Vest, koju je prošlog leta objavio Sandej tajms, da će šef Kancelarije OUN za svemirske poslove (UNOOSA) astrofizičarka Mazlan Otman, pored ostalog, biti zadužena i za koordinaciju odgovora Zemljana u prvom kontaktu sa vanzemlajcima, brzinom svetlosti obišla je našu planetu. Iako je ta vest kasnije demantovana i iz sedišta OUN i od same g-đe Otman, koja je, doduše, izjavila da bi čast prvog kontakta pripala generalnom sekretaru OUN, a ne njoj, mnogi su ostali pri uverenju da se tu ipak nešto sprema. Da treba biti spreman po svim, pa i po kosmičkim pitanjima, te da nas ništa ne sme iznenaditi, znala je i jugoslovenska UDBA, pa je još 1949.g. formirala Odeljenje za kosmička pitanja.
Odeljenje za kosmička pitanja, kako piše NIN br. 3157/30.06.2011, pozivajući se na dva izvora iz BIA (V.T. i Ž.C.), formirano je 18.06.1949.g. posle sastanka održanog u kabinetu Aleksandra Rankovića. Tom sastanku su prisustvovali njegovi najbliži saradnici, dva izaslanika RV JA i jedan univerzitetski profesor fizike iz Zagreba, posle čijeg izlaganja „ O novim saznanjima o naseljenosti kosmosa“ je i doneta odluka o formiranju Odeljenja.
Odeljenje za kosmička pitanja brojalo je pet agenata UDBE, a za prvog načelnika postavljen je predratni komunista i prvoborac pukovnik Uroš Piljak. Umesto bliskih susreta sa vanzemaljcima, narečeni Piljak je, već posle četiri meseca načelnikovanja, imao bliski susret pete vrste sa Golim otokom, ali ne zbog stručnih grešaka u vođenju Odeljenja, već zbog jedne psovke izrečene na nekoj proslavi u pijanom stanju. Drugi načelnik Odeljenja za kosmička pitanja, potpukovnik Gvozden Kličković, je na dužnosti ostao skoro četirii godine, ali je čitavo vreme svoje nezadovoljstvo postavljenjem na tu "marsovsku" funkciju utapao u piću, pa je u vreme Tršćanske krize prekomandovan u Sloveniju.
U arhivama je zabeleženo da su u prvim akcijama Odeljenja za kosmička pitanja tri osobe zaglavile u apsanu zbog širenja neprijateljske propagande o letećim tanjirima. Međutim, kako se godinama broj prijava o NLO nad Jugoslavijom povećavao, ondašnji načelnik Odeljenja je zatražio da se razmotri mogućnost kadrovskog proširenja, što je 1970.g, u jednoj od reformi DB, verovatno i učinjeno, a promenjen je i naziv Odeljenja, pa se ono od tada zove: „Odeljenje za svemirsku bezbednost“.Arhive BIA beleže i dva bliska susreta sa vanzemaljcima na teritoriji bivše nam Juge. Reč je o jednom „bliskom susretu prve vrste“* iz 1985.g. o kome je jedan od učesnika, pilot RV PVO potpukovnik Trifko Radeta javno, progovorio tek prošle godine.
Drugi slučaj je znatno interesantniji i spada u kategoriju „bliskih susreta četvrte vrste“, koji je imao izvesni M. P. iz Paraćina. U zapisniku Odeljenja za svemirsku bezbednost br. 22-81959/71 stoji: „Imao je tada. 4. aprila 1959. četiri godine. Iznad kuće je video veliki objekat koji je isijavao nekoliko razlčičitih boja... Ubrzo u kući su se pojavili, kako on kaže, ljudi njegove visine. Bili su u sivim odelima, a lica im nije video . Nije čuo glasove, ali je razumeo da su mu rekli da ga neće uzesti sada. Uboli su ga malom iglom ispod zgloba šake i rekli mu da će doći po njega 21.12.2012.g.“
Upravo zbog značaja tog datuma, koji je godinama kasnije dešifrovan kao kraj kalendara Maja, načelnik Odeljenja, potpukovnik V.S. je o tom slučaju podneo referat u Vašingtonu. Njegov referat je, kako piše NIN, pohranjen u arhivi „MJ-12“, a u depeši koju je objavio Vikiliks, stoji da su o "slučaju M.P." razgovarali Meri Vorlik i Vuk Jeremić prilikom svog drugog susreta. Oni su se složili da M.P., koji sada ima 59 godina i živi u Somboru, bude obuhvaćen planom „Alvarado“ i da se nad njim ostvari apsolutni nadzor u periodu ispred i 21.12.2012.g.
Umesto zaključka rekao bih samo da je NIN od kada je za glavnog i odgovornog urednika postavljen naš kolega, donedavno bloger ovdašnji, Nebojša Spaić, postao mnogo zanimljiviji i, verujem, čitaniji.
..................
*Astronom dr. J. Allen Hynek je autor poznate klasifikacije bliskih susreta sa vanzemaljcima. Njegova klasifikacija predviđa pet vrsta susreta:
Bliski susret prve vrste: viđenje letilice ili nepoznate pojave na udaljenosti većoj od 150 metara.
Bliski susreti druge vrste: viđenje letilice ili nepoznate pojave na udaljenosti manjoj od 150 metara, kao i viđenje fizičkih tragova na tlu koje je ostavila letilica.
Bliski susret treće vrste: viđenje čudnih bića, ufonauta, u blizini letilice.
Bliski susret četvrte vrste: fizički kontakti sa vanzemaljcima.
Bliski susret pete vrste: direktna komunikaciju sa vanzemaljcima i interaktivni kontakt.