Sa'će, samo što nije. U našoj kući vlada dramatična napetost. Ja sam za dobro jutro sebe u lice iznenadila prsom kupatilskog osveživača. Naopačke obrnutog. Narednih nekoliko dana ću razveseljavati Žmua feromonima agrumaste Svežine Mediterana. Mada, na današnji istorijski dan u znaku Uspavane Pepeljuge i sedam patuljaka, to bi moglo da se protumači kao moj doprinos opšteplanetarnoj razdraganosti.
Jesmo dobili smo pozivnice, ali smo ih negde zaturili. Lepo ja kažem da se računi i pozivi stavljaju iza tegle sa rezancima u kuhinji, ali naravno da mene i tako niko ne sluša. Ne znam hoće li nas pripustiti na svadbu i bez dotičnih, al' kasnimo svakako. Stići ćemo tek na post festum hepienda bajkastih razmera. Taman na golubije kake na četvrtastim tanjirima veličine ulične šahte, sa iscvrcanim curovima nervoznog kuvara. Grafički bijenale u tanjiru. A, čitam da će biti svega u ogromantnim količinama, kao što je i red kad su bajke na delu, naročito srećni krajevi. Malo li je na ovu krizu i skupoću ukebati pravog, pravcatog princa. Koji em ne izgleda kao žabac na čekanju.
Tim povodom su oba naša mokra čvora zauzeta. Prenos počinje, a mi se još nismo skroz uneredili. Mada su kondicijske estetske pripreme počele još juče. Princeza, ova naša kućna a ne ona za nekoliko sati, je u to ime prilepila nove nokte na kojima bi joj pozavidela svaka veštica trećeg stepena. Nosferatu može da crkne od ljubomore. Na njih je prilepljeno voće. I povrće. Reljefnog karaktera. Tako da Princeza ima izgovor da u kući ne bude korisna bar dve-tri nedelje.
Prestolonaslednik naše proizvodnje je predložio da se pridružimo razdraganim narodnim masama i odemo u Londonima da spavamo u džakovima. Predlog je jednoglasno odbijen. Pre svega, ja ovo jajnika što imam nisam na ulici našla. Drugo, Žmu ne voli da spava iščekujući kišno tuširanje u vrećastom krevetu. Princeza se brine da joj voćke na noktima ne otpadnu prerano. Mali Sin odbija svaki oblik spavanja koji bi narušio njegovu brižno gajenu frizuru, zbog koje je naša frizerka već odavno otkazala sve svoje pacijente i prisisala se na naš tekući račun.
Gde sam stala...da...obožavam svadbe. Još kad mlada i mladoženja nemaju dve trećine života iza sebe i ne izgledaju kao greškom privenčati svatovi. Obožavam i venčanice na koje se troši dvogodišnje žvakanje svilenih buba. I tetke u šeširima koje plaču u svilene, neupijajuće, maramice. Naročito su mi slaba tačka svadbene frizure, na koje frizeri troše poslednje atome pakosti. One zbog kojih se spava stilom vodene zmije, visoko dignute glave nad jastukom, iako je na njima takva količina laka da iznad kreveta zija ozonska rupa veličine prosečnog kontinenta.
Mislim da je konačno prestao zvuk vodopada u kupatilu. Samo za vodu ovog bajkasto svadbenog meseca ćemo dati dovoljno da nam idući put zaračunaju i kiriju za olimpijski bazen. Možemo da se munemo pred televizor i uz kontejner papirnih maramica počnemo da se zarozavamo uz prateće cikanje: »Vidi mladu, vidi mladu!« Za to vreme Ikar Varvarin možda i prizna ko nam je izjeo pozivnice za kraljevsko venčanje...Neka cveta kič u hiljadu cvetova! Vidi mladu!