Budućnost| Literatura

Čovek bez osobina, ubrzanje evolucije?

Vojislav Stojković RSS / 22.06.2011. u 18:42

Čitaoca nikada ne treba suočiti sa sopstvenom glupošću, razljućeno je govorio osnivač kompleksne psihologije i rodonačelnik kolektivnog nesvesnog,  Karl Jung  čitajući Džojsa. “Uliks”  je to, međutim, postigao, grmi dalje Karl Gustav. Da, osećao sam se glupo i ljutito. Knjiga uopšte nije htela da mi izađe u susret, ništa nije činilo ni najmanji pokušaj da se preporuči , a to prouzrokuje osećanje razdraženosti i niže vrednosti kod čitaoca.  Da, zaista, ima knjiga  koje kao da i nisu pisane za čitaoce, već za književne teoretičare i kritičare.* Ne znam da li je Jung  čitao  Muzilovog “Čoveka bez osobina”.  Ja jesam.  Bolje reći pokušao sam još 2006. g. kada je Muzilovo epohalno delo prevedeno na srpski jezik  … i još uvek pokušavam.

Robert  Muzil  (Klagenfurt,  6. novembar 1880.g.) nije odrastao uz književne klasike, velikane pisane reči,  jer njegov otac, inače inženjer i profesor na tehničkom fakultetu, kao ni majka,  nisu pokazivali nikakvo interesovanje za književnost.  Isto je i sa Muzilovim školovanjem -  roditelji su sina jedinca  u dvanaestoj godini poslali u podoficirsku školu.  Školovanje je  nastavio u višoj vojnoj školi, zatim na  vojno-tehničkoj  akademiji  u Beču, a studije mašinstva  diplomirao u Brnu.

U vreme školovanja mladi Muzil  jedva da se interesovao za književnost.  Doduše,  čitao je Dostojevskog, Bodlera, D Anuncija i Ničea, ali u njegovoj lektiri, ipak,  prevladavaju beznačajni pisci.  Moguće da su na vojnički vaspitanog i tehnički obrazovanog  Muzila presudni uticaj imala dela Fridriha Ničea,  jer  pravi zaokret u svojoj profesiji i počinje studije filozofije i psihologije u Berlinu. Iz njegovog Dnevnika, objavljenog 1955.g,  vidi se da ga Niče nije interesovao kao ideolog ili estetičar, već kao esejista i moralista.

Svoj prvi roman “Pometnje pitomca Terlesa” Muzil  piše  iz dosade, bez većih književnih ambicija,  ravnodušno, nerado i sporo.  Reč je o klasičnom  bildungsromanu  u kome Muzil prati moralni, psihološki i intelektualni  razvoj mladog Terlesa u strogim uslovima internatskog vojnog školovanja,  kakvo je bilo u Austro-ugarskoj monarhiji  u vreme dok se i sam školovao.  Posle prvog,  debitantskog romana, iako u međuvremenu  završava i objavljuje  doktorsku disertaciju (“Prilog vrednovanju Mahovog učenja”, 1908)  i dve zbirke priča (“Sjedinjavanja” 1911g. i  “Tri žene” 1921.g.), kroz niz skica i planova,  Muzil započinje rad na romanu “Čovek bez osobina”,  svcm kapitalnom delu,  koga će pisati punih 37 godina do kraja života (Ženeva, 15.april 1942.) i ostaviti nedovršenog.

Postoji  izreka da se priča može  prepričati, a da se roman mora pročitati. Međutim, ni oni koji pročitaju Muzilov roman “Čovek bez osobina”,  ne samo da ga neće moći prepričati, već neće uhvatiti  bilo kakvu nit priče, jer roman nema  fabulu. Posle objavljivanja prvog toma romana, na pitanje o čemu se u romanu radi, Muzil odgovara:  “Priča ovog romana svodi se na to, da se priča, koja treba da bude ispričana, ne ispriča.” I tako su čitaoci dobili roman sa preko 1.200 stranica, i to nedovršen,  bez fabule koju bi  ih privukla, bez niti vodilje koju bi mogli slediti, ali sa  ogromnom  povorkom  likova, počev od političara i generala, koji su gotovo uvek kreteni,  alavih bankara, njihovih žena i ljubavnica, zatim umetnika (uglavnom neostvarenih),  naučnika, zločinaca , ludaka , samoubica … ; dok su kritičari i  teoretičari  književnosti  dobili  epohalno delo, jedno od tri najvažnija u XX veku (pored Džojsovog “Uliksa” i Prustovog “U traganju za izgubljenim vremenom”).

Centralni lik u romanu je Urlih, čovek bez osobina, koji ima oca sa osobinama . Ovo je prva jasna aluzija na odnos pisca romana prema svom ocu. Naime, ne treba zaboraviti da je Muzil Frojdov savremenik i  da su obojica živela u Beču. Urlih je u svom životu, baš kao i Muzil, preduzeo tri pokušaja da postane značajna ličnost. Prvi je da postane oficir, ali je dogurao samo do potporučnika.  U drugom pokušaju prelazi put od tehničara do inženjera, dok u tećem pokušaju nastoji da napravi naučnu karijeru kao matematičar. Spadao je u grupu matematičara logičara koji nisu ništa smatrali tačnim, pa ni matematiku.  Ovde moramo podsetiti na drugog Muzilovog savremenika, najvećeg matematičara logičara  XX veka, također Bečliju, Kurta Gedela.  Kako je u sva tri pokušaja doživeo otuđenje i razočaranje, Urlih pokušava da sa svojom sestrom bliznakinjom Agatom,  postigne “drugačiji  bitak” ili “drugo stanje”

Inače, Muzil lik Agate uvodi tek u trećem tomu romana. Njih dvoje, Urlih i Agata, zajedno čtaju mistične i egzotične pisce i raspravljaju o njihovim delima. Pokušavaju dostići oboženje, ali bez boga i nirvanu, ali bez opojne opuštenosti i gubitka individualnosti. “Drugo stanje” je  pandan Hiljadugodišnjeg carstva  u kome je pojedinac bez žudnje i želja, znanja i htenja, bez volje i razumnosti. Međutim, Urlih i Agata shvataju  da to stanje nije moguće postići bez incesta,  bez rušenja svih tabua i moralnih normi.  Do kraja romana hodaju po tankoj liniji iskušenja, ali ostaje nejasno da li su incest izvršili. Nažalost, Muzil je umro, a nije završio roman. Nije uspeo da pojasni šta je to "dugo stanje" kojem ljudi treba da teže. Iza njega je ostalo brdo beleški. Sve te beleške su objavljene, ali ni jedan teoretičar književnosti nije uspeo da dokaže da li je reč o kraju romana, jer niko ne zna kako je Muzil hteo da dovrši roman i da li je hteo. Verovatno jeste hteo,  ali  nije umeo.

Robert Muzil je u jednom sigurno uspeo.  Stvorio je i oživeo lik čoveka bez osobina, jedan soj ljudi kojima nedostaju sve ljudske osobine. Čovek  bez osobina ima razum, ali nema osećajnost. Ima strast, ali je ta strast opsesija za znanjem, bolesna želja za činjeničnošću.  Čovek bez osobina više nije čovek. on više liči na androida ili novi, drugačiji izdanak ljudske vrste,  mutant.

Trojica velikana svetske književnosti  Džojs, Kafka i Muzil, pišu o jednoj te istoj temi. Nit koja ih, nesumnjivo, povezuje  jesu metamorfoze čoveka XX veka  i kao da svojom kreativnom intuicijom najavljuju ubrzanje evolucije homo sapiensa.

“Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu». Džojsu je trebao čitav život, tri velika romana i galoni alkohola da bi otkrio i opisao ono što je Kafka uspeo samo u jednoj nevelikoj priči. Kafka je govorio da njegov «Preobražaj» nije ispovest, ali jeste indiskrecija – san koji otkriva strašnu stvarnost, a strašno potiče od života.

Robert Muzil, treći gorostas epohe, u «Čoveku bez osobina», svog junaka Urliha, nije morao da provlači kroz mučni proces metamorfoze. Urliha,čoveka bez osobina, stvorila je po svojoj meri već preobražena civilizacija. Njegovo je samo da živi bez žudnja i želja, ljubavi i htenja, bez volje i osećajnosti.  

Ako pogledamo pažljivije oko sebe videćemo da ljudi bez osobina danas nisu retkost. Liče na androide ili mutante, slično se oblače, slično razmišljaju i ponašaju, sve znaju, ali malo osećaju. Naravno,  ima ih i među političkim liderima i državnicima. Oni ne trepnuvši donose odluke zbog kojih će hiljade drugih ljudi izgubiti život, a stotinama hiljada biti nanetia patnja i bol. Ima ih i među magnatima i tajkunima,  koji uvećavajući svoj profit, bogatstvo i moć,  teraju mnoge druge ljude u bedu i glad, među menadžerima, koji će vam uz uvežban ljubazni osmeh na licu dati otkaz, među komšijama iz iste zgrade koji jedni druge ne prepoznaju i ne pozdravljaju.... i opšte, ima ih sve više i više.

Uostalom, izgleda da je takav je bio i Robert Muzil. Jedan od Muzilovih biografa, Adolf Frise, opisao ga je kao hladnog, gordog i nekomunikativnog čoveka oštrih sudova, vojničkog tona obraćanja, ponosnog na svoju oficirsku karijeru tokom Prvog svetskog rata. Spolja, bio je elegantan, sujetan, uglađen, lepo odeven, ali na distanci. Ostavljao je, prema Friseovim rečima, utisak impresivne ličnosti, ali ne uvek simpatične, niti ljubazne. Voleo je da nipodaštava sagovornike usputnim primedbama, delovao nepristupačno i osećao se nepriznat, držeći ljude podalje od sebe, što se završilo neminovnom izolacijom.

…………….

* Naravno, ima i knjiga koje nam se same preporuče koje nas, obične čitaoce, privuku već svojom prvim rečenicama, i koje, baš zato, ne ispuštamo iz ruke do poslednjeg slova.

Pišem ovo zato što su svi koje sam volela umrli, prva je rečenica u romanu “Moj Majkl” Amosa Oza, a u Kucijevom “Dnevniku loše godine” već na prvoj strani piše:  Prvi put su je moje oči ugledale u perionici. Ima crnu, crnu kosu, kosti lica kao izvajane. Neki zlatast odsjaj na koži, plamsav, to bi mogla biti umesna reč. Crveni haljetak i tange. Dok sam je posmatrao, polako me je obuzimao sve jači bol, metafizički bol, kojem nisam ni pokušaavao da se oduprem.

Na čitaocima je da biraju koje će knjige čitati.

Atačmenti

Tagovi



Komentari (55)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zoja444 zoja444 19:38 22.06.2011

sta reci

polako me je obuzimao sve jači bol, metafizički bol, kojem nisam ni pokušaavao da se oduprem.



ako je to bol iz (neostvarene) zelje za nekim, vrlo mi je poznat. i ne bih menjala to iskustvo sa razumevanjem gomile nerazumljivih knjiga. i zasto bi one ikome izazivale kompleks inferiornosti? i kosmos ne razumem, ni smrt, ni zivot, ni gomilu medjuljudskih odnosa i svasta jos nesto i osecam se malom pred tim pojavama, ali to nije nikakav kompleks. to je jednostavno cinjenica koju uvazavam.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:04 22.06.2011

Re: sta reci

zoja444
polako me je obuzimao sve jači bol, metafizički bol, kojem nisam ni pokušaavao da se oduprem.



ako je to bol iz (neostvarene) zelje za nekim, vrlo mi je poznat. i ne bih menjala to iskustvo sa razumevanjem gomile nerazumljivih knjiga.


Saglasan.
Iskustvo se ne može ni naučiti iz knjiga, ni kupiti za novac, mora se steći.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 07:32 23.06.2011

nece biti

Iskustvo se ne može ni naučiti iz knjiga, ni kupiti za novac, mora se steći.


vise puta sam cula nekog kako kaze da nece, tj ne cita knjige, jer nema vremena, mora sam da sazna, ili opet kao ne cita jer mora sam da stekne iskustvo i spoznaju i priznajem - ja tako ne osecam, razumem to, ali se ne slazem.

isto i fraza da se "iskustvo ne može ni naučiti iz knjiga, ni kupiti za novac, mora se steći" sem na prvu loptu, iz mog ugla ne prolazi, sem kao floskula za lenje duhom i naivne.

uzgred, cemu disjunkcija, ili ili, zasto ne i jedno i drugo.

plus, moj zivot je tako mali i kratak, da taman da jurcam po ceo dan s kraja na kraj planete, bez knjiga ostajem tanka i zbir iskustva koje licno mogu da steknem je zanemarljiv.

trece, jos kako moze iskustvo novcem da se "kupi", o da. kako da naucim da pilotiram avionom ako ne platim kurs? kako da napravim katalog za firmu, ako ne kupim znanje neophodne ekipe? kako da ovladam komplikovanim softverom ako ne kupim i dokumentaciju koju je neko dugo i pazljivo pripremao? kako da saznam nesto o zvezdama i planetama i kosmosu nego iz knjiga?

ukratko, ide mi na qurac to podcenjivanje citanja i saznja iz knjiga, to je losa prica onih koji ni kao deca nisu uzivali u putopisima i raznim otkricima.

jer treba svako, pojedinacno, da iskusi zlostavljanje da bi znao da ga prepozna, odbrani se ili pomogne nekom, ili to moze da nauci iz literature?

po toj logici, use i u svoje kljuse, sto nisi sam, licno iskusio, ne vazi se i ne valja, ni jedan advokat ne bi mogao da radi svoj posao pre nego sto ubije ukrade i prevari...

recju, hebo praporce, knjige BRE, knjige, ne ugrozavaju one licno iskustvo pobogu, samo pomazu, jos kako.



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:54 23.06.2011

Re: nece biti

Ipak, rekao bih da ljubav treba doživeti, te da je to lično iskustvo vrednije od čitanja hiljada ljubavnih pesama, a ne može se kupiti ni novcem.
Tako sam ja razumeo zoju444.
zoja444 zoja444 12:12 23.06.2011

Re: nece biti

Vojislav Stojković
Ipak, rekao bih da ljubav treba doživeti, te da je to lično iskustvo vrednije od čitanja hiljada ljubavnih pesama, a ne može se kupiti ni novcem. Tako sam ja razumeo zoju444.


tako je. to sam mislila.
zoja444 zoja444 13:23 23.06.2011

Re: nece biti

Vesna, sta je sa vestinama koje se ne mogu nauciti iz knjiga? plivanje, voznja bicikla i auta, sex...?

iskustvo tesko bolesnog i umiruceg roditelja, ne moze se pronaci ni u jednoj knjizi. to nisu obicne smrti.

gomila putopisa mi ne moze zameniti stanje soka kada sam prvi put videla slavinice u toaletima u Turskoj, ili ukus kobasica u Austriji, ili malo zadovoljstvo kada sam maznula rolnu toalet papira iz Nacionalne galerije u Londonu, gde na svakom listicu pise: vlasnistvo njenog velicanstva, ili kada su mi u Marseju ukrali jedini kupaci kostim.


jedno je teorija, drugo je praksa.
docsumann docsumann 16:23 23.06.2011

Re: nece biti

Vesna, sta je sa vestinama koje se ne mogu nauciti iz knjiga?



vidjevši da su se nepismeni podavili

neplivači naučiše da čitaju - i preživješe
mrdax mrdax 19:31 23.06.2011

Re: nece biti

iskustvo ne može ni naučiti iz knjiga


Pa zato je nastalo pola knjiga , da ti neko ko je obijao glavu 20 godina da sve na papiru o jednoj temi da ne bi ti morao kao magarac da prolazis isti put. Knjige su zakon, zaoravo pisana rec.
jinks jinks 19:46 22.06.2011

...

Ako postoji čovek bez ikakvih osobina, da li to znači da postoji i čovek sa svim osobinama ... odnosno ako postoji knjiga koja u 1200 stranica uspeva da ispiše apsolutno ništa, da li to znači da u 1200 stranica može da se napiše i apsolutno sve.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:11 22.06.2011

Re: ...

Pa, ne bih se složio da ta knjiga ne ispisuje baš ništa, pre bih rekao da ispisuje svašta.

Nekog sa svim idelanim osobinama ljudi zovu bog, onog sa sim negativnim osobinama zovu đavo, većina ljudi ima osobine između njih dvojice.

Jevreji tvrde da u Tori piše sve, hrišćani to isto tvrde za Bibliju, muslimani za Kuran, komunisti za Kapital, nacisti za Mein Kampf ... i da ne nabrajam dalje.
jasnaz jasnaz 20:16 22.06.2011

na nama je da biramo....

ljudi bez osobina danas nisu retkost....... sve znaju, ali malo osećaju.


... ili oni koji osećajuosećajuosećaju, a ljubav stoji po strani i gleda ih. tužna.



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:23 22.06.2011

Re: na nama je da biramo....

Na tom svijetu stalna samo mijena jest...
spadalo92 spadalo92 21:16 22.06.2011

Šta čitati?

Posle dugog vremena, evo jedan dobar post. Hvala.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:23 22.06.2011

Re: Šta čitati?

Hvala i tebi što čitaš.
mikele9 mikele9 21:24 22.06.2011

Tresla se gora....

Čitaoca nikada ne treba suočiti sa sopstvenom glupošću, razljućeno je govorio osnivač kompleksne psihologije i rodonačelnik kolektivnog nesvesnog, Karl Jung čitajući Džojsa. “Uliks” je to, međutim, postigao, grmi dalje Karl Gustav. Da, osećao sam se glupo i ljutito. Knjiga uopšte nije htela da mi izađe u susret, ništa nije činilo ni najmanji pokušaj da se preporuči , a to prouzrokuje osećanje razdraženosti i niže vrednosti kod čitaoca.

K.G. Jung od svojih silnih raspredanja o kolektivnom nesvesnom, grčevitim držanjem za tron Vrhovnog Žreca kompleksne i ostalih psihologija, nije imao dovoljno koncentracije da se posveti ičemu drugom. Stoga i njegov ovakav glupav sud o Uliksu/Džojsu. Naravno da svako ima pravo da iznese svoje mišljenje i stav, bilo da se radi o Uliksu ili ukusu hrane, to niko ne sme i ne može da ospori ali zašto čitaoca ne suočiti sa sopstvenom glupošću ili neobrazovanošću (ovo se ne odnosi na Junga)? I koji je to veliki, najveći, ogromni, psihološki ili bilo koji drugi razlog zbog kojeg bi se bilo koja knjiga bilo kojeg pisca preporučivala čitaocu!? Da su kojim slučajem živi, Jungu bih preporučio da umesto što grmi ode i pljune Džojsu pod prozor.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:25 22.06.2011

Re: Tresla se gora....

mikele9
Da su kojim slučajem živi, Jungu bih preporučio da umesto što grmi ode i pljune Džojsu pod prozor.


Moguće da obojica, tamo gore, leže na Frojdovom kauču.
mikele9 mikele9 23:50 22.06.2011

Re: Tresla se gora....

Moguće da obojica, tamo gore, leže na Frojdovom kauču.

Bata Vojo, ja se zakačio za Junga a zaboravih da pohvalim tekst. Odlično si obradio Muzila a dopala mi se i veza između Džojsa, Kafke i Muzila.
Pozdrav i preporuka,
Mikele
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:47 23.06.2011

Re: Tresla se gora....


Dovoljno je da si pročitao onoliki tekst, kud da ga još i hvališ.
Pozdrav i tebi, Mikele.
vlad_aleksh vlad_aleksh 06:30 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

mikele9
Čitaoca nikada ne treba suočiti sa sopstvenom glupošću, razljućeno je govorio osnivač kompleksne psihologije i rodonačelnik kolektivnog nesvesnog, Karl Jung čitajući Džojsa. “Uliks” je to, međutim, postigao, grmi dalje Karl Gustav. Da, osećao sam se glupo i ljutito. Knjiga uopšte nije htela da mi izađe u susret, ništa nije činilo ni najmanji pokušaj da se preporuči , a to prouzrokuje osećanje razdraženosti i niže vrednosti kod čitaoca.K.G. Jung od svojih silnih raspredanja o kolektivnom nesvesnom, grčevitim držanjem za tron Vrhovnog Žreca kompleksne i ostalih psihologija, nije imao dovoljno koncentracije da se posveti ičemu drugom. Stoga i njegov ovakav glupav sud o Uliksu/Džojsu. Naravno da svako ima pravo da iznese svoje mišljenje i stav, bilo da se radi o Uliksu ili ukusu hrane, to niko ne sme i ne može da ospori ali zašto čitaoca ne suočiti sa sopstvenom glupošću ili neobrazovanošću (ovo se ne odnosi na Junga)? I koji je to veliki, najveći, ogromni, psihološki ili bilo koji drugi razlog zbog kojeg bi se bilo koja knjiga bilo kojeg pisca preporučivala čitaocu!? Da su kojim slučajem živi, Jungu bih preporučio da umesto što grmi ode i pljune Džojsu pod prozor.


Karl Gustav Mladić nije imao glupav sud o Ulisu/Džojsu. Pročitajte još jednom citat - Jung hvali roman, budući da priznaje kako se ga je Džojs naterao da se suoči sa sopstvenom (Jungovom!) glupošću. Ako mi ne verujete, preporučujem Vam da pročitate čitavu Jungovu kritiku Ulisa. A verujem da mi verujete. Inače, to je jedna od dve književne kritike koje je Jung ikada napisao, što samo po sebi dovoljno govori o njegovim književnim ukusima.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:28 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

Jungov stav o "Uliksu" izrečen na "prvu loptu" nije bio pohvalan. Džojsova ćerka Lucija bolovala je od šizofrenije, a Jung je smatrao da i Džojs boluje od iste bolesti.
Međutim, kako Jung sam kaže u svom pismu Džojsu 1932.g, kasnije je našao pravi pristup romanu i uživao u njemu. Tim pismom je Jung, očito, imao potrebu da pojasni Džojsu razloge svoje prvobitne odbojnosti sparam njegovog dela.
mikele9 mikele9 08:44 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

Karl Gustav Mladić nije imao glupav sud o Ulisu/Džojsu. Pročitajte još jednom citat - Jung hvali roman, budući da priznaje kako se ga je Džojs naterao da se suoči sa sopstvenom (Jungovom!) glupošću. Ako mi ne verujete, preporučujem Vam da pročitate čitavu Jungovu kritiku Ulisa. A verujem da mi verujete. Inače, to je jedna od dve književne kritike koje je Jung ikada napisao, što samo po sebi dovoljno govori o njegovim književnim ukusima

Verujem vam. Već sam mnogo puta pisao koliko volim Uliksa i Džojsa pa sam reagovao na prvu loptu
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:44 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

Izgleda da na prvu loptu treba ići samo u fudbalu.
vlad_aleksh vlad_aleksh 12:51 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

Vojislav Stojković
Jungov stav o "Uliksu" izrečen na "prvu loptu" nije bio pohvalan. Džojsova ćerka Lucija bolovala je od šizofrenije, a Jung je smatrao da i Džojs boluje od iste bolesti.Međutim, kako Jung sam kaže u svom pismu Džojsu 1932.g, kasnije je našao pravi pristup romanu i uživao u njemu. Tim pismom je Jung, očito, imao potrebu da pojasni Džojsu razloge svoje prvobitne odbojnosti sparam njegovog dela.


Budite ljubazni, pa mi otkrijte još jednu tajnu. Ovo ste skinuli sa facebook-a?
Tresla se gora, rodio se Jungov stav na "prvu loptu".
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:36 23.06.2011

Re: Tresla se gora....

Ne, nego sa Scribd-a, ali sada me izvinite, moram tetki da odnesem lek i da gledam Đokovića na Vimbldonu.
mrdax mrdax 21:30 22.06.2011

Covek bez osobina

Svaka cast za post , bas sam uzivao!

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:26 22.06.2011

Re: Covek bez osobina

mrdax, zadovoljstvo je moje.
loader loader 22:03 22.06.2011

Spokojnost uzastopnosti :)

… i još uvek pokušavam.

To možda vodi konačnom, uspešnom pročitavanju

... i to nedovršen, bez fabule koju bi ih privukla ...

Deluje kao nešto neuobičajeno, ali
postoji toliko stvari oko nas koje nemaju fabulu
i koje su samo deo jednog mnogo većeg, nesagledivog niza.

Ako pogledamo pažljivije oko sebe videćemo da ljudi bez osobina danas nisu retkost. Liče na androide ili mutante, slično se oblače, slično razmišljaju i ponašaju, sve znaju, ali malo osećaju. Naravno, ima ih i među političkim liderima i državnicima. Oni ne trepnuvši donose odluke zbog kojih će hiljade drugih ljudi izgubiti život, a stotinama hiljada biti nanetia patnja i bol. Ima ih i među magnatima i tajkunima, koji uvećavajući svoj profit, bogatstvo i moć, teraju mnoge druge ljude u bedu i glad, među menadžerima, koji će vam uz uvežban ljubazni osmeh na licu dati otkaz, među komšijama iz iste zgrade koji jedni druge ne prepoznaju i ne pozdravljaju.... i opšte, ima ih sve više i više.

I kritičari i tumači umetnosti, koji će je, živu, isecirati i pretvoriti u pokazanu, završenu i omrtvljenu.

Spolja, bio je elegantan, sujetan, uglađen, lepo odeven, ali na distanci. Ostavljao je, prema Friseovim rečima, utisak impresivne ličnosti, ali ne uvek simpatične, niti ljubazne.

Sa takvim ispoljavanjem teško da je mogao da bude, recimo, trgovački putnik, ali - skoro da se uklapa u ideal "mrguda, velikog pisca" :)

Post :

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:28 22.06.2011

Re: Spokojnost uzastopnosti :)

loader

I kritičari i tumači umetnosti, koji će je, živu, isecirati i pretvoriti u pokazanu, završenu i omrtvljenu.


Dobro uočeno, a još bolje rečeno.
loader loader 22:30 22.06.2011

Re: Spokojnost uzastopnosti :)

Dobro uočeno, a još bolje rečeno

Prvo sam rekao, pa sam uočio
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:47 23.06.2011

Re: Spokojnost uzastopnosti :)

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:22 22.06.2011

Čovek bez svojstava

Vojislav Stojković
... dok su kritičari i teoretičari književnosti dobili epohalno delo, jedno od tri najvažnija u XX veku (pored Džojsovog “Uliksa” i Prustovog “U traganju za izgubljenim vremenom”).



Neki su čak Muzila nazivali "nemačkim Prustom".

Iako mu je grandiozno delo "Der Mann ohne Eigenschaften" donelo slavu, slavu kakvu su (skoro) imali jedan Prust i jedan Džojs, u finansijskom pogledu jadni Muzil je loše prošao. Nervčik i nezadovoljnik kakav je po prirodi bio, osećao se zanemarenim i ignorisanim. Tako je u svom Dnevniku od 30. 1. 1930. godine lamentirao: "Svoj problem postavi ovako: to što nisi slavan, to je prirodno; a što za života nemaš dovoljno čitalaca, to je sramno".

Slažem se sa njim.

A sada evo malo prevodilačkih nijansi.

Ja sam čitao prevod Zorana Gluščevića i Maje Starčević-Jankovski, pod nazivom "Čovek bez svojstava".

I Hrvati su preveli kao "Čovjek bez svojstava".

Za Francuze to je "L'Homme sans qualités", kao i za Engleze: "The Man Without Qualities" i Italijane "L'uomo senza qualità".

Meni je Eigenschaft bliži "kvalitetu", odnosno "svojstvu" nego - osobini.

A ti si verovatno čitao prevod Branimira Živojinovića.

Dobro je da imamo dva prevoda sačinjena u kratko vreme, ali mi je teško da prihvatim da je naslov "Čovek bez osobina" bolji od "Čoveka bez svojstava", mada cenim Živojinovića kao prevodioca.

Ovo oko prevoda naslova sam rekao onako, bez veze, pa nemoj tome pridavati značaja.



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:32 22.06.2011

Re: Čovek bez svojstava

Za mene materijajno ima svojstva, a ljudi imaju osobine, ali ja, naravno, nisam lingvista, a ni prevodilac.
To ja, onako, više po osećanju.
abrasax abrasax 00:00 23.06.2011

Re: Čovek bez svojstava

Ovo oko prevoda naslova sam rekao onako, bez veze, pa nemoj tome pridavati značaja.


E i ja sam nešto slično komentarisala. Nadam se da su zaboravili, mogli bi se naljutiti. Šta fali "Čoveku bez osobina"?

Lep post.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:48 23.06.2011

Re: Čovek bez svojstava

Hvala, abrasax.
vlad_aleksh vlad_aleksh 06:19 23.06.2011

K und K

Komentar bez svojstava: čini mi se da je ispravno Ulis.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:46 23.06.2011

Re: K und K

Prosvetina Mala enciklopedija, pod odrednicom Džojs tako i pod Odisej, tvrdi Ulis.
Međutim, na srpskohrvatski jezik Zlatko Gorijan je pre pola veka, verovatno pod uticajem filologa germanske škole, preveo kao "Uliks" i taj prevod je prihvaćen kod svih kasnijih izdanja.



vlad_aleksh vlad_aleksh 10:08 23.06.2011

Re: K und K

Vojislav Stojković
Prosvetina Mala enciklopedija, pod odrednicom Džojs tako i pod Odisej, tvrdi Ulis.Međutim, na srpskohrvatski jezik Zlatko Gorijan je pre pola veka, verovatno pod uticajem filologa germanske škole, preveo kao "Uliks" i taj prevod je prihvaćen kod svih kasnijih izdanja.


Nije tačno da je taj prevod prihvaćen kod svih kasnijih izdanja. Vidim da ste čitali izvesni tekst, pa neka ga vide i ostali čitaoci. Ecce linka:

http://nin.co.rs/2000-07/06/13420.html
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:27 23.06.2011

Re: K und K

Čitao sam mnoge tekstove, pa i taj "izvesni", evo neka se još bolje vidi:
Odiseja jednog imena.

Ne razumem u čemu je problem, ja nisam tvrdio da sam prevodio "Uliksa", niti da sam čitao to Džojsovo delo u originalu. Ako je to uopšte bitno, čitao sam "Uliksa" (CID, Podgorica, 2001), u prevodu Zorana Paunovića. On je naslov preveo kao "ULIKS".

Poštovani vlad_aleksh, Vi u vašim komentarima niste stavljali linkove, pa zato ni ja. Uostalom, mene to, sa linkovima, pomalo zamara.

vlad_aleksh vlad_aleksh 10:48 23.06.2011

Re: K und K

Vojislav Stojković
Čitao sam mnoge tekstove, pa i taj "izvesni", evo neka se još bolje vidi:Odiseja jednog imena.Ne razumem u čemu je problem, ja nisam tvrdio da sam prevodio "Uliksa", niti da sam čitao to Džojsovo delo u originalu. Ako je to uopšte bitno, čitao sam "Uliksa" (CID, Podgorica, 2001), u prevodu Zorana Paunovića. On je naslov preveo kao "ULIKS".Poštovani vlad_aleksh, Vi u vašim komentarima niste stavljali linkove, pa zato ni ja. Uostalom, mene to, sa linkovima, pomalo zamara.


Da ste čitali mnoge tekstove, u to uopšte zbilja ne sumnjam. Načistani ste, što bi rekle babe.
Ne razumem ni ja u čemu je problem, jer problema nema.
Ja u svojim komentarima linkove stavljao nisam, iz prostog razloga što nisam citirao.
Što se Ulisa tiče, ja imam izdanje na čijim koricama piše ULIS. Ali avaj, čitao nisam. Uostalom, mene to, sa čitanjem knjiga, pomalo zamara.
alselone alselone 07:49 23.06.2011

Ljudi bez osobina

Ali zato ipak pred nama ostaje pitanje: šta da radi romansijer sa ljudima prosečnim, potpuno »običnim« i na koji način da ih iznese pred čitaoce pa da budu bar koliko-toliko zanimljivi? Potpuno ih u priči obići ne ide nikako, stoga što su obični ljudi
stalno i u većini neophodna karika u lancu svakodnevnih životnih događaja; mimoići ih značilo bi narušiti istinitost. Puniti, pak, romane jedino pravim tipovima, ili prosto, zanimljivosti radi, ljudima čudnim i izmišljenim bilo bi nerealno, pa čak i nezanimljivo. Po našem mišljenju, pisac treba da se potrudi da pronađe zanimljive i poučne crte čak i kod prosečnih. Kad se, na primer, suština pojedinih prosečnih lica sastoji baš u njihovoj stalnoj i nepromenljivoj prosečnosti, ili, što je još bolje, kad ta lica — i pored svih svojih neobičnih napora da poštopoto iziđu iz koloseka običnosti i rutine — ipak ostaju, nepromenljivo i večno, jedino i samo rutina, onda takva lica dobijaju čak i neku tipičnost svoje vrste, kao prosečnost, koja nipošto neće da ostane ono što jeste, i hoće po svaku cenu da postane originalnom i samostalnom nemajući pri tom ni najmanjih uslova za samostalnost.

F.M.D. - Idiot
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:33 23.06.2011

Re: Ljudi bez osobina

Obične ljude je teško zaobići, ne samo u romanima, već i u životu, kako stvarnom tako i virtuelnom.

Međutim, Muzilu je to u "Čoveku bez osobina" uspelo. U tom delu nema običnih ljudi. Njihove sudbine Muzila ne zanimaju, kako u njegovom književnom delu, tako i u njegovom životu.
pertula pertula 09:31 23.06.2011

Odlican prikaz

Nisam citala Muzila do sad, a sad si me totalno zainteresovao....
Sve mi lici da je to "drugo stanje" mozda bas drugo stanje :)...

Nego, sto se tice osvrta na poredjenje vecine ljudi sa androidima, mislim da si bio malo nefer.... Mislim prema Androidima naravno ...

Odlican tekst sve u svemu, uzivala sam...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:45 23.06.2011

Re: Odlican prikaz

Hvala, pertula, i dobro došla.
vlad_aleksh vlad_aleksh 10:23 23.06.2011

Plagijat bez svojstava

Poštovani gospodine Stojkoviću, nemojte mi uzeti za zlo, ali meni se čini da ste Vi ovaj tekst napisali tako što ste iskombinovali nekoliko tekstova koje ste pronašli na internetu?
Ispravite me ako grešim. Da nije u pitanju neki novi oblik postmoderne?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:47 23.06.2011

Re: Plagijat bez svojstava

Poštovani gospodine vlad_aleksh, tekst sam napisao na osnovu čitanja Muzilovog romana "Čovek bez osobina" (CID-NEVSKI, Podgorica-Beograd, 2006, prevod Branimir Živojinović).

Međutim, kako ja nisam književni kritičar, a ni teoretičar, već samo čitalac, naravno da sam koristio i pogovor Mirka Krivokapića iz istog izdanja. Pročitao sam i meni dostupne prikaze drugih kritičara na internetu i, naravno, koristio ih u pisanju ovog posta.

U postu su, ipak, pojedini stavovi i zaključci samo moji i, naravno, ukupan trud da sve to povežem u koliko-toliko smislenu, kratku i čitljivu celinu, je, također, moj.

Ništa Vam ne uzimam za zlo. Naprotiv.
Predlažem Vam da Vi napišete Vaše viđenje Muzilovog dela, a ja ću Vam ustupiti prostor na mom blogu.
Srdačan pozdrav.
vlad_aleksh vlad_aleksh 11:07 23.06.2011

Re: Plagijat bez svojstava

Vojislav Stojković
Poštovani gospodine vlad_aleksh, tekst sam napisao na osnovu čitanja Muzilovog romana "Čovek bez osobina" (CID-NEVSKI, Podgorica-Beograd, 2006, prevod Branimir Živojinović).Međutim, kako ja nisam književni kritičar, a ni teoretičar, već samo čitalac, naravno da sam koristio i pogovor Mirka Krivokapića iz istog izdanja. Pročitao sam i meni dostupne prikaze drugih kritičara na internetu i, naravno, koristio ih u pisanju ovog posta.U postu su, ipak, pojedini stavovi samo moji i, naravno, ukupan trud da sve to povežem u koliko-toliko smislenu, kratku i čitljivu celinu, je također moj.Ništa Vam ne uzimam za zlo. Naprotiv.Predlažem Vam da Vi napišete Vaše viđenje Muzilovog dela, a ja ću Vam ustupiti prostor na mom blogu.Srdačan pozdrav.


Unapred zahvalan na rentiranju prostora na Vašem blogu. Ali avaj, ne bavim se književnom kritikom. Bavim se samo kritikom književne kritike.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:20 23.06.2011

Re: Plagijat bez svojstava

vlad_aleksh
Bavim se samo kritikom književne kritike.


Zanimljivo! Pa, mi smo onda fahkolege, mada ja i to radim samo iz hobija.
kukusigameni kukusigameni 13:05 23.06.2011

Re: Plagijat bez svojstava

Ma super ti blog Vojo. Procitao, osetio zadovoljstvo i otisao iz virtuelnog u stvarni zivot. Kukusigameni, jer mi u realnom svetu tesko ide skrolovanje.
Pozdrav
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:40 23.06.2011

Re: Plagijat bez svojstava

kukusigameni
Procitao, osetio zadovoljstvo i otisao iz virtuelnog u stvarni zivot.


Tako i treba, samo napred.
razmisljam razmisljam 03:04 24.06.2011

Мало ме збуњује

једно узгредно размишљање, које, преточено у питање, може да гласи овако:
Да ли је немање/недостатак особина, особина сама по себи?
Хммм...
Радознала сам...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:14 24.06.2011

Re: Мало ме збуњује

Odgovor je možda u poglavlju 39. "Čovek bez osobina sastoji se od osbina bez čoveka".
Inače, Valter (Urlihov prijatelj) objašnajva Klarisi (dami koju voli, a koja pokušava da zavede Urliha), odgovarajući na njeno pitanje šta je čovek bez osobina: "Ništa. To je ništa i tačka".

Tvoje pitanje jeste interesantno, meni se, ipak, čini da nemanje osobina, u konkretnom slučaju Muzilovog Urliha, nije osobina. Naime, Urlih je bio čovek sa uobičajenim osobinama, ali ih je jednu po jednu gubio ili sam odbacivao.

Za svaki slučaj, razmisliću još malo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:43 25.06.2011

Re: Мало ме збуњује

razmisljam
... Да ли је немање/недостатак особина, особина сама по себи?

Ja bih, bez razumišljanja, rekao da jeste.
Pritom bih se služio analogijom da "i nemanje stava jeste stav"...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:48 25.06.2011

Re: Мало ме збуњује

Osobine ili crte ličnosti, su relativno trajni i relativno opšti gradivni elementi strukture ličnosti. Po Olportu, to su crte karaktera, temperamenta i sposobnosti. Ako nema tih osobina, nema ni čoveka.

Sasvim je druga stvar sa socijalnim stavovima.

Socijalni stav je tendencija da se pozitivno ili negativno reaguje na određene objekte, osobe ili situacije. U tom kontekstu, razumljivo je da je i tendencija da se ne reaguje u određenim situacijama, na određene osobe i objekte, socijalni stav. Obično se javlja zbog ambivalentnosti, kada čovek ne može da se opredeli između pozitivne, negativnoe ili neutralne reakcije.
abrasax abrasax 01:56 26.06.2011

Re: Мало ме збуњује


Postoji teorija da je i odsustvo komunikacije - komunikacija. Ipak mislim da čovek može da ne komunicira.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:03 26.06.2011

Re: Мало ме збуњује

Naravno, ćutanje ponekad govori i više i bolje od reči.

Međutim, čovek nije samo prirodno, već i socijalno biće. Čovek i društvo su nastali istovremeno u interaktivnom procesu. Čovekovo socijalno biće se menja tokom istorije, ta evolucija je brža od fizičke evolucije i, naravno, te promene nemaju uvek pozitivan karakter. Bez osobina koje bitno određuju njegovo društveno biće, čovek prestaje biti čovek u totalitetu.

U tom smislu sam i pominjao ubrzanje evolucije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana