P

Atomska bomba, kolonjska voda „guči" , rebrasti prezervativi, vijesti na CNN, letovi na Mars - sva ta šarena čuda nisu ni dotakla onu vagu na kojoj se mjeri suština svijeta.

Viktor Peljevin , " Sveta knjiga vukodlaka"

Znate ono kad je frka na poslu, rokovi ističu, a još tol'ko toga treba da se završi, i onda neko kaže - dajte ljudi, da vidimo šta nam je prioritet u ovom trenutku.
- pa sve je prioritet!
Ok, znači - prioriteta nema

E, tako i ja, zadnjih dana, imam par nekih tema za blog koje mi se vrzmaju po glavi ( uključujući tu i onu obećaTu o obaranju ruku ;)) i svaka mi se činila dovoljno interesantna, a to je već situacija nalik Buridanovom magarcu i nekoliko plastova sijena : velika vjerovatnoća da ništa neće biti napisano.
Da bih svoj mentalni sklop izbacio iz stanja paralitičke ravnoteže, neophodan mi je bio neki spoljni poticaj, inicijacija, znak, bilo šta ... I bilo ih je, nije da nije, samo malo previše.
Nesumnjivi, autentični, boldovani i podcrtani, pa uokvireni, znaci veliki ko bilbordi i drečavi kao reklama za Venish, iskakali su sa svih strana ekrana/ hedlajnova iz nasumično otvorenih novina/ pjesama sa radija koje ti u svjež mozak, ujutru, za čitav dan, utisne vozač autobusa kojim ideš na posao ... Ali - koji je pravi? Moja intuicija po pravilu nepogriješivo maši u takvim situacijama. A možda to ranije i nije bila intuicija (??) jebemliga. Bilokakobilo, odluke nije bilo.
A onda sam prije neki dan, preko PP, od našeg kolege fedora18, dobio jedan youtube prilog.

Reklama za Head&Shoulders šampon iz filma rađenog po Peljevinovom romanu Generacija P, a koji upravo obrađuje nadrealni svijet agencija za advertajzing u vrijeme haotičnog bujanja tržišnog kapitalizma u Rusiji.

I tako, potaknut tim klipčićem, predlog br.3 biva automatski izvučen na svjetlo ekrana, a ostali ... su ostali u igri za neki drugi put.

Dakle, Viktor Peljevin, autentična reinkarnacija ruskog književnog genija za XXI vijek. O, odavno sam se ja primio na te ruske pisce i uvijek bi mi se, povremeno, neki novi favorit pojavljivao iz posve neočekivanog pravca. Kad sam zaključio da je Bulgakov suvi genije, uletio mi Harms, kad sam mislio da je Harms plafon, opčinila me magična kreativnost braće Strugacki ( interesantno, da se Boris S. i dan danas kotira kao jedan od najuticajnijih intelektualaca u Rusiji, a prvi na toj istoj listi je upravo VP).

 Peljevin je zasigurno najpoznatiji savremeni ruski pisac, samozatajni dobrovoljni izgnanik u virtuelnu stvranost, koji sa izdavačima komunicira putem mejlova, ne daje intrevjue i ne pojavljuje se u medijima. Ono jest, prije nekoliko godina sam naišao na jedan njegov intervju na interenetu, kojeg sam bezuspješnio pokušao da iskopam za ovaj članak, a iz kojeg mi se najviše dopao  odgovor na novinarsko pitanje zašto je počeo da piše - Da ne bih morao svaki dan da ustajem u osam ujutro.
Sad, može neko smatrati da je njegova izolacija proračunat marketinški trik, vještačka fabrikacija fame, ali meni je jedna takva odluka i rješenost da se drži podalje od patološke znatiželje medija sasvim ok. Ljudi će ionako naći koješta da ti prebacuju bilo da nešto učiniš, bilo da ne učiniš. Pa su tako i ljubitelji teorija zavjere iz književnih krugova, već izašli s teoriijom kako VP nije osoba već organizacija, jer božemoj, kako to jedno ljudsko biće može da piše tako plodno i toliko dobro, a da svaki put mjenja ugao nišanjenja, način kadriranja, mjesto i vrijeme radnje, kontekst, tematiku, žanr ...
I iako sam pisac praktikuje radikalnu medijsku apstinenciju, izlazak njegovih knjiga, svake godine negdje s kraja ljeta, je kulturni događaj No.1 u Rusiji.

Bez obzira koji žanr ili koju književnu formu da odabere, postoje određene teme koje VP, manje-više redovno provlači kroz svoje tekstove. To su, prije svega, koncepti o alternativnim stvarnostima, onim čije prisustvo (po difoltu) ne uočavamao u našoj svakodnevnoj zbilji, manifestovanim kroz najrazličitija tajna drtuštva (drevni asirsci u Generaciji P ili bratstvo vukova i sestrinstvo lisica u Svetoj Knjizi Vukodlaka) te specifična scenska ozračja u Potemkinova Sela vs. Matrix fazonu (sovjetski fake program leta na mjesec u Omon Ra, virtuelni prostor u kome su se obreli akteri Šlema Užasa, Život Insekata kao takav ;)).
Često dok čitate njegova pisanija ne možete da u kadar uhvatite kompletan okvir priče, već imate osjećaj kao da se kroz tamnu noć vozite kroz neku planinsku zabit i sve što vidite ispred sebe je parče vijugave ceste osvjetljen farovima vašeg automobila kako se trzavo probija kroz okolno ništavilo. I vrlo je moguće da će te već na sledećoj krivini naletjeti na neko bezimeno čudo, ali put vas već odnosi dalje, pravo u nova ludila, i vi jednostavno nemate vremena da previše razmišljate o onome što vas je maloprije zapanjilo.
Upravo je iluzornost objektivne stvarnosti, odnosno, golo ništavilo ono što po Peljevinu dobijemo kao zbir stvari u konačnici, krajnji saldo sračunat po fundametalnoj metodi sve-u-svemu. Ima u romanu Čapajev I Praznina onaj potpuno nenormalni glineni mitraljez, vjerovatno najmoćnije oružje koje se ikad pojavilo u svekolikoj književnosti, toliko opasan da se mora stalno držati umotan u ćebe, jer to je ustvari obična cijevi od pečene gline, na čijem je vrhu umetnut kažiprst nekog od Dalaj Lama (nemam knjigu kod sebe da bi se podsjetio :)), koji kad se uperi u nešto automatski to nešto pretvara u ništa bez ostatka, ostavljajući prostor na tom mjestu rastočen do nebitka. Reklo bi se da, sudeći po tom detalju, a/ali i ne samo po njemu, Peljevin ima veliko poštovanje prema budizmu.

Slatku „teškoću" u percipiranju radnje u koju vas Peljevin hipnotički uvlači može da predstavlja česta upotreba acid-perspektive. Moglo bi se to nazvati romanom toka snova ili noćnih mora ili možda, još preciznije rečeno, roman toka svijesti uživaoca LSD-a. No upravo je ono što razlikuje Peljevinovo pripovjedanje od nebuloznog haluciniranja odlepljenog džankija, njegovo majstorsko zanatsko umjeće, briljantna vještina, kojom ekstatično ludilo dozira sa savršenim osjećajem za tempo i strukturu štiva. Jer sve ovo maloprije pomenuto, ne bi bila nikakva garancija za dobru knjigu da nema piščevog vanserijskog talenta, široke erudicije i neosporno povećeg komada pameti.
Ne znam kad mi se još dešavalo da od oduševljenja prosto ne mogu da veeerujem u ono što čitam, kao kod Peljevina. Čini mi se da sam već spominjao na blogu onaj genijalni odlomak iz Života Insekata, gdje otac i sin tokom šetnje, postepeno, uz razgovor o životu i odrastanju, počinju da se transformišu u insekte-balegare i završe kotrljajući se na velikim loptama od balege, uslijed čega dan i noć počinju da im se smjenjuju na svakih nekoliko sekundi, pa tako i njihov dijalog postaje ispresjecan sa učestanim dobrojutro, lakunoć ... Pa, brate, ako je i literatura, mnogo je ludo (mislim kad se čita original, a ne ovo moje prepričavanje).

Peljevinovo pismo kao ultimativni, fantastični postmodernizam, je sav u miksu i po vertikali i po horizontali. Flešbekovi, metatekstovi, podvojena stanja svijesti njegovih junaka, bedtripovi, paralelne istorije, čudaci, obavještajci, patuljci, vukodlaci, sve to ima da vas iscentrifugira kao vožnja u Suhoju 27.
VP će vam usput "prodati" gomilu komentara, promišljanja, čudnih stavova o literaturi, religiji, politici, filozofiji, muzici ... filmovima, ezoteriji, kompjuterskim igricama ... Rekao bih da su mnoga od tu iznjetih mišljenja više intelektualna provokacija, nego definitivan piščev stav, koji zapravo sve vrijeme izmiče svom konačnom definisanju.
Jer kako sam navodi u USPOMENI NA SREDNJU KLASU, malom prologu u Generaciji P:

"Sve robne marke koje se pominju u tekstu pripadaju njihovim cjenjenim vlasnicima, i sva prava su zaštićena. Nazivi roba i imena političara ne odnose se na stvarne proizvode sa tržišta, već predstavljaju samo projekcije elemenata tržišno-političkog informacionog prostora, koje su prinudno indukovane kao objekti individualnog uma. Autor moli da se shavate isključivo u tom smislu. Ostale podudarnosti su slučajne. Stavovi autora mogu da se razlikuju od njegove tačke gledišta."

Da dodam još da sam prije desetak dana ponovo, nakon tri-četiri godine suzdržavanja, kupio dvije knjige od VP, jer kako reče naš kolega eli.lacrosse - uvijek treba imati nekog Peljevina u rezervi.