Pa, drage blogokolege, i svi vi koji se osećate radno, srećan vam 1. maj.
Jeste da taj praznik više nema onaj značaj koji je imao kad sam bila mala, al' eto, pošto je, uz Novu godinu i osmi mart jedini koji je preživeo od „ondašnjih" praznika, nekako mi uvek probudi sećanja.
Sećanje prvo - predpraznični dnevnik sa najavom prvomajskih uranaka diljem drage nam (tadašnje) domovine i moja majka koja iz kujne dobacuje: „Ma mani te najave, nego šta su rekli, hoće li padati kiša?"
A ta kiša je, baksuz jedan, skoro uvek padala baš kad ne treba. Što će reći na prvi maj.
Ako nije padala, sledilo je ukrcavanje u Škodu i odlazak na izletište kod Hajdučke česme gde smo, zajedno sa ostatkom grada, u dimu priručnih roštilja zasluženo proslavljali praznik. Svi, sem mame koja je morala da pazi da mravi ne utrče u klopu, da neko slučajno ne pije vode sa dotične česme i „Ne trči nizbrdo, kud si zapela, znaš da si trapava, paaaziii..."
Sećanje drugo - Treći razred srednje škole i nadahnuta profesorka SHJ daje nam, baš pred prvi maj, pismeni sa temom: „Mladost lebdi u oblacima, ali njene ruke spremne su da rade!"
Moj par iz klupe, iznerviran istom, napravi čistu parodiju partijskog pamfleta koristeći isključivo najenbuloznije fraze kojima su nas tadašnji političari zasipali, ali profanka ništa ne ukapira i lupi mu petaka. Još ga i izvede da pročita pismeni pred celim razredom!
Drugi drugar, Vlada, napiše, međutim, sastav koji se zasnivao na tezi da je profesorkina premisa o mladima spremnim da rade potpuno pogrešna i da on, kao i većina vršnjaka, više voli da ima jahtu, gomilu love i da krstari negde po toplim otocima uživajući u neradu!
Normalno, profanka mu lupi keca zbog promašene teme ali to, onda, izazove čitavu revoluciju među nama, đacima, te se sve završilo sa četiri plus zbog nekoliko pravopisnih grešaka...
Sećanje treće - „A šta planiraš sutra, ćero?", pita me moj, tad već penzionisani otac. „Kako šta planiram? Pa imam emisiju." „Ali ćero, sutra je prvi maj!" „Tata, šta ti prvo uradiš čim otvoriš oči? Uključiš radio! U svako doba dana ili noći, bez obzira da li je praznik ili ne. E, zamisli, neko mora i da radi tada da bi ti to mogao!"
Stoga, zarad svih onih koji ne praznuju nego danas ipak rade - Srećan vam 1. maj!
I da, jedna pesmica koju sam čula ovih dana i mnogo mi se svidela: