Srpsku pravoslavnu crkvu je danas pogodio još jedan skandal. U Tolisi kod Modriče, izbila je opšta tuča gde su vernici mlatili bezobrazne popove, ruke im se pozlatile (prim. aut.). Od našeg dopisnika iz Modriče saznajemo detalje ovog nemilog događaja.
Nakon što je episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, osveštao zvona hrama, pripremljena je gozba. Svi crkveni velikodostojnici su posedali za sto, dok su ih okupljeni seljani služili.
Mlade, napupele seoske devojke su donele lavore i peškire da sveštenici prvo operu ruke. Kao što je red gozbu treba započeti zdravicom i naravno rakijom. Seljani su za tu priliku odvojili najbolju šljivovicu koju imaju, ali ona i nije bila po ukusu sveštenstva.
- Paaaaa, i nije van nešto ova rakija. Slaba. A, Slađane, šta ti misliš? Da nisu stavljali vodu da je razblaže, - upita Kačavenda.
- Stoka je to seljačka, sigurno su stavljali vodu, - odgovori Slađan i drmnu rakicu na eks.
- Nismo, nismo, oči mi ispale ako lažem. To vi je najbolja rakija u kraju, - reče Đoko Ristić.
- Đoko, greh je lagati. Oćeš u pakao, a?
- Neću u pakao, neću.
- Onda ćuti i donesi nešto da se jede. Crkog od gladi.
Seljani su počeli da donose meze, suvo meso, gibanice, pite, sireve, fazane, kvočke i ostale povrćke. Kačavenda je gledao hranu koju su seljani izneli i komentarisao:
- Izgleda da je istina što pričaju da je kriza. Eeee, u moje vreme je bilo drugačije. Seljaci su iznosili sve što su imali, a danas... Vidi ovo?! Šta je ovo?! Sramota, nema ni pihtija.
- Gospodine pope, nemojte tako, - oglasi se uvređeno Đoko Ristić.
- Šta bre 'oćeš Đoko? Šta se ti buniš? Koliko si ti dao dobrovoljni prilog za zvona?
- Dao sam 500 evra.
- Puuu, ala si se pretrg'o! Mislio si sa 500 evra da kupiš ulaznicu u carstvo nebesko. Da te više nisam čuo. Kako te bre nije sramota!
- Ja sam još i najviše dao!
- Iju, u kakvo smo mi ovo selo došli. Sve sami slepci. Daj da nešto gricnemo ovde reda radi, pa da idemo kući da jedemo k'o ljudi.
Uhvati se Kačavenda za viljušku i istog trenutka je baci.
- Šta je bre ovo? Kakav vam je ovo escajg?! Jel ovo neki aluminijum!!! Oćete da nas otrujete.
- Kakav crni aluminijum. Kvalitet iz Nemačku. Rostfraj, - oglasi se Stanka koja živi dve kuće od Đoke.
- Ja sam navikao da jedem zlatnim viljuškama. Ne znam ja ove da koristim. Moraću sad rukama da jedem. Svuda ću da pričam kako ste nas loše dočekali.
Jela su pristizala, sveštenstvo je kritikovalo, a seljani su se nervirali, sve do trenutka kad su na sto izneli specijalitet kojim su hteli da iznenade goste, tartar biftek. Pogledaše se popovi i niko ne beše dovoljno hrabar da proba, do no Slađan. Proba on jelo i odmah ga ispljunu:
- Pa ovo meso vam je nepečeno. Da dobijemo neku salmonelu, jel to 'oćete?
Seljanima tu prekipi, pa kad krenuše da mlate popove, da ih čupaju za bradu i kosu. Da šutiraju u zadnjicu. Pokupiše se oni, pa brzom brzinom uleteše u svoje džipove i audije, te pobegoše.
Sve to iz prikrajka gledaše deda Gavra i deda Milorad, stare komunjare, te komentarišu.
- U naše vreme smo ih samo jahali. Ali mi smo bili komunisti. Vidi ove pravoslavce. Sve ih pobiše!
Predrag Azdejković
www.azdejkovic.com