Naslov bi mogao i da glasi “Na tenkovima smo se rastajali, oko tenkova se spajamo”
Samo u poslednja dva meseca desilo se dosta toga što je potvrdilo tezu da se na prostoru bivše Jugoslavije stvara sasvim nova interesna sfera.
Države nastale na razvalinama SFRJ muče iste muke: korupcija, ekonomski sunovrat, društveno raslojavanje, nedovršen politički sistem, kriminal i siromaštvo ogromnog broja stanovništva, opšte su karakteristike svih osim Slovenije. Obećavane su kule i gradovi, a nakon 20 godina svi su tamo pa i dalje nego gde su onda bili.
SFRJ je imala ukupan spoljni dug od, preračunato, 14 milijardi evra, a sada njeni "potomci" zajedno duguju svetu - 117 milijardi(Hrvatska 45 milijardi eura, Slovenija 40, Srbija 23,79, Makedonija 3,8, BiH(F) 2,9, C.Gora 0,902 i BiH(RS) 0,9 milijardi eura.)Prosečne plate: Slovenija 970 eura, Hrvatska 735, Crna Gora 487, BiH (Federacija) 405, BiH (RS) 400, Srbija 326 i Makedonija 321 euro.Penzije: Slovenija 602 eura, Hrvatska 320, Crna Gora 277, Makedonija 244, Srbija 210, BiH(F) 170, BiH(RS) 164.Stopa nezaposlenosti:Makedonija 33%, BiH(F) 27,2, BiH(RS) 23,6, Hrvatska 19,6, Srbija 19,2, Crna Gora 12,5 i Slovenija 6,8%.O tome detaljnije ovde.
Što se Srbije tiče, ono što nije uništineno tokom ratova (u kojima nije učestvovala), dokusureno je u godinama tranzicije. U poslednjoj deceniji skoro sve je prodato, a dugovi povećani.Od nepunih 11 milijardi dolara krajem 2000. godine spoljni dug sada je dostigao 33 milijarde dolara, a da proizvodnju nije pokrenuta. Danas je proizvodnja na nivou 44% od proizvodnje koju je Srbija imala daleke 1989. godine, a potrošnja poslednjih godina za oko 30 odsto veća od BDP. Rezultat toga je da imamo pad životnog standarda, najmanju prosečnu platu u regionu (324 evra), ispred nas su Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Albanija i najveću inflaciju u Evropi koja je prošle godine bila oko 11 odsto
Što napisa prof. Jovan B. Dušanić ,u svojoj knjizi pod nazivom ,,Bećarska ekonomija’’,
sve je veće nezadovoljstvo naroda time što vidi da se vlast ponaša kao seoski bećar koji ništa ozbiljno ne radi i živi od toga što rasprodaje očevinu i zadužuje se kod komšija.
Sada sve novonastale državice imaju i isti cilj - novi zajednički krov pod imenom EU, gde će se, kad-tad, ponovo naći etnički preuređena bivša SFRJ. Da li je ovakav cilj dovoljan da opravda žrtve, i ljudske i materijalne, koje je raspad Jugoslavije doneo, pitanje je na koje nikada neće biti dat odgovor jer niko pametan nema odgovora a budale ionako ne to interesuje.
Osim zadovoljstva u većini njih zbog ostvarenja "istorijskog sna o nezavisnosti", ostali elementi za prosuđivanje "koristi od raspada" svode se na jedno - živi se lošije. Standard s kraja osamdesetih, kada je Jugoslavija bila razvijena kao Španija, Portugal ili Grčka, i daleko ispred komunističkih zemalja centralne Evrope, danas je san za sve države bivše republike SFRJ osim za Sloveniju. Rasturale su SFRJ pod izgovorom da sve hoće da budu više samostalne, a imale više samostalnih ingerencija u Jugoslaviji nego što sada imaju države u EU. Konkretno - manje se pita samostalna Slovenija u Briselu nego što se nekada pitala nesamostalna u Beogradu.
I pored očitih napora nacionalističkih elita da stvore etnički čiste nacionalne države ni u tome nisu uspele čak ni Hrvatska i BiH gde je provođeno etničko čišćenje i to bio jedan od ključnih ratnih ciljeva.
Izgovor je bio i veća ekonomska samostalnost, a pokazalo se da je i to bila velika prevara za sve narode.
Kriza ponovo spaja ekonomije država nastalih na teritoriji bivše zajedničke domovine. Tadić, Kosorovai Pahor su se u Smederevu dogovorili da se nastavi sa već započetim pripremama za zajednički nastup firmi na trećim tržištima, uz otvoreni poziv i drugim bivšim republikama.
Udruživanje firmi iz nekada zajedničke države zarad nastupa na trećim tržištima treba tumačiti kao nalog zdravog razuma i zdrave ekonomije, čega dugo na ovim prostorima nije bilo.
Srbija će sa Kuvajtom potpisati sporazum o remontu 149 tenkova proizvedenih u bivšoj SFRJ ,a u tom poslu, pored srpskih, trebalo bi da učestvuju i hrvatske i slovenačke firme.
Već je, formirana nova železničke kompanije Srba, Hrvata i Slovenaca, a u Sarajevu su predstavnici lutrija iz regiona dogovarali čak i pokretanje zajedničkih igara na sreću.
Tu je i sporazum o vojnoj saradnji između Srbije i Hrvatske, pa rasprava o zajedničkoj fudbalskoj ligi,ideja o zajedničkoj kandidaturi za domaćine Evropskog fudbalskog prvenstva 2020. Ne treba zaboraviti ni potpisivanje ugovora o izručenju između Srbije i Hrvatske, posle kojeg slede ugovori s Bosnom i Crnom Gorom.
Države bivše Jugoslavije, osim Slovenije, načelno podržavaju ideju o zajedničkim ambasadama kao što to imaju skandinavske zemlje,a Beograd je uputio inicijativu i čeka odgovore iz komšiluka.
Dve decenije pošto smo se razišli ponovo sarađuju naši privrednici, umetnici, ali i mafije. MUP Srbije i Hrvatske su inicijatori stvaranja regionalnog centra za borbu protiv organizovanog kriminala i očekuje se da će se pridružiti Crna Gora, Makedonija, Slovenija i BiH. Ideja je da se formiraju zajednički operativni timovi za borbu protiv kriminala i napravi baza podataka o kriminalnim grupama.
Ne treba zanemariti ni značaj povezivanja sindikata država bivše SFRJ, pogotovo imajući u vidu socijalna gibanja, a ni oni što se organizuju preko fejsbuka nisu za zanemariti.
Upućeni ukazuju da je udruživanje na zajedničkim projektima i ekonomska saradnja bivših jugoslovenskih republika, a naročito suseda, sve intenzivnija. Ekonomisti kažu da u tome nema ničeg čudnog što se firme iz BiH sve više povezuju sa Srbijom a iz Republike Srpske sa Hrvatskom i sve je sasvim logično, jer je isplativo.Reč je o preduzećima koja imaju mogućnost da kombinuju svoje kapacitete u građevinarstvu, odbrambenoj i bezbednosnoj industriji, automobilskom sektoru, transportu i komunikacijama, drvoprerađivačkoj i prehrambenoj industriji. Radi se o konkretnim zajedničkim projektima i čisto ekonomskim interesima.
Da se i početkom devedesetih vodilo računa o interesima ekonomija i naroda a ne interesima uskih grupa verovatni raspada ne bi ni bilo, pogotovo ne sa toliko divljačkog razaranja i ubijanja.
Apsurdno, ali ispada da smo se na tenkovima rasturali, a sada se simbolično oko tenkova ponovo spajamo.