Deficit federalnog budžeta Amerike za 2010.godinu iznosi oko 1.3 trilona dolara. Za 2009.godinu je iznosio oko 1.4 trilona dolara. Projektovani deficit za 2011.godinu je na istom nivou.
1.300.000.000.000,00 $. I zvuči i izgleda zastrašujuće.
Deficit je oko 9% GDP-a. Ovo je i dalje zastrašujuća cifra. Neodrživa.
Ukupni federanli prihodi u 2010.godini su iznosili oko 2.2 trilona dolara. Najveći prihodi federalnog budžeta su od poreza na dohodak fizičkih lica (oko 40% prihoda), doprinosi (oko 40% prihoda), porezi na profit korporacija (9%).
Ukupni federalni rashodi u 2010.godini su iznosili oko 3.5 triliona. Najveći rashodi su za penzije (oko 20%), za zdravstvo (oko 20%) i za odbranu (oko 20%).
Interesantno za nas je da su prihodi od doprinosa za penzije veći od rashoda za penzije (3 zaposlena na jednog primaoca penzije), tako da se višak akumulira u specijalnom fondu koji će služiti za pokrivanje rupa koje se očekuju od naleta baby boom generacije koja polako ali sigurno ulazi u penziju u sve većim brojevima. Ali to je već druga tema.
Rupčaga od oko 1.3 triliona dolara. Otkud ovolika rupčaga?
Amerika je uvek imala federalni deficit. Pardon, osim za drugog mandata Clintona kada je beležila velike suficite. Međutim taj deficit nije bio ovako drastičan. Da bi videli uzroke deficita, potrebno je pogledati podatke u poslednjih 30-40 godina. Ovaj period se grubo može podeliti u 4 perioda: 70-te odnosno pre Regana, 80-te od Regana preko Buša do Clintona, 90-te vreme Clintona, 2000-te vreme W.
Situacija u kojoj prihodi i rashodi prate rast GDP-a ne bi dovela do ovolikog deficita. Međutim, ono što smo imali je sporiji rast prihoda od poreza na dohodak i korporativnog poreza od GDP-a i brži rast rashoda za zdravstvo i odbranu od GDP-a. Smanjenje rasta poreza u odnosu na GDP je počelo u vreme Regana, međutim ono je bilo u nekim razumnim granicama. U W periodu poreski sistem je doživeo potpuno urušavanje. U čitavom ovom periodu, rashodi za odbranu i zdravstvo su nazadrživo rasli. Posebno rashodi za zdravstvo.
Poreski prihodi u nominalnom iznosu su manji 2011.godine nego što su bili 2000.godine. GDP je u istom periodu porastao za preko 50%. Razlika je napravila neodrživ deficit. U čijim džepovima je završila razlika?
Druga masivna razlika je u rashodima za odbranu i zdravstvo. Amerika ima verovatno najskuplji zdravstveni sistem na svetu. Rast troškova zdravstvenog sistema se ni pod razno ne može obasniti realnim rastom troškova. Međutim, ako pogledamo poslovanje velikih osiguravajući kuća i farmaceutskih kompanija, postaje malo jasnije u čijim džepovima je zavšila ova razlika. Nigde se bezobzirna alavost korporacija ne vidi toliko jasno kao u zdravstvu.
W era bi se mogla nazvati erom totalne alavosti, kriminalne nestručnosti, bahatosti i bezobzirnosti. Njeni koreni bi se mogli videti na početku Reganove ere, ali i tokom Clintonove ere. Ali ne do tačke potpunog raspada sistema.
U korenu svih problema je urušavanje poreskog sistema. Kroz neodgovorno i ničim utemeljeno smanjenje poreza za najbogatije, do nebrojenih rupa u poreskom sistemu, olakšica i poreskih oslobođenja koji nemaju nikakvu drugu funkciju osim koncetraciju bogadstva u rukama malog broja ljudi, pa sve do offshore kompanija i raznih šema legalnog i polulegalnog izbegavanja poreza kome pribegavaju velike korporacije.
Ovo će morati prestati. Politička elita u Americi nema snagu da zaustavi ovo ludilo. Teorija urušavanja poreskog sistema i više novca u džepovima korporacija i najbogatijih kao model razvoja je potpuno ludilo i protivno svim ekonomskim zakonima. Republkanci su potpuno izgubili kompas. Demokrate nemaju petlju još od Monike.
Era alavog kapitalizma doživljava potpuni krah svuda u svetu. Ne liberalnog već alavog kapitalizma. Liberalni kapitalizam nikada nije ni dobio šansu. Era potpune deregulacije, era alavih korporacija i njenih alavih direktora je neodrživa. Dovela je do siromašenja svih društava i skoro do kolapsa svetske ekonomije.
Komparativna prednost Amerike je značajno smanjena u poslednjih 10 godina. Pored Američkog tržišta koje je ne tako davno bilo jedino i najveće tržite, za prmat se bore i tržišta EU, Kine, Brazila i Indije. U ovakvom okruženju, društvo će morati da napusti eru alavosti i bezobzirnosti i vrati se sistemu stručnosti i društvene odgovornosti. Zbog sebe. Jer svet ide napred i bez njih.