Gost-autor Dejan Đapić
Mladu čiopu pronašao sam 13. jula, ispod zgrade na kojoj se gnezde, a 30. jula je puštena - bacio sam je u vazduh i odletela je.
Kao mala uglavnom je jela i spavala u polumraku kutije u kojoj sam je držao. Hranio sam je 17 dana, u početku 4 puta dnevno. Pored muva i junećeg mesa hranio sam je brašnenim crvima i insektima kojima bih odstranio tvrda krila i po malo ih gnječio među prstima. Svakodnevno sam tokom hranjena menjao i prostirku.
Hranjenje je prvi put išlo glatko, ali se već drugi put pretvorilo u pravu muku i za mene, a verovatno i za nju, pošto hranu nije htela da uzima dok joj se ne stavi duboko u grlo (verujte da vrh ljudskog palca stane u kljun čiope kada uzima hranu). Svaki put sam morao otvarati taj krhki kljun i stavljati hranu u grlo. Prvih par puta sam hranu stavljao samo u kljun, ali bi je ona cesto izbacila jezikom dovodeći me do očaja. Nakon 10-ak dana naučila je da sama otvara usta kad je hranim i to je bilo pravo olakšanje. U početku sam bio u zabludi misleći da ne može progutati veću količinu hrane odjednom, ali s laganim povećavanjem doza bio sam iznenađen koliko hrane proguta (u jednom otvaranju kljuna bez problema 5-6 muva ili sličnu količinu junećeg sitno seckanog mesa). Vodu je pila sa dlana ili iz posude.
Poslednjih par dana postala je veoma nervozna i tokom hranjenja pokušavala je da izleti. Tada sam je hranio i 7-8 puta dnevno po 3-4 “zalogaja” (više ne bi htela ).
Briga oko mlade čiope veoma je zahtevan posao, bar je meni bio – svima koji se neodgovorno ponašaju prema životinjama dao bih da za kaznu dohrane mladu čiopu.
Ostaje nada da će se instiktivno snaći oko ishrane i da će se pridružiti čiopama kojih ima iznad Sombora.
Ime mladunca je Grendal.