U Kuršumliji, najsiromašnijoj opštini u Srbiji se nedano desio "nezapamćen zločin". Ušao čovek u pekaru, repetirao kalašnjikov i pucao u radnicu. Ubio je na mestu. U pokušaju da sebi oduzme život ranio se u grudi i sada je u bolnici. Kako novine kažu ubijena Zorica Šajić je bivša žena ubice s kojim nije u braku već skoro godinu dana. Za to vreme nekoliko puta je prijavljivala kuršumlijskoj policiji da je maltretirana i da joj je pretio bivši muž da će da je ubije. Ne znam kako je reagovala policija. Fakat je da je majka dvoje maloletne dece Zorica Šejić mrtva i da je ubica izgovorio "Rekao sam ti da ću da te ubijem". Uzgred ubica je vojnik po ugovoru koji svakodnevno dolazi u posed oružja i bojeve municije.
Opet se priča svodi na policijsko "mi numemo", sudsko "zatrpani smo predmetima", socijalna služba "šta, bio neki problem?", komšije "mi se ne mešamo", ...
Kladim se da su član 138 krivičnog zakona
"(1) Ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica, kazniće se zatvorom do jedne godine."
mnoge sudije videle samo na studijama i nikad više.Ni ne postoji u sudskoj praksi.
U stvari setio sam se. Postoji slučaj kada su i policija i sud zdušno reagovali ali tada su im jaja bila pritegnuta ogromin pritiskom javnosti i medija. Jeste, reč je o Brankici Stanković.
Zorica nije imala sreće da je Brankica i za neki dan će joj rodbina davat prvu subotu. A mi ćemo i dalje da budemo društvo gde se potpisuje palcem, rukuje pesnicom a overava metkom.