Život

FAKS HELIZIM

razmisljam RSS / 13.08.2011. u 19:02

               Da. Postoje te neke vetropiraste i razbarušene godine u kojima je zaljubljivanje prosto jedini oblik življenja. Nema načina da se udahne, a da se pri tom u krvotok ne uvuče makar i trunčica tog posvemašno opisivanog, a nikad sasvim precizno objašnjenog alhemijskog procesa koji izmešta iz ravnoteže potpunije od ma kog razarajućeg zemljotresa i čini da paperjasta krila izniknu i najpostojanijim hodačima po zemlji.
               I još kad je leto.
               I još kada srce treperi, svo satkano od tananih antenica koje hvataju i najmanji znak uzajamnosti i razumevanja.
               I još kada se strahovito žuri ispred svoje kalendarske dobi, ne bi li se što pre dosegao svet odraslih.

               Te godine se onako, sasvim otrcano, preko ušiju zaljubila u jednog Duška iz Dalmatinske ulice u Nišu. I u Boku, u kojoj su se sreli, svako od njih u svojoj ličnoj maloj potrazi za najtoplijim oblutkom leta.

               Ali, nekakvo je nepisano pravilo da takve zaljubljenosti traju koliko i pena na vrhovima talasa kada svoju ogromnu snagu premeravanja mora izgube pri susretu sa obalom. Retko taj zanos potraje duže. Možda tek toliko da na čas ublaži oštricu prve jesenje košave koja sa sobom donosi isprane, bledunjave i rasparane oblake kišonosce. Pa kada se obraz pribije uz hladno i vlažno prozorsko okno, prosine neka blagost tiho i lako, koliko da izmami usamljenu suzu koja nema nameru da sklizne iz ugla njome zatečene trepavice.

               Zaljubljenost u Duška je, sa svim njegovim pismima punim besmislenih i tako uzbudljivih trapavo nedorečenih dečačkih trabunjanja o ljubavi i trajanju i nezaboravu, ipak nakon izvesnih vremena sasvim obazrivo, ali i odlučno, smestila u gornju desnu ladlicu svojih sećanja, po kojoj je prebirala toliko retko, da su se usled njenog nemara mnoge uspomene nepovratno zagubile.

               Sa Bokom se dogodilo nešto posve drugo. Početna zanesenost se savim neprimetno pretvorila u ljubav koja i dalje traje. Ta krpica mora koje ne liči na sebe, stešnjeno među brdima i utamničeno uskim obalama, te prastare kamene kuće prilepljene uz zaleđe, sa blago memljivim mirisom davnih vremena koji izbija iz njih kada ih dosegne sunce propeto na prste iznad surih vrhova, ta neobična, poetična imena naselja koja bude nadu da iza njih stoje mnoge neispričane priče, te legende koje izviruju iza svake zelene žaluzine, kriju se ispod svakog kamenog zida i pomaljaju iz praznih ljuštura morskih puževa, ta burna istorija puna hrabrih moreplovaca i velikih pomorskih okršaja, sve je to tako ličilo na gusarski kovčeg sa blagom iz koga je svaki pokret ruke zahvatao nepojmljiva čudesa i nebrojeno povoda da se mašta razbukti do neslućenih razmera.

               I sve bi to bilo u redu, i ta klinačka zaljubljenost od koje se raslo brže i lepše, i ta potpuna opčinjenost predelom, da svako sećanje na sve to u sebi ne nosi i jednu tešku, sveprisutnu senku, koju ne može ni da izbriše, ni da ignoriše, ni da zaboravi, ni da prenebregne...

               Bio je to jedan izviđački letnji kamp pun dečurlije rešene da izvuku najbolje iz leta i mora i odsustva roditelja i prilično nonšalantnog odnosa vaspitača i činjenice da je sve to bilo najbliže onome što bi se u tim godinama moglo nazvati slobodom.
               Dežurstva u kuhinji sa podrazumevajućim ljuštenjem tona krompira i luka, podizanje i spuštanje zastave uz predavanje dnevnih raporta, ulazak i izlazak iz vode na zov pištaljke, izvrdavanje povečerja, ne bi li se zbrisalo na plažu na još malo pesme i tihog ćućorenja o najnevažnijim sitnicama na svetu...
               I jedna Dušanka, istih godina kao i ostala klinčurija, u šorcu sašivenom od belih krpa za posuđe sa plavim slovima Faks helizim na sebi.
               Svi su imali gomile tih krpa u svojim kućama. Proizvođač deterdženta za veš se dosetio da ga pakuje u vrećice od pamuka sa imenom svog proizvoda na njima i zbog neke čudne ideje da se ona dobija besplatno svaka domaćica koja je iole držala do sebe nije propuštala da ga kupi. Onda su se vrećice parale i pretvarale u prihvatljivo kvalitetne brisače tanjira, escajga i čaša.

               Ali, ŠORC!?

               Deca su joj se podsmevala, izrugivala, komentarisala surovo i bezobzirno kako to samo klinci umeju, sasvim neosetljivi na bilo šta i bilo koga, još sasvim bezbrižno ušuškani u ideju da su baš i jedino oni centar svih poznatih i nepoznatih svetova...

               Danas se pita koliko je to tada moglo da je boli, svesna da je siromaštvo bolelo mnogo, a nerazumevanje i neprihvatanje još i više.
               I sve bi dala da može nekako da vrati neumitni hod vremena i postupi onako kako je davno nekad trebala, a nije.

Tagovi



Komentari (146)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 03:55 14.08.2011

Re: Dete

kick68

Imala je svojevremeno Ivana Knezevic pricu o detetu iz autobusa. Nesto kao - na stanici je iz autobusa izasla zena cudnog izgleda. Vrata su se zatvorila, a neko dete je vrisnulo: Mama! Zaboravila je dete unutra. Zalepice se i ta cipela, nije ni vazno sto se odlepila.


Не сећам се те Иванине приче. Да ли би покушала да је нађеш и поставиш линк? Била бих ти веома захвална на томе.

А за патику си у праву. Добро је док деда не заборавља дете, макар и тако затворен и неприступачан. Ипак је ту. И дубоко су повезани, то је бар јасно из Ханселове приче.
То је оно што се, на крају крајева, рачуна.
kick68 kick68 04:24 14.08.2011

Re: Dete

А за патику си у праву

Da, patika, to sam htela da kazem:) Zaboravih u trenutku, ali setila sam se da su kecelje od faksa bile raznih boja i da su imale havajske cvetice! Ha!

Setila sm se takodje da prica nije objavljena na ovom blogu, jedva je nadjoh. Prica se zove Normalan Zivot, evo ga link.
То је оно што се, на крају крајева, рачуна

Naravno, samo nam je ljubav potrebna:)
appendix appendix 07:35 14.08.2011

Re: Dete

Zanimljiv je, ali i potresan taj dečji entuzijazam, te dece koja evidentno nisu u ravnopravnoj poziciji s drugom...


Tvoja priča o siromašnom detetu me je podsetila na jedan crtani film sa socijalnom tematikom...

Hansel Hansel 08:31 14.08.2011

Re: Dete

Joooj, da, sećam ga se... tematika siromaštva bila je česta u raznim filmskim ostvarenjima do pre jedno pola veka. Kad smo kod crtanih, sećam se onog Diznijevog o čarobnom pasulju, gde Šilja i Miki, valjda, ili (i) Paja, seku neki sir toliko tanko da su "kriške" providne. Koliko god tužno, bilo je i smešno. Oni us gladni, možćda su i tužni, a nisu depresivni. Zanimljivo je to kako danas nismo (uglavnom) gladni, a depresija caruje.

Pade mi na pamet priča "Košulja sretnog čovjeka". Sa ovakvim naslovom sam je, u obradi Vesne Krmpotić, prvi put pročitao. I prepričao bih je baš tako, kao sam je pročitao, ali pošto žurim (u nedelju!), evo citata iz jednog teksta, koji takođe može biti zanimljiv:
Разболео се султан од непознате болести а да нико од лекара није знао шта му је, осим јеног дервиша који му је препоручио да обуче кошуљу срећног човека. Султан је послао гласнике у све крајеве земље а да нису успели да пронађу ниједног поданика који се сматрао срећним јер је свакоме фалило нешто како би то постао. Када су гласници већ изгубили наду, пронашли су неког пастира који је рекао да не само да се осећа срећним, него да је можда најсрећнији човек на свету. Када су му гласници рекли да је султан тешко болестан и да му је потребна пастирова кошуља како би оздравио, младић је одговорио да би волео да помогне али да је толико сиромашан да уопште нема кошуљу.
appendix appendix 09:11 14.08.2011

Re: Dete

Sreća nе zаvisi ni оd čеgа, оnа је stаnjе umа i dušе i nа nаmа је dа је dostignemo bez оbzira nа životne okolnosti.
Jako lepo rečeno...
Hansel Hansel 12:28 14.08.2011

Re: Dete

Da, i ja mislim slično... ALI (baš je veliko ALI) - postavlja se pitanje koliko je normalno (i zdravo) biti srećan bez obzira na okolnosti, bez obzira na nesreću koja nas okružuje. Naći snage u njatežim okolnostima - da, ali sreća... varljiva je...
abrasax abrasax 16:37 14.08.2011

Re: Dete

зненадило ме колико је људи свратило, свима бих да одговорим, са свима да се поздравим, са сваким да разменим по коју реч. А сокоћало, к'о за инат, максимално се улењило и учитава спооорооо, као да намерно хоће да ми учини малу пакост.


Hiljadu puta izvini, razmišljam! Nećeš mi verovati da je sokoćalo u pitanju, ali jeste! Ovde sve koči, i tastatura i roler i miš. I onda, odoste vi, pa dok iščitam za leđima... Priča mi je kao prvi put. Htela da se razonodim malo zbog nje, inspiriše tako, pa nisam videla celu. A moderatorka naša ti je cica i razume i ne razume (izvini, draga , imam da ti kažem nešto o društvu i onom placu što si spomenula, ako hoćeš, ne bežim, znam da si ti za slobodu govora). Pa još i to moje kuče - znaš ti tu škotsku pedigreisanu ćud, evo sad ga šeta deka, ista su džangrizala.

Problem je u tome što to sad jeste filozofsko pitanje - a nije. Evo, mlekica će da ti kaže o tome (ako već nije). Da sam tamo negde gde sam htela da ostanem, onda ne bi bilo. Postoji ta čista dimenzija, to svi znamo. Ovako, neminovno je logičko komplikovanje. Dok ne ode u tako zapanjujuće apsurdnim pravcima da me opet vrate čistoj esenciji. Popila bih sve, da može, tako je lepa. Ali, čim zinem, imam utisak da, od svih, nepovratno mogu da joj uništim suštinu.

P.S. Hvala ti za preporuku Ivanine knjige. Interesantno je da mi je nedavno preporučila jedna simpatična ženica.

razmisljam razmisljam 21:12 14.08.2011

Re: Dete

kick68
Zaboravih u trenutku, ali setila sam se da su kecelje od faksa bile raznih boja i da su imale havajske cvetice! Ha!


Остаје ми само да ти верујем на реч.
Мада... као да се и мени јављају негде далеко, далеееко на самој ивици сећања некакви шарени цветићи. Али, не бих смела да ставим руку у варту...

Setila sm se takodje da prica nije objavljena na ovom blogu, jedva je nadjoh. Prica se zove Normalan Zivot, evo ga link.


Како сам сада задовољна што сам терет потраге пребацила на тебе! Јер, Иванине блогове пратим редовно и нисам могла да верујем да ми је та прича промакла.
Кад оно, међутим...

Хвала ти пуно, пуно на труду да нађеш линк и поставиш га.

То је оно што се, на крају крајева, рачуна

Naravno, samo nam je ljubav potrebna:)


Сматраш?


razmisljam razmisljam 21:20 14.08.2011

Re: Dete

appendix
Zanimljiv je, ali i potresan taj dečji entuzijazam, te dece koja evidentno nisu u ravnopravnoj poziciji s drugom...


Tvoja priča o siromašnom detetu me je podsetila na jedan crtani film sa socijalnom tematikom...


Appendix-e, хвала ти за овај цртаћ.
Била сам га некако сметнула с ума, а увек сам га радо гледала ( највише зато што има срећан крај ).
razmisljam razmisljam 21:41 14.08.2011

Re: Dete

Hansel

Pade mi na pamet priča "Košulja sretnog čovjeka". Sa ovakvim naslovom sam je, u obradi Vesne Krmpotić, prvi put pročitao. I prepričao bih je baš tako, kao sam je pročitao, ali pošto žurim (u nedelju!), evo citata iz jednog teksta, koji takođe može biti zanimljiv:


Дакле, са пар реченица, једним линком и једном цитираном причом о потпуној релативности среће, успео си да даш материјала за барем три различита блога/илинечегвећ о чему би се дало прилично размењивати мишљења.
И онда, тек тако, решио да журиш и збрисао. Не могу да верујем.
( А што мислиш да у недељу престаје потреба за журбом? Ово сасвим невезано за тему. )

Пошто и ја данас бескрајно касним са одговорима, мислим да је паметно шире елаборације оставити за неку другу прилику.
У ствари, ти си на потезу, па ако желиш да разрађујемо тему, само напред.
Ја сам решена да овде направим реда - односно да свима који су у међувремену свратили одговорим, па онда хитам код тебе на Вашар. Једва чекам.
razmisljam razmisljam 21:48 14.08.2011

Re: Dete

appendix
Sreća nе zаvisi ni оd čеgа, оnа је stаnjе umа i dušе i nа nаmа је dа је dostignemo bez оbzira nа životne okolnosti.
Jako lepo rečeno...


И звучи сасвим једноставно, али је у пракси необично тешко изводљиво.
Ако имаш неки рецепт за досезање среће, би ли га поделио са нама?

Паде ми још нешто на памет: да ли срећа може да буде стално стање?
Преовлађујуће, претпостављам - може.
appendix appendix 21:56 14.08.2011

Re: Dete

Ако имаш неки рецепт за досезање среће, би ли га поделио са нама?




razmisljam razmisljam 22:34 14.08.2011

Re: Dete

Hansel
Da, i ja mislim slično... ALI (baš je veliko ALI) - postavlja se pitanje koliko je normalno (i zdravo) biti srećan bez obzira na okolnosti, bez obzira na nesreću koja nas okružuje. Naći snage u njatežim okolnostima - da, ali sreća... varljiva je...


Јеси л' ти то рекао да журиш?
И онда утрчиш са још пар нових надовезивања на тему.

Не знам...
Али, хајде барем да начнем причу.
Срећа је субјективна и лична ствар која зависи од толико различитих околности да се то вероватно не да ни набројати.
Осим тога је и ( у недостатку бољег израза - нешто ми трокира кефалица ) веома селективна. Оно што хоћу да кажем је да је свако од нас због неких ствари срећан, а због неких других несрећан. И то нема, нити би требало да има ма какве везе са околностима и несрећом која нас окружује.
Е, сад, томе је тако, јер смо ми у основи, ма шта мислили и тврдили, у ствари веома себична врста. Стало нам је до нас самих, до наших најближих ( породица, пријатељи ), а све остало је на нивоу сасвим површне и овлашне, спорадичне емпатије.
Погоде нас гладна деца у Сомалији, потресемо се због земљотреса у Јапану или Краљеву, цунамија на Филипинима, поплава у Њу Орлеансу... Али, све је то некако плитко, и тек нас загребе...
Сурово ће звучати, али, то је сасвим нормално. Да се до сржи потресемо због сваког детета које проси на улици или има подеране патике, пукли бисмо неповратно и давно нестали као врста.
Зашто?
Зато што емоционално нисмо саздани да носимо терет све светске несреће на својим плећима. И онда смо у ситуацији да се заогрнемо својим малим личним срећицама из којих црпимо снагу за сурови живот који нас чека иза врата.
Тако то некако бива.
Што не значи да смо безосећајни.
Само се крећемо у оквиру издржљивог.
razmisljam razmisljam 22:48 14.08.2011

Re: Dete

abrasax

Postoji ta čista dimenzija, to svi znamo. Ovako, neminovno je logičko komplikovanje. Dok ne ode u tako zapanjujuće apsurdnim pravcima da me opet vrate čistoj esenciji. Popila bih sve, da može, tako je lepa. Ali, čim zinem, imam utisak da, od svih, nepovratno mogu da joj uništim suštinu.


Ух, драга моја, вечерас нешто патим од мањка концентрације, тако да сам се сасвим слудела око овог твог неминовног логичког компликовања, па сам решила да покушам да га ( компликовање ) избегнем.
А то ћу урадити тако што ћу ескивирати одговор на овај твој коментар.
Не замери.

P.S. Hvala ti za preporuku Ivanine knjige. Interesantno je da mi je nedavno preporučila jedna simpatična ženica.


Треба да захвалиш kick68. Она је поменула Иванину причу и поставила линк.
razmisljam razmisljam 23:19 14.08.2011

Re: Dete

appendix
Ако имаш неки рецепт за досезање среће, би ли га поделио са нама?



Мислим да сам наслутила одговор још док сам постављала питање, али ме ништа није коштало да пробам.

Узвраћам истом мером:

abrasax abrasax 23:30 14.08.2011

Re: Dete



A ne, ne. Ovaj ti je linkić super, zanimljiv. Ma odavno mi se dopada jednostavnost tvoga stila, a roj misli rađa.
Hansel Hansel 20:36 15.08.2011

Re: Dete

razmisljam

Јеси л' ти то рекао да журиш?
И онда утрчиш са још пар нових надовезивања на тему.Не знам...

Ih, što si ti nekad stroga!
Žurio sam u 9.31, ali ne i u 13.28. Zapravo, jesam i tada, jer mi je bila nestala struja, pa sam se kratko alternativno ulogovao, uz pomoć poslednjih elektrona struje u bateriji!
razmisljam razmisljam 22:34 15.08.2011

Re: Dete

Hansel

Ih, što si ti nekad stroga!


Боље да не знаш.
Једном је један комарац умал' пао у несвест само зато што сам га попреко погледала.
Па ти сад добро размисли како ћеш се понашати кад свратиш до мене...
Немој само рећи да те нисам упозорила.


bravar92 bravar92 23:12 13.08.2011

bez naslova

Neka deca... nisu ni svesna koliko umeju da budu zlobna!

Ali, odrastemo i mi... i kad sretnem neke od onih, shvatim da njihov napredak nije makao dalje od njihovog nosa i... nije mi lepo zbog toga! ali ja se lepo osećam u svjoj koži:)

za te...

st.jepan st.jepan 23:22 13.08.2011

Re: bez naslova

Neka deca... nisu ni svesna koliko umeju da budu zlobna!

"ne gazite tudje snove!"
razmisljam razmisljam 02:11 14.08.2011

Re: bez naslova

bravar92
Neka deca... nisu ni svesna koliko umeju da budu zlobna!


Управо то покушавам да кажем. Све док су та злоба и пакост на неком подсвесном/несвесном нивоу, могу да се толеришу.
Али, када почну намерно да буду зла почињу и проблеми...
И треба се суочити са њима чим се примете, и сасећи их у корену.

Ali, odrastemo i mi... i kad sretnem neke od onih, shvatim da njihov napredak nije makao dalje od njihovog nosa i... nije mi lepo zbog toga! ali ja se lepo osećam u svjoj koži:)


Да...
Неко одрасте, а неко се прави да је одрастао, и то на најгори могући начин.
И онда ти поквари дан својим бесмисленим понашањем.
Али, када постанеш свесна своје коже и пријатно се сместиш у њој, ствари постају далеко лакше за издржавање и превазилажење.

za te...


Хвала.
razmisljam razmisljam 02:17 14.08.2011

Re: bez naslova

st.jepan
Neka deca... nisu ni svesna koliko umeju da budu zlobna!

"ne gazite tudje snove!"


Ни туђе, ни своје, Стјепане. Нема разлике.
Снови су да се снивају и никаквог оправдања нема за оне који покушавају да их руше.
Стварност ће и тако и тако да одради своје и да нас спусти на земљу сасвим довољно да не заборавимо у каквом свету покушавамо да живимо.
Зато, без даљњег, треба искористити сваку прилику за сањање и снохватице.
И сачекати ноћас Плејаде и пожелети неку најлепшу жељу када звезде почну да падају...
miloradkakmar miloradkakmar 12:30 14.08.2011

Siromaštvo

Danas se pita koliko je to tada moglo da je boli, svesna da je siromaštvo bolelo mnogo, a nerazumevanje i neprihvatanje još i više.

Siromaštvo spolja se spere, vremenom, unutrašnje duže ostaje i boli.

Sećam se jedne devojke, gimnazijski dani, lepa i zgodna, niko nije želeo da se zabavlja sa njom jer nije pratila modu!?
Možeš zamisliti ko se , jedno vreme, sa njom zabavljao.
Onda jednog dana mama joj ode u Trst i donese garderobe, ne da bi se uklopila, već su došli do nekih para, moglo se. Počeli mangupi da obleću al' se nije dala. Zapamtila.
Dugo sam imao jednu njenu staru majicu. Bila je to dobra majica.
appendix appendix 12:42 14.08.2011

Re: Siromaštvo

Možeš zamisliti ko se , jedno vreme, sa njom zabavljao.


abrasax abrasax 16:51 14.08.2011

Re: Siromaštvo

Možeš zamisliti ko se , jedno vreme, sa njom zabavljao


Ej, pa taj je znao šta je zabava!
razmisljam razmisljam 22:56 14.08.2011

Re: Siromaštvo

miloradkakmar
Danas se pita koliko je to tada moglo da je boli, svesna da je siromaštvo bolelo mnogo, a nerazumevanje i neprihvatanje još i više.

Siromaštvo spolja se spere, vremenom, unutrašnje duže ostaje i boli.

Sećam se jedne devojke, gimnazijski dani, lepa i zgodna, niko nije želeo da se zabavlja sa njom jer nije pratila modu!?
Možeš zamisliti ko se , jedno vreme, sa njom zabavljao.
Onda jednog dana mama joj ode u Trst i donese garderobe, ne da bi se uklopila, već su došli do nekih para, moglo se. Počeli mangupi da obleću al' se nije dala. Zapamtila.
Dugo sam imao jednu njenu staru majicu. Bila je to dobra majica.


Дакле, Милораде, читава прича у причи.
Хвала ти.
Уживала сам читајући.
И драго ми је што си тада знао да одело не чини човека.
А допада ми се и што је та девојка била ,,злопамтило''. Треба се држати што даље од тих површних и плитких. Паметно је урадила.

Унутрашње сиромаштво је нека сасвим друга прича, барем како га ја разумем. Читајући твоју прву реченицу поново и поново, сада већ нисам сигурна да сам те разумела.
Наиме, унутрашње сиромаштво ја преводим као ускост духа, недостатак оних малих блиставости које красе широке људе.
Ти си, чини ми се, мислио на нешто друго...?

milisav68 milisav68 16:25 14.08.2011

100

razmisljam razmisljam 23:05 14.08.2011

Re: 100

milisav68


За тебе, као сталног претплатника, мало поезије. Просто није ред да овај блог прође без ове песме, ма колико то било предвидиво.

BOKA

( Aleksa Šantić )

Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana.

Nikada se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi.

I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode

I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,
Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!
abrasax abrasax 23:17 14.08.2011

Re: 100

За тебе, као сталног претплатника, мало поезије.


Meni mož da postuješ neki strip, da prekratim vreme.
razmisljam razmisljam 00:03 15.08.2011

Re: 100

abrasax

Meni mož da postuješ neki strip, da prekratim vreme.


На жалост, нисам ти ја права адреса за такве подухвате. Стручњак за стрипове ти је docs, па можда да се њему обратиш за испомоћ у прекраћивању времена.
Мој највећи домет је овако нешто:


loader loader 17:34 14.08.2011

Lirski spektar i kosa antiteza :)

Lovim
sebe
kako vaše blogove čitam
onako
kao da su pisanije neke mlade, romantične rođake




edit: Kina napravila svoj prvi nosač aviona

razmisljam razmisljam 23:14 14.08.2011

Re: Lirski spektar i kosa antiteza :)

loader
Lovim
sebe
kako vaše blogove čitam
onako
kao da su pisanije neke mlade, romantične rođake


Скоро па да сам се претворила, рецимо, у Шарлоту Бронте.
При томе не мислим ништа пежоративно - сестре Бронте су за своје време биле једна сасвим невероватна и хвале вредна појава.
Али, млада, романтична рођака?
Са чипкастом свиленом марамицом у руци и смешним шеширићем на врху златних коврџица и сва крхка и нежна и лако ломљива и преосетљива и непоправљиво романтична... ?
У овом веку?
Ја?
Та, 'ај'те, молим Вас.

edit: Kina napravila svoj prvi nosač aviona


EDIT на EDIT: Зимке и Ноле освојили Монтреал.
mirelarado mirelarado 23:32 14.08.2011

Некад и сад

Данашњи Факс Хелизим не носи платно, већ пластику, а тврди и да се опаметио.

razmisljam razmisljam 00:17 15.08.2011

Re: Некад и сад

mirelarado
Данашњи Факс Хелизим не носи платно, већ пластику, а тврди и да се опаметио.


Добро је да се барем неко/нешто опамети(л)о.

А пази симболике... И готово читаву причу провучену кроз све досадашње коментаре сместили у једну рекламу.
Џаба смо се трудили да разговарамо.
tigrette tigrette 00:12 15.08.2011

Once upon a time...

Eh, na šta me "natjera", razmišljam

Iščeprkah pasus iz knjige Damira Duplančića "Izgubljena generacija":

Često bi ja prije, čin bi popustila zima, obuka gaće od Faks Helizima. I uvik san se ponosija kad god bi ih nosija. A Faks Helizim se tada, ideja je bila prava, u krpenim vrićama prodava. I onda kad bi se deterdžent potrošija, potrošač bi od vriće gaće sašija. I za jedne kratke gaće, ajde biće, biće da su tribale dvi, tri vriće. A koji put i manje za nogice tanje. Gaće su stvarno bile pravi modni hit, a i matere koje su znale šit. Ja, nažalost, tu privilegiju nisan ima i bilo mi je problem doć do gaća od Faks Helizima. Ali, dobro, tih davnih ljeta uvik bi se našla neka baba ili teta. I onda bi ja okolo žica i upira malo jače i uvik bi mi na kraju neko sašija te gaće. A gaće su bile obojene strava, boja bila, ružićasto-crvena i plava. I po njima pusta slova, cila paleta, gaće mi je držala špigeta. Ma znale su stavljat i laštik matere, babe i tete, ali ja san najviše volija špigete. I tija san da mi od gaća bude jedna dužina, onako malo poviše kolina. I sva ta lita po ulicama Splita nastala bi prava plima gaća od Faks Helizima. Bila je to spontano-besplatna, krpena reklama, a ne ova današnja galama. Galama koju ni ne čuješ i još bez gaća ostaneš. Zato je deterdžent prije bija bolji, jer ne samo da si moga oprat robu, nego, dapače, još si moga napravit i gaće. I zato neću više kupovat te današnje deterdžente, ne jeben te. Stotinu vrsti, 90 stupnjeva, odstranjuju mače, a di su gaće? Nije to ni slučajno ka prije i niko više gaće ne šije. Stalno nam miru uzimaju, a ništa ne davaju. Danas, ko se deterdženta lača ostaje bez gaća. Zato nama Velo misto više nije čisto. A ja, da mogu, sašija bi svima, gaće od Faks Helizima.
razmisljam razmisljam 00:32 15.08.2011

Re: Once upon a time...

tigrette


И опет уууупс!
Ово је већ виђено - поново си ми искочила ниоткуда док сам постављала последњи коментар.
Како то постижеш?

Eh, na šta me "natjera", razmišljam

Iščeprkah pasus iz knjige Damira Duplančića "Izgubljena generacija":


Драго ми је што сам те ,,натерала'' да ишчепркаш овај одломак. Хвала ти.
Баш ми се допада, а и потврђује многа сећања испричана на овом месту.
Нисам ни била свесна колико је та Факс хелизим мода била раширена диљем бивше нам домовине. Чак се и у књиге увукла. Не полази то за руком сваком, па макар био и детерџент.

Иначе, моја гимназијска генерација се, по разредном који је био и професор енглеског, самопрозвала Kovach's lost generation. То је било више као завитлавање са освртом на књижевну изгубљену генерацију у Америци.
На жалост, испоставило се да нам тај надимак пристаје више него што смо очекивали - просто су нас самлеле неке године и остали смо изгубљени у збиљи.
mashha mashha 15:38 15.08.2011

Uh...

Pročitah sve komentare pa je malo nestala knedla iz grla, inače bih još dugo ostala... da ćutim.
Lepo i dirljivo napisano... (kud kliknuh još i crnog leptira da slušam, posle 100 godina, ne mogu da se pokupim )

Zagrljaj veeeliki!





razmisljam razmisljam 22:25 15.08.2011

Re: Uh...

mashha
Pročitah sve komentare pa je malo nestala knedla iz grla, inače bih još dugo ostala... da ćutim.
Lepo i dirljivo napisano... (kud kliknuh još i crnog leptira da slušam, posle 100 godina, ne mogu da se pokupim )


Добро је што си читала коментаре. Тако сам поново имала задовољство да те видим у свом дворишту.

Надам се да си се у међувремену ,,покупила'' или бар нашла неку другу песму да те врати у мало боље расположење.

А управо су коментари драж оваквих, како ти кажеш, ,,дирљивих'' прича. Људи ваљда рефлексно кнедлу у грлу покушају да затрпају нечим веселим и позитивним.
Па свима буде лакше - и оном ко је писао, и онима који су читали.
Вероватно је то сама суштина природног одржавања некакве ,,равнотеже међу звездама''.

Хвала за комплимент!





Zagrljaj veeeliki!


Август је месец звезда падалица. Загледај се у ноћно небо, пронађи бар једну и помисли неку од најједноставније лепих испуњивих жеља. Срећно!



Загрљај вееелики узвраћам са осмехом.

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:16 17.08.2011

Re: Uh...

Samo da se ovom prilikom ne zaboravi i legendarni sa suncem u ćošku

razmisljam razmisljam 00:01 18.08.2011

Re: Uh...

Jelica Greganović
Samo da se ovom prilikom ne zaboravi i legendarni sa suncem u ćošku


Није заборављен.
Питала сам се негде узбрдо да ли је он у себи крио мале штипаљке и фигурице од пластике. Није се појавио нико ко се тога сећа.
Је л' се теби јавља нешто по том питању?
Или је то био неки прашак из Албусовог програма?
( Мени ипак у глави плава кутија... )
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:17 17.08.2011

prasak za ves

Muzika za dusu, tvoju - razmisljam!
razmisljam razmisljam 23:54 17.08.2011

Re: prasak za ves

dusanovaiivanovamama
Muzika za dusu, tvoju - razmisljam!


За моју душу и за лутајућа срца...

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 12:07 18.08.2011

Re: prasak za ves

A ovo je za bocvenu (ubice me)!

Razmisljam
razmisljam razmisljam 00:21 19.08.2011

Re: prasak za ves


dusanovaiivanovamama
A ovo je za bocvenu (ubice me)!


Срећа твоја, па она сада има паметнија посла, јер ,,слабо дивани маџарски''. Иначе, ко зна - можда би се догодило прво блогоубиство у афекту.

Razmisljam


И уопште... у том смислу.

Еј, ДиИМ, извини што касним...
Свашта нешто искрсава, па никако да скупим грудвицу времена довољну да се посветим блогодружењу све до позних сати.
Не замери...
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 13:00 19.08.2011

Re: prasak za ves

Еј, ДиИМ, извини што касним...
Свашта нешто искрсава, па никако да скупим грудвицу времена довољну да се посветим блогодружењу све до позних сати.
Не замери...


Ma daj ne brini sve je ok!
razmisljam razmisljam 13:57 19.08.2011

Re: prasak za ves

dusanovaiivanovamama

Ma daj ne brini sve je ok!


Хвала ти.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana