Tu sve piše, polazak pred zoru - čekam da dođu po mene i da odjašemo tamo gde je Bog rekao "nemam braćo nerava za vas, nos'te se u tri lepe" . Sumnjivo sam mnogo stvari spakovala, gledam dva ogromna kofera i brinem. Gledam torbu pored dva ogromna kofera i još više brinem. Laptop i podrazumevajuće sitnice - ko selidba bogte. A nije.
Da se ne lažemo znala sam ja da će doći i taj dan, a neće biti parada i neće me radovati prolećni Beograd nego ovo:
Ustvari, neku drugu pesmu sam htela da pustim ali ona nema veze s Kurdistanom gde treba da dojašem u neko razumno vreme, da se ide na Đurđevdan, u Goru kod (a kod koga bi drugo) Goranaca
Net neko vreme neću imati, pa me nemojte mnogo maltretirati u odsustvu - vraćam se prekosutra (na blog, u hotel 'de ima net, a ne u Beograd)
A evo i pesme. Jedan moj drug, novinar - šta će, puštao i puštao na onom Fejsbuku i ja slušala i slušala i mislim da me njena seta i lepost nagnala da se oglasim posle duga vremena