Tranzicija... Ništa tu više nije novo, savladali smo nekako i taj teški predmet, makar verujem da jesmo.U medijima, ipak, to je bila i ostaje pesma svoje vrste, a ta me pesma svoje vrste najviše zanima jer mi je život i radni vek prošao u njima, u medijima...Prvo sam postala mali akcionar Politike a da nikada niko do dan danas nije hiljadama nas koji smo, tri hiljade nas, uredno čak i platili advokatu Branku Pavloviću po hiljadu dinara da brani i zastupa naše interese – čovek je, dakle, ladno samo „na nama zaradio“ tri miliona dinara - niko nam nije objasnio šta se dogodilo i šta se dogadja sa akcijama Politike na Beogradskoj berzi koje padaju i padaju i ruše se, a sa sjajnim izgledima da se sasvim sruše.Do stečaja, recimo.Mnogi od nas su život dali , da, tačno tako, život dali Politici i sad imaju, šta? Da jedna akcija vredi nešto jedva iznad pet stotima dinara, da je Politika podstanar u sopstvenoj zgradi čiji je vlasnik – naplatom velikog duga – Komercijalna banka pa tako ona, Komercijalna banka, može uskoro po spratovima Politike, ej one zgradurine u Makedonskoj 29, da krene sa izdavanjem prostora sportskim kladioncama, veselim devojkama, buticima, frizerima, fitnes klubovima, ama velike su mogućnosti, dobra je to lokacija.I, opet kažem, da se neko iz Politike, pa makar i Nemci (koji se, kažu, još vataju za glavu čemu su svedoci i učesnici), obratio nama, malim akcionarima, i objasnio : jeste, akcije vaše padaju zato i zato a i država neće da iznese svoj pozamašan paket na čuvenu berzu zato i zato... berzu koju bije najgori glas da je na njoj oko krupnih stvari sve unapred dogovoreno i da one istinske utakmice tu, recimo, uopšte i nema ...pa su vaše šanse, šanse malih akcionara, minimalne ili su, pak, vaše šanse obećavajuće ali traže strpljenja. Ma, nema veze, o tome ništa, ili tek ponešto, ali sročeno tako da apsolutno nije jasno...U čutanju je uvek bila mudrost sva.Sad, na svojoj koži, razumem tu dobru, stari izreku.I susrećem, kako da ne susrećem, kolege svoje koji su bez nade.Propala stvar, kažu, zaboravi, kažu.Govorim, jasno, o onoj nadi koja (kao) poslednja umire.Bla bla bla.E, ali ima sad tu još nešto : u toku je privatizacija NIN-a čiji je ( važan detalj) Politika vlasnik 10 odsto. A ta privatizacija, privatizacija NIN-a, sad ulazi, navodno ulazi, u poslednju fazu. Jednom je, poslednjeg septembra, otkazana aukcija, posle je bila i poništena, pa je sada tender aktuelan.Onda se, u septembru, naveliko brujalo o biznismenu iz Šapca, pisale su se i peticije u NIN-u u njegovu korist a cela se stvar zvala – konzorcijum.Konzorcijum koji je agitovao za gospodina M.B. iz Šapca, inače zvanog Baja.Tako ga zovu i tako on druge zove.Zvanična verzija.I tačna verzija.Glavni urednik je bio čak i ( retko) duhovit izjavivši tada da je u NIN-u situacija sledeća : „Ili si u konzorcijumu ili si mrtav.“ Radila je šabačka veza a radi, izgleda, i sad...Cenim to po novogodišnjem broju NIN-a čiji je celi jedan blok zauzeo, čitaj platio, M.B. iz Šapca, vlasnik firme koja se oglasila na desetinu stranica a cela priča, bez njegove fotke, počinje o njemu, dotičnom M.B, kao najuspešnijem biznismenu u Srbiji u 2007. godini.Ja mislim da ga je tolika reklama skupa stajala, ali njemu to nije mnogo, šta je njemu mnogo kad ima para i para, jedino mogućno ugleda baš prevelikog nema i zato ga ne zovu, cenim, na prvorazredna dedinjska slavlja tipa 4.juli gde novac ne mora obavezno da bude primarna karika.Kao vlasniku NIN-a, ta prilika će se, medjutim, otvoriti, zar ne?!Pojedini u NIN-u su jako zapeli, i ne, nemam bolji izraz, dakle jako su zapeli da se stvori taj konzorcijum i da baš M.B. postane vlasnik NIN-a iako čovek u opisu svog rada i svog pozamašnog bogatstva nigde nema i od izdavačke delatnosti. Ima on i, jedno drugo i, ima novac koji juri da da, da ponudi, da obeća... zato što voli, pazite, zato što - VOLI NIN.A ima li većeg razloga od tog, ljubavnog ?!Voli ga još od malih nogu, čujem, rekli mi u NIN-u.Radio je, inače, u šabačkom socijalnom, ali se brzo i lako dosetio, i to onih mutnih devedesetih, da je odličan biznis u lekovima – što me uvek, ali uvek podseti na meni najbolji film svih vremena, dakle na film „Treći čovek“ – i prvi je u svom rodnom gradu otvorio privatnu farmaciju.Onda i drugu, pa treću valjda, slede staklenici, mlekara, akumulatori, rudnici, dugačak neki spisak koji ne mogu da upamtim a nešto mi je i dosadan.Ima ga na netu, dostupan.Trenutno se , rekli mi u Agenciji za privatizaciju a ja pitala i kao, bogami, mali akcionar NIN-a -dakle s pokrićem i opravdanim ličnim interesom - radi na formiranju takozvanog privatizacionog savetnika.Rekli prvo: do kraja decembra.Ništa.Sad kažu: trebalo bi do kraja januara.Pa onda ide otkup dokumentacije, pa ovo i ono, bog te pita...Da li nešto razumem u ovom trenutku ? Čini mi se, yes. NIN će biti šabački ili ga biti neće.Kao što je i famozna NIN-ova nagrada za Roman godine sada KARNEKSOVA.Jer, Karneks je odlučio da se „otvori“ za veću sumu od eks Ju Banke, danas Alfa banke. Pukla ljubav s Grcima.Ali, ali, ne muči mene to toliko, čak me i ne zanima ko plaća tu nagradu.Ako može Vital , može i Karneks.Pitali me nisu, i što bi, a da jesu, ja bih ipak vodila računa da jedno s drugim ima neke, makar udaljene veze, a i nivo nije za bacanje.Svaka čast svakom, ali ipak... Kao što bih mnogo, ali mnogo više bila za to da NIN , kao list s dugom tradicijom - a upravo ga nazvaše kolege novinari BRUKOM profesije u 2007 - dakle da NIN kupi neko ko ima veze s tom vrstom delatnosti. Mlekare i akumulatori nemaju, toliko je jasno.Mada se M.B. iz Šapca istakao, kažu, kupivši tu skoro famozni „Glas Podrinja“ čime se, molim vas, dotakao oblasti.Uzgred, šta kažete o tome da su sto novinara potpisala peticiju u kojoj se NIN proglašava - brukom profesije? Moj bivši kolega iz redakcije je – po tom pitanju u poslednjem UN - rekao da on potpisuje svoj tekst.Svoj tekst i tačka. Šta dalje može...Učinilo mi se da je mislio : ništa, ništa, ništa.I tako, do daljeg, a u očekivanju prodaje jednog od poslednjih važnih medija u Srbiji koji je, sramotno, još d.o.o. Ili tako već nekako.
Budno, budno pratim zbivanja
A vi?