Naša privreda je hronično nelikvidna. Još od 1994.godine. Ovo je bilo najvažnije pitanje i najveći problem i 2001. godine, pre privatizacije, i na žalost, ovo je najveći problem i dan danas. Hroničan nedostatak obrtnog kapitala je kamen oko vrata privrede koji čini poslovanje gotovo nemogućim. Umesto da se bavimo ovim problemom, mi smo se bavili i dalje se bavimo svim drugim problemima. Verovanto ne samo zato što je ovaj problem težak, već i zato što se u nelikvidnoj privredi najlakše lovi u mutnom. A za to smo stručnjaci.
Ko je najveći izvor i generator nelikvidnosti? Država, javna preduzeća, ali i privatni monopolisti.
Ulazak u privatizaciju pre rešenja ovog problema je jedan od razloga što su rezultati privatizacije katastrofalni. Drugi razlozi su: neizgrađena ostala zakonska regulativa, nesređen katastar, koji je nesređen i dan danas, nedefinisana državna svojina, nedefinisano pravo korišćenja građevinskog zemljišta, neizgrađene institucije sistema koje traba da se bore sa korupcijom i privrednim kriminalom i njihova politizacija, nerešeno pitanje restitucije, ignorisanje pitanja porekla imovine, nepostojeći mehanizmi za sprečavanje pranja novca, nerešeno pitanje efikasnog korporativnog upravljanja društvenim kapitalom tokom privatizacije itd. Nekako izgleda kao da se stidljivo jačanje institucija sistema koje se bave ovim pitanjima poklapa sa okončanjem postupka privatizacije. Međutim, ovo sve nije tema ovog bloga.
Pitanje dugoročne nelikvidnosti, odnosno trajne nesposobnosti plaćanja se rešava stečajem. Novi Zakon o stečaju je predvideo automatski stečaj koji nastupa za privredna društva koja su u blokadi duže od 2 godine. Konačno smo smogli snage da ovo donesemo. Više neće biti privrednih društava koja su u blokadi duže od dve godine. Stečaj forsira rešenje likvidnosti preduzeća: ili kroz bankrotstvo i njihovo gašenje i uklanjanje sa tržišta, ili kroz reorganizaciju i restrukturiranje dugova. Ni ovo nije tema ovog bloga.
Tema bloga je naplata potraživanja i jedan predlog za postizanje mnogo bolje efikasnosti naplate potraživanja, posebno potraživanja malih i srednjih preduzeća od velikih. Naplata isporučene robe i pruženih usluga malih i srednjih preduzeća od države, javnih preduzeća i velikih monopolista je ključni problem likvidnosti celog sektora malih i srednjih preduzeća.
Kako ovo radi danas? Recimo da ste malo preduzeće i da ste isporučili robu velikom maloprodajnom lancu. Izdate fakturu. Recimo i da ste im na fakturi dali rok plaćanja od 120 dana. To vam je već veliki udarac, ali ste ga progutali i našli neku mršavu računicu da im isporučite robu. Ne samo da vam je udarac to što ste isporučili robu, već i to da ste državi odmah nakon izdavanja fakture morali da platite PDV. Maloprodajni lanac je prodao vašu robu, građani su tu robu platili, većina u kešu, određeni broj kreditnom karticom, a neki i čekom. Maloprodajni lanac vam opravdava rok za plaćanje računajući kao da svi plaćaju čekom pa da ni oni neće dobiti novac dok ček ne dospe. Progutate ovu uvredu zdravog razuma. Šta ćete, morate. Pored ovoga, maloprodajni lacan i uzme vašu fakturu, iskoristi je kao prethodni PDV, i smanji svoju obavezu prema državi.
Da podvučem: vi date robu i platite PDV, maloprodajni lanac naplati robu i uštedi PDV.
Dođe taj dan 120, a od novca ništa. Zovete. Ništa. I tako do 320 dana.
Gde vam je izlaz? Normalno bi bilo u izvršnom postupku. Podnesete zahtev sudu za naplatu vašeg potraživanja po izdatoj fakturi, tzv. verodostojnoj ispravi. Platite taksu. Sud proveri vašu fakturu i prateću dokumentaciju i donese rešenje o izvršenju. Dužnik, maloprodajni lanac, iskoristi svoje pravo iz Zakona o izvršnom postupku, i uloži prigovor. Taj prigovor može da sadrži jednu rečenicu kojom kažu: osporavamo fakturu. Sud na prigovor ukida rešenje o izvršenju i upućuje stranke na parnicu. Sada morate da podnesete tužbu, da platite sudske troškove, advokata itd. da se sudite godinama, da bi na kraju došli do presude. Koju onda možete da izvršite. To je put od verodostojne isprave (fakture) do izvršne isprave (presude).
Ko se odluči na ovo? Malo ko protiv maloprodjanog lanca. Protiv države i javnih preduzeća još manje.
Ono što je potpuno nelogično u svemu ovome je: dužnik (maloprodajni lanac) je faktički priznao vašu fakturu kada je iskoristio da umanji svoju PDV obavezu. Zakon ovo nije predvideo. Odnosno nije predvideo skraćeni postupak izvšenja u ovom slučaju. U članu 255 Zakona o izvršnom postupku je predviđen skraćeni postupak za menice, obveznice, bankarske garancije i slično. U ovim slučajevima, dužnik ne može tek tako da izbegne obavezu i da uloži prigovor u jednoj rečenici. Može samo iz razloga iz člana 258. Zakona o izvršnom postupku.
Predlog je: da se u član 255. Zakona o izvršnom postupku doda faktura koju je dužnik iskoristio kao prethodni porez u svojoj PDV prijavi i tako umanjio svoju PDV obavezu.
Najavljuje se novi Zakon o izvršenju i obezbeđenju koji uvodi mnoge novine i koji će sigurno značajno unaprediti naplatu potraživanja. U kombinaciji sa Zakonom o stečaju i automatskim stečajem, ova dva zakona će predstavljati značajan pomak napred i učiniti neplaćanje neisplativim.
Međutim, ovaj zakon je već više puta najavljivan, nacrt se nalazi na sajtu ministarstva pravde i ko zna kada će biti donešen. Možda se čekalo da se proda maloprodajni lanac. Ova mala i jednostavna izmena trenutno važećeg Zakona o izvršnom postupku (naravno i njena inkorporacija u predlog novog zakona) bi predstavljala ogroman pomak za mala i srednja preduzeća i naplatu njihovih potraživanja.