Društvo| Istorija| Nostalgija| Politika| Region

Kako je Jelena R. i ne znajući volela - Hrvate

Hansel RSS / 12.04.2011. u 17:58

Čitajući pre desetak dana kako su se gospođa Kosor i gospoda Pahor i Tadić sreli u Smederevu, kako su se srdačno grlili (dobro, gđa Kosor malo uzdržanije) i kako već ne persiraju jedni drugima, nisam mogao da se ne setim one šetnje u Karađorđevu od gotovo u dan tačno 20 godina ranije - aktera koji isto nisu jedan drugome persirali, daljih njihovih sastanaka s ostalim kolegama (takođe bez persiranja), koji su se selili iz republike u republiku, da bismo na kraju dobili ono što smo dobili (tj. izgubili). Možda i stignem da napišem na šta me sve to još asociralo, ali pomislih da je svakako kao uvod u obeležavanje te tužne dvadesetogodišnjice možda najbolje konačno objaviti tekst moje drage i cenjene (iako je ovo praktično pleonazam ako stoji uz sledeću reč) prijateljice Jelene Radovanović, u slobodno vreme pesnikinje (vanredne, apsolutno, a koja je, uz to, i nagrađivana), a na Blogu sam je nekoliko puta citirao. Ovaj tekst je, po pozivu za gostovanje, napisala pre skoro pola godine, trenutak za njega došao je (tek) sada.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

KAKO SAM IZGLEDA VOLELA HRVATE
Gošća autorka: Jelena Radovanović

Kad su tog nedeljnog popodneva mnogo pre poslednjeg građanskog rata (iako u tom ratu nije bilo ničeg iole građanskog) na televiziji prikazivali neki obojeni program o bratstvu i jedinstvu i o mnogonacionalnosti naše lepe domovine, sa puno šarenih zastava, narodnih nošnji i vesele dece, te nazaobilaznim JBT-om koji je širokog osmeha i još šireg zamaha rukom u beloj maršalskoj rukavici usred tog usplahirenog titranja trobojki mahao masi, imala sam dvanaest godina i postavila svoje prvo nacionalno svesno pitanje:

  •    - Tata, šta smo mi kao narod?
  •    - Stoka.
  •    - Znam to, nego kako se zovemo kao narod?
  •    - Šta vas uče u toj školi. Jugosloveni.
  •    - I to znam. Nego šta smo... mislim koji deo... naroda.
  •    - A to.
  •    - To.
  •    - Pa... Srbi. A što?
  •    - Nemam pojma. Onako.

To je u neku ruku bilo otkrovenje. Kao puka nova informacija, a ne neka životna epifanija. I ne da je bilo bitno, i ne da se nešto u meni prelomilo, otkinulo ili iz korena promenilo od tog dana. Nije me preplavilo nikakvo neobično osećanje ni toplina. Prosto sam zaboravila taj podatak, jer nikom u mom okruženju nije, izgledalo je, to bilo bitno. Izgledalo je. Činilo se da smo svi ponosni, ali onako drčno ma-možete-da-mi-pljunete-pod-prozor ponosni, praktično ufurani na to, što smo takav neobjašnjiv svetski unikum od države i naroda, taj šareni i dobro povezani pačvork, kome iz potaje, u stvari, zavidi ceo svet.

U školi su nas učili da nigde nema tako razuđene obale i takvog ostrvlja, da čak ni italijanska rivijera nije našoj ni za sitan šljunak. Nije ni egejska, da se razumemo - možda je razuđenija, ali to more nema tako plavu boju kao Jadran, nešto mu fali, svi se slažu. Pa onda jedinstvena konstelacija reljefa, to takoreći dijalektičko jedinstvo suprotnosti - brda i pobrđa optočena vinogradima, visoravni plodnih pašnjaka, te snežne kape na visovima, bosanske šume, ti vilajeti atavističke lepote, a raspitomljene onamo lenjom horizontalom ravnica koje su nas hranile, te sve u svojoj savršenoj zaokruženosti krunisano neponovljivim morem; da, to je bila Južna Slavija: geografski orgazam slavjanske lepote! Jedno takvo Božije odmorište i koncentrat svih  prirodnih milota postoji možda tek u Francuskoj, pričala nam je učiteljica. No, tamo niko od nas još nije otišao, pa nije moglo da se proveri, te je tako Južna Slavija mogla nesmetano da se šepuri na promaji istoka i zapada kao neprikosnovena lepotica kojoj ni prva ni druga pratilja nisu ni za crno ispod nokta malog nožnog prsta. Takvu zemlju je čovek morao da voli, voleli su je i stranci, i naturalizovani žitelji, poput Palestinaca i Afrikanaca, a kamoli mi, njena prirodna čeda. Činilo se tako prirodno voleti prostranu lepu kuću u kojoj živiš, čak iako su sustanari tako različitih naravi. Izgledalo je da je taj jugoslovenski patriotizam titoističkih generacija između 1945. i 1980. bio nepatvoren i, u velikoj većini, iskreno doživljen, iako, sa ove distance,  ideološki artificijelan.

A onda je počela krvava balkanska razvaljotka i pačvork je počeo da se para. To je bio kraj jednog osećanja života i fijasko brižljivo negovanih mitova o lepoti. Ili možda puka potvrda njene prolaznosti i krhkosti. Balkanski kolarićupaniću se do danas umrsio u nerazmrsivi čvor dugo i brižljivo gajene etnocentrične mržnje, nepoverenja i predrasuda među sitnom boranijom od posvađanih naroda.

Nakon dvadeset godina jugoslovenstva, od moje se generacije i mene, nakon burne provale srpstva, prirodno očekivalo da prevrnemo svoj patriotizam kao jaknu sa dva lica i postanemo iskrene srpske patriote, jer to je zapravo moja prava zemlja. Terra nova, terra incognita. Puj- pike, ne važi, šta je bilo više nije, šta ste verovali verovali, vaša osećanja i jugo sentimente molimo vas, pobacajte u korpu za otpatke, pa na đubrište istorije. Smatralo se odjednom da je pomanjkanje patriotizma prema pravoj državi ravno nekoj anomaliji karaktera. Svi su počeli na svakom koraku da dokazuju kako vole Srbiju i kako su samo Srbiju (u stvari) uvek i voleli.

Sa patriotskog stanovišta su ipak, tvrdim, mnogi od nas ostali podeljene ličnosti iako se mnogi ustručavaju da to i priznaju, budući da je jugonostalgija nepoželjna etiketa raspekmeženih luzera.

Pre neki dan mi je, eto, još jedan od prijatelja potvrdio da ima seksualni fetiš Hrvatica - nema, po njemu, ničeg erotičnijeg doli akcenat doteranih i stilizovanih Zagrepčanki (Buš? Bum!). Drugi se pali najviše na glasne i kršne Dalmatinke. Jedan treći mi je rekao da se još kao klinac ložio na hrvatske voditeljke, prosto su mu bile uvek više seksi i sređenije, a i svaka je znala pet jezika, to ga je strašno palilo. Jedan četvrti ide, porivom ekstravagantnog fana, sâm na sve koncerte Tereze Kesovije (inače sasvim kul tip).

Tako sam ja, kao da opipavam na sebi tragove zarazne bolesti, počela da pročešljavam svoje sećanje i preduzela jedno sentimentalno putovanje u našu zajedničku medijsku prošlost i sve moje fetiše u istoj. U prošli vek i u prošli život. I u(s)tvrdila, na svoje nemalo iznenađenje, sledeće:

  •    - moja prva velika simpatija iz javnog života je bio Žarko Radić u ulozi Jastreba (dok smo preskakali lastiš, pevala se neka pesmica/brojalica „Jastreb voli Inu, Janošek Marinu", što je verovatno kao neka mantra doprinelo mojoj hipnotisanosti njegovom personom, ili još više njegovom ulogom - razlika je tad bila nebitna);
  •    - moja druga velika simpatija na granici ozbiljne zatreskanosti je bio legendarni Dražen Petrović (RIP);
  •    - moj ranoadolescentski muški ideal lepote je bio Frano Lasić. On je verovatno začetnik (pod)svesne naklonosti koju gajim prema plavušanima raznih profila. Ova faza je bila pozitivno obojena svim oblicima tinejdžerskog i morskog kiča;
  •    - hronološki bliska prethodnoj je i faza radoznalog zanimanja za neobičnu pojavu Massima Savića;
  •    - moja kasnoadolescentska boli-me-đon faza je bila sva u znaku Džonija Štulića (ova stavka mora, pak, da ima malu zadršku, s obzirom da Džoni nije ni Hrvat, ni Srbin, ni Azerbejdžanac, ni Inuit, već građanin kosmosa).
  •    - sa ovom poslednjom fazom se ravnopravno preklapala i sofisticirano-intelektualna new wave faza ovaploćena u liku i delu Darka Rundeka;
  •    - u sve to se, istina krišom, jer je u to vreme u mojim godinama to bilo tako uncool, provlačila i istinska fascinacija Arsenovim šansonama;
  •    - neke od ovih faza i dalje traju.

No međutim. Ne mora ovo ništa da znači. Kako ko tumači. Možda ja patim od neke latentne kroatofilije kao od urođene mane, a možda je sve samo slučajna kombinatorika afiniteta.

Ipak mi se lepo čini da se naše balkansko komšijsko prokletstvo najbolje očitava na primeru dva do kostiju nepomirljiva i ostrvljena etnosa, Srba i Hrvata, koji su izgleda osuđeni na to da se, čak i kada potroše već sve izanđale razloge za klanja i čarke, hvataju za gušu svako malo iz čistog sporta i razonode.

Srbi i Hrvati se, kako stvari stoje, u stvari, mrze jer se vole. Njihova mržnja je travestija jedne, u suštini, ljubavne ovisnosti. Kao stari bračni par koji se razvodi posle proslavljene zlatne svadbe i nastavlja i posle razvoda da se glođe, džangriza i svađa, oni znaju da ne mogu ni zajedno ni jedno bez drugog. Oni govore isti jezik (iako to kategorički poriču u raspravama u kojima se, lingvistički gledano, odlično razumeju), podeljeni su istom religijom (naći će se, bojim se, previše njih da i ovo poreknu), dele ista sećanja na prošlost, imaju zajedničke tekovine i imovinu, u suštini iste balkanske navike i probleme i sličan mentalitet, ali jedan se uvek, kao i u svakom pravom braku, fura da je bolji od onog drugog i da je veća žrtva i više stradao u toj nesrećnoj simbiozi. Oni ne mogu jedni bez drugih kao fokusa mržnje, jer je inače na Balkanu, tradicionalno cvrčećem od testosterona i ničim motivisanog ludila, bez Srba i Hrvata prilično dosadno. Srbi i Hrvati ostaju, dakle, impresariji jednog trajnog burlesknog istorijskog pozorišta.

Šta sam onda ja, budući da mi se zemlja kojom sam se deklarisala raspala više puta kao iznošeni džins, a etikete i marke su na ovim prostorima ipak strašno bitne? Šta sam ako mi je pun kufer i jednih i drugih i svih trećih?

Šta sam, also - mentalno, geografski, istorijski, kulturno-antropološki, genetski, nacionalno i emotivno?

Ja sam, da izvinite, balkanoid.

Baš tako, malim slovom.

 

Atačmenti



Komentari (77)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Hansel Hansel 18:00 12.04.2011

Rezervisano :)

...za nekoliko biografskih rečenica o Jeleni:

Јелена Радовановић је дипломирала на одсеку за англистику на Филолошком факултету у Београду. Објавила је књиге песама Повремени прекиди са зујањем (Градска библиотека "Владислав Петковић Дис", Чачак, 2000) којом је освојила прву награду на Дисовом конкурсу и Ситне изнутрице (Бранково коло, Сремски Карловци, 2002). Добитник је Бранкове награде за прву књигу песама.
Из биографије објављене у трећој књизи - Џибра (Бранково коло, Сремски Карловци, 2006)
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 18:15 12.04.2011

Piši

Da ti nešto kažem o šjor Lasiću.
Sticajem okolnosto leta 2010. stvorim se na Hvaru (ostrvo na Jadranu, četiri slova). I u jednoj konobi koja nije na obali nego u brdu, nema muzike, nema ničega, provedem veče sa prijateljima uz ribu i vino. Sve je bilo sjajno. A sto do nas zauzeo šjor Frano sa prijateljima. Naše supruge oduševljene, kao i ti, Jelena. Ima ih oko Frana Lasića desetak. Do njega sedi devoj.../čica/ka (nepotrebno precrtati). Baš lepa, u šorcu, crna ili pocrnela. Ja pitam našeg dobrog gazdu da li mu je to unuka, gazda mi ispod stola (jer je pao od smeha pod sto) odgovara: to mu je djevojka.
Đavo je to. Svi muški mu zavide i danas.

U sve to se, istina krišom, jer je u to vreme u mojim godinama to bilo tako uncool, provlačila i istinska fascinacija Arsenovim šansonama. I u moje vreme, Jelena.

Piši, mada sve to znamo. Ali, piši što češće. Lepo je. Ako ti nešto znači, daću ti jednu kraljevsku preporuku.
buba_truba buba_truba 18:32 12.04.2011

Re: Piši

KRALJMAJMUNA
Ali, piši što češće. Lepo je. Ako ti nešto znači, daću ti jednu kraljevsku preporuku.

A ja drugu (dobro de, nije kraljevska, ali je velika)... Lepo baš.

Evo ti i jedna pesmica, prikladna.

Hansel Hansel 18:39 12.04.2011

Re: Piši

Hvala u Jelenino ime, javiće se ona čim stigne, a pošto ja ne mogu da joj dam preporuku, zamoliću je da jednu lupi - sa svog naloga!
Biljana 77 Biljana 77 11:57 13.04.2011

Re: Piši

to mu je djevojka.



Inače, može biti da je šjor Lasić bio najbolji frajer stare Juge...
zoja444 zoja444 12:10 13.04.2011

Re: Piši

Biljana 77
Inače, može biti da je šjor Lasić bio najbolji frajer stare Juge...


hm, hm.




Biljana 77 Biljana 77 12:12 13.04.2011

Neven.. ne...

Uh.. nešto mi se nikad nisu primali ti kojima je profesija - lepotani. Mora da ima još nešto.
zoja444 zoja444 12:44 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

Biljana 77
Uh.. nešto mi se nikad nisu primali ti kojima je profesija - lepotani. Mora da ima još nešto.


naravno da mora da ima jos nesto.

treba da bude: inteligentan ali ne da pravi pakosti, osecajan ali ne samo da place na ramenu, samouveren ali ne i arogantan, sarmantan ali ne za bas sve cice u radijusu od 1000 km, sposoban ali ne i prevarant, talentovan ali samo za ono za sta je potrebno, mastovit ali ne u nekom svom filmu... uf, ima jos svasta nesto ... i da naravno... postoji.... i da je dostupan.

freehand freehand 12:54 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

zoja444
Biljana 77
Uh.. nešto mi se nikad nisu primali ti kojima je profesija - lepotani. Mora da ima još nešto.


naravno da mora da ima jos nesto.

treba da bude: inteligentan ali ne da pravi pakosti, osecajan ali ne samo da place na ramenu, samouveren ali ne i arogantan, sarmantan ali ne za bas sve cice u radijusu od 1000 km, sposoban ali ne i prevarant, talentovan ali samo za ono za sta je potrebno, mastovit ali ne u nekom svom filmu... uf, ima jos svasta nesto ... i da naravno... postoji.... i da je dostupan.


El to mene neko ogovara ovdi?
zoja444 zoja444 12:58 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

El to mene neko ogovara ovdi?


ti nisi dostupan.
freehand freehand 13:02 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

ti nisi dostupan.

Pa baš sam to hteo da kažem.
Mada, u svakoj bajci podvig se na početku doima tako nemogućim...
Inače mi hvala što postojim.
zoja444 zoja444 13:05 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

Mada, u svakoj bajci podvig se na početku doima tako nemogućim...


Goran Vučković Goran Vučković 13:16 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

Ima ono (malkice degutantno) pravilo: muškarci su kao klozeti - ili su zauzeti, ili su pokvareni, ili su u**ani <_<
zoja444 zoja444 13:49 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

Goran Vučković
Ima ono (malkice degutantno) pravilo: muškarci su kao klozeti - ili su zauzeti, ili su pokvareni, ili su u**ani <_<


aj, aj.
da ne kvarimo bajku.

jelena_radovanovic jelena_radovanovic 18:28 13.04.2011

Re: Piši

Uau. Hvala za ovo.
Kamen gori, val se pjeni, a njemu sve ove godine ne mogu ništa. Ostao je ipak zagrljen, drago mi je.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:08 13.04.2011

Re: Neven.. ne...

Inače mi hvala što postojim.
dr.wagner dr.wagner 19:02 12.04.2011

Zbrajanje ...

...večer

-Ako je gospođa J imala 12 (slovima-dvanaest) godina dok je najveći sin naših
naroda i narodnosti ... još mahao ...
-A valjda mu to nije bilo baš zadnje mahanje ...
.... onda nam jednostavna matematika govori kako je gospođa J ... negdje mojih
godina ....

Hm ... ako vam netko kaže kako izgledate kao da ste vršnjak sa onim Wagnerom ...
... to vam nikako nije kompliment ...

-Ali svejedno ... ako kod nje još postoji opčinjenost (ne baš plavim) zagrebačkim
(buš?bum.) "dečkima" ...
... mogu ponuditi bar turistički obilazak ... jer druga očekivanja
...obzirom na naše godine .... su uglavnom nerealna ...

Wagner



Hansel Hansel 19:16 12.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Imala je 12 godina kada je gledala emisiju, a to je ipak bilo nekoliko godina nakon prestanka mahanja uživo...

Protiv obilaska verovatno ne bi imala ništa protiv (ali da ne govorim u njeno ime), inače je pronašla svog plavušana - u Nemačkoj, gde sada živi i radi.
dr.wagner dr.wagner 19:53 12.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Pozdrav gospodine H

Hansel
... inače je pronašla svog plavušana - u Nemačkoj, gde sada živi i radi.


-To sam mogao i misliti ...
... zbog onog plavog Lasića ... , ova sirota potegnula čak u Njemačku ...
, a mi koji nismo "plavušani" smo OUT ....

-I to sve zbog ocvalog Lasića ...
... e baš mi je drago da je oćelavio ... neka si sad kupuje hidrogen ...


Wagner
mariopan mariopan 19:55 12.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Deo spiska mogu i ja da potpišem, izuzimajući Terezu koju nikada nisam volela, ne zato što jeste ili nije Hrvatica (?)..već zato što je jako otvarala (velika) usta kada peva, kreveljila se i vrištala više nego što sam mogla da podnesem..
..Arsena obožavam i danas
A kad volem ja ne pitam ko je i šta je.
Ovu priču većina nas (starijih) je doživela.
Nacionalno "osvešćenje" nam je bilo poslednja rupa na svirali, i volela bih da je i sada tako.
Lepo ispričano
jelena_radovanovic jelena_radovanovic 20:36 12.04.2011

Re: Zbrajanje ...

-To sam mogao i misliti ...
... zbog onog plavog Lasića ... , ova sirota potegnula čak u Njemačku ...
, a mi koji nismo "plavušani" smo OUT ....

-I to sve zbog ocvalog Lasića ...
... e baš mi je drago da je oćelavio ... neka si sad kupuje hidrogen ...


Dobro veče/dobar večer/dobra večer, dragi dr. Wagner.
Pa zar je promiskuitetni Frano i oćelavio? Avaj, još jedan pali anđeo. Eto šta sve propuštam živeći na zabačenom zapadu.
Uzgred, protivno afinitetima, nisam nikad tražila plavušana. Ovaj jedan je našao mene u mračnom Voodoolandu Srbije .
I naravno, krstarenje emotivnom geografijom je uvek poželjno. Pristajem koliko odmah.
Hansel Hansel 21:28 12.04.2011

Re: Zbrajanje ...

mariopan
Deo spiska mogu i ja da potpišem, izuzimajući Terezu koju nikada nisam volela, ne zato što jeste ili nije Hrvatica (?)..već zato što je jako otvarala (velika) usta kada peva, kreveljila se i vrištala više nego što sam mogla da podnesem....

Hm, mariopan, ne mogu sada da pišem, ali sutra ću valjda stići da malo branim Terezu!

Dr Wagner, na Skype-u smo se Jelena i ja slatko smejali duhovitosti tvog komentara, podsetio me na NNN-ov o Vanji Udovičiću (vaterpolisti) kao ulickanom vodenku!
dr.wagner dr.wagner 10:38 13.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Pozdrav gospođo J

jelena_radovanovic
Eto šta sve propuštam živeći na zabačenom zapadu.


-Ma da .. u zabiti živite ... i ovakve važne vijesti ne dolaze do Vas ...

-A što se tiče vaše odluke ... za "plavušana" , a ne za nas "naočite" ...

... samo je jedan komentar ... LUBAV JE SLIJEPA


Wagner
Biljana 77 Biljana 77 12:01 13.04.2011

Re: Zbrajanje ...

podsetio me na NNN-ov o Vanji Udovičiću (vaterpolisti) kao ulickanom vodenku


Hahahaa, gde se toga seti. Nadam se da neće ljudi ozbiljno da shvate komentar.
Hansel Hansel 13:37 13.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Kako da se ne setim! Komentar mi je bio toliko razgaljujući da bih ga zapamtio po sebi (a, evo, zaboravio sam, ipak, druge odlične detalje), ali ovaj izraz je ušao u moju ad hoc antologiju izraza kojima muškarci "časte" konkurenciju u šali (imaju i žene za druge žene takve specijalitete, samo nisam čuo nešto tog tipa do sada)... Moja majka je, npr., volela Miroslava Ilića, a pomalo ljubomorni otac je uvek gunđao da je ton prejak, te da "neće da sluša tog plačka" Uopšte, čuda su ti nadimci, naročito su mi smešni oni s retkim ili novoskovanim rečima...

A pazi ti laFicu, kako odmah štiti svog laFa!
jelena_radovanovic jelena_radovanovic 19:43 13.04.2011

Re: Zbrajanje ...

... samo je jedan komentar ... LUBAV JE SLIJEPA


Da nije slepa bila bi lepa.
NNN NNN 11:49 14.04.2011

Re: Zbrajanje ...

A pazi ti laFicu, kako odmah štiti svog laFa!

Kazezoze Kazezoze 17:51 14.04.2011

Re: Zbrajanje ...

... samo je jedan komentar ... LUBAV JE SLIJEPA

Razgovaraju bivša braća Hrvat i Slovenac

Kaže Hrvat:
"Jao Janez, sanjao sam tvoju
Ljubljanu svu u plamenu, svuda leševi."

Na to ce Slovenac:
"Eto kakvi ste vi Hrvati, samo ružne snove sanjate.
Evo, ja sam sanjao tvoj Zagreb
sav divan, veseo, sa svih prozora čuje se muzika,
po ulicama ljudi igraju,
sav grad izlepljen nekakvim plakatima..."

"Pa dobro, a šta piše na tim plakatima?" radoznalo će Hrvat.

"Ma nisam mogao pročitati, jbg., ne znam ćirilicu",
odgovori mu Slovenac.
Hansel Hansel 18:01 14.04.2011

Re: Zbrajanje ...

Stvarnost je ipak drukčija - Beograd je oblepljen plakatima - na latinici!
sesili sesili 20:10 12.04.2011

Razvaljotka balkanskih komšija

Sve je divno napisala pesnikinja. Ostaje ono: od ljubavi do mržnje, samo korak nas deli...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:09 12.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Bilo bi lepo kad bi Jelena ovde češće pisala
Inače...Jelena, ako ti je za utehu, ja sam se udala za 1/2 Hrvata i 1/2 Slovenca. Deca su nam 3/8 Hrvati, 3/8 Srbi i Žmu tvrdi i 3/8 Slovenci. Ja jeste da nisam najbolja sa računanjem, ali mi se sve nešto čini da bi ovo poslednje ipak moralo da bude mrvičak manje pre sleša.
Hvala za divnu priču.
Hansel Hansel 21:39 12.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Slažem se, Jelice, evo, odavno je napisala tekst, a onda nikako da uskladimo obaveze... I sada je morala da ode da pripremi časove, sutra ustaje rano, obećava da će se svima javiti kasnije sutra.

Inače, nešto ta računica nije dobra, ovo je u zbiru 9/8!

Izađi ti pred njega s ovim udelima: 1/4 Hrvati, 1/4 Slovenci i 1/2 (=2/4) Srbi (ako si ti čistokrvna Srpkinja, a nemoj da nisi! ).
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:45 12.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Inače, nešto ta računica nije dobra, ovo je u zbiru 9/8!

Patotikaem! Lepo mu ja kažem da mu ne valja računica, al on tvrdi da je to tako...šta ću, žensko sam, moram da slušam i trpim

ako si ti čistokrvna Srpkinja, a nemoj da nisi

Pa sad...ja se tuširam svaki dan, ali ne pomaže...ja sam 3/4 Šumadinka i 1/4 Hrvatica.
Šta da ti kažem...niko nije savršen
Hansel Hansel 21:55 12.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Uuuuu, što smo mi (navodno) 100%tni savršeniiii (moram ovo da napišem, da neko ne pomisli da sam bio ozbiljan )

Svejedno, pa onda to menja rezultat, ali da ga ne pišem, da ne kvarimo literarnost bloga! Mada bi mogla Žmuu da lepo pariraš , kao 100% žena!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:09 12.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Mada bi mogla Žmuu da lepo pariraš , kao 100% žena!

Naravno, moj Žmu kaže da su najbolji mešoviti brakovi. Muško-ženski.
mlekac mlekac 11:17 13.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija

Jelica Greganović
Mada bi mogla Žmuu da lepo pariraš , kao 100% žena!

Naravno, moj Žmu kaže da su najbolji mešoviti brakovi. Muško-ženski.

Nemoj Pedja da te cuje!
jelena_radovanovic jelena_radovanovic 18:05 13.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija





Bilo bi lepo kad bi Jelena ovde češće pisala
Inače...Jelena, ako ti je za utehu, ja sam se udala za 1/2 Hrvata i 1/2 Slovenca. Deca su nam 3/8 Hrvati, 3/8 Srbi i Žmu tvrdi i 3/8 Slovenci. Ja jeste da nisam najbolja sa računanjem, ali mi se sve nešto čini da bi ovo poslednje ipak moralo da bude mrvičak manje pre sleša.
Hvala za divnu priču.


Hvala tebi na čitanju, draga Jelice.
Pa to su onda deca i 1/2! Jugoslav & Jugoslava, pretpostavljam ?
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:09 13.04.2011

Re: Razvaljotka balkanskih komšija


Nemoj Pedja da te cuje!

Pa zar se Peđa ne bori za slobodu stavova?
freehand freehand 23:10 12.04.2011

Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Hvala na pažnji.
Hansel Hansel 23:40 12.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

A je l' može Jelsa?
freehand freehand 23:45 12.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Hansel
A je l' može Jelsa?

Bjaži, bre!
Hansel Hansel 23:48 12.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!



Što si tako loše volje večeras?
freehand freehand 23:53 12.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Hansel


Što si tako loše volje večeras?

Na Hvaru sam imao između 16 i 25 godina, friške ribe raznih sorti...
Bio visok 1.95... Ma znaš već...
Hansel Hansel 06:07 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Ne znam. Nikad nisam bio visok 1,95!

A kad sam letovao na Hvaru (u Jelsi) verovatno sam bio u rasponu visine od 1,40-1,50 (6-10 god.)...

Inače, kapiram, iako, dakle, ne znam!
bocvena bocvena 11:15 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Ček, bre. Izgleda smo Hansel, ti i ja išli u istu školu, u isto vreme. Jelsa zauvek!:)
A s Jelenom delim ovu ostalu geografiju.
Hansel Hansel 13:19 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Eeee, nismo mi bili te sreće da sa školom idemo u Jelsu kao beogradska deca (i neka druga, možda, ne znam). Jelena i ja smo borska deca, a borska deca su imala odmaralište u Vodicama. Tadašnje Vodice mi nisu ostale u nekom posebnom sećanju, čujem da je to sada mondensko letovalište, mora da se mnogo izmenilo od 80-ih...

A Jelsa... video sam je zahvaljujući problemima sa sinusima, ali je bilo takvo vreme da su i roditelji radnici (u ovom slučaju realno zarađenim parama - Bor je ipak tada radio, i to mnogo) mogli da plate dvonedeljni smeštaj u hotelu, pun pansion i paket aranžman, sve sa avionom Bg-Split + brod do Hvara. Ehhhh... (Freehand, izvini! ) Prvi susret s Hvarom pamtiću valjda zauvek - doputovali smo uveče, a za miris koji sam osetio mislio sam da se prosuo nekoj ženi (a bio je to miris borovine). Sendviči s kačkavaljem koje smo dobili, pošto smo zakasnili na večeru, bili su mi neverovatno ukusni (ah, da, drugi razlog za Hvar bio je da mi se poboljša apetit - i to je uspelo! ) Doduše, kad smo već kod sve te nostalgije, treba reći da rečene probleme sa sinusima verovatno i ne bih imao da nismo živeli u zagađenju Bora, ali to je za neku drugu priču (ne moji sinusi, svakako )...
bocvena bocvena 18:48 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

A ja Vodice pamtim po prvom odlasku s dečkom na more. Jbg-ga, meni su Vodice ostale u boljem sećanju od školskog odmarališta na Jelsi:))))
Ovo je primer zašto me ne muči jugonostalgija, samo pojedinačna sentimentalna putovanja.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:17 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Da jede murve

Šta fali dudinjama?
freehand freehand 22:56 13.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Jelica Greganović
Da jede murve

Šta fali dudinjama?

Asocijacija.

BTW - u Pančevu je nekada davno postojala Svilara. E da bi se obezbedio rapromaterijal za njen nesmetan rad u čitavom su gradu postojali dugački redovi dudovih stabala. Stotine i hiljade. I crnih i belih.I čitavo se jedno naselje zvalo Dudara.
I onda kad bi se primaklo leto i došlo vreme da se mi deca nadudinjavimo, pojavile bi se i horde gusenica. Nepregledne bare gusenica koje su puzale, i puzale i puzale, i penjale se uz stabla, i uz kuće, i uz šta stignu.

A mi smo jeli dudinje, i jeli, i jeli. Priča se za jednog Peru da je postao gusenica, mada baš nisam svojim očima video, i da se učaurio, i da je iz čaure izašo u novoj košulji i sa poni biciklom.
E sad, jesam mu video košulju, i bicikl, al nisam baš video taj metamorfozični postupak u vidu čuda, pa ne bih baš smeo ruku u vatru na tu temu...
Hansel Hansel 07:56 14.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

A je l' tačno da se moglu čuti to kolektivno jedenje lišća?! O tome sam davno od nekog čuo i nekako mi je uvek bila smešna ta zamišljena situacija - osluškivanje horskog grickanja i žvakanja gusenica... a hor od stotinak hiljada članica (i članova)?!
zilikaka zilikaka 09:17 14.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

A je l' tačno da se moglu čuti to kolektivno jedenje lišća

Jeste, al gusenice o kojima priča FH nisu od svilene bube, nego od dudovca.
Koliko znam , svilenim bubama se davalo ubrano lišće.
U protivnom ,ko bi ih posle povatao po dudovima
A,šta kaeš? Sve znam ko velika a nisam iz Pančeva?!

Hansel Hansel 10:40 14.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Hehe, nisam razmišljao o "hvatanju", ne znam kako je to išlo, ali sve mi se čini da sam nekad gledao neku emisiju i da su prikazivali svilene bube na stablima - e, sad, to možda nisu bile kultivisane... Ali, freehand reče da su stabla posađena namenski za obezbeđenje sirovina! Molimo da objasni detalje!
freehand freehand 10:49 14.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Hansel
Hehe, nisam razmišljao o "hvatanju", ne znam kako je to išlo, ali sve mi se čini da sam nekad gledao neku emisiju i da su prikazivali svilene bube na stablima - e, sad, to možda nisu bile kultivisane... Ali, freehand reče da su stabla posađena namenski za obezbeđenje sirovina! Molimo da objasni detalje!

Ti misliš da sam ja prisustvovao sađenju dudova koji su kao stogodišnjaci posečeni pre dvadesetipet godina?
Il ti ličim na sustorugarskog Kineza-svilara?
Al da se čulo kako hrskaju - jeste. Ko da si ih smokijem hranio.

Al evo, za radoznale: svila i svilene bube, i dudovi
I još malo.

Hansel Hansel 11:02 14.04.2011

Re: Da jede murve ko opet pomene Hvar!

Eeee, pa ne znam ja kad je sađeno i dokad eksploatisano... (a da l' ličiš, da iskoristim ono tvoje zezanje na konto tvoje fotografije, ne bih mogao da kažem, pošto, začudo, na njoj nisi ti, iako nam je teško da to poverujemo! ). A iz linkovanog članka saznajem - do 1967! Mogao bi to da pamtiš, cijenim!
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:13 12.04.2011

Dijagnoza

Srbi i Hrvati se, kako stvari stoje, u stvari, mrze jer se vole. Njihova mržnja je travestija jedne, u suštini, ljubavne ovisnosti. Kao stari bračni par koji se razvodi posle proslavljene zlatne svadbe i nastavlja i posle razvoda da se glođe, džangriza i svađa, oni znaju da ne mogu ni zajedno ni jedno bez drugog. Oni govore isti jezik (iako to kategorički poriču u raspravama u kojima se, lingvistički gledano, odlično razumeju), podeljeni su istom religijom (naći će se, bojim se, previše njih da i ovo poreknu), dele ista sećanja na prošlost, imaju zajedničke tekovine i imovinu, u suštini iste balkanske navike i probleme i sličan mentalitet, ali jedan se uvek, kao i u svakom pravom braku, fura da je bolji od onog drugog i da je veća žrtva i više stradao u toj nesrećnoj simbiozi. Oni ne mogu jedni bez drugih kao fokusa mržnje, jer je inače na Balkanu, tradicionalno cvrčećem od testosterona i ničim motivisanog ludila, bez Srba i Hrvata prilično dosadno. Srbi i Hrvati ostaju, dakle, impresariji jednog trajnog burlesknog istorijskog pozorišta.


Mislim da se to stručno zove:
Folie a deux
freehand freehand 23:19 12.04.2011

Re: Dijagnoza

Jelica Greganović
Srbi i Hrvati se, kako stvari stoje, u stvari, mrze jer se vole. Njihova mržnja je travestija jedne, u suštini, ljubavne ovisnosti. Kao stari bračni par koji se razvodi posle proslavljene zlatne svadbe i nastavlja i posle razvoda da se glođe, džangriza i svađa, oni znaju da ne mogu ni zajedno ni jedno bez drugog. Oni govore isti jezik (iako to kategorički poriču u raspravama u kojima se, lingvistički gledano, odlično razumeju), podeljeni su istom religijom (naći će se, bojim se, previše njih da i ovo poreknu), dele ista sećanja na prošlost, imaju zajedničke tekovine i imovinu, u suštini iste balkanske navike i probleme i sličan mentalitet, ali jedan se uvek, kao i u svakom pravom braku, fura da je bolji od onog drugog i da je veća žrtva i više stradao u toj nesrećnoj simbiozi. Oni ne mogu jedni bez drugih kao fokusa mržnje, jer je inače na Balkanu, tradicionalno cvrčećem od testosterona i ničim motivisanog ludila, bez Srba i Hrvata prilično dosadno. Srbi i Hrvati ostaju, dakle, impresariji jednog trajnog burlesknog istorijskog pozorišta.


Mislim da se to stručno zove:
Folie a deux

Eto, a ja skromno mislim da se to kod nas u selo zove bullshit.
Neka nas da se ovako preko plota simpatišemo, ako boga znate!
Bar jedno dvesta godina.
Hansel Hansel 23:46 12.04.2011

Re: Dijagnoza

Folie a deux

Pravo ludilo udvoje je, uglavnom, kada je jedan partner, i to psihotičan, dominantan i koji indukuje psihozu kod submisivnog. Kad ih razdvoje, onaj sugestibilan se vraća u normalu.

Mada, ovo bi mogla da bude posebna vrsta...
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:14 13.04.2011

Re: Dijagnoza

Neka nas da se ovako preko plota simpatišemo, ako boga znate!

Niko nije ni pominjao ukidanje plota.
fantomatsicna fantomatsicna 01:57 13.04.2011

Re: Dijagnoza

Ja sam, da izvinite, balkanoid

Izvinut si.Mene su moji roditelji učili da sam imala sreću da sam se rodila u državi koja postoji, a mom starijem bratu su objašnjavali da njegova ne postoji više...
Hansel Hansel 06:10 13.04.2011

Re: Dijagnoza

Izvinut si.

Ovaj, samo da ti kažem da tekst nije moj, preletela si preko onog "gošća autorka"... i preko ženskog roda u prvom licu jednine u tekstu...

EDIT: Ipak moram da protestujem - da bi neko bio izvinut, trebalo bi da bude iščašen... nadam se da to ne želiš ni meni ni Jeleni!
dr.wagner dr.wagner 10:30 13.04.2011

Re: Dijagnoza

Pozdrav gospođo J

Jelica Greganović
Niko nije ni pominjao ukidanje plota.


-Kako nije ...
... evo Barroso bio neki dan ... samo se o tome i govori

-Istina ... kako stvari stoje , još ćemo malo pričekati , ali ovi
već ozbiljno "mjerkaju" ogradu prema istoku ...


Wagner
jelena_radovanovic jelena_radovanovic 18:45 13.04.2011

Re: Dijagnoza

-Kako nije ...
... evo Barroso bio neki dan ... samo se o tome i govori

-Istina ... kako stvari stoje , još ćemo malo pričekati , ali ovi
već ozbiljno "mjerkaju" ogradu prema istoku ...


Srbi i Hrvati ne mogu da se ne mire, jer bi se opet posvađali moraju prvo da se pomire.
To je jedna brižljivo negovana šizofrenija i (h)istorijska/ histerijska nužnost.
Ovde tako lepo i lirski prikazana u basni o čaplji i ždralu, kako to samo Rusi umeju:

fantomatsicna fantomatsicna 07:22 14.04.2011

Re: Dijagnoza

Hansel
Izvinut si.Ovaj, samo da ti kažem da tekst nije moj, preletela si preko onog "gošća autorka"... i preko ženskog roda u prvom licu jednine u tekstu... EDIT: Ipak moram da protestujem - da bi bilo bio izvinut, trebalo bi da bude iščašen... nadam se da to ne želiš ni meni ni Jeleni!

EDIT: Ipak moram da protestujem - da bi bilo bio izvinut, trebalo bi da bude iščašen... nadam se da to ne želiš ni meni ni Jeleni

Ok izvinnjenje gošće,prihvaćeno,izvinjavam se za ovaj... preletanje, protest uzet na razmatranje
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:39 17.04.2011

Re: Dijagnoza

Lep post.

Srbi i Hrvati se, kako stvari stoje, u stvari, mrze jer se vole.


Od ovoga bi se moglo napraviti pitanje sa nagradom od 1.000.000 dolara za tačan odgovor, ako ga ima.
Jer se može shvatiti i da je tačno i da nije tačno. Zavisi.

Jelica lepo pomenu izraz Folie a deux.

Ima, naravno, i frojdističke postavke da se radi o "teroru sličnosti" (kada se dvoje mrze zato što mnogo medjusobno liče).

Ali, pobeći jedni od drugih, izgleda, ne možemo. (Oni su računali da će pobeći od nas kada imaju svoju državu, dobiše je, čime su se prilično udaljili od nas, ali su nam opet - prvi susedi).

Lično, vrlo rado posećujem Hrvatsku (tu mislim na Jadran).


mlekac mlekac 11:23 13.04.2011

Ja priznajem

da sam Jugonostalgicarka. Po cenu da me proglase luzerkom.

Nit' me ko pitao da li hocu da menjam domovinu, nit' sam se slozila sa ovim skupljanjem iste (Boze me prosti, ko da je neko oprao dzemper na programu za beli vesh, pa se skupio ko za lutke)

Sem toga, kad pokusam da povatam matematiku tipa sta sam - to je zamrsenije od one Jelicine...

Sto rekao jedan moj komsija (Mnogo jednostavnije matematike - tata iz Maribora, mama iz Bitolja) "Ja sam ti, brate, Novobeogradjanin!"

E, tako i ja - ako vec ne mogu da budem Jugoslovenka (a nikad se nisam drugacije osecala), onda cu da budem Dortjolka! (Iako odavno zivim na Novom Beogradu)

Pozz domacinu i gosci!
Hansel Hansel 13:27 13.04.2011

Re: Ja priznajem

Nema tu šta da se priznaje - svako ko je voleo onu zemlju (ili kome makar u njoj nije bilo loše, a danas mu je gore) i ko nikoga u njoj nije mrzeo (a ne mogu da zamislim da su te dve stvari mogle i u teoriji ići zajedno), prosto mora biti nostalgičan za njom i za životom koji smo u njoj živeli, naročito u poređenju s današnjim. Meni je kasnije (kada sam to počeo da saznajem/poimam) počelo jedino da smeta što je i u toj zemlji bilo nekih ipak velikih nepravdi prema ljudima koji su drugačije mislili (a nisu bili destruktivci) i pomišljam da su nam te nepravde kasnije došle na naplatu (s kamatama), radila ili ne radila neka "metafizika"...

Pozdrav i tebi, mlekac!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:08 13.04.2011

Jeste li jugonostalgični?

Svi mi, rođeni u Jugoslaviji između 1918. i 1965.g, smo Jugosloveni. Dakle, svi koji su odrastali i formirali se kao ličnosti u kulturnom prostoru koji je omeđen granicama I i II Jugoslavije.

Jugonostalgija je zbog toga očekivano, razumljivo, prirodno i legitimno osećanje. Njega se ne treba stideti, niti ga skrivati.

Na pitanje novinara : "Jeste li jugonostalgični?", Abdulah Sidran je dao najbolji odgovor:

"Jesam. Nedavno sam, ljut na neke zapenjene nacionalističke urlatore, o Jugoslaviji zapisao: Da je bila sto puta gora nego što je bila, opet bi bila sto puta bolja od svega što je nakon nje nastalo! To šta mi živimo, to u čemu mi živimo, to još nema svoga naučnog imena. Tranzicija? Iz čega, u šta? To što se vidi jeste nekakva prvobitna akumulacija kapitala, sa elementima robovlasničkog sistema. Planetarna ideja slobode stropoštala se u karikaturu slobode štampe! Imamo slobodu štampe da pišemo o hiljadu drugih sloboda i prava koji su nam oteti! Mrak – i gotovo."
Hansel Hansel 14:19 13.04.2011

Re: Jeste li jugonostalgični?

Možda gornja granica da se proširi na one koji su postali punoletni do propasti SFRJ (znači - '72-3. godište). Mada je priča naše generacije možda najšizoidnija u smislu nekakvog patrijskog identiteta, da ne pominjemo provizorijum koju su zvali Jugoslavija do 2003...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:56 13.04.2011

Re: Jeste li jugonostalgični?

Slažem se, vaša generacija je najgore prošla.
Odrastali ste u Jugoslaviji na umoru, niste upoznali i doživeli njene prednosti, a onda je došao pakao raspada.
Hansel Hansel 21:03 13.04.2011

Re: Jeste li jugonostalgični?

I mnogi od nas gurnuti u rat odmah posle srednje škole. Ja sam upisao faks, jedan od pet-šest koji su mogli da odlože vojsku, samo zbog te "privilegije"... koja je zaista bila, ipak, privilegija, za nas koji nismo imali druge...
49 41 49 41 16:32 13.04.2011

Bez naslova

Hrvati u EU?! Neka nam je Bog u pomoći! (tekst i video)


Poslanik Evropskog parlamenta, konzervativac Rodžer Helmer pobunio se protiv ulaska Hrvatske u EU i poručio da je čeka još mnogo posla



Sačuvaj nas bože od Hrvata!
Govor britanskog političara Rodžera Helmera u Evropskom parlamentu 16. februara ove godine o statusu Hrvatske kao kandidatu za ulazak u Evropsku uniju (EU) postao je hit na Jutjubu. U dvominutnom obraćanju evropskim parlamentarcima Helmer oštro kritikuje naše komšije.

- Proveo sam mnogo vremena u Hrvatskoj i pratio njihov razvoj i napredak. Hrvatska je zemlja koju karakterišu endemsko podmićivanje, korupcija, divlji kapitalizam i neobjašnjivo bogaćenje u klasi političara. Hrvatska ne poseduje osnovnu infrastrukturu slobodnog društva. Vladavina prava, pravo na imovinu i primenjivi ugovori pod velikim su znakom pitanja u Hrvatskoj. Pravosudni sistem je preopterećen, pa su građani i kompanije koji rade u Hrvatskoj sprečeni da na efikasan način dođu do pravde. Hrvatski mediji su žrtve cenzure i zastrašivanja. Gospodine predsedniče, ako ovu zemlju - Hrvatsku - vidimo kao odgovarajućeg kandidata za članstvo u EU, neka nam je svima bog u pomoći! - rekao je Helmer.


____

Slobodno, dodajem (bez grize savesti da nekoga uvredim - potcenim - precenim) X 7; s razlikom u nijansi.
Goran Vučković Goran Vučković 16:44 13.04.2011

Re: Bez naslova

Slobodno, dodajem (bez grize savesti da nekoga uvredim - potcenim - precenim) X 7; s razlikom u nijansi.

X 7 kao broj ex-yu republika (+ Kosovo)?

Pa onda, pošto je Slovenija već unutra - imamo presedan, da iskoristim britanski koncept prava
Hansel Hansel 16:58 13.04.2011

Re: Bez naslova

Pa, da, baš sam hteo da pitam šta li kažu za nas!

Samo se pitam da li će i kada oni koji su i dalje nacionalistički zaluđenici shvatiti kome su verovali (i ko je zapravo, i zašto uništio na onakav način ONU zemlju), a sve se više plašim da ćemo i mi koji smo makar hteli da poverujemo u zvaničnu verziju priče o demokratiji takođe morati na reviziju... da ne kažem - generalku!
mariopan mariopan 17:13 13.04.2011

Re: Bez naslova


- Proveo sam mnogo vremena u Hrvatskoj i pratio njihov razvoj i napredak. Hrvatska je zemlja koju karakterišu endemsko podmićivanje, korupcija, divlji kapitalizam i neobjašnjivo bogaćenje u klasi političara. Hrvatska ne poseduje osnovnu infrastrukturu slobodnog društva. Vladavina prava, pravo na imovinu i primenjivi ugovori pod velikim su znakom pitanja u Hrvatskoj. Pravosudni sistem je preopterećen, pa su građani i kompanije koji rade u Hrvatskoj sprečeni da na efikasan način dođu do pravde. Hrvatski mediji su žrtve cenzure i zastrašivanja. Gospodine predsedniče, ako ovu zemlju - Hrvatsku - vidimo kao odgovarajućeg kandidata za članstvo u EU, neka nam je svima bog u pomoći! - rekao je Helmer.


___

Joj kako ličimo
Hansel Hansel 17:45 13.04.2011

Re: Bez naslova

Ličimo, nego šta, podseti me ovo, zaboravih malopre da napišem, na povremene članke u Politici 90-ih sa uvek istim podnaslovom: "Hrvatski paradoksi", da se moglo govoriti o - povremenoj - rubrici. A u člancima - k'o prepisano stanje kod nas! Sve ono što Politika (o Srbiji) inače nije pisala...
apacherosepeacock apacherosepeacock 19:37 13.04.2011

Re: Bez naslova

mariopan

- Proveo sam mnogo vremena u Hrvatskoj i pratio njihov razvoj i napredak. Hrvatska je zemlja koju karakterišu endemsko podmićivanje, korupcija, divlji kapitalizam i neobjašnjivo bogaćenje u klasi političara. Hrvatska ne poseduje osnovnu infrastrukturu slobodnog društva. Vladavina prava, pravo na imovinu i primenjivi ugovori pod velikim su znakom pitanja u Hrvatskoj. Pravosudni sistem je preopterećen, pa su građani i kompanije koji rade u Hrvatskoj sprečeni da na efikasan način dođu do pravde. Hrvatski mediji su žrtve cenzure i zastrašivanja. Gospodine predsedniče, ako ovu zemlju - Hrvatsku - vidimo kao odgovarajućeg kandidata za članstvo u EU, neka nam je svima bog u pomoći! - rekao je Helmer.


___

Joj kako ličimo


Definitivno raspolozenje je u EU da se ne zuri sa novim clanicama, a narocito ne sa ovakvim opisanim karakteristikama (x7) misljenje je mnogih a ne samo narecenog gos'n Helmera..
i iskustvom ne tako tople dobrodoslice za Rumuniju i Bugarsku onomad.

Jedino ako se ipak ne proturi nekako pored ove skole misljenja za neko izvesno vreme u narednih 10 godina, nije iskljuceno.

Zatim iskustvo bankrotiranih Grcke, Portugala, Irske..(verovatno taj spisak nije zavrsen).

I sama EU u narednu deceniju, dve.




49 41 49 41 19:43 13.04.2011

Mi smo iz 1920.


Mismo iz 1920.

Reklama u sarajevskom tramvaju


Uski bečki tramvaj četvorka zaustavlja se na Dolac Malti. Iz otvorenih vrata isplazi se nogostup i Maks Levenfeld s koferom u ruci zakorači u polutamu.


Kad mu se oči priviknu na promjenu svjetla počne raspoznavati oko sebe pospana lica saputnika, presječene plastične alke na hromiranim rukohvatima, masnu prašinu u žlijebovima, mrtve mušice u krepanim neonkama i reklame u limenim okvirima iznad iškrabanih prozora. I među tim reklamama oglas da Wiener internationale hochschukurse počinje kurs njemačkog 16. oktobra 2000. godine.

Putnik malo spusti pogled; kroz prozor vidi novu zgradu Robota, malo dalje blista obnovljen Hotel Bristol, uskoro će u vidik ući reklama Violete na zgradi Mašinskog fakulteta. Vani je, nesumnjivo, 2011.
Gdje je ovaj tramvaj bio 10 godina, od jeseni 2000-te do proljeća 2011, prije nego se doklancao na sarajevske šine? Na nekom otpadu, gdje je zauzimao previše prostora, pa se praktični austrijski mozak sjetio da ga pokloni siromasima?

Ovdje vrijeme ide u krug

Odjednom, putnik više nije siguran šta je realnije: da su ovi oglasi deset godina putovali do njega, ili da se on nekako obreo u prošlosti. Ovdje vrijeme ide u krug, uđeš u tramvaj u ovom vijeku, izađeš u prošlom. I ne vidiš razliku. Sve je isto kao prije sto godina. Prosvjete, Napreci, Behari, Otadžbine, Preporodi, Dobrotvori, Merhameti, Bosanske vile, Matice hrvatske, nacionalni teatri i predstave sa pucanjem i pjevanjem, gusle, fesovi, tamburice, kravate, hodže, fratri, popovi, šahovnice i dvoglavi orlovi, vuk rase u runu kulture, tri mržnje u bratskom zagrljaju.
Ne znaš jesu li Jasenovac i Srebrenica bili ili tek trebaju biti, je li najzad svršeno s maljevima, paljevinama, vješanjima i silovanjima ili to još nije ni počelo? Jer ako mogu čitavi tramvaji izranjati iz rupa u vremenu, zašto ne bi kame i jame? Gdje je ovaj tramvaj bio deset godina?Gdje je ovaj tramvaj bio deset godina?

Četvorka skreće prema željezničkoj stanici, a putnik više nije siguran je li betonska tvrđava pored koje prolazi austrijska kasarna ili američka ambasada, je li strana vojska u Bosni austrougarska ili sjevernoatlantska. Gleda kroz prozor veselu omladinu zabavljenu mobitelima kao da nikad tu na Marijindvoru nisu po stablima visili obješeni ljudi i kao da nikad nisu nečija djeca u ratovima umirala od tifusa, gladi i zime.
Možda je isto ovako kao u ovom reinkarniranom tramvaju sjedio u stočnom vagonu neki Ciganin ili Jevrejin pitajući se šta je ljudsko dostojanstvo i gdje su pravda i razum na zemlji; otkud čovjek odjednom u stočnom vagonu (ili u otpisanom tramvaju), kako se to desi da juče ideš na posao i pijacu, plaćaš porez i glasaš na izborima, a danas ti upadaju u stan, tuku, vezuju i odvode, kao da si odbjeglo goveče a ne ljudsko biće?
Zvao bi upomoć, ali oni koje dozivaš ne čuju te. (Nemaju vremena. Valja im isprazniti otpade, rasprodati viškove proizvodnje, utrapiti staru tehnologiju.)

Ne broje se mrtvi u ratnu štetu

Četvorka se zaustavlja na svom krajnjem odredištu, ali Maks Levenfeld ostaje s koferom u njoj. Svejedno mu je da li bi izašao u 2011. ili u 1920. Kao čovjek koji je iznenada doživio prosvjetljenje on odjednom zna da su etnička čišćenja samo izgovor za ekonomska. Ne broje se mrtvi u ratnu štetu. U sljedećem ratu, kao i u svakom prošlom, siromašni će ovdje umirati pod zastavama svojih vođa i proroka na linijama flomasterom iscrtanim po dejtonskim ili nekim drugim mapama.
Pobjednici će kad se veliko spremanje obavi požuriti sa svojim umirućim kapitalom da pomognu obnovu i izgradnju. Zasadima mlade demokratije svako je đubre dobrodošlo. Juče su to bili ocvali misionari oko čijih glava kruže fraze kao vinske mušice oko ubuđalih bačvi, danas je to razdemobilisani tramvaji, sutra kursevi jezika za žrtve bezuslovnog milosrđa.
Autor: Nenad Veličković

P.S.
S autorovim dopustenjem.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana