Dan je bio tako običan...za početak sam kupio dve karte za visoko društvo ...
Živeo sam tako jedno vreme u oblacima...a onda sam morao da se spustim na zemlju...
A da volim svoju zemlju, potvrdjuje i ova fotografija...mada neki tvrde da sam u svakoj čorbi mirodjija...
Kasnije sam zasadio i ove trešnje ( moja podrška Japanu )...što sam uspeo da ih ugrabim u gužvi sa masom...
Inače...kod mene se uvek znalo...ko kosi...a ko vodu nosi...
Dan je bio dug...čekalo me je još mnogo obaveza...pa sam skoknuo i do prodavnice...I dok sam razmišljao šta bih još mogao da kupim...nisam ni primetio da mi praziluk iz najlonske kese viri ...
A onda sam odlučio da ostatak dana provedem sa Jelenom...
Živeli...i prijatan dan Vam želim...
Guc...guc...