Stefan, kao i njegov 4 godine stariji brat Miloš, sinovi su mog brata od strica Branka Živojinovića. Davnih šezdesetih godina moj rodjeni brat Sloba i ja smo sa roditeljima često odlazili na Banjicu, u Paunovu ulicu, da posetimo našu baku, očevu majku Milicu, kao i strina Dragu i strica Radivoja. Strina je prala dresove igrača "Crvene zvezde" na "Marakani", dok je stric radio u firmi za montažu i održavanje liftova "David Pajić". Imali su ćerku Veru, koja je nakon školovanja radila kao medicinska sestra na VMA i sina Branka, automehaničara u servisu "Zastava".
Tih šezdesetih i sedamdesetih godina naši rodjaci sa Banjice su teško živeli. Moj prvi susret sa tegobnom sudbinom, porodičnim traumama, mukotrpnim radom da bi se preživelo... dogodio se baš na Banjici, u trošnoj kući baka Milice.
Srećom, i Vera i Branko su završili škole, zaposlili se, skućili se i obrazovali svoje porodice. Branko se zaljubio u Milijanu, službenicu pošte, i njihova ljubav se oplemenila u Milošu i Stefanu, plavokosim klincima za koje još uvek ne mogu da shvatim da su odrasli i toliko porasli.
Na porodičnim okupljanjima uvek su u centru pažnje bili strina Draga, Milijana i Branko, sestra Vera i njen sada pokojni muž Mića, dok su klinci onako uzgred, pominjali i svoje treninge vaterpola. Branko se nije mnogo žalio na roditeljska odricanja i nebrigu ove države za mlade vaterpolo talente. Kao i u slučaju Novaka Đokovića i mnogih drugih znanih i neznanih sportista, najveći, ako ne i jedini teret podneli su roditelji.
Oni se nisu bavili srbovanjem, mitovima, mitom i ostalim varijantama bežanja od stvarnosti, ljubavi i ljudskosti. Oni su marljivo radili, trudili se, delima dokazivali svoju ljubav i roditeljsku odgovornost.
I evo, proteklog vikenda su Milijana i Branko doživeli ono na čemu im čestitam: Miloš je bio na tribinama rimskog plivališta "Foro Italika", a Stefan na golu vaterpolo kluba koji je postao šampion Evrope! Jedna uzvišena porodična priča, još jedna radost za našu strinu Dragu, dodatni razlog za malo više osmeha ove nacije, koja uglavnom u sportu uspeva da nadje ono najbolje u sebi i kod sebe!
BRAVO Stefane Živojinoviću, BRAVO svim tvojim saigračima i trenerima!