Američki berzanski indeks S&P 500 stropoštao se za oko 17% od 22. jula zaključno sa 8. avgustom (kada pad dostiže 6%) usled zabrinutost zbog usporavanja privrednog rasta, posebno SAD. I vodeće berze u Evropi i Aziji beleže dramatično stropoštavanje, posebno ubrzano nakon (uspešnog?) kompromisa u Kongresu SAD pre sedam dana. Nešto veća zaposlenost u SAD nego što je bilo očekivano, kao i pad nezaposlenosti prvi put u poslednja četiri meseca, samo su na kratko podigli američke berze u petak 5. avgusta. Pad se intenzivirao u ponedeljak 8. avusta posle odluke S&P da snizi vrhunski kreditni rejting SAD, prvi put u istoriji (ipak, taj reperni indeks za američke akcije je još uvek 75% viši od 12 godišnjeg minimuma). Centralna banka SAD brzo je najavila da će nastaviti da prihvata obveznice Trezora kao zalogu i da će banke neće pretrpeti nikakve snižavanje adekvatnosti kapitala; slična uveravanja stigla su od ministarstava finansija G7 i G20
S&P je saopštio da se rejting Amerike može se svesti na AA u roku od dve godine ako potrošnja ne bude smanjenja, kamatne stope budu rasle, i ako "novi fiskalni pritisci", dovedu do povećanja javnog duga. U svakom slučaju, nekada nezamislivi gubitak AAA rejtinga će predstavljati udarac ionako krhkom poslovnom i potrošačkom poverenju. Posledica je to da će se Amerikanci suočiti sa većim troškovima kreditiranja duga tokom vremena. JP Morgan Chase & Co je procenio da će pad rejtinga povećati traškove zaduživanja za 100 milijardi dolara godišnje (pad kreditnog rejtinga će verovatno povećati trezorske prinose za 0,6-0,7% srednjeročno). Investitori će postati obazriviji što znači da će novac radije plasirati u obveznice ili zlato (cena zlata prešla je 1700 dolara za uncu).
Stanje se samo na kratko poboljšalo nakon saopštenja G-7 da će preduzeti "sve neophodne mere za podršku finansijskoj stabilnosti i rastu". Predstavnici G7 su se složili da ubrizga likvidnost i da deluju protiv prevelikih pomeranja valuta ako je potrebno.
U ponedeljak 8 avgusta Evropska centralna banka počela je kupovinu italijanskihi španskih obveznica u pokušaju da ukroti krizu suverenih dugova, odnosno da spreči rast troškova zaduživanja ovih zemalja tj. njihov mogući bankrot. Naime, tržišta su opet postavila pitanje da li će periferne zemlje EU (tzv. PIIGS, odnosno prasići) uspeti da servisiraju svoje dugove. Troškovi zaduživanja za Španiju i Italiju bili su prešli su visokih 6% (po toj ceni može se trenutno i Srbija zadužiti).
I berze u Aziji su u padu, što ukazuje da pozitivni ekonomski rezultati ne mogu da neutrališu strah koji se širi globalnim finansijskim tržištem. Emerging-market berze su zabeležile snažan pad, najveći od marta 2009. MSCI Emerging Markets Index snižen je za čak 4,4% 8. avgusta. Kineska valuta dostigla je danas rekordnu vrednost od 1993, kada je uveden tržišni kurs, od 6.42 za dolar. Cene sirovina su u oštom padu, što je generalno gledano trenutno dobra stvar (to na domaćinstva deluje kao smanjenje poreza na potrošnju). Jasno je da su su investitori postali svesni da je stanje globalne ekonomije loše i da bi dužnički problemi zapadnih ekonomija mogli eskaliruju.
Nova kriza?
Milijarder Voren Bafet je ponovio svoj stav da će američka ekonomija izbeći svoju drugu recesiju za tri godine. S druge strane, procene The Economista su da su šanse 50:50 da se dvostruka (double dip) kriza desi. Nouriel Roubini smatra je da je izbegavanje nove recesije nmoguća misija, ali da je drugu depresiju pametnim potezima, koji bi se trenutno svodili na fiskalne i monetarne stimulanse, moguće izbeći. Jasno je da se brzim akcijama finansijska tržišta mogu stabilizovati ali ključno je stanje realnog sektora.
Plan da američki GDP raste 3,1% ove i 2,8% 2012. izgleda teško dostižan imajući u vidu da u prvoj polovini ove godine GDP SAD raste samo 0,8% (te će ovoj godini, po svemu sudeći, tek biti dostignut nivo GDP-a iz 2007). U poslednjom deceniji, zaključno sa 2011, američki privredni rast iznosi prosečno skromnih jedan i po odsto godišnje (tako govore zvanični revidirani podaci s kraja jula). Teško je verovati da su kapaciteti američke ekonomske ekspanzije dvostruko veći. I američka valuta, jedan od stubova moći jedine supersile ima nesigurnu budućnost. U poslednjih deset godina, zaključno sa krajem prvom tromesečja ove godine, udeo dolara u ukupnim svetskim deviznim rezervama opao je sa 70% na 60%. Najveći deo tog pada desio se u poslednje četiri godine, što koincidira sa trajanjem svetske finansijske krize.
Povratak recesije u SAD mogao bi biti bolniji nego pre tri godine. Ekonomija je mnogo slabija nego što je bila na početku poslednje recesije u decembru 2007, a većina glavnih ekonomskih indikatora - zaposlenost, zarade, potrošnjam industrijska proizvodnja - gori su danas nego što su bili tada. U poslednje četiri godine broj radnih mesta se smanjilo za 6,8 miliona (stopa nezaposlenosti je 9,1% abila je 5%). Korigovan za inflaciju, lični dohodak je pao 4%. Ukupna potrošnja je jedva gde je bila kada je recesija počela. Cene nekretnina su niže za 24%. Industrijska proizvodnja je skoro 8% manja od nivoa u decembru 2007. Javni dug je bio 64% GDP, danas skoro 100%. Kamatne stope su već na nuli i njima se više ne može podsticati ekonomija. Jedino što je ohrabrujuće su korporativni profiti, koji su realno 22% veći u prvom kvartalu ove godine nego u poslednjem tromesečju 2007. Ipak, i to je znak da su korporacije nesklone velikim investicijama kao što je zapošljavanje te one sede na novcu.
Srbija?
Beogradska berza pala je za skoro 6% 8. avgusta. Kurs dinara oslabio je 1,3% prema evru i 2,3% prema dolaru. Pojedine valute istočne Evrope posebno forinta, opale su, pre svega usled visokih eksternih rizika. Pokazatelj premije rizika, EMBI Global Index, za emerging-market dugove porastao je za 0,22% na 3,45%.
Postavlja se pitanje koji su mogući kanali uticaja moguće nove krize na Srbiju i kakvi bi mogli biti efekti. Potencijalna kriza bi se u Srbiju prelila preko zapadne Evrope, koja ne bi mogla da ne oseti snažan finansijski potres u SAD. Pad uvozne tražnje u Italiji, Nemačkoj, kao i u susednim zemljama, bi snažno pogodio srpski izvoz. Priliv stranih investicija bio bi dodatno redukovan. Sumarno, manjak deviza doveo bi do trošenja deviznih rezervi i pada potrošnje, posledično i životnog standarda, kroz obaranje uvoza.
U svakom slučaju, Srbija mora biti spremna da problem likvidnosti, ako bude eskalirao, ublaži kao i da dodatno podstakne investicije. Da li će biti moguće postići ''novi bečki sporazum'', koji bi garantovao nesmanjivanje nivoa plasmana u Srbiji teško je prognozirati. Mogući su oštri lomovi cena primarnih proizvoda što bi bilo dobro budući da bi se smanjili troškovi uvoza nafte i sirovina. S druge strane, pad cene izvoznih primarnih proizvoda otežao bi položaj naše metalurgije.
Novi talas krize teško bi pogodio i domaći bankarski sistem jer bi kapital na svetskim tržištima postao skuplji (otežano i skuplje zaduživanje domaćih banaka). Može se očekivati i rast odbojnosti investitora prema tržištima u razvoju, što bi ugrozilo stabilnost dinara.