Literatura| Ljubav| Politika| Život

Milena & druge društvene reforme

ana_radmilovic RSS / 09.09.2011. u 18:05
Easy to be hard, easy to say no
 
 
Čitam jednu knjigu - Milena & druge  društvene reforme  - i nešto me tera da napišem koju reč o njoj, mada nisam stigla do kraja. Uostalom, kraj je ionako na početku. I obrnuto. I nema ga, a to ovde nije ona filozofska s visina konstatacija "ne postoji kraj" nego je grozna, balkanska i blatnjava. I zaista joj se kraj ne nazire.
 
Knjigu je pisala Olja  Knežević, pisalo je o knjizi tu i tamo, i ja se neću  angažovati osvrtima na druga osvrtanja. Knjiga je strašna, i ono što je u njoj strašno je hrabrost da se tako nešto uopšte napiše. Ne zbog toga što se radi o Balnaku, Crnoj Gori, Ambasadoru - svima dobro poznatom i koji ne mora biti imenovan, o posrednicima, predsedniku, kurvama, žrtvama i ostalim kolateralnim štetama tranzicije, makar im svet o tome da su žrtve povremeno bežala, bila oterana iz misli, novcem, strahom, kokainom, svejedno...
 
Knjiga na jednom nivou priča o aferi sa nesrećnim Moldavkama ili već nekim Ukrajinkama, koja je pre nešto godina uzdrmala... ma nije ni uzdrmala, više je zabavila javnost. Zvučna imena i kurve, kriminal... dobro dođe za uz jutarnju kafu i prve novine...
 
Na jednom drugom nivou, svejedno je da li se radnja dešava na Balkanu početka XXI veka, ili u nekoj upravo oslobođenoj Africi, Ukrajini ili se to sve desilo davno i dešavalo oduvek.  Knjiga je pisana lakim, novinskim stilom, ali je teška kao tuč. Teška je između ostalog i zato što je pisala žena, a kada žena piše o nasilju moćnika nad svojim robinjama manje ili bolje pozicioniranim (nema pozicioniranih robinja - to je poenta, i nema te pozicije koja makar delovala umirijuće kao "sve će biti u redu" ili "ma nisam ja bilo ko"  iluzija čije umirujuće dejstvo traje kraće od jedne popušene cigarete u nekoj Podgorici, Londonu (gde se rradnja dešava) ili bilo kojoj drugog bestragiji ovog sveta - a sve je bestragija, bar za junakinju i mnoge njoj slične, ili one koje ne vide da su joj slične. 
 
U Oljinoj knjizi sve je neutešno doslovno. Nema čak ni iluzije o tome da se neke stvari mogu nazvati lakše podnošljivim imenima.
 
I nema iluzije da se radi o nekoj fikciji, naime, zastrašujuće je i poražavajuće jasno da je sve, osim imena i tek ponekog događaja -  neutešno istinito.
 
Naravno, junakinja koja je pripovedač - ne postoji kao to ime, nije to taj broj lične karte i nije to baš ta žena koja ima majku i oca koje retko posećuje, a oni nisu bogati nego neki obični, ostareli i siromašni ljudi koje ne raduje, nego ih plaši što im ćerka radi za moćnika - predsednika glavom. Ali ona je stvarna. Kao i sve o čemu svedoči, pišući ovu knjigu, a koristeći Oljinu hrabrost da sve to potpiše imenom (iza kojeg stoji stvarni život i matični broj) i koristeći njen "especially people, who care for strangers" senzibilitet, koji nije mogao da ostane ravnodušan na brojne podatke i ispovesti nekih žena, u Crnoj Gori, gde njena majka otvara vrata jedne sigurne kuće raznim mučenicama koje na ta vrata zakucaju. 
 
 
 
Dok čitam knjigu, privodim kraju i žalim što zbog posla neću moći u Podgoricu na Oljinu promociju, vrti mi se u glavi jedna druga pesma (non stop, sve mi liči na tu pesmu, toliko je tužno) ali kako se u knjizi na jednom mestu, takođe tužnom, pominje neko jako davno gledanje "Kose" (u praistorijskim danima kada su bioskopske sale bile pune dima od cigareta i kada je svet bio mnogo slobodnije mesto) i citat iz naslova...
 
 
 
 
i pevušim je u sebi onako kako se pevuši nešto što ti uđe u glavu, čuješ nego i onda ceo dan ne možeš da ga se oslobodiš... i tako nekoliko dana
 
gdije da kreneš u ovo strašno doba nemaš gdije
sama u tom haljetku cirkuske jahačice..
 
 
 


Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 20:36 09.09.2011

Hvala Ana

Gde može da se kupi?

A ta afera nije zaboravljena, mada sam tada samo čitala o tome, i o farsi od "suđenja", ne mogu da zaboravim grozote kroz koje je ta devojka ( i razne druge) prošla jer je o njima govorila na sudu... ponekad bih se pitala kako je sada njoj, da li je makar malo zalečila svoje rane? I one na duši.
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:26 09.09.2011

Re: Hvala Ana

mariopan
Gde može da se kupi?

A ta afera nije zaboravljena, mada sam tada samo čitala o tome, i o farsi od "suđenja", ne mogu da zaboravim grozote kroz koje je ta devojka ( i razne druge) prošla jer je o njima govorila na sudu... ponekad bih se pitala kako je sada njoj, da li je makar malo zalečila svoje rane? I one na duši.


knjiga je izdata u engleskoj i u crnoj gori, trebalo bi da se pojavi u laguninom izdanju ove jeseni.

ps

knjiga nije o toj devojci, mada i jeste, taj slučaj se provlači kroz celu priču koju pripoveda naratorka, koja je bila jedna od predsednikovih koordinatorki.

pisano je, dakle, u prvom licu jednine, ali to nije ispovest autorke. samo jako uverljivo pisana knjiga, koju je pisao neko veoma upućen u taj slučaj.

naravno, imena mesta i ljudi koji se pominju - nisu važna. prepoznatljiva su, ali takvi postoje i na drugim mestima koja liče na ove naše nesrećne državice
mariopan mariopan 23:07 09.09.2011

Re: Hvala Ana

pisano je, dakle, u prvom licu jednine, ali to nije ispovest autorke. samo jako uverljivo pisana knjiga, koju je pisao neko veoma upućen u taj slučaj.

naravno, imena mesta i ljudi koji se pominju - nisu važna. prepoznatljiva su, ali takvi postoje i na drugim mestima koja liče na ove naše nesrećne državice

Hvala, pokušaću da je nađem kada se pojavi.

Ja još pamtim neke rečenice koje je ta devojka ( ona prava) rekla na suđenju, toliko su me užasnule. Recimo kada su je pitali zašto svedoči stojeći, zašto ne sedne?
Znam da autorka samo piše u prvom licu jednine, tako je nekada efektnije i lakše.
Pozdrav i hvala što pišeš o ovoj knjizi
ana_radmilovic ana_radmilovic 00:37 10.09.2011

Re: Hvala Ana

mariopan
pisano je, dakle, u prvom licu jednine, ali to nije ispovest autorke. samo jako uverljivo pisana knjiga, koju je pisao neko veoma upućen u taj slučaj.

naravno, imena mesta i ljudi koji se pominju - nisu važna. prepoznatljiva su, ali takvi postoje i na drugim mestima koja liče na ove naše nesrećne državice

Hvala, pokušaću da je nađem kada se pojavi.

Ja još pamtim neke rečenice koje je ta devojka ( ona prava) rekla na suđenju, toliko su me užasnule. Recimo kada su je pitali zašto svedoči stojeći, zašto ne sedne?
Znam da autorka samo piše u prvom licu jednine, tako je nekada efektnije i lakše.
Pozdrav i hvala što pišeš o ovoj knjizi



Da, u knjizi ima svačega, naravno... nije jednolinijska i nije lažno moralistička poput većine knjiga takvih tema. Ima nekih londonskih krovova, ima Ruskih porodica koje žive u Engleskoj, ima i ona stara Podgorica koja se zvala Titograd u nekoj drugoj zemlji i nema suđenja. Knjiga jednostavno - teče. Baš kao i život.

P.S.

Nisam napisala ljudsku recenziju jer je bilo jače od mene da poletim i odmah raspričam kako je snažan utisak ostavila na mene. Ta Milena, odnosno Olja
abrasax abrasax 01:54 10.09.2011

Re: Hvala Ana

knjiga nije o toj devojci, mada i jeste, taj slučaj se provlači kroz celu priču koju pripoveda naratorka, koja je bila jedna od predsednikovih koordinatorki.

pisano je, dakle, u prvom licu jednine, ali to nije ispovest autorke. samo jako uverljivo pisana knjiga, koju je pisao neko veoma upućen u taj slučaj.

naravno, imena mesta i ljudi koji se pominju - nisu važna. prepoznatljiva su, ali takvi postoje i na drugim mestima koja liče na ove naše nesrećne državice



kick68 kick68 05:48 10.09.2011

:(

nema iluzije da se radi o nekoj fikciji, naime, zastrašujuće je i poražavajuće jasno da je sve, osim imena i tek ponekog događaja - neutešno istinito.

Slicno sam reagovala kad sam odgledala ovaj film. Prica i likovi su verovatno osmisljeni na osnovu ispovesti zrtava ili ocevidaca. Jeste fikcija a opet i nije...Ne znam koji me djavo natera da ga odgledam, danima su mi se motale strasne scene po glavi i nisam mogla da spavam.

Sve se to desava se u zemljama Evropske unije, ne u balkanskom blatu.

A ja sam u stvari htela da kazem sledece: Svedska je jedina zemlja u Evropi (verovatno i u svetu) koja se skoro pa otarasila ovog zla (mislim na trgovinu zenama). U Svedskoj se 1999. donosi zakon koji definise prostituciju kao nasilje nad zenama i decom i kriminalizuje korisnike usluga a ne one koji usluge nude. Rezultati govore sami za sebe. Problem bi, u Evropi bar, mogao biti resen ili ublazen, da postoji politicka volja za promenom, ali nje nema.
U clanku koji sam linkovala stoji sledece: In order to see prostitutes as victims of male coercion and violence it requires that a government first switch from seeing prostitution from the male point of view to the female point of view. And most, if not virtually all, countries of the world still see prostitution and every other issue from a predominantly male point of view...In 1999, when Sweden passed its groundbreaking prostitution legislation, the Swedish Parliament was composed of nearly 50% women

Povodom Osmog marta ove godine francuski casopis Marie-Claire objavljuje reportage fiction : Da zene imaju moc, da li bi svet izgledao ovako? I ponavlja postojece vesti i statistike samo sa promenjenim ulogama...interesantno...mozemo citati o kamenovanim preljubnicima, decacima kojima je uskraceno pravo na skolovanje i o kojecemu drugom. Sta bi bilo, kad bi bilo. Bilo je cak reci o temama koje su pretresane na blogu ovih dana.

Ovim naravno ne tvrdim da bi svet bio raj na zemlji kada bi zene imale politicku moc i uticaj. Upravo su zemlje u kojima zene trpe nepojmljivo nasilje imale predsednice na vlasti (Indija, Sri Lanka, Pakistan), pa se nista nije promenilo. Poznato je da ima zena koje su saucesnici u sex trafficking-u, a ponekad i organizatori istog. Na primeru Svedske jasno je da se sve ovo da resiti. No bojim se da su zarade od ovog monstruoznog biznisa enormne da bi se od njega odustalo tek tako.
margos margos 10:43 10.09.2011

Re: :(

Pročitavši siže filma koji si linkovala, setila sam se da sam nedavno dobila jedan upozoravajući mejl o novom načinu kidnapovanja devojčica, devojaka, pa i žena - i sad ne mogu da ga nađem, pa ću da prepričam.

Ukoliko naiđete na dete koje plače jer se izgubilo i sa ceduljom u rukama sa adresom, odmah se obratite policajcu a nikako ne vodite dete na tu adresu - jer je nameštaljka.

:(
ana_radmilovic ana_radmilovic 11:51 10.09.2011

Re: :(

margos

Ukoliko naiđete na dete koje plače jer se izgubilo i sa ceduljom u rukama sa adresom, odmah se obratite policajcu a nikako ne vodite dete na tu adresu - jer je nameštaljka.

:(


Au! Ovo nikad nisam čula, ali naježih se.
U tri lepe, d'izvniEš
aleksanadar aleksanadar 15:50 10.09.2011

Kino Sloboda

u praistorijskim danima kada su bioskopske sale bile pune dima od cigareta i kada je svet bio mnogo slobodnije mesto


Gde su nestali bioskopi? A sloboda?

Ako nestanu bioskopi, računam, nestaće i filmovi. Zato što neće biti gledalaca.

Možda će i knjige nestati... Ako ne bude čitalaca.

Sve od nas zavisi... Ili ne zavisi ništa.

ana_radmilovic ana_radmilovic 19:53 10.09.2011

Re: Kino Sloboda

aleksanadar
u praistorijskim danima kada su bioskopske sale bile pune dima od cigareta i kada je svet bio mnogo slobodnije mesto


Gde su nestali bioskopi? A sloboda?

Ako nestanu bioskopi, računam, nestaće i filmovi. Zato što neće biti gledalaca.

Možda će i knjige nestati... Ako ne bude čitalaca.

Sve od nas zavisi... Ili ne zavisi ništa.



Bojim se malo toga zavisi od nas... a opet, sve zavisi.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana