Danas u Beogradu počinje NATO samit, koliko god državna sekretarka Ministarstva odbrane Tanja Miščević pokušava da ga preimenuje u only vojni. Pitanje da li Srbija treba da bude članica alijanse je jedno od najbolnijih i to je sasvim razumljivo. Trenutno imamo situaciju da je javno mnjenje većinski protiv ulaska Srbije u NATO, a političari pokušavaju na sve načine da to promene i pronalaze načine kako da zaobiđu volju građana Srbije i učlane nas u alijansu. Ono što mnoge začuđuje jeste da sam veliki protivnik NATO alijanse i da Srbija bude deo iste. Moji razlozi su antimilitaristički, jer smatram da vojsku treba ukinuti.
U poslednje vreme interesantni su mi onih koji podržavaju članstvo Srbije u NATO paktu. Najveći i najbitniji argument protivljenja članstvu jeste bombardovanje, koje se pokušava opravdati time da je Milošević odgovoran. I to stoji, Milošević je odgovoran za bombardovanje, ali civilne žrtve, srušeni mostovi, osiromašeni uranijum... sve su to neoprostivi zločini NATO pakta. Imam problem sa tim submisivnim odnosnom prema NATO paktu, sličan odnosu submisivnog roba prema dominantnom gospodaru koji svaki udarac biča pozdravlja rečima: „Hvala gospodaru što me kažnjavate". Super, ali je to zabavno samo kao seksualna igrarija. Problem mi je i nepoštovanje prema žrtvama tog bombardovanja, koje se namerno zaboravljaju i intervencija predstavlja kao da su NATO avioni sadili ljubičice. Čisto sumnjam da su oni koji podržavaju ulazak Srbije u NATO izgubili nekog bliskog u bombardovanju. Baš bih voleo da čujem nekog kome je u bombardovanju poginuo majka, otac, brat ili sestra kako kaže: „Super je NATO, mnogo je odličan NATO, idemo u NATO, NATO je cool". U svemu tome osećam smrad elitizma srpske političke i NVO scene i gađenje prema običnom narodu. Naravno, u rat ne ide i ne ginu deca političara i onih koji su na pozicijama moći, već su to deca nekog običnog, prljavog, siromašnog, fuj naroda, neke tamo radničke klase koja smrdi na znoj i to su neke fuj žrtve koje nas se ne tiču, to je neki potrošni materijal koji nam smeta i stvara glavobolju i zato ih treba zaboraviti, gurnuti pod tepih, kako bi se uvukli što pre u NATO. Ovaj odnos političke i druge elite prema narodu primećujem sve češće i u različitim oblicima.
U poslednjoj emisiji „Peščanika" na B92, Miloš Vasić je izneo argument da će nas NATO upristojiti i da je to njemu dovoljan razlog da pristupimo. S jedne strane je to apsolutna kapitulacija, gde priznajemo da smo nespodobni da sami sebe upristojimo i da je to poraz svih onih koji decenijama pokušavaju da upristoje srpsko društvo. S druge strane je to apsolutno netačno, jer dok sami ne zasučemo rukave i sami ne radimo na tome da se srpsko društvo upristoji drugi to neće uraditi. Zašto uvek čekamo da neko drugi uradi naš posao i zašto očekujemo da se to nekog drugog uopšte tiče? NATO će nas upristojiti samo onoliko koliko njima treba.
Kada je u pitanju protivljenje ulasku u NATO srpska desnica i anarho-levica imaju sličan stav. Nikako isti, već sličan. Desnica se protivi NATO paktu, ali nema problem sa drugim vojnim savezima, naročito ne pravoslavno-ruskim, dok se levica protivi svim vojnim savezima i postojanju vojske uopšte. Mnogi u Srbiji svoj stav o NATO paktu kreiraju na osnovu toga ko je za, a ko protiv, tako da kontriraju da ih ljudi ne bi povezali sa radikalima i DSS-om. Iz tog razlog često moram da objašnjavam svoj stav o NATO paktu i da se ogradim od radikala i DSS-a.
Za kraj poklanjam vam snimak hapšenja na levičarskom skupu protiv NATO pakta.