Napad je najbolja odbrana, osim ako se braniš od samoga sebe. Za druge ne znam, ali ja se stalno branim od NJE. Neki put uspem, neki put ne, ali računam da pred sve nas povremeno stanu panter, lav i vučica i da moramo da pronađemo u sebi Vergilija koji će nam pokazati put.
Nas dve, Vlastimira Stanković i Vlasta Ruškuc, delimo dobro i zlo. Jedan mesec ona ima mendžu, drugi mesec ja. Smenjujemo se na žurkama, u svađama, letovanjima, samoposlugama, u redu u ambulantama, na koncertima, društvenim mrežama, u svim životnim pohodima. Neki put smo i zajedno, ako je dobar event u pitanju. Svaki sex sa nama, recimo, računajući i pravi, kao iz snova je, jer ste praktično u trojci (a trojka je zamisao potpunosti: prošlost, sadašnjost,budućnost; um, telo, duh; rođenje, život, smrt; otac, sin, sveti duh; cipele, haljina, torba; Gaja, Raja, Vlaja; Buddha, Dharma,Sangha; Brahmā, Vishnu, Śhiva; nebo, zemlja, voda; sumpor, živa, so ...).
Za potpunost, dakle, treba tri. I treba muzike. Lično, ne znam za bolju terapiju. Sveprisutna je u sveprisutnosti sveta, nismo ni svesni koliko smo prožeti i kako vezujemo muziku za sve važno što nam se dogodilo u životu. Uz slike odrastanja ide jedno, uz teenage lobotomy nešto drugo, neki ljudi, događaji, nešto što je nosilo, nešto što nas je vraćalo, nešto progresivno, nešto retrogradno, a nešto, bogami, i toksično. Lično, kada slušam muziku postajem potpuna...She completes me.
Divno je kada si tinejdžer u vreme kada se dešava neka velika muzička revolucija i kada si tome svedok, uveren da si talas u plimi koja će promeniti svet. Ako nekada nisam osetila kontrolu više sile, to je onda bilo osamdesetih. Sile je, kažu, bilo, ali ja sam sa generacijom sazrevala zdravo. Verovatno to za sebe kaže svaki duševnjak ali, zaista, i moj i tvoj grad tada su izgledali drugačije. Srećom, ne živim u prošlosti i jednako se radujem novim plimicama. Možda je šteta što je muzička industrija u susretu sa novim tehnologijama odigrala kao kada bi moja baba Jovanka sela da odigra preferans sa dvojicom na klubu uz Dunav. Prvo neće diskove, sada neće Internet, muče se i oni, a mi krademo na uštrb kvaliteta, uglavnom. Ali, moramo, šta ćemo kada je u njoj čitavo more lepote, uzbuđenja, matematike i svemira, bunta, revolucije, milion puta veće nego u pravom životu. I vere, ljubavi i nade. Muzika je Vergilije.
Tri muzike