Putovanja| Životni stil

Pedalanje po Karpatima (Rumunija)

Snezana Radojicic RSS / 03.09.2011. u 07:48

Tako blizu a tako daleko

25. avgust

Dokopali smo se Rumunije i, premda sam sada u komsiluku, dalje sam od kuce nego kad sam krenula iz Bratislave.

Prvi utisak -- hm. Pa, sve deluje tako poznato, vec vidjeno i nekako "nase". Recimo, internet-kafe iz kog ovo pisem. Podseca na Srbiju pre deset godina jer u kafeu apsolutno nista ne radi: kompjuter ne moze da prepozna nijedan drajv, internet jedva otvara Google (pokusaj otvaranja Gmaila je uzaludna misija), a svi programi rade tako sto se kompjuter prvo zabaguje, onda ga resetujemo, pa Jovo-nanovo dok ne proradi.

Rec-dve o planovima: nameravamo da po rumunskim Karpatima i Transilvaniji pedalamo mesec dana i naparvimo oko 1.500 km. Sa dosadasnjih 1.500 to ce biti lepa brojka, mada brojevi uopste nisu vazni. Vazna je avntura, vazno je da sam na putu vise od mesec dana i da se sve bolje osecam u kozi vagabunda. Dokle cu stici, ko zna.

 

 

 

Mesec dana na drumu

27. avgust

Tačno mesec dana na drumu. U varoš Borša pristigli smo uveče i kako nije bilo šanse da nadjemo mesto za šator (kuće se nižu skoro 15 km!), zapitali smo neke seljake za parče njihove bašte. Odobrili su nam pa je Brajan potom imao kratak kurs muženja krava (u ovoj kući to rade muškarci).

 

 

 

Ja u epizodi "Rumunska seljančica"
28. avgust

Još uvece, kada nas je povela u obilazak kuce, Mikela je najavila da ce sutradan da me obuce u tradicionalnu rumunsku odecu kako bi me Brajan fotografisao. Da li zato što smo se nas dvoje zaista iskreno divili svim stvarima koje je rucno izradivala na razboju -- tepisima,  tapiserijama, odeci sa etno-motivima -- ili što je rodila dva sina umesto kcerki, ili pak zato  što se možda nije dovoljno igrala sa lutkama kao devojcica, tek, M. je bila oduševljena kao dete zato što sam pristala da joj budem manekenka.

I ujutru, nakon dorucka -- marmalega con brinzi, ili rumunske verzije kacamaka sa kozijim sirom -- došao je trenutak da se premetnem u rumunsku seljancicu. Ali avaj -- što Momcilu bilo do pojasa, Vukašinu po zemlji se vuce, ili, u našem slucaju, obrnuto:Mihali je sve to šila i tkala za sebe, a ona je rastom meni do pojasa, tako da dužina rukava košulje odgovara rukavima tri cetvrt, a suknja, koja treba da mi prekriva listova, jedva mi doseže do ispod kolena.
- Izgledaš debelo - kaže Brajan i ja necu da ga zadavim zbog te opaske jer znam da je u pravu. Kako bih drugacije i izgledala kad me sve sece napola, a pri tom su deseni cvetni, sa krupnim aplikacijama, što vizuelno uvek proširuje. Kada mu objasnim da je stvar u kroju, pametno zakljuci da rumunske žene možda i nisu toliko debele koliko je njihova nošnja nesrecno krojena tako da ih cini nižima i debljima nego što aista jesu.

Mihali ima cudan smisao za scenografju, jer me, nakon fotografisanja u suknji, košulji i sa maramom, vodi u baštu, gde moram da obucem zimski kaput i fotografišem se sa cvecem u pozdaini. Nisam sigurna, ali mislim a pokušava da Brajanu objasni kako u tom kaputu nema zime cak ni po najvecim hladnocama. Znam da sam a pet-šest minuta, koliko sam pozirala u njemu, bila gola voda. Srecom, to je i kraj mom manekenisanju. Svlacim svu njenu odecu, i oblacim moju. Košulja sa etno-motivima iz Srbije, iz pirotskog kraja, koju sam jutros obukla na Brajanov podsticaj, kako bih Mihaeli pokazala koliko su stari rumunski i stari srpski motivi vezova slicni, ostavila ju je potpuno ravnodušnom. Štaviše, ucinilo mi se i da joj se nije dopala. Kreatorska sujeta ili naprosto nezainteresovanost za druge?
Pre bih rekla ovo drugo, jer su Mihali i Grigori bili prvi koji nas nisu pitali da li smo vencani ni u kakvoj smo relaciji, nisu previše bili zainteresovani da saznaju kuda smo vozili i gde idemo, pa cak ni to odakle smo.
Prihvatili su nas, ponudili nam sve što su mislili da nam treba -- sobu ako želimo, baštu za šator, dorucak -- a potom im je bilo važnije da se oni nama predstave i pohvale nam se sa svoje cetiri krave, tri svinje, kucom od 5 soba i Mihalinim rucnim radovima.


Za treci dan boravka u Rumuniji, nakon svih onih pozdrava pobranih usput, duž puta, od slucajnih prolaznika i dece, ni su više nego ocigledna potvrda da su Rumuni veoma gostoljbiv narod, koji gaji posebne simpatije prema putnicima. 

 

 

Dom je tamo gde smo mi

28. avgust


Izgledalo je da Borši nikad kraja -- varošica, koja se ubrzano gradi i koja ce uskoro biti prava skijaška meka, protegla se skoro petnaest kilometara. Još juče smo odlučili da ćemo se danas odmarati negde,  što znači da ćemo podići šator, po mogućnosti pored neke vode, i dan provesti pišuci, sređujući fotografije, a ja ću možda i crtati.

Ali duž svih sporednih puteva kojima smo krenuli nizale su se kuće: uzbrdo, nizbrdo, levo, desno -- kuća do kuće, bez parčeta slobodne zemlje, a o mestu za nesmetano divlje kampovanje da ne govorimo.

A onda, tačno tri kilometra nakon izlaska iz Borše, put koji se odvaja desno i vodi ravno uz reku, do mesta idelanog za kampovanje, što su zaključili i nebrojeni putnici i kamperi pre nas sudeći po brojnim ugašenim logorskim vatrama (na jednoj se još dimi cepanica) i, nažalost, gomili smeća.

Parkiramo se na kraju tog platoa, našavši dovoljno hladovine za bicikle i nas. Bacamo podloške na travu,  pa se i mi bacamo na njih. U onome što prirodno usledi nakon toga prekidaju nas dva riđana i crveni auto za njima. Ne, nisu zajedno. Izgleda da su kola uplašila konje koji su tako pošli ispred njih i stigli do ovog mesta i nas. Dalje nema puta, pa su zastali pored reke. A vozač kola shvatio je da je ovo kampersko mesto zauzeto, pa se okrenuo u rikverc i pregazio vodu nešto niže, te se sa svojim društvom, koje je poiskakalo iz automobila, razbaškario na suprotnoj obali, roštiljajuci.

Budući da više nismo sami, počinjemo da se ponašamo socijalno prihvatljivo, pa odlazimo na kupanje (u ledenu reku), potom Brajan priprema ručak a ja idem u kupovinu pedalajući nazad u Boršu, samo sad na biciklu bez bisaga (kakav razlika!).

U povratku, obuzme me onaj osećaj srece kao zbog povratka "kući", na poznato mesto. Nakon mesec dana svakodnevnog buđenja na novim mestima i neprestanog kretanja, to mi zaista prija.  

 

Da je Hamlet imao aj-pod...
29. avgust

Prvi dan od polaska iz Beograda da ne vozim bicikl. Ceo dan se odmaramo, sređujemo stvari, potom Brajan odlazi u prodavnicu (njegov je red, a ovde se, kao i u svakoj kući, zna red) a ja pokušavam da nacrtam pejzaž koji vidimo odavde: selo navrh brda koje neodoljivo podseca na srednjovekovno seoce ili mesto iz bajke.

Idilično lenčarenje prekida grupa od desetak mladih Rumuna, koji u besnim kolima dolaze na piknik, i zaustavljaju se na desetak metara od mene. Brajan je u prodavnici, pa oni vide jedan bicikl i šator, te verovatno pretpostavljaju da sam sama, tako da se prave kao i da me nema. Počinju da seku drveće okolo, pojačavaju muziku iz kola do maksimuma i pripremaju sve za roštiljanje.

Nešto kasnije, dolazi Brajan. Mora da prođe pored njih ako želi do našeg šatora, no oni ne odgovore na njegov pozdrav. Kasnije im se pridružuje ekipaiz još nekoliko kola. Muzika je grozna, najpre tehno a potom rumunski folk. Ako sam mislila da ne postoji gori atak na uši od rumunskog death-metala, koji sam slušala pre dve godine kampujuci u nacionalnom parku Nera-Baušnica, sada sam promenila mišljenje.

A onda smo otkrili kako se čovek zaista može smanjiti da stane u orahovu ljusku, a da se svejedno oseća gospodarem čitavog svemira: otišli smo u šator čim je pao mrak, a naši susedi zapalili ogromnu logorsku vatru. Prikačili smo dva para slušalica (dar Brajanove mame za put) na njegov aj-pod i priredili sebi verovatno najzabavnije veče od početka putovanja. Nekoliko boca piva, tople vreće za spavanje, zagrljaj i pevanje udvoje u šatoru površine oko 2 m2. I ceo svet (bio) je samo naš.

Fotke su ovde
 

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 08:54 03.09.2011

Dežavi :)

Super blog, Snežana ... Šaren, pozitivan, informativan, pun prostora...

Prvi utisak -- hm. Pa, sve deluje tako poznato, vec vidjeno i nekako "nase". Recimo, internet-kafe iz kog ovo pisem. Podseca na Srbiju pre deset godina jer u kafeu apsolutno nista ne radi: kompjuter ne moze da

Kao Srbija pre deset godina.. Eh.. Ne povratilo se!
Nego, važno je da su komšije Rumunjezi u Evropi :)

Vidim, nigde se ne pominje grof ... ... I bolje što ga niste sretali, posebno noću
Ali se zato pominju ovi koji divljaju uz neku svoju vrstu grandomanije! E to je već kao kod nas danas!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:06 05.09.2011

Re: Dežavi :)

loader
Super blog, Snežana ... Šaren, pozitivan, informativan, pun prostora...


Hvala! Nažalost, nemam vremena a ni mogućnosti da sve malo lepše literarno uobličim, ali računam da je ljudima kojima je ovakvo nešto zanimljivo bitnija suština od forme. Formu ću ispuniti jednog dana, kada se negde zaustvim na duže.

loader
Prvi utisak -- hm. Pa, sve deluje tako poznato, vec vidjeno i nekako "nase". Recimo, internet-kafe iz kog ovo pisem. Podseca na Srbiju pre deset godina jer u kafeu apsolutno nista ne radi: kompjuter ne moze da

Kao Srbija pre deset godina.. Eh.. Ne povratilo se!
Nego, važno je da su komšije Rumunjezi u Evropi :)

Vidim, nigde se ne pominje grof ... ... I bolje što ga niste sretali, posebno noću
Ali se zato pominju ovi koji divljaju uz neku svoju vrstu grandomanije! E to je već kao kod nas danas!


Ha, stići ćemo mi i do grofa, daj nam malo vremena
mlekac mlekac 10:52 03.09.2011

Bravo za Mikaelu!

Znam da ces usput sresti jos mnogo zanimljivih ljudi, ali Mikaela mi je, do sada, najzanimljiviji lik.

Srecno pedalanje - super vam ide!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:08 05.09.2011

Re: Bravo za Mikaelu!

mlekac
Znam da ces usput sresti jos mnogo zanimljivih ljudi, ali Mikaela mi je, do sada, najzanimljiviji lik.

Srecno pedalanje - super vam ide!


Mlekac, hvala! Rumuni su divni domaćini i zaista vole putnike. Već smo upoznali toliko likova koji su želeli da nas ugoste ili makar ponude kafom, da razmišljam o posebnom tekstu u kome bih pričala samo o njima. To je najmanje što mogu da uradim da im se koliko-toliko odužim.
shure shure 13:35 03.09.2011

Cesto ...

sam u Rumuniji i sve mi je nekako ok.Sto se muzike tice,priznajem da si u pravu,ali necu da mi to kvari ostale utiske.Nije puno bolje ni u Italiji,jer ono sto vecina slusa je bas bljak.(Pa ni kod nas bas nije puno bolje)
Uzivam citajuci tvoje tekstove(mada prvi put komentarisem).
I sam planiram jedno putovanje po Karpatima,ali kolima ....
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:16 05.09.2011

Re: Cesto ...

shure
sam u Rumuniji i sve mi je nekako ok.Sto se muzike tice,priznajem da si u pravu,ali necu da mi to kvari ostale utiske.Nije puno bolje ni u Italiji,jer ono sto vecina slusa je bas bljak.(Pa ni kod nas bas nije puno bolje)
Uzivam citajuci tvoje tekstove(mada prvi put komentarisem).
I sam planiram jedno putovanje po Karpatima,ali kolima ....


Hvala na čitanju!
Ja sam već godinama oduševljena Rumunijom, ali to ne menja lčinjenicu da im je muzika zaista grozna, atak na uši i mozak Naš turbo-folk je možda i gori, a slažem se da tog šunda ima svuda.
navijam za tvoje putovanje po Karpatima! Karpati sigurno nisu toliko atrkativni kao Alpi ili Pirineji, ali ako voliš Zlatibor, Zlatar, Divičibare... onda ćeš biti oduševljen. U svakom slučaju, treba proći našom prapostojbinom. Tek sada mi je jasno zašto smo, u velikoj seobi, zastali baš ovde gde smo danas -- Srbija je kao preslikana karpatska zemlja.

Velik pozdrav iz oblasti Bukovina!

fantomatsicna fantomatsicna 10:38 04.09.2011

Bogami

Vi ozbiljno napredujete.I bas se fino provodite.Likovi i mesta koja opisujes su pravo osvezenej.Hvala
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:19 05.09.2011

Re: Bogami

Hvala! Malo je sve zbrkano u tekstovima, ali likovi i doživljaji su zaista zanimljivi. Svakog dana se desi nešto uzbudljivo, a to je i poenta ovakvog načina putovanja. Mi rado zastajemo, pričamo s ljudima, prihvatamo pozive, otvoreni smo, pa valjda zato i doživljavamo mnogo elpih stvari. Ljudi su svuda izuzetno gostoljubivi i vole putnike -- to je moje dosadašnje iskustvo.
milisav68 milisav68 21:53 04.09.2011

Re: Bravo!

I samo napred!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:20 05.09.2011

Re: Bravo!

milisav68
I samo napred!


Hvala, Milisav68!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana