Sećam se kako je to nekada izgledalo. U novogodišnjoj noći okupe se porodica i prijatelji i, uz male iznimke, veče provedu uz rusku salatu, prasence i TV program. Nije bilo puno izbora, dva do tri televizijska kanala, na kojima se vrte zabavne emisije sa Draganom Nikolićem i Milenom Dravić, kombinacija šlagera i skečeva. Mama liže likerčić od jaja i zapinje jezikom, njena prijateljica, teta Irena, ne može od debljine da prekrsti noge i sija kao jelka, njen muž Lacika klopa i smeje se ćaletu koji gleda TV i kida se od smeha. Meni su i dan danas smešne neke stvari samo zbog tih večeri: Beni Hil, Dave Allen, Pavle Vujisić u «Kamiondžijama» i gotovo sve izgovoreno u filmu «Povratak otpisanih», a naročito čuvena Pavlova «balansero», koja je ćaleta smehom dovodila u predinfraktno stanje. Svake godine. Prvog su se januara dokrajčivali prasence, ruska salata i gledali filmovi, čini mi se, svaki put isti: «Kekec», «Saša», «Kosa», «Kapetan Mikula mali», «Orlovi rano lete»..."Izvanjavamo se, mnogo se izvanjavamo".
Ovo nije bilo. Ni za ni pre ni posle novaka.
I danas mnogi ljudi ostaju pred televizijom. Evo, baš sam jutros pogledala malo program, da vidim šta im se sprema. Na Pinku filmovi, Grand šou i Seka Aleksić. Po prvi put na nekom našem kanalu gledaoci će imati prilike da vide «Mi nismo anđeli» i «Ivkovu slavu», na RTS-u spisak tako dugačak izvođača da me mrzelo i da čitam, a na B92, Veliki brat, Milijunaš i, takođe po prvi put na nekom domaćem kanalu, «Armagedon». Pola sata posle ponoći gledaće film o kataklizmi. Kušti.
Neću da lajem, ima tu i dobrih filmova, ali dajte ljudi....Čini mi se da je naš čuveni filmski urednik Robert Nemeček imao običaj da zakuva horor ne neke svece i praznike, dobre filmove, ali neprilagođene. Možda ja grešim, ali sve nekako mislim da bi u ponoć bilo prikladnije pustiti neku komediju, recimo? Ali, dobro, ja ne razumem suštinu stvari i zato oni jesu, a ja nisam filmski urednik, a bogu hvala, ni muzički. Jer da jesam, dobila bih otkaz 1. januara, rano ujutro.
Sva sreća, pa nisam za doček gledala tv od kako sam porasla dovoljno da nema smisla da čučim ispod stola za kojim matorci sede.
Oko 19:00 stiže Todd. Treba da spremim gajbu, operem patos iz tri vode, jer mi naš mali novi kuca piški na brodski na dvaes' minuta, da odem u nabavku (pivo, kobasice), da zovem ekipu da se dogovorimo šta ćemo jesti i piti, da podelimo dežurstva za oblokavanje predstojećeg weekenda, jer inače u ponedeljak neće biti funkcionalnih i dovoljno živahnih kandidata za finalno kićenje kuće i đusku.
A gde vi idete i šta ćete obući? Ko vam dolazi? Jel volite da slavite? Šta spremate od klope? Ja sam nešto mislila da napravim neke salatice, meso da ispečemo kod komšije pekara, posno nešto, možda od buta, rusku obavezno - u našoj se kući poštuje tradicija, a i u duhu je današnjeg negovanja rusofilstva, specijalnih veza i tomu slično. Malađjec.
Molim ako neko ima neki dobar novogodišnji recept za puno ljudi - izdašno a jeftino, neka napiše.
I budite fini. Ne bacajte petarde u kontejnere. Ne mešajte pića. Ni pojmove. Nova godina je super kad si uz prave ljude. Sa dobrim ljudima je svaka Nova Once in a Lifetime.