Na današnji dan| Umetnost| Život

Zašto Srbija nema svog Tomasa Mana?

Filip Mladenović RSS / 14.04.2011. u 15:47

Прошле године умро је књижевник Момо Капор, а јутрос књижевник Брана Црнчевић. И један и други су својим књигама, песмама, сатиричним причама, афоризмима, козеријама... утицали и на моју генерацију, из педесет и неке... А онда се десило нешто несхватљиво: два слободоумна, талентована и боемска духа сврстали су се уз брачни пар Милошевић током ратних деведесетих и упрскали сву славу, утицај, интелектуалну разбарушеност, врцавост речи и пера...

Да иронија буде већа, ни један ни други нису показали ни трунку кајања због те подршке једном злочиначком и злом поретку, за разлику од књижевника Борислава Михајловића - Михиза и сликара Миће Поповића, њихових пријатеља, уметника.

Шта данас да мислимо о Моми Капору и Брани Црнчевићу? О неоспорним талентима који су душу продали ђаволу! О новинарима, литератама, интелектуалцима,  који нису имали ни  храбрости ни достојанства да се барем јавно покају, ако ни због чега другог, онда због њиховог пријатеља Михиза. Он се, као што знамо, самоизоловао у свом стану на Тргу Николе Пашића до смрти 1997. године, разочаран и тужан што је својим јавним наступима српски народ одвео у погрешном правцу.

Михиз је аутор и бритке мисли о здравој интелигенцији, која је сваком талентованом човеку могла да укаже на погубност подршке Милошевићевој страховлади: "Иронија се спасоносно средство за одржавање кондиције здраве интелигенције!" (Драма "Бановић Страхиња")

Шта се то десило са добро познатом иронијом Моме Капора и Бране Црнчевића?

Шта се то десило са већином наших књижевника током деведесетих година XX века?

И зашто Србија није имала свог Томаса Мана?

Уместо закључка, неколико одабраних коментара вести о смрти Бране Црнчевића:

Neka je laka zemlja i pokoj dushi svima koji NISU umrli prirodnom smrcu, jer se nisu umeli odupreti zavodljivosti ideja o nacionalno superiornom nad-coveku. Zaveli su ih i zadojili lukaviji, prepredeniji, beskrupulozniji i bezochniji od njih, oni koji su njih izginule nad-ziveli, a njihove opljachkane porodice nad-imali, sve prikrivajuci svoju pohlepu navodnom verom u ideale razlicitih socijalnih i nacionalnih ideologija. Slava im!

Ovo je jedan od onih ljudi o kojima kada napuste ovaj svet može samo da se učtivo ćuti, jer u životu, barem ne u njegovom javnom delu, gotovo ništa dobro nisu uradili, naprotiv, a ne pristoji se bacati se blatom na grob...

Јa mogu da razumijem da se covjek upoznat sa istorijom srpskog naroda, zabarikadira mentalno negdje oko 1350. i da ostane u ubijedjenju da se nista nije dogodilo u narednih 650 godina. Ali - dogodilo se! Intelektualac bi to trebalo da primjeti...
No, o mrtvima samo najbolje.



Komentari (114)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

wukadin wukadin 13:32 15.04.2011

Re: Tomas Man

Bilo je dosta Srba, i onih viđenijih, koji su sasvim promenili stranu, možda se i pokajali...
No! Sasvim je besmisleno govoriti šta bi se dogodilo. Iz bar dva razloga
1) Ako je Miloševića "doveo SANU", posle nije imao nikakvu mogućnost da ga ukloni. Osnovno znanje termodinamike je potrebno da bi se shvatilo da nije ista količina energije potrebna da bi se nešto izazvalo, i da bi se efekat nečega poništio. To smo u praksi i videli.
2) Ništa od toga ne opravdava američku (aj se ne lažemo, "međunarodna zajednica" je šarena laža) intervenciju.

Evo jedne vesti, pročitah je uz kaficu.
The U.S. State Department accuses Saudi Arabia of helping the Bahrain government's efforts to suppress protests that have taken place there in recent weeks

Ups, nisu ove dve boldovane zemlje, nego druge dve. A što nije pala (barem) osuda kod ove dve zemlje. Zato što Amerikanci dosledno primenjuju univerzalne vrednosti

Selektivna pravda je negacija pravde. Onda je boje da postoji prirodni ekvilibrijum, kakav je postojao vekovima ranije.



Filip Mladenović Filip Mladenović 13:43 15.04.2011

Re: Tomas Man

Kada je krajem 1996. godine Miloševićev režim izgubio na lokalnim izborima i kada su usledili masovni gradjanski i studentski protesti početkom 1997. godine zbog pljačke glasova, postojala je šansa da se zbaci sa vlasti ova zločinačka kamarila, podržana od mnogih akademika SANU, književnika iz UKS, urednika i novinara RTS, "Politike", "Večernjih novosti"... Ali, nije nam se dalo! To je bila poslednja šansa da se većinska Srbija ogradi od ratnih zločinaca i ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini!
Nije iskorišćena, na žalost!
wukadin wukadin 13:50 15.04.2011

Re: Tomas Man

Ali, nije nam se dalo!


Danice, Danice, kako si ti naivna. I glupa!

Naravno da nam se nije dalo kad je Vuk Drašković morao da počne predizbornu kampanju na Ravnoj Gori, a Đinđić doktor Zoran da ga bojkotuje, iako su se prethodno dogovorili ko je predsednički kandidat. Pre toga je Dana Drašković izjavljivala kako ona treba da bude gradonačelnik "jer ima više radnog iskustva od Đinđića".
Sećam se (valjao sam je od smeha)... demokrate su lepili plakate s pozivom na bojkot. Elmer Davež sa magarećim ušima "I JA I JA I JA... idem na izbore"... Pošto su neslavno prošli (a Šešelj prodao svoju pobedu na izborima) "Srpska reč" objavljuje dve fotomontaže Đinđić doktor Zorana. Na jednoj ovaj drži skalp sa ušima u rukama, na drugoj mu je isto to na glavi. Tekst:
"Pogodite kad je Elmer više pomogao komunistima i fašistima da ostanu na vlasti: 1) Kad je njakao kao magarac 2) Kad je ćutao kao mula"

Eto zašto nam se nije dalo.
I ne bežim od prvog lica, ja sam tad bio za "opoziciju" koja je redom sedela na čuvenom kanabetu.
nsarski nsarski 14:15 15.04.2011

Re: Tomas Man

Na bazi čega ovo zaključuješ?

Eh, ta tendenciozna pitanja. Vidis da je covek dokazao stvar metodom usklicnika. Nas Tomas Man - a kakav nam je Man, takva smo mi Nemacka.
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:12 15.04.2011

Re: Tomas Man

nsarski
Na bazi čega ovo zaključuješ?Eh, ta tendenciozna pitanja. Vidis da je covek dokazao stvar metodom usklicnika. Nas Tomas Man - a kakav nam je Man, takva smo mi Nemacka.

Hajde onda da bacimo pogled na susednu Hrvatsku. Generali Gotovina i Markač danas su na Sudu za ratne zločine u Hagu proglašeni krivim za ubistva, progone i pljačku, a sudija je u obrazloženju kazni od 24 i 18 godina zatvora naveo i to da se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu!
U Hrvatskoj šok i ogorčenje zbog ovakvog obrazloženja i kazni, ali tu i tamo ima i ovakvih tonova - Zoran Milanović, predsednik SDP-a: "Gorak osjećaj. Udruženi zločinački pothvat ne priznajemo i nikada ga nećemo priznati, ali na žalost generali su u prvom stupnju dobili ovoliku kaznu zato što Hrvatska nakon 'Oluje' nije funkcionirala kao pravna država, zato što nisu kažnjavani zločini. Da je Hrvatska tada funkcionirala kao država, ne bi morali plaćati tuđi dug."

Goran Vučković Goran Vučković 15:19 15.04.2011

Re: Tomas Man


U Hrvatskoj šok i ogorčenje zbog ovakvog obrazloženja i kazni, ali tu i tamo ima i ovakvih tonova - Zoran Milanović, predsednik SDP-a: "Gorak osjećaj. Udruženi zločinački pothvat ne priznajemo i nikada ga nećemo priznati, ali na žalost generali su u prvom stupnju dobili ovoliku kaznu zato što Hrvatska nakon 'Oluje' nije funkcionirala kao pravna država, zato što nisu kažnjavani zločini. Da je Hrvatska tada funkcionirala kao država, ne bi morali plaćati tuđi dug."

Amortizacija prizemljenja?

Hm... kakve veze to ima sa ovim projekcijama budućnosti koja se nije desila, u vezi kojih je moje pitanje?
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:26 15.04.2011

Re: Tomas Man

Da je Srbija nakon Srebrenice 1995. godine bila pravna država, ne bismo nakon toga morali plaćati tudje dugove!
Goran Vučković Goran Vučković 15:32 15.04.2011

Re: Tomas Man

Da je Srbija nakon Srebrenice 1995. godine bila pravna država, ne bismo nakon toga morali plaćatu tudje dugove!

Pravna država? Pa zar nije Srbija od 1994. do 1996. sprovodila "blokadu na Drini"? Jesi na to mislio?
nsarski nsarski 15:42 15.04.2011

Re: Tomas Man

Hvala na odgovoru, ali ja, nazalost, nemam pojma o cemu govoris. Bolje da zakljucimo ovu konverzaciju. Hvala!
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:44 15.04.2011

Re: Tomas Man

Ne, nego na sve ono što se dešavalo nakon Vukovara, Sarajeva, Srebrenice... u Srbiji do bombardovanja 1999. godine!
Goran Vučković Goran Vučković 15:52 15.04.2011

Re: Tomas Man

Ne, nego na sve ono što se dešavalo nakon Vukovara, Sarajeva, Srebrenice... u Srbiji do bombardovanja 1999. godine!

"You lost me", što bi rekli Englezi... ne uspevam da pratim misao.
blogov_kolac blogov_kolac 09:10 15.04.2011

srpski knjizevnici i prva polovina 90'ih

O pokojniku sve najbolje, pa tako mogu i ja da kazem o juce preminulom Brani Crncevicu da je do pred kraj osamdesetih sa pravom uzivao oreol jedne sasvim posebne i jedinstvene pojave vrcavog i kritickog duha na nasoj knjizevnoj i intelektualnoj sceni, a sve sto je potom usledilo je po meni toliko previse negativno i optuzujuce da bi uopste bilo umesno za pricu i izjasnjavanje samo dan nakon njegove smrti... pa ako bude bilo ovde neke druge prilike izjasnicu se tom drugom prilikom veoma eksplicitno o njegovom slucaju.

Ali posto je u uvodnom tekstu pomenut citav jedan esnaf, a poimence uz gorepomenutog takodje i Momo Kapor i Mihiz, osvrnucu se onda na to. Iako licno smatram knjizevnika Dobricu Cosica za master mind mnogih preskupo placenih stranputica u koje smo upali zadnjih 15ak godina proslog veka (a nekima od njih i dan danas tumaramo), tesko da je to profesija koja je zasluzila da bude posebno stavljena na stub srama za sve sto nas je tada snaslo, jer su mnogobrojni njeni pripadnici istovremeno kao malo koji drugi pruzali snazan otpor svom tom zlu (naravno, u skladu sa svojim mogucnostima). Ali mi izgleda treba ovde prvo da se dogovorimo oko najelementarnijih stvari, kao npr sta to znaci biti vazan i znacajan saucesnik u necemu, a sta aktivno mu se suprostavljati, inace ce se cela ova rasprava pretvoriti u najobicniju papazjaniju ako se u istom loncu budu krckali jedan Mihiz i tandem dva mozda najrevnosnija ratna huskaca iz miloseviceve ere (u konkurenciji onih koji su prethodno imali veliki pedigre). Ako je autoru bloga trebao primer nekoga ko je svojski ucestvovao dok je trajalo, a onda se pokajao kao kontrapunkt jednom Kaporu (i ovom drugom o kojem danas iz principa ne govorim) i koji nije poput Kapora mangupski receno prosto iskulirao sve sto je radio, pricao i pisao, trebalo je ponuditi umesto Mihiza kao primer saradnik "pokajnika" recimo jednog Nikolu Koljevica (nije bas pravi knjizevnik, ali kao šekspirolog moze da prodje), iako jos nije najjasnije da li se on vise pokajao zbog te same politike ili njenih krajnjih rezultata kada se posle Dejtona podvukla crta.

Smesno je pricati o uticaju Mihiza na dolazak Milosevica na vlast ili njegovo ostajanje na vlasti ili pravdanju njegove politike, ali zato kada je trebalo zaloziti sav svoj licni autoritet i integritet protiv njega i njegove politike uvek je bio medju prvima i najglasnijima. Slobodan Milosevic je 2000 pobedjen na izborima od strane siroke opozicione koalicije DOS, a dotucen ubrzo na velikim antirezimskim demonstracijama 5.oktobra. Borislav Mihajlovic-Mihiz je bio jedan od najvidjenijih govornika na prvim velikim antimilosevicevskim demonstracijama (mart 1991) i jedan od glavnih inicijatora prve velike opozicione koalicije (DEPOS, 1992), i sve to jos dok je Milosevic za svoju politiku (ne zaboravite da mu dodajete i Seseljeve glasove) imao upadljivo vecinsku podrsku medju Srbima. Kada se sredinom 1993 razocaran povukao iz dnevne politike, vratio mandat naradnog poslanika i davao svoja poznata pokajnicka saopstenja (da citiram mozda najpoznatiji primer iz 1993 kada se otvorenim pismom obratio javno svojim prijateljima akademicima i ostaloj nasoj eliti):
...Okrnjili smo ugled Crkve, Univerziteta, Akademije, Francuske 7, i gotovo svih javnih ličnosti koje su nešto značile. Spiskali smo narodnu privredu, proćerdali državu, i standard njenog stanovništva, a srpski narod obesramili na rubu sveta. Vladajuće režimske garniture koje su dovele do tog katasrofalnog bilansa bez premca, a bogami i njihovi protivnici koji u tome nisu umeli da ih spreče, moraju da odu sa političke scene. Među njima, razume se i onaj koji Vam govori
nicega tu nije bilo u neskladu sa onim sto je radio i govorio do tada, vec samo visokomoralni cin nekoga ko oseca odgovornost sto jedno zlo nije zaustavljeno uprkos i njegovim licnim naporima, dok upotrebljeno prvo lice jednine i testamentarni ton u njegovom slucaju (kao ljutog protivnika) nema istu funkciju kao da ga je koristio neko od stvarnih ratnih dobosara i saucesnika zla iz tog vremena.

Govoreci o knjizevnicima kao grupi u svim tim ratnim vremenima, treba istaci da su jednu od dve glavne opozicione stranke tog doba cak posprdno tada zvali "Klub Knjizevnika" jer su joj predsednik i dva najpoznatija potpredsednika bili iz tog miljea (Draskovic, Rakitic, Komnenic), dok su u drugoj cak 4 od originalnih 13 clanova inicijativnog odbora bili upravo knjizevnici (Pekic, Perisic, Danojlic, Djogo), kao i njihov prvi vidjeniji zenski funkcioner Vida Ognjenovic. Osim Mihiza, bilo je i drugih "nestranackih" krupnih knjizevnih imena koji su uzimali ucesce u krupnim antirezimskim akcijama i aktivnostima poput Slobodana Selenica ili Duska Kovacevica, a mladji pisci koji su tada stasavali nisu se libili da od prvih dana nekakve svoje slave budu eksplicitni kriticari rezima i tadasnje politike poput Vladimira Arsenijevica ili Biljane Srbljanovic, a zasto ne pomenuti da je po svom uzem obrazovanju Cedomir Jovanovic dramaturg, lider i osnivac stranke koja se danas najglasnije poziva na antimilosevicevske vrednosti, a u medjuvremenu se retroaktivno u pisce upisao i jos jedan od opozicionih prvoboraca Nenad Canak... Daleko od toga da su bas svi gorepomenuti knjizevni delatnici uzor kako se trebalo postavljati i boriti protiv onakvog rezima, ali veoma plasticno pokazuje kako to uopste nije bila profesija onih koji nisu bili kadri da se organizuju ili podignu svoj glas protiv svega sto se dogadjalo, a pogotovo ne da su bas svi duvali u ratne diple ili makar bili najrevnosniji drveni advokati rezimskih najsuludijih poteza poput pomenutog ratnohuskackog tandema. A istorija ce zabeleziti da recimo sve negde do 1997 nijedan aktivni ili makar penzionisani srpski general-pukovnik, general-potpukovnik, general-major, pukovnik ili makar potpukovnik nije se odvazio da javno napadne politiku koja je Srbiji neprijateljem napravila ostatak sveta, a cija mozda najbolja ocena ratne politike je bio "impresivan" odziv na mobilizaciju.
wukadin wukadin 09:35 15.04.2011

Kakav "fašizam" takav i Tomas Man

Koliko je ovde bilo "apsolutno zlo" (videti šta su još drevni Kinezi mislili o takvim glupostima), toliko je svaki "intelektualac" morao da se svrstava u "Narodni front" posle istog, ili izvinjava ako je, nedajbože, podržao nacionalne interese (je li Milošević pobedio na izborima, jeste! da li legalno izabrana vlast definiše nacionalni interes, definiše!)
Inače, ja to vidim sasvim drugačije, to sa Tomasom. Na jednom nivou, kako ja vidim, fašizam = imperijalizam. Na tom nivou što bih ja podržavao "evroatlanske integracije", čak i ako je to većinska volje. Ili, ne dao bog, sutra da pošaljemo vojsku da sa Četvrtim Rajhom okupira Avganistan, ili tako negde "uvodi demokratiju", što bih ja te momke podržavao (posebno što, kako demokratori kažu, to bi bili obični plaćenici). Rekoh ja to na nekim forumima, pa mi naši "prodemokratski" (pro-žuti) odgovoriše nešto u fazonu kako Tomas Man i nije bio baš takva gromada. Kidno je valjda iz Nemačke, pa mu bilo lako da podržava bombardovanje iste. Samo ponavljam šta su mi rekli demokratori.
A ima i neka druga ravan, i više njih. Na jednoj ravni fašizam je italijanska ideologija (nacizam tu ne spada) i nije ništa gori od ostalih. Štaviše, u ime fašizma je stradalo manje ljudi nego u ime komunizma, nacizma i liberalizma, respektivno.
tom tom 11:42 15.04.2011

Andrić

"Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori,
a fukara se obogati."

Na žalost, u ratovima ne postoji "prava strana". Postoje samo pobednici i poraženi. Postoje i "dvorske lude", koje favorizuju jednu ili drugu stranu, obično na osnovu nacionalne ili političke pripadnosti, verujući da je ta strana jedina "prava". Ali i na toj strani fukara se bogati i čine se zločini prema civilnom stanovništvu. E sad ako pobedi tvoja strana, sve dobije sjaj velike pravične pobede, ako si na strani poraženih, ostaje ti gorak ukus u ustima i težak mamurluk.

"Sometimes I think it should be a rule of war that you have to see somebody up close and get to know him before you can shoot him."

~M*A*S*H, Colonel Potter

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana