04.2011

Re: blog u nestajanju

Misteriozni nestanak dela bloga i pokušaj potrage (koja još uvek traje) implicira ka naslovu Na blogovom tragu

... ili "Na blogovitom Balkanu"
fedor18 fedor18 08:11 09.04.2011

Re: blog u nestajanju

st.jepan
Misteriozni nestanak dela bloga i pokušaj potrage (koja još uvek traje) implicira ka naslovu Na blogovom tragu

... ili "Na blogovitom Balkanu"

Igra reči
Na blogovom tragu (Na Gralovom tragu- S.Basara)
kukusigameni kukusigameni 08:23 09.04.2011

Re: blog u nestajanju

fedor18

Kao na primer: Fama o blogerima.
fedor18 fedor18 08:50 09.04.2011

Re: blog u nestajanju

kukusigameni
fedor18

Kao na primer: Fama o blogerima.

Ah,onda bi tako mogli do ujutro
Napukli blog
Blogovski bedeker
Srce bloga
Ukleti blog
Sveti blog ili Blog masti itd,itd...
kukusigameni kukusigameni 08:56 09.04.2011

Re: blog u nestajanju

fedor18
Ah,onda bi tako mogli do ujutro


I tako bi izazvali inflaciju imena blogova, a vezano za S.Basaru.

Ali Blog masti...
docsumann docsumann 12:50 09.04.2011

Re: blog u nestajanju


Odmah da kažem, jedan je Basara


jedan je St.jepan!

I jedan je automatic!


some of them are few
st.jepan st.jepan 12:59 09.04.2011

Re: blog u nestajanju

some of them are few

Što bi rekli u Mimicama (check Google), da' si mi mislit'
(ovo "da'" izgovara se sa dugim a - značenje je dao ili zadao, dakle zadao si mi da mislim).
angie01 angie01 14:59 09.04.2011

Re: umesto prijave upada u tudji blog od n

epoznatog pocinitelja, uz sveopstu cutnju!

kako se zove sajberski napad na internetu?

haknuto-maknuto!
cult cult 15:24 09.04.2011

Re: umesto prijave upada u tudji blog od n

uz sveopstu cutnju!
...
haknuto


Čekaj sad, Angie.
Nisam skapirao da je neko haknuo Kukusigamenijev blog da bi brisao pasus teksta Mimici.
Ako je tako, onda j'accuse!
Ne stekoh takav utisak. Mnoge su velike misli nestajale ovde u mraku editora tek 'nako.

Inače, otudjenje je sasvim ok.
Zato i volim big city.
st.jepan st.jepan 15:33 09.04.2011

Re: umesto prijave upada u tudji blog od n

angie01
haknuto-maknuto!


st.jepan st.jepan 15:45 09.04.2011

Re: umesto prijave upada u tudji blog od n

cult
uz sveopstu cutnju!...haknuto

Čekaj sad, Angie.Nisam skapirao da je neko haknuo Kukusigamenijev blog da bi brisao pasus teksta Mimici.Ako je tako, onda j'accuse!Ne stekoh takav utisak. Mnoge su velike misli nestajale ovde u mraku editora tek 'nako.Inače, otudjenje je sasvim ok.Zato i volim big city.

Ne, ni ja nisam pomislio da je to neko s namerom da napakosti.
Bilo je mnogo efikasnijih i efektnijih načina.
Nego, 'bem li ga, valjda neki bag.
Urednica mi je, veoma uljudnim mejlom, objasnila da se to isto već dešavalo, i da je tome uzrok neka nesavršenost programa.
angie01 angie01 16:01 09.04.2011

Re: umesto prijave upada u tudji blog od n


Ako je tako, onda j'accuse!


ja sam tako shvatila, jer je prvo nestao samo poslednji deo teksta i nije mi bilo cudno, jer je isto tako meni neko usao u stare blogove i menjao fotke- ja pitala nadlezne, sta/kako- i niko nije smatrao da treba da mi se odgovori!



AlexDunja AlexDunja 21:05 08.04.2011

:)

Ne, nije strašno što je današnji blog nestao, lako smo ga evo povratili, nego mi žao komentara. Ali bio sam pčelica, pa sam ih pre brisanja sačuvao u Wordu.
Evo ih ovde:


tako treba:)

tekst manje više, autor ga u nekom obliku uvek ima...
greh je brisati reakcije...ma kakve da su.

stipe, a vratio si me tekstom u zujavu maglu..
samo sam osetila hladnoću u venama.

i zimu 93, sneg do kolena,
struje svako malo nema, a moja drugarica samo što je rodila
sina, praška za pranje nigde po rafovima...
mleko samo u pet ujutro...
džakovi brašna preko nekih sindikata
mesi hleb, keks, testeninu za supu...
sve sam naučila, bolja sam od ace pekara...
fantomatsicna fantomatsicna 21:41 08.04.2011

Jel se meni ucinilo

Ili se ovo stalno nesto desava bas sa blogom St.Jepana nam?
st.jepan st.jepan 21:43 08.04.2011

Re: Jel se meni ucinilo

fantomatsicna
Ili se ovo stalno nesto desava bas sa blogom St.Jepana nam?

Učinilo ti se
fantomatsicna fantomatsicna 21:44 08.04.2011

Nisam na te Zunzare mislila

Elem, tih zunzara je bilo svuda...sada ih nema na ulicama zato što im država čuva posao, brine se da oni sigurno zarade... i zašto bi nas nešto neko pitao? Uzimaju koliko im treba zato niko više i ne pita KOLIKO?

Kad procitah tvoj komentar mariopan ucinilo mi se da zivis u nekoj Utopiji
maca22 maca22 21:54 08.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

Ljudi ne srecu poznanike na svakom ćošku jer nismo na selu niti u palanci. ( )
st.jepan st.jepan 22:41 08.04.2011

Re: :)

samo sam osetila hladnoću u venama.

Znam o čemu pričaš.
Tu hladnoću osteio sam prvi put kad sam kao mladić čitao Beketovog "Malonea".

Onu zagubljenu jednorečeničnu verziju u zadihanom prezentu, pročitao je onomad moj drugar lucidni Era Milivojević. Rekao je sledeće: Bog'te, pa ovo je Beket, samo što mi sada tog Beketa živimo. To je skroz legitimno, mi na Beketa imamo pravo!
st.jepan st.jepan 00:47 09.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

maca22
Ljudi ne srecu poznanike na svakom ćošku jer nismo na selu niti u palanci. ( )

Ma nesporazum, ja ih srećem znatno više no što bi mi prijalo.

Pos'o mi bio takav, morao sam da upoznAvam hiljade i hiljade.
Još više ih poznaje mene (lako me je zapamtiti), pa mi često neprijatno, pravim se da znam ko me pozdravlja, a onda specijalnim tehnikama pokušavam da u srdačnom i neusiljenom časkanju, iscedim neku naznaku konteksta...

Ovo je samo priča u kojoj (kao što sam ovde već rekao), narator nisam ja.
To nije moj tok svesti..., mislio sam da je očito.
fantomatsicna fantomatsicna 02:38 09.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

maca22
Ljudi ne srecu poznanike na svakom ćošku jer nismo na selu niti u palanci. ( )


maco bre nisam znala da ljudi i poznanici žive samo na selu i u palankama.
A odgovor mariopan koju ja vrlo volim da čitam iako premalo piše nije nikako bio zlonameran.tako da..uživaj
st.jepan st.jepan 03:19 09.04.2011

Re: :)

tekst manje više, autor ga u nekom obliku uvek ima...
greh je brisati reakcije...ma kakve da su.


Dabome, ja se upravo zbog tih reakcija, pa makar su katkad debilaste i hejterske, ovuda motam.
Komentari, diskusije, pičenja, da, to je ono što me ovde pali.
To je, uostalom, suština bloga.

I na seecultu imam prilično čitalaca, ali tamo, bem li ga zašto, skoro nikada nema nikakvih komentara.
Valjda jer je to bitno drugačiji tip sajta, drugačija publika..., prosto nije običaj.
Ja sam tamo zapravo jedini koji piše ovakve blogove, mislim tekstove najrazličitije tematike, sa izvesnim (debljim ili tanjim) literarnim štofom.
Mahom se tamo kače stručni i ozbiljni tekstovi, kunsthistoričarski, kritičarski, kulturološki...
maca22 maca22 09:34 09.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

fantomatsicna
maca22
Ljudi ne srecu poznanike na svakom ćošku jer nismo na selu niti u palanci. ( )

maco bre nisam znala da ljudi i poznanici žive samo na selu i u palankama.

Hmmm, jesi sigurna da sam to htela da kazem?

A odgovor mariopan koju ja vrlo volim da čitam iako premalo piše nije nikako bio zlonameran.tako da..uživaj

Ne razumem ovo, ali moje pisanje nema veze sa njom. :)
mariopan mariopan 10:01 09.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

fantomatsicna
Elem, tih zunzara je bilo svuda...sada ih nema na ulicama zato što im država čuva posao, brine se da oni sigurno zarade... i zašto bi nas nešto neko pitao? Uzimaju koliko im treba zato niko više i ne pita KOLIKO?

Kad procitah tvoj komentar mariopan ucinilo mi se da zivis u nekoj Utopiji

Ma s' obe noge na zemlji. A kada ti tu zemljicu neko izmakne sasvim pa tresneš...to nam se dešavalo svakodnevno tada, i mi nekako živeli...kako..ne znam ni sada.
To je bilo ono vreme, nestvarno sasvim..sada ga se samo sećam. Podsetio me Stjepan..a bolje da nije.

PS.

Blago tebi ako to vreme nisi doživela ovde.
Evo A. Dunja ga je baš lepo opisala. Ona to ume kratko, ali ja to ne umem..
Tada sam još radila..pošto nije bilo goriva za autobuse da zaposleni iz oklnih sela mogu da dođu na posao u grad..mi iz grada smo radili duple smene u firmi...radiš svakog dana 12 sati..ideš peške kući jer nema gradskog prevoza, nema nafte za autobuse...prepešačim svaki dan 10 kilometara 5 tamo, 5 nazad do kuće.....godinama...na kraju meseca dobijem platu za koju ujutru mogu da kupim MOŽDA veknu hleba a uveče ni kutiju šibice.... za ceo mesec rada!

U prodavnicama nema ničega, samo po koja flaša kisele vode...banke ojačane čeličnim vratima da narod ne sruši i ne nagrne unutra..nigde ničega da kupiš..sve prodavnice sablasno prazne.

Kod kuće nas sedmoro kojima svakog dana treba da "izmislim" bar dva obroka dnevno, svi odrasli, deca (4 komada) tinejderi koji rastu, stari svekar i nas dvoje... namesila sam se leba iz onih sindikalnih džakova brašna ko niko moj... a to nisma ni znala da mesim, znaš kako sam brzo naučila?

Jednu Novu Godinu sam dočekala u redu u banci, direktno sa posla, kod kuće me svi moji čekaju da im nešto skuvam a ja bez kinte, mraz a red se otegao do ćoška ulice, narod čeka pare koje neće dobiti jer te iste pare banda "zunzara" dobija pravo ispod štamparske prese ne bi li nam izvukli i poslednju čvrstu valutu (marke, dolare, šilinge,franke) zamenom za te nevažeće, tek odštampane papiriće...
HOROR. Trajao godinama čini mi se kao da smo bili u nekom logoru, bez mogućnosti da na bilo koji način utičemo na svoj život.

Malo sam ti oslikala to vreme, kako je meni i mojima bilo....ali bilo je drugima još gore..naročito po gradovima gde ne možeš na betonu da posadiš malo povrća a mi smo mogli, imali smo baštu pa ta glad nas nije tako oteretila...po gradovima su se ljudi besili da ne moraju da prose - ponos ih je terao da se ne ponižavaju.

Na Tv sam gledala jednu dramu "Dnevnik uvreda" gde je bračni par intelektualaca u Beogradu proživljavao to vreme, tragično završili...da bi se shvatila razmera te katastrofe treba to reprizirati ponovo, da ne zaboravimo.
AlexDunja AlexDunja 23:41 09.04.2011

Re: :)

To je, uostalom, suština bloga.


ovog našeg jeste, i zbog toga je dragocen.

bojim se da suština bloga, po sebi, nije.
blogovi bi trebalo da budu autorski, lični dnevnici,
bez mnogo odziva, i bez težnje ka tome...

ovo mesto je specifično, i u tome sjajno,
što je povezalo blog i forum, što su autori u početku bili dovoljno intrigantni
da svojim tekstovima izazovu veliki broj čitalaca da
komentarišu... to je retka pojava.
još ređa je da komentatori budu dostojni
i dovoljno izazovni da se autori osećaju obaveznim da odgovaraju...
to na blogovima, ni ovde, a bogami ni šire nije običaj.

lepo je ovo mesto. meni je ponekad žao
što neki nisu svesni toga, pa ruše i ruže.
st.jepan st.jepan 00:16 10.04.2011

Re: :)

AlexDunja
To je, uostalom, suština bloga.

ovog našeg jeste, i zbog toga je dragocen.

Pravo veliš!

Zaista je ovo najživlji i nablogovitiji kutak meni poznatog dela Neta.
A šta ti tu smeta poneka budala? Pa neka je, mislim čak da osvežava scenu.
Hansel Hansel 08:01 10.04.2011

Re: Nisam na te Zunzare mislila

Jednu Novu Godinu sam dočekala u redu u banci, direktno sa posla

To mora da je bilo pred Novu '94. Moji su dobili isto neku crkavicu, za koju smo zaključili da nema smisla ići i čekati red, nego da ja odem s čekovima pa da kupim šta se može kupiti, sijalice makar. Nije ih bilo. Onda sam odlučio da kupim pola kile kvasca i da s posebnim guštom za isti napišem ček na bilion i devetsto milijardi dinara!

Mislim da nismo ušli u minus...
Ivana Knežević Ivana Knežević 13:37 09.04.2011

Vremena ponizenja

u stvari nikad ne prodju. Mozda je dobrom delu ljudi to i dalje prezent samo pokriven tankim slojem gaze.

Steta za blog, ali objasnjenje pokriva takve stvari, medjutim bas mi je zao za zid i na zidu crtez.
st.jepan st.jepan 23:33 09.04.2011

Re: Vremena ponizenja

bas mi je zao za zid i na zidu crtez

Ma nema veze, ionako sve išćezava.
Osobito ono što ja "na brda zidam, iz voda i oblaka".
Moglo bi se čak reći da sam paradigma nestajanja i nepostojanja!
Stvarno ću o tome blog.
Ako ne blog, a ono barem roman

Nego, nešto drugo, tj. nešto isto:
Mota mi se danas po glavi fragment nećega što sam ko zna kad i ko zna gde pročitao:
"Čovjek mora požuriti, stvari stoje slabo, sve išćezava."
Čije li bi to moglo biti?
Zna li ko?
kukusigameni kukusigameni 18:01 09.04.2011

Na dnu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana