Život

Izvor

jasnaz RSS / 24.08.2011. u 08:11

23062011624.jpg

Leptir kupusar: zelenkastobeli bljesak u progledu ka suncu.

Iza je nešto crveno: pramac broda ili pravac putnika.. koji traži davno izgubljen ukus. Za jedan zalogaj. Bez recepta. Na tanjiru prekrivenom iščekivanjima.

 

I muva! Uporni stanovnik stola za pasijans. Ne odustaje i kada se umrve svi izgledi za mrvice. Nije čula za mrtvu prirodu. Ili vešto odlaže ulogu modela.

Iza drvoreda postrojena formacija pesama savladava teške optužbe na račun slaganja boja:

Kakav teror plavetnila?! Najprijatnije mu uz zeleno?! Misli li Ono, moliću fino, da je lako razvedravati tolike nasrtaje na izvor. Nečuveno, a plemenito, bdeti nad trenucima cvetanja mahovine, ili se prijaviti za hvatača akorda prvih uzdaha devojke: kroz grljenje sebe u Njemu. Voljenom. Vidika zaklonitelju. Lepom. Vičnom. U pravu ste! Nimalo!

Dalje, jednako važno:

Zadatak ispunjavanja zadataka viri preko obeleženog i raspituje se za uputstva:

Naloženo mi je, Meni, vernom Portiru Njenog carstva, da beležim prisustvo! Neugledan, kakvim me čini šešir, a odaje notna sveska, naklonim se svakome ko proveri: imam li mastila u čančetu, i koliko svitaca je dežurno oko staništa leptira kupusara. Trenutno? Utvrđujemo još neke uslove dolaska gusenice, ali je linija svečane staze povučena jednoglasno ’ narandžasto.

 

Uz samu ivicu rama čuje se glas Najavljivača:

Dižem ovu zoru u čast još jednog platna! Vedro spremnog za plavo nad zelenim. Nemojte zameriti!

Svi ste pozvani!

 

Zvučnici su okrenuti ka izlazu. Koji je ujedno i ulaz. Što se može zaključiti na osnovu svilenih niti magle.. koja se diže i spušta: po želji i zapovesti.

 

Hvala, Gospođo. Postavljeno je. Samo što nisu.

 

Beli stolnjak, uštirkan. Kristal zavija brazde i uspinje se u kočoper.. do prve kapi vode.

Neko će doneti salvetu i obeležiti mesto za ples.

 

 

Naklonjen sam vam. Do pada u istinu o sebi.

Popićemo malo vina. I kročiti:

 

Nadomak kruga krije se osmeh. I sve ostaje isto. A drugačije.

 

 

 



Komentari (42)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 08:29 24.08.2011

na(java(script))


Uz samu ivicu rama čuje se glas Najavljivača:


postoje bolji,
oni imaju veće izglede
i tačnija osjećanja

ima ih raznih
ali samo je jedan isti kao i ostali :
nenadmašni najavljivač onih
koji će već sutra najaviti
naredne najavljivače

antioksidant antioksidant 08:33 24.08.2011

Re: na(java(script))

hajde da ja najavim svoje lepo vece...
jasnaz jasnaz 08:54 24.08.2011

: na(javi: script:

docsumann






jasnaz jasnaz 08:57 24.08.2011

: na(java: uživaj!

antioksidant
hajde da ja najavim svoje lepo vece...


fantomatsicna fantomatsicna 08:47 24.08.2011

Ako sam pozvana

Ja bih
docsumann docsumann 08:55 24.08.2011

Re: Ako sam pozvana

Seatle rain


kad čujem Sijetl, prva asocijacija mi bude nešto 'vako

abrasax abrasax 09:05 24.08.2011

Re: Ako sam pozvana

Ja bih


Ja nisam, dapače; Ali slutim: Šta u tome ima nenadmašno?
jasnaz jasnaz 09:07 24.08.2011

: Ako sam pozvana

fantomatsicna
Ja bih


trener92 trener92 10:27 24.08.2011

*Alef*

Prečnik Alefa je mogao biti oko dva-tri centimetra, ali u toj kuglici je bio sadržan svemir, u prirodnoj veličini.
Svaka stvar (uzmimo, ogledalo) je bila beskonačan broj stvari, zato što sam je video jasno iz svih tačaka univerzuma.
Video sam skučeno more, video sam svitanje i predvečerje, video sam mnoštva ljudi u našoj Americi, video sam srebrnastu paučinu u središtu crne piramide, video sam nebrojene i bliske oči kako se ogledaju u meni kao u ogledalu, video sam sva ogledala na ovoj planeti i ni u jednom svoj odraz, video sam u zadnjem dvorištu u Ulici Soler one iste pločice koje sam video, pre trideset godina, na ulaznom tremu jedne kuće u Fray Bentosu,
video sam grozdove, sneg, duvan, rudne žile, vodenu paru, video sam ispupčene ekvatorijalne pustinje i svako zrnce peska u njima, video sam u Invernessu ženu koju nikad neću zaboraviti, video sam zanosne vlasi, veličanstveno telo, video sam rak na sisi,
video sam krug osušene zemlje na pločniku gde je nekad bilo stablo, video sam jedan letnikovac u Adroguéu, primerak prvog engleskog prevoda Plinija koji je napisao Philemon Holland, video sam istovremeno svako slovo na svakoj stranici

(u detinjstvu sam se čudio kako se,u zatvorenoj knjizi ,slova ne izmešaju i izgube u toku noći),
video sam noć i tadašnji dan, video sam zalazak sunca u Querétaru koji je reflektovao boju jedne ruže u Bengalu,
video sam svoju praznu spavaću sobu, video sam , u kabinetu u Alkmaaru globus među ogledalima koja ga beskonačno umnožavaju , video sam konje uzvijorene grive na žalu Kaspijskog mora u svitanje, video sam nežne kosti jedne ruke, video sam kako preživeli borci iz neke bitke šalju razglednice,
video sam u izlogu iz Mirzapura španske karte za igranje, video sam iskošene sekne paprati na podu jednog staklenika, video sam tigrove, motorne klipove, bizone, morske mene i vojske, video sam sve mrave na ovom svetu, video sam persijski astrolab,
video sam u fioci pisaćeg stola (i pretrnuo videvši rukopis) raskalašna, neverovatna, neporeciva pisma koja je Beatris slala Carlosu Argentinu, video sam omiljeni spomenik u Chacariti, video sam užasne ostatke nekad predivne Beatris Viterbo,
video sam proticanje svoje tamne krvi, video sam mehanizam ljubavi i menu smrti,
video sam Alef, sa svih strana,
video sam u Alefu Zemlju, i na Zemlji opet Alef, i u Alefu Zemlju,
video sam svoje lice i svoju utrobu, video sam tvoje lice,
spopala me vrtoglavica i briznuo sam u plač, jer su moje oči videle onaj tajni i pretpostavljeni objekat čijim imenom ljudi barataju, iako ga ni jedan čovek nije video: nedokučivi svemir.
Obuzelo me beskrajno divljenje, beskrajna žalost.
Na ulici, na stepenicama Concepcióna, podzemne železnice, sva lica su mi bila bliska.
Uplašio sam se da me više ništa neće iznenaditi, uplašio sam se da će me večno pratiti utisak da se vraćam već poznatom.
Na svu sreću, posle nekoliko besanih noći, ponovo me pohodio zaborav...

Postoji li taj Alef u srži kamena?
Da li sam li ga video kad sam video sve ,a zatim ga zaboravio?
Naš duh je podložan zaboravu;
i ja sam, iskrivljujem i gubim, zbog tragične erozije godina, crte na Beatrisinom licu.

Jorge Luis Borges “


jasnaz jasnaz 10:55 24.08.2011

: *Alef*

trener92


Jorge Luis Borges





srećan 112. R !




abrasax abrasax 11:05 24.08.2011

Re: *Alef*

Naš duh je podložan zaboravu;


Za mene, sa ovakvom pameću, više nema ni ove rečenice.
trener92 trener92 11:11 24.08.2011

*: : *Alef*


jasnaz:

srećan 112. R!


trener92 trener92 15:29 24.08.2011

Re: *Alef*

abrasax

Za mene, sa ovakvom pameću, više nema ni ove rečenice.


"O prirodi snova

Sigurno, kada nam u slatkom spavanju ovlada udove San, pa nam u
najvećem miru počiva čitavo telo
, Ipak nam se čini da tada, bdimo, da se krećemo
našim Udovima, ipak držimo, i uprkos najvećoj tami Noćnoj, da gledamo Sunce i svetlost, što svetli po danu:
Makar u prostoru tesnom se čini da menjamo nebo, More, reke i brda, da hodamo nogama poljem; čak, glas čujemo, pa makar bila svuda stroga Noćna tišina, i mi čak ćuteći odgovor damo.
Ostalo ove od vrste , što je čudno ,vidimo mnogo, Što sve , kao da traži u čulinosti nepoverenje. Ali zalud, jer deo tih čula najviše greši ,baš zbog
mišljenja duha, što sami ga dodamo često, koje nam viđenim čini, što
oko ni videlo nije.
Ništa mučnije nije, no stvari razlučiti jasne Onih od sumnjivih, koje od sebe duh dodaje odmah.
Ukratko saslušaj sada, šta pokreće u nama duh naš, kao i misao, što dođe nam u pamet, odakle dođe?
Prvenstveno tvrdim ja to, da se pomeraju slike stvari , mnoge na različit način i na sve moguće strane. Ove, jer tanane jesu, u vazduhu se spajaju lako, Kada dođu u susret, ko paučina, zlaćani listić, Ove su naime daleko finije u tkivu svom, nego One, što inače oči osvajaju, podraže vid nam.
Naime, prolazeć` šupljine tela kroz te, izazivaju Odmah Nežnu prirodu duha unutra, pokreću osećanja. Vidimo na ovaj način Kentaure i udovice Scile, Kerberska obličja pasa i onih slika, što davno Umreše veće, te crna im zemlja pokriva kosti.
Pronose se naime svuda okolo slike različite, Koje se delom u samom vazduhu same razvijaju,
dok se druge , odvajaju delom od , stvari raznih, Neke nastaju
time, što se oblici ovih spoje.
Naime, Kentaurova slika od živog sigurno biti ne može zato, jer takvog opšte ne bijaše u bića.
Ako slučaj sastavi od konja i čoveka sliku, lako se udruže odmah, jer, kao što pre rekoh, one poseduju baš finu osobinu i tkiva su nežnog.Na Isti način se još i inače stvaraju slike. Ove pošto se silnom napred pokreću lakoćom, Može, ko pre što rekoh, da jedinim udarcem lako Svaka pojedina duh nam pokrene s nežnosti svoje:
Naime, i ovaj je sam neobično nežan i pokretan. Ovo da biva, što kažem, odatle je spoznati lako, Jer je gledanje duha baš slično gledanju tela, Mora se, naravno, ono na sličan izvoditi način. Jer sam dakle sad učio, da ako na primer vidim Lava, da oči mi slika od Lava imitira tada,
Zato je jasno, da duh se imitira na način sličan, Naime sa slikama lava i drugim, što primeti tako Jednako s očima, tek što može i finije videti. Ni iz razloga drugog, kad udovi u snu se pruže, Duh nam ostaje budan, no tek što iste te slike, koje, i kada smo budni, toliko imitiraju duh naš, Te nam se zaista čini, da gledamo onog, što davno život ga ostavio već, u vlasti što smrti je, Zemlje.
Ovo od prirode nužno se događa zato što sva baš Čula telesna slaba po udovima miruju svima;
zato i ne mogu bludnju da pobiju stvarnošću pravom. Pamćenje osim tog zapne, iznemogne tvrdog zbog sna, Te se ne prepire, da li je onaj već od smrti davno Ugrabljen, za kog duh drži, da gleda ga još u životu.
Nije uostalom čudo, što slike se pokreću tako, što pravilno ruke i ostale pokreću udove. Biva naime, da u snu slika to, čini se, radi. Naime, kad nestane prva i nastane posle tog druga, Drugom u stavu se čini da prva tek promeni pokrete. Svakako, da misliti valja, da to se događa u tren.
Tako pokretljiva, brojna nam izgleda stvari množina, Kao i delića, koji neprestano, svako u vreme osetljivo, izlaze iz njih,pa mogu dovoljni biti uvek. Mnogo se ovoj u stvari još pita i mnogo nam valja još razjasniti, ako želimo stvar tačno prikazati .
Pita se prvenstveno: zašto baš razum naš misli na ono, na što mu upravo došla je požuda, o tome da misli? Možda gledaju slike baš na volju našu pa odmah, čim mi hoćemo nešto, nam naiđe prikladna slika? Ako zaželimo more il' kopno il' konačno nebo, ili i narodni hor, pa povorke, gozbu i bitke,
Da li nam priroda sve to doslovce stvara i pruža?
Ali kod različitih ljudi, što istom u kraju su, mestu, ipak duh pomišlja sasvim na različite takođe stvari.
Ako mi, nadalje, slike po taktu gledamo koračati u snu, kako u plesu pokreću udove gipke, Kako pokretljivo ruke u izmeni podižu gipke, pa ispraćaju ovo još podesnim pokretima nogu,
Nisu li umeća pune, zar ne kreću se vešto se slike, Kada noćno u vreme izvoditi mogu te igre?
Ili će istine više biti u tome? U vremenu naime nekom, dok ćutimo, to jest, dok rečcu izustimo jednu,
časova krije se mnogo, što razum ih otkrije samo;
odatle biva, da svakom u času i svakom na mestu nama pri ruci su slike od svih mogućih vrsta.
Tako pokretljiva, brojna nam izgleda stvari množina.
Naime, kad nestane prva i nastane iza tog druga Drugom u stavu, se čini, da prva tek promeni pokret. Ali jer nežne su, to duh ne može tačno ih videti, Osim o koje on zapne; zato nestanu njemu sve slike,
osim onih, što izvan toga sam ih je stvorio iz sebe. Nadalje, sprema se
sam i nada se on da će spaziti ono što sledi stvar svaku pojedinu: tako i biva.
Zar ti ne vidiš, kako i oči se naprežu silno, kada svraćaju pogled na slike, što nežne su sasvim?
Bez toga ne može biti, da vidimo potpuno jasno. Pa i u stvarima jasnim razabrati lako bi mog`o, Ako ne sabereš duh, da tako izgledaju, k`o da kroz sve su nejasne vreme i od nas sasvim daleko.
Čemu se čuditi dakle, ponestane i' ostalo duhu, Osim, na šta se sam nabacio svojski od stvari?
Pojavu zatim malenu zamišljamo često veoma Velikom, pa se u bludnju zavodimo, varamo sami.
Takođe biva, da katkad ne dolazi ista nam slika u snu, nego što pre je bilo ko žensko, to biva, pa nam se čini, ko muško da najednom pred nama stoji;
Ili tu dođe promenjeno lice, promenjena starost.
Da se ne čudimo tome, to zaborav brine se i san.”

Lukrecije , ( o prirodi (-knjiga IV-)

Jorge Luis Borges
stari92 stari92 15:31 24.08.2011

R A*le f*


)
trener92 trener92 18:56 24.08.2011

Re: R A*le f*

stari92

)


... Cum prostrata sopore
Urget membra quies, et mens sine pondere ludit.

Petronije *


Mora


Gnevnog Kralja sanjam .
Od gvožđa On krunu nosi, pogled mu je ugašen.
Takvih lica više nema.
Čvrst mač upasao, Što pasje verno služiće mu vezan.
Iz Nortumbrije da l` je, il` Norveške,
Ne znam.
Znam da je sa Severa.
Brada, Gusta i riđa, na prsa mu pada.
Ne gleda me nit` veđe diže teške.
Iz kojih mora, iz kojih brodova, Pustolovine ,kud zvahu ga sretne,
Izronio je mračan čovek ovaj Da gorčinu mi i starost nametne?
Sanja me, znam, i osudu izriče.
Dan prelazi u noć.
On se ne miče.

Jorge Luis Borges
miloradkakmar miloradkakmar 11:00 24.08.2011

Bol

"Upoznaću ovog trenutkajavascript:;
zemlju koju bol obuzima,
zaboraviti tu tvoju ljubav
što beše deo mog jezika,
kao reka što se ne seća
obale, toka svog, korita...."
/Gabrijela Mistral/

jasnaz jasnaz 13:37 24.08.2011

:

miloradkakmar
"Upoznaću ovog trenutka..



fixxerus fixxerus 11:05 24.08.2011

ispovest jednog umaloleptira:.






kada je moja mala mama bila uzeta
krila su mi tako nespretno izrasla
odjednom
usred jedne teške noći
u kojoj sam već trebao da znam sve odgovore
a na alci držim žbuku ključeva
pa da samo udevam
i otključavam

zaljubix se u jednu bateriju
uvek punu nikad dovoljno
uf kako je kiseo bio naš sladak život
kad bi sav šećer skliznuo u kiselu ph zonu

često sam se u snu borio protiv kamena
koji je pritiskao s vrxa
i pritom nešto xteo
a ja nisam znao šta
udarajući u javi po trenutnoj divoti
žmureći
jer me sram bilo i da sanjam te promašaje
te kupusaste glave i namere im
da me poleptire
na samo jedan dan
dovoljno da se umre u neznanju
a na izvoru sreće


i tako mi uskrate zadovoljstvo spoznaje
kako se kupus kiseli








jasnaz jasnaz 13:27 24.08.2011

: ispovest jednog, solinarepa :

fixxerus



bocvena bocvena 17:37 24.08.2011

Jednom ću se igrati piknika.

Doneću maramu iz Indije i polegnuti je na tek pokošenu travu.
Dva bela tanjira
i dve još belje platnene salvete
(to je stvar beline, a ne snobizma:)
Jedna crvena jabuka i srebrni nož.
Mora i neki mali crv,
čisto da ne bude patetično.
Trenutak u kome leptir bude sleteo
na tvoje koleno
biće početak nečeg
starog.
Važi?


A može i ovo tvoje...
Neko će doneti salvetu i obeležiti mesto za ples.
jasnaz jasnaz 17:44 24.08.2011

: Jednom ću se igrati piknika.

bocvena

A može i ovo tvoje.


може!

mirelarado mirelarado 18:31 24.08.2011

Лептир (купусар)

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:50 24.08.2011

just

thought
to
drop by
and...

...
leave a note

aaa,
nota jeee :

...........(skrivena)
bocvena bocvena 19:03 24.08.2011

Eh vas dve...

Indigo i E.E.Cummings...mnogo je na ovu vrućinu:)
mirelarado mirelarado 19:18 24.08.2011

Re: Eh vas dve...

bocvena
Indigo i E.E.Cummings...mnogo je na ovu vrućinu:)


Стиже лаганица...
docsumann docsumann 19:39 24.08.2011

Re: Eh vas dve...

Indigo i E.E.Cummings...mnogo je na ovu vrućinu:)


a kud ćeš bolju muziku od regea u ove tropske dane

jasnaz jasnaz 20:43 24.08.2011

: Eh, vi svi:

myredneckself myredneckself 00:38 27.08.2011

Re: : Eh, vi svi:

jasnaz

Umirem
jer ti nisi
umrla za mene
a svijet
te još uvijek voli

Pišem ovo jer znam
da su tvoji poljupci
rodjeni slijepi
za pjesme koje te dodiruju

Ne želim cilj
u tvom životu
želim da budem izgubljen medju
tvojim mislima
onako kao kada slušaš New York
dok toneš u san.

Leonard Cohen
jasnaz
jasnaz jasnaz 07:55 27.08.2011

: : Eh, mi svi:

myredneckself
jasnaz


Ne želim cilj
u tvom životu
želim da budem izgubljen medju
tvojim mislima
onako kao kada slušaš New York
dok toneš u san.

Leonard Cohen



celim jutrom posećuje me želja slična ovoj:
da nemam želju sa kojom ne znam šta ću.. gleda me i tuguje samnom.


jasnaz jasnaz 08:07 27.08.2011

: : : Eh, mi svi:



mrns:
jasnaz jasnaz 20:52 24.08.2011

DAme biraJU

abrasax abrasax 21:07 24.08.2011

Re: DAme biraJU

jasnaz




Da, naravno. Zamalo bes traga. I kad kažem, zamalo...
mikele9 mikele9 22:33 24.08.2011

Toliko

Rođenjem srce rascepljeno mi je,
koliko muka da dva dela spojim!
Koliko ruža da ponor se skrije!

Otkada su mi usta skoro nema
volim živote što skoro ne zbore.

Reci mi zbogom, kad ja ne mogu.
Nije teško mreti, već gubiti tebe.


Umberto Saba
jasnaz jasnaz 10:32 25.08.2011

: Toliko

mikele9







i tako ne)čujno

jasnaz jasnaz 10:38 25.08.2011

: *izvor, i mesto za

trener92



sletanje

jasnaz jasnaz 17:38 26.08.2011

moжe

4krofnica 4krofnica 08:20 27.08.2011

*|*


samr.
dej-drim.

jasnaz jasnaz 09:08 27.08.2011

: *|*

4krofnica


ako naiđete na njen trag: osetićete blago poigravanje svemoći sunca na ivici ledene kocke: kako se topi zamrzaj i pomalja kap zaboravljena: creative! to ćete izgovoriti: tiho a svečujno: madam Kreative!



4krofnica 4krofnica 12:07 27.08.2011

Re: : *|*





ako naiđete na njen trag

desno.dole.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:17 27.08.2011

Popićemo malo vina. I kročiti:

Sve je tu. I pocetak i kraj.
jasnaz jasnaz 16:36 27.08.2011

: Popićemo malo vina. I kročiti:

Ivana Knežević
Sve je tu. I pocetak i kraj.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana