U ponedeljak 23. septembra 2002. tadasnji premijer Srbije i predsednik DS Zoran Djindjic je gostovao na americkom kanalu PBS .
Njegov domacin Charlie Roze, izmedju ostalog upitao je Djindjica, sta je buducnost Srbije?
Da bude deo zapadne civilizacije, odgovorio je tadasnji premijer Srbije i nastavio: Da ne bude izmedju, da ne izmisljamo neki treci put, da prekinemo sa experimentisanjem ...
Ne sjecam se, a ispravite ako gresim, da je ijedan srpski politicar od uticaja ovako jasno oznacio zapad kao cilj srpske spoljne politike.
Danas je,kao sto znamo, septembar 2011. Predsednik Tadic i ujedno predsednik DS Jje izjavio da je trajna spoljna politika Srbije bazirana na principima nesvrstanosti . Znaci Srbija se definitivno okrenula tom trecem putu, tim experementima koje je vec jednom Jugoslavija probala, nepotrebno je reci, u sasvim drugacijim okolnostima. Srbija, ali I Demokratska stranka, se sasvim jasno okrenula od politike Zorana Djindjica.
Da ne bude zabune, politika bilo koje parttije nije niti ce biti Sveto Pismo. Nekad su crnci glasali za Republikance,a jug Amerike bio bastion Demokrata, dok je danas situacija totalno obrnuta. Za ovakvu promjenu bile su potrebne decenije.
Nema nista loseg u tome kad bi Srbija zeljela iskoristiti ekonomsko trziste nesvrstanih zemalja , ali je sasvim ocigledno da je Demokratska Stranka , i to odmah posle ubistva svog predsednika , sasvim jasno sa njim zakopala i njegovu ideju da Srbija postane deo zapadne civilizacije i to bez ikakvog izmisljanja treceg puta, bez da Srbija bude izmedju , bez experimentisanja i glumatanja politicke nesvrstanosti.
Paradoksalno ili ne, politiku tadicevog DS je mozda najbolje opisao srpski patrijarh u razgovoru sa americkim ambasadorom. SPC ,kako rece patrijarh Irinej citirajuci svetog Saavu, vidi srbiju kao istok zapadu i zapad istoku.
Ja mogu da razumijem zasto srpskom patrijarhu ne padne na pamet da je Sveti Sava bio savremenik srrednjovjekovne Evrope, ali tesko je razumjeti tadicev DS koji ne shvata da je Tito bio savremenik hladnoratovskog perioda gdje je SFRJ bila i geografski i strateski izmedju dva tadasnja bloka.
Politika DS percepcira Srbiju u EU radi EU fondova,al bi do tih fondova precicama ,odnosno bez da se drustvo mjenja, modernizuje , il' nedobog da se dira mentalitet.
Ni zbog 800godina rusko srpskog prijateljstva, koje ruski ambassador voli da pomine u odredjenim prilikama , Rusija nece Srbiji cusnuti istocifreni broj dolara za renoviranje zeljeznice. Pare se ne dobijaju na lijepe pravoslavne il' nesvrstane oci vec na osnovu izradjenih thenickeh projekata koje Srbija nikako da napravi.
Ogroman je jaz i ponor izmedju politike DS tog septembra 2002 i politike DS danas. Toliko ogroman i dubok da ga ne mogu premostiti niti najmoderniji i najveci Djilasovi mostovi,nazvao ih Boris Tadic Zoranovim ili ne.
Zoran Djindjic o buducnosti Srbije(septembar 2002):