Ovo postaje ozbiljna sapunica. Da sam ovo saopštenje pročitao na njuz.netu, slatko bih se nasmejao. Ovako sam ga prvo čuo na vestima RTS-a, pa pošto nisam mogao ušima da verujem, pronašao sam ga na sajtu dotične televizije. SLUŽBA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU RTS-a je izdala saopštenje jer je Prva pustila snimak koncerta Zdravka Čolića u istom terminu kada je RTS direktvo prenosio koncert istog pevača. Čime se oni bave i to za naše pare.
A evo i priopćenja:
Ovo je legalizacija najozbiljnijeg medijskog srpskog pitanja, koliko će u budućnosti preostati srpskih medija, kakvi će oni biti i ko će tumačiti i kako naše živote? Otvoreno je pitanje, s toga, da li smo, kao društvo, kao građani i kao država, nečijim odlukama unutar Srbije osuđeni da budemo medijska kolonija?
Ko je taj srpski političar ili koji su to moćni ljudi koji kažu strancima: radite šta hoćete, kupujte za sve pare, menjajte suštinu postojećih a otkupljenih televizija, ne obazirite se na zakone i evropska pravila, ukidajte Javnom servisu pravo na marketing, zakonsko pravo na pretplatu, pravo na gledanost i uticaj.
Da se odmah razumemo, nisu stranci i njihova ulaganja bilo kakav problem. Problem nastaje kada neki stranci - verujući da su obučeni u skafander oktroisane nedodirljivosti - demonstriraju oslobođenost od srpskih zakona, dobrih poslovnih običaja, evropske fer tržišne utakmice i standardne normalnosti.
Dakle, bogata, moćna komercijalna televizija sa dve nacionalne frekvencije, zaštićena kao beli medved, od postojećih 365 dana u godini i od 24 sata na raspolaganju, izabrala je baš isti dan i isti sat da pusti stari snimak Čolića iz Sarajeva - gle, frapantne slučajnosti, baš kada je RTS najavio prenos beogradskog Čolićevog koncerta?! Ništa strašno, rekli bi naivci. U pitanju je samo nedostatak mašte da se pronađe neki drugi dan u godini i neki drugi sat u tom danu.
Možda! Ali kada tajming emitovanog snimka ukrstite sa činjenicom da nijednom rečju, nijednom najavom, nijednim grafičkom ili pisanim objašnjenjem „Prva televizija" nije obavestila svoje gledaoce da im - pod navodnim „ekskluzivno" i „poslastica za gledaoce" podvaljuje stari snimak sa Koševa, tada stvari izgledaju manje naivno, ali više nego proračunato.
Umesto izvinjenja RTS-u, zbog poteza kakav nije zabeležen u medijskoj istoriji Evrope, očigledno bogata grčko-tursko-nemačka koalicija saopštenjem nekog anonimusa, koji u profesiji ima dva imena a nijedno prezime - kreće u nesmiljeni napad na postojanje Javnog servisa Srbije, ukida formulu Lorda osnivača Bi-Bi-Sija, po kojoj javni servisi moraju da budu gledani, inače čemu služe, a svoju ulogu ostvaruju kroz večnu jednačinu: informisati, zabaviti i poučiti; prezrivo se odnoseći prema evropskim propisima po kojima je svaka država u obavezi da svojim javnim servisima obezbedi „stabilan i dovoljan izvor finansiranja".
Umesto skrušenog izvinjenja, stigle su obmane, uvrede i neistine. Vrhunac licemerja predstavlja navodna briga za pretplatu, tržišnu utakmicu i briga o interesima građana, kojima su, da ne zaboravimo, autori saopštenja samo dan ranije probali da podvale buđavi koncert umesto direktnog prenosa. Tako smo došli do suštine spora.
Moćna, zaštićena komercijalna televizija, ne želi RTS kao najgledaniju i najuticajnicu srpsku televiziju i vapije pred svojim zaštitnicima - a moguće i svojim partnerima da se Javnom servisu oduzme pravo na marketing. Time se 25 miliona evra našeg godišnjeg prihoda, od čega finansiramo kupovinu sporta i ove vrste koncerata, deli na jadne, osiromašene vlasnike televizija i njihove partnere. Baš toliko nedostaje svima pa da zaokruže po milijardu evra kapitala. Uostalom, šta će Srbima srpski javni servis, šta je to i kakva su to interesovanja građana koja ne bi mogle da zadovolje i komercijalne televizije.
Eto, recimo, piše u saopštenju Numeričke televizije da je Jednog dana, onomad, za razliku od 364 dana, u jednom terminu između dve turske serije, emisija njihovih Vesti bila gledanija od Vesti RTS-a. Aferim, bre, Aga beže, za taj jedan pogodak koji se u Srbiji krsti efektom ćorave koke.
Okončajmo ovu bruku. Čemu inače služe fakti. Niko sa RTS-a nije zvao nikoga sa „Prve" povodom, tada, tek prestojećeg skandala. Poslata je samo poruka da je postupak nekolegijalan, ali da ćemo umeti da izvučemo pouku iz njihovog akta. Potom je direktor „Prve" sedativno zvao našeg direktora, onda poslao još dve hašiš poruke koje nisu naišle na razumevanje ove strane dovoljno za razgovor bilo kakve vrste.
Naravno, Srbija vidi, zna o čemu se ovde radi i, sudeći po broju gledalaca lažnog i pravog koncerta, prozrela je podvalu autora svega što se dogodilo. Baš zbog toga, razrešenje nije posao dvojice direktora, već je posao Saveta RRA, za nadležne srpske sudove, udruženja novinara i evropske institucije. Obratićemo se njima. Sa samo jednim pitanjem: u kojoj je evropskoj zemlji moguć takav postupak unutar regulisane tržišne utakmice? Koja evropska televizija ne bi izgubila licencu uhvaćena u pokušaju da svojim gledaocima, na nacionalnoj frekvenciji, podvali stari koncert za novi i direktan prenos.
Sačekaćemo odgovor. Ako nam se, u međuvremenu, jave zaštitnici vlasnika i direktora „Prve", objavićemo i njihova mišljenja. Dok smo još „naši".
SLUŽBA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU RTS-a