Za drugu polovinu septembra dvehiljadeprve godine imao sam zakazanu (nekoliko meseci unapred) strucnu konferenciju. Veoma sam se radovao odlasku u New York. Nikada pre nisam bio u Velikoj Jabuci. Planirali smo ostanak tako da nedelju dana imamo za privatno zezanje po Menhetnu i okolini. Celog tog leta se po kuci pevalo "start spreading the news...", bas je bilo uzbudjenje. Dobro, neko ce reci bezveze, sta se pale matori (tada ne bas toliko) ljudi na Njujork i slicno, ali je neka marsruta bila isplanirana (in no particular order): Broadway, Flatiron Building, Times Square, The Avenues, Subway, Central Park, Plaza Hotel (Home Alone 2, da, da, tuzno, ali istinito), Union Square, Grand Central Station, Statue of Liberty, Statten Island Ferry, The Empire State Building, Rockefeller Center, Chrysler Building, World Trade Center, Brooklyn Bridge, Guggenheim Museum, Metropolitan Museum, ChinaTown, Little Italy, Madison Square Garden, New York Deli Shops, Yellow Cab, i zgrade, gomila zgrada, and all the animals that come out at night... some day a real rain will come and wash all the scum off the streets...
I imali smo sve to, ali smo umesto Svetskog Trgovinskog Centra zatekli gomilu usijanog gvozdja, i finu, najfiniju prasinu, ciji sastav ne bih sada da analiziram, ali se sastojala i od neorganskih i od organskih tvari. I miris, tj. smrad, tj. miris, tj. smrad, tj. miris... I dim, koji se nakon dve nedelje jos uvek uporno dizao iz rusevina... I ulicne crtace na njujorskom asfaltu koji su i dalje, u ulicama oko NYSE, u samo cetiri rezantna poteza uspevali da u stopostotno vernoj proporciji predstave dve kule koje su vec tada bile samo daleka istorija...
Now I see clearly...