Društvo| Nostalgija| Putovanja| Reč i slika| Život

Oči su mi more jadransko, kose su mi klasje panonsko

alexlambros RSS / 11.09.2011. u 16:33
AleXandar Lambros
 
Eto, desilo se i meni ... osvanuo je Brenin klip na mom FB zidu. „Rekla sam ti ja", komentariše drugarica koja godinama živi u Švedskoj. Misli da me nostalgija uzela pod svoje, brže nego što se tome iko nadao. „Jel ti dobro Alex?", stiže drugi komentar. Nikad ništa slično nije osvanulo na mom FB zidu. „Dobro mi je", odgovaram .... „malo sam popio pa eto" ....
 
Ne znam je li to nostalgija il nije. Sve i da jeste, što reče neko, mislim da je ona bolje rešenje.
 
Ne vraća mi se. Uopšte. Štaviše, od pomisli na postojebinu mi, dobijem kombinovani napad mučnine i anksioznosti. Ako, daleko bilo, nešto ne krene kako treba pa budem morao, opet daleko bilo, da se vratim. Tačno ću se izbost noževima. Kako vreme prolazi, učvršćujem se u uverenju da mi je otadžbina mesto nepodnošljivo za život.

O da, fale mi ljudi, bratanice posebno, i još po neko. Al više volim da se stabilizujem pa da jednom uštedim i pozovem ih ovde. Mesec dana mi je trebalo da se odviknem da otvaram frižider u potrazi za jogurtom. Svakim danom sve manje i sve ređe otvaram domaće vesti. Jeste, što manje znam to bolje. Užas. Jedina dobra vest za ova dva meseca je da će se „Zveri" kandidovati na sledećim izborima. Da sam tamo, glasao bih za njih. Navijam da pobede. Vreme je da ova beskonačna agonija prestane. Dotaknimo dno već jednom. Pa Jovo nanovo.

„Što si prestao da pišeš", šalju poruke. Pa, vreme je da se posvetim sopstvenoj sreći. Kao prvo. Kao drugo, šta da pišem? Besmisleno je. Iste šuplje priče već deset godina. Ista Đilasova i Palmina fašistička sranja. Koliko godina je potrebno da se neke stvari objasne? Arčibald Rajs je bio u pravu 100%. A stvari će kod nas da se promene nikad, odmah da vam kažem. Jer nema ko da ih pokrene. Sinod + mafija = tužna, jako tužna zemlja.
 
Srpski pederi su trenutno jedina društvena avangarda. A vi hoćete da ih bijete.

A i zabranjuju me. Prvo sam bio besan a onda sam se setio Mae West koja je svoju karijeru pripisivala cenzuri. Đilase, čisto da znaš, pročitalo me je više ljudi nego što bi me pročitalo da me se nisi uplašio. Al si jak, alal ti vera.

A i nekako, šta znam. Iz daljine mi Srbija izgleda ko bolesnik na umoru. Žao mi ju je. Gledam je kako se mrcelja u agoniji i žao mi je. Drugačije se to vidi sa strane. Tamo mogu neumorno i beskonačno da lajem. Odavde imam nadražaj da je uzmem u zaštitu. Da kažem koju u prilog.

Čitam kako se ova okolna kevtala ostrvljuju na nju. Ko hijene na lešinu. Joj, vi ćete nekom nešto da pričate. Aj ćutite i pokrijte se ušima. Ne znate ni kojim jezikom pričate, mora parlament o tome da vam se dogovori. Izem vam nasleđe.

A ovde, inače, nemaju blagog pojma o našim međuplemenskim mržnjama. Nešto vrlo maglovito i neodređeno. Rečeno im je da su Srbi bad guys. I da je bio neki rat.

centar BG-a
centar BG-a
Znaju za Mladića i Đokovića. Ja vas potpuno razumem. I meni je ono kolektivno histerisanje oko tenisa užasno išlo na nerve. Ali čisto da znate, teret celokupnog pozitivnog srpskog PR-a nosi taj momak na svojim leđima i reketu. Pa vi vidite gde ste.

Legla mi je ova moja nova usvojena domovina. Uh, i to baš prilično lako i brzo. I to uprkos tome što sam i ja bio jedan od onih ils ont toujours été putes. Neverovatno lepa zemlja. Ne kontam uopšte kako gastabajteri provedu 30 godina na zapadu i vrate se da sagrade besmislene kućurine s mikenskom lavljom kapijom. Ovde otporan na lepotu možeš da ostaneš samo ako si slep.

„Jel i kod njih kriza?", pitaju me. Pa, kažu da jeste. Nemam pojma. A ja bih voleo da i nama tamo jednom bude ovakva kriza.

centar Nice
centar Nice
I tako, sedimo uveče, društvo mešovito, Francuzi, Italijani i ja. Puštaju se šansone i kancone. Meni su lično uglavnom predosadne. Ali moji prijatelji Francuzi, kao i Italijani, podrazumevaju da se one prosto moraju dopadati čitavom svetu. Ja sam, ovo vam najiskrenije kažem, potpuno oduševljen ovom specifično francuskom arogancijom proizašlom iz viševekovnog kultur imperijalizma. Posle nekoliko čaša vina dolazi red i na mene da sednem za jutjub. Jebote, šta da im pustim?

Ta umetnost iz naroda nikada nije pronašla put do mog srca. Provukle su mi se kroz uši na svadbama i rođendanima sve te Silvane, Hanke, Brene i Cece ... ali ja ne znam reči ni jedne pesme, ne znam čak ni kako se zovu. Ok ... kucam Silvana ... „Noćas mi srce pati" kao opening ....

I tako je krenulo .... i sad znam reči „Ječam žnjela" ... u Francuskoj ih naučio a kosovskog sam porekla. I kroz vrata balkona u unutrašnje dvorište odjekivala je Brena i „Oči su mi more jadransko ...."

I ujuru uz prvi od tri espresa koliko mi je potrebno da nadomestim jednu tursku, treznim se uz FB ... listam šta ljudi kače ....

„Možeš se izjasniti kao Vojvođanin/Vojvođanka u rubrici za nacionalnost na sledećem popisu", agituje jedna i kači link.

Bogte, koji je nama kurac?

„20 godina nezavisnosti moje domovine", stavlja status jedno ubavo momče Makedonče, jedva koju godinu stariji od svoje domovine. 16 lajkova. Ostavljam komentar - „I like the name of your country". Komentar obrisan.

Kod jednog se svađaju oko toga kojim jezikom se priča u CG. Pokušavam da zamislim sličnu raspravu na zidu nekog Francuza.

Neko istraživanje opet dokazalo da su Hrvati stariji od kosmosa.

U Novom Pazaru gradske vlasti organizuju obrezivanje 120 dečaka a gosti iz Istambula za svakog obrezanog dečkića obezbedili novi bicikl.

E, mizerije. E, baruštine i jada.

A u Bugarskoj Lepoj Breni 1990-te 100.000 ljudi pevalo „Ja sam Jugoslovenka" .... ko bi vas naterao da pevate „Ja sam Bugarka"?

Nisam uspešan ko Brena u Sofiji, al činim kolko mogu ovde u Nici .... dvoje Francuza naučilo da zapevuši Brenu i Jelenu Tomašević .... Htedoh da se pohvalim da sam uspešan kolko i Jeremić, al nemam srca ovaj put.

Za mene i dalje Madonna ... ok, s francuskom notom, u obradi Gotan Project-a ... prava pesma za mene i moju otadžbinu.

Srbijo, I only love you more miles away.
You hear it in my voice, miles away.
 

Atačmenti



Komentari (127)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivankagrump ivankagrump 22:51 11.09.2011

Ne mogu da verujem

da ti se niko nije zahvalio na fotografiji ovih pionira

zoja444 zoja444 23:01 11.09.2011

Re: Ne mogu da verujem

ivankagrump
da ti se niko nije zahvalio na fotografiji ovih pionira


ja sam htela ali me je bio blam.
ivankagrump ivankagrump 00:52 12.09.2011

Re: Ne mogu da verujem

A sad moram da zahvalim i zbog podsecanja na Brenu, "Mace moje" mi je na repeat U skladu sa pionirima

ElectricDreams ElectricDreams 08:51 12.09.2011

Re: Ne mogu da verujem

ivankagrump
da ti se niko nije zahvalio na fotografiji ovih pionira


To je bilo prvo što sam otvorio :) I kad su bale prestale da cure, pročitao sam tekst
ElectricDreams ElectricDreams 08:48 12.09.2011

Komšiluk

Pozdrav iz komšiluka :)

Što se tiče narodnjaka, i kod mene se to javilo posle par godina. Uhvati me ponekad i drži dan-dva, pa pusti... samo, najgore je kad se vozim ka srbiji... onda obavezno u mix uleti i Ceca

Što se Brene tiče, od "jugoslovenke" se naježim uvek... ali mi je ubedljivo najemotivniji onaj snimak iz '84 (valjda) iz Temišvara kad je u korpi iznad publike pevala "Živela Jugoslavija" ... auh :) seča vena...

Inače, potpisujem tekst od reči do reči. I hvala ti na njemu!
princi princi 09:25 12.09.2011

Re: Komšiluk

Što se Brene tiče, od "jugoslovenke" se naježim uvek... ali mi je ubedljivo najemotivniji onaj snimak iz '84 (valjda) iz Temišvara kad je u korpi iznad publike pevala "Živela Jugoslavija" ... auh :) seča vena...

Brena, Madona... Mislim, šta reći?

Nemoj da vam je palo na pamet da se vraćate u Srbiju, ali ni u snu.
ElectricDreams ElectricDreams 09:56 12.09.2011

Re: Komšiluk

princi
Što se Brene tiče, od "jugoslovenke" se naježim uvek... ali mi je ubedljivo najemotivniji onaj snimak iz '84 (valjda) iz Temišvara kad je u korpi iznad publike pevala "Živela Jugoslavija" ... auh :) seča vena...

Brena, Madona... Mislim, šta reći?

Nemoj da vam je palo na pamet da se vraćate u Srbiju, ali ni u snu.


Cecu si zaboravio... i ne brini se, ne pada mi ni u snu na pamet da se vraćam :)
princi princi 10:18 12.09.2011

Re: Komšiluk

ElectricDreams
princi
Što se Brene tiče, od "jugoslovenke" se naježim uvek... ali mi je ubedljivo najemotivniji onaj snimak iz '84 (valjda) iz Temišvara kad je u korpi iznad publike pevala "Živela Jugoslavija" ... auh :) seča vena...

Brena, Madona... Mislim, šta reći?

Nemoj da vam je palo na pamet da se vraćate u Srbiju, ali ni u snu.


Cecu si zaboravio... i ne brini se, ne pada mi ni u snu na pamet da se vraćam :)

Huh, sjajno! Ostajte onde.
alselone alselone 14:39 12.09.2011

Re: Komšiluk

Obicno nas ne usere da takvi odlaze. Postacemo i mi ekoloska drzava, vidim ja.
arianna arianna 11:46 12.09.2011

nostalgija

Došao Haso pijan u javnu kuću u Parizu, stavi pred madam 2.000 eura i kaže:

- Dajte mi tanjir hladnog pasulja i najružniju i najstariju kurvu koju imate!

- Ali gospodine, za taj novac mozete dobiti najlepšu ženu u Parizu i pojesti i popiti što god hoćete.

- Ma nisam se ja, bona, zaželio seksa, ja sam se zaželio kuće!


p.s. ako ima posla za neku sobaricu, javi
mrdax mrdax 12:33 12.09.2011

Naucena bespomocnost

U Srbiji je naucena bespomicnost uzela maha. Uverenje da sta god uradis , rezultat ce biti isti.
tihomir_simcic tihomir_simcic 13:34 12.09.2011

Re: Naucena bespomocnost

U Srbiji je naucena bespomicnost uzela maha. Uverenje da sta god uradis , rezultat ce biti isti.

Potpuno tačna konstatacija.Taman kad čovjek pomisli:"Tu smo!Pohvatali smo evropske principe ekonomije!Možemo!", shvati da je to nemoguće.Kao da od ribe očekuješ da postane žaba.Srbija nikada neće postati kao Francuska.I to je OK.
Srbija nije na vrijeme postavila čovjeka(individuu) na pijadestal tzv. boga,njegove potrebe,njegove želje,njegove misaone akrobacije.Srbin je potpuno bespomićan.Kad je sam, on ne zna šta da radi.Ima kuću,ima 10 ha zemlje,ima šumu i osjeća da je siromašan i priziva neku "državu" u pomoć.Kad to kažeš nekom Englezu, on ti ne vjeruje.Kako?Kako?Kako?
Ali kad Srbin kad ode u inostranstvo on pokazuje određene vrline.Nema puno vrlina ali pale neke koje cijeni njemački Arbeitsgeber.Npr:radi i ćuti,radi štravično težak posao do penzije,ne traži penjanje u hijerarhiji,ne organizuje sindikate,fizički je snažan itd. Tu su i quasi školovani gastarbeiteri kojih u velikom broju ima i na ovom blogu.Primjetno je da se kurtschevito ophode prema rulji a kad se malo zagrebu biografije vidi se da su to takodje najamni radnici kao i svi ostali.Dakle,radnici uzeti u najam.Ne počinju nikakav biznis samostalno.Kao i oni u Leskovcu ili Zaječaru.Ne znaju šta će sami.
Elem,stvar je sledeća.Priča o gastarbeiterima,o mladima koji odlaze,o brain drain-u,i ostalim drainovima je potpuno glupa i vrijeđa inteligenciju ispodprosječnog homo sapiensa ateiste.Neka ljudi žive gdje vole.
Sistem mora da se pobrine za njegovu održivost.Kakvo radjanje,kakva kuga,kakve gluposti..Treba otvoriti granice države Srbije za sve ljude koji žele da rade i žive u njoj.Za sve: Turke,Avganistance,Indijce,Kineze,Ruse,........Za sve porezne tregere.
Onda kada neki školovani IT-stručnjak koji radi u npr. Minesoti vidi kako Indijci mlate kintu u Srbiji,Srbija će postati majka a suze će same krenuti.
gedza.73 gedza.73 22:26 12.09.2011

Re: Naucena bespomocnost

.Treba otvoriti granice države Srbije za sve ljude koji žele da rade i žive u njoj.Za sve: Turke,Avganistance,Indijce,Kineze,Ruse,........Za sve porezne tregere.
Onda kada neki školovani IT-stručnjak koji radi u npr. Minesoti vidi kako Indijci mlate kintu u Srbiji,Srbija će postati majka a suze će same krenuti.

Ima kuću,ima 10 ha zemlje,ima šumu i osjeća da je siromašan i priziva neku "državu" u pomoć.Kad to kažeš nekom Englezu, on ti ne vjeruje.Kako?Kako?Kako?

Tihomire Simčiću, ja moram da te pitam jesi l' ti iš'o nekud van svog sela?
frederikq frederikq 01:14 13.09.2011

Re: Naucena bespomocnost

tihi, skrozz si u pravu... ebi ga, ipak su balkanci vazda bili pod okupacijom pa je sloboda nesto previse apstraktno cak i za generacije koje su dosle posle toga.
Negde krajem 90tih sam video kako neki lokalni krimos samara svoju gospodju u sred bela dana pored gomile prolaznika. Svi su se pravili da ne vide, iako su lako mogli da ga savladaju, ukljucujuci i policajca na samo par metara odatle. Samo 15 godina pre toga razjarena gomila usred Beograda je jurila naoruzanog atentatora na turskog ambasadora i u toj jurnjavi je poginulo par ljudi.
Strah...uzasan strah, epidemija bolesnog straha u svim sferama drustva je glavni problem. Mozda bi neko nesto i uradio ali kad samo pogledas lica sagovornika sve je jasno. U najbolju ruku dobijes savet "uzmi ti koferce, pa put pod noge i bezi odavde"
psihocuda psihocuda 13:17 12.09.2011

septembar u Ženevi

Dok sam jutros bila sa klincem u parkiću, zove me muž i kaže: Ej, Lambros je otišao!
Prvo osećanje koje sam osetila je bila sreća. Šarajući po pesku i skupljajući neko novo kestenje po parku i sama sam osetila setu pri pomisli na septembar u Baogradu,lišće koje počinje da opada,miris jeseni u vazduhu, posebno predveče, kuvani kukuruzi...i do skora sam bila tužna jer nisam imala nove uspomene.A onda je prošla prva godina i prolazila sam pored škole mog starijeg sina, u koju je išao kada smo se doselili, gde je učio jezik, stekao nove, šarenolike drugare...gde sam ga čekala svaki dan i pokušavala sa kevama da pričam francuski,sve što sam na kursu naučila :)) osetila sam setu.Bila sam srećna jer je moj novi zivot počeo da puni moju dušu...a duša, svih nas, emocije stvara iz asocijacija, novih slika, mirisa, boja, ulica i koraka...jer ni Tašmajdan nije više ono što je bio.Ostao je samo u sećanju.I kada sam osetila sreću povodom tvog odlaska bilo mi je jasno da ni ja nisam donela pogrešnu odluku prošlog jula.

Zato napred Lambros!OD SRCA!

P:S.Kada sam se skoro požalila mužu na povremenu raspolućenost koju osećam, on mi je odgovorio da o tome uči od anglosaksonaca sa kojima radi.Kaže, da se svuda osećaju kao kod kuće.Možda bismo i mi da nam kuća nije Srbija.
tihomir_simcic tihomir_simcic 14:04 12.09.2011

Re: septembar u Ženevi

on mi je odgovorio da o tome uči od anglosaksonaca sa kojima radi.Kaže, da se svuda osećaju kao kod kuće

To poručuje i Davenport Srbima na blogu Jukkie Inserbija: "Srbi,osjećajte se u Srbiji kao u sopstvenoj kući".
mikimedic mikimedic 23:25 12.09.2011

Re: septembar u Ženevi

P:S.Kada sam se skoro požalila mužu na povremenu raspolućenost koju osećam, on mi je odgovorio da o tome uči od anglosaksonaca sa kojima radi.Kaže, da se svuda osećaju kao kod kuće.Možda bismo i mi da nam kuća nije Srbija.


A onda je prošla prva godina i prolazila sam pored škole mog starijeg sina, u koju je išao kada smo se doselili, gde je učio jezik, stekao nove, šarenolike drugare...gde sam ga čekala svaki dan i pokušavala sa kevama da pričam francuski,sve što sam na kursu naučila :)) osetila sam setu.Bila sam srećna jer je moj novi zivot počeo da puni moju dušu...a duša, svih nas, emocije stvara iz asocijacija, novih slika, mirisa, boja, ulica i koraka


tacno ali tacno znam o cemu pricas.

dva puta sam ove godine bio u zenevi. svaki put je osecaj bio neverovatan. i jako tezak. nekad... prosto bolan.

postoji tamo jedno posebno drvo, tamo kad iz lozane skrenes u france pa predjes prugu... sa desne strane. veoma posebno.



outcast outcast 12:55 13.09.2011

Re: septembar u Ženevi

psihocuda
Dok sam jutros bila sa klincem u parkiću, zove me muž i kaže: Ej, Lambros je otišao!Prvo osećanje koje sam osetila je bila sreća. Šarajući po pesku i skupljajući neko novo kestenje po parku i sama sam osetila setu pri pomisli na septembar u Baogradu,lišće koje počinje da opada,miris jeseni u vazduhu, posebno predveče, kuvani kukuruzi...i do skora sam bila tužna jer nisam imala nove uspomene.A onda je prošla prva godina i prolazila sam pored škole mog starijeg sina, u koju je išao kada smo se doselili, gde je učio jezik, stekao nove, šarenolike drugare...gde sam ga čekala svaki dan i pokušavala sa kevama da pričam francuski,sve što sam na kursu naučila :)) osetila sam setu.Bila sam srećna jer je moj novi zivot počeo da puni moju dušu...a duša, svih nas, emocije stvara iz asocijacija, novih slika, mirisa, boja, ulica i koraka...jer ni Tašmajdan nije više ono što je bio.Ostao je samo u sećanju.I kada sam osetila sreću povodom tvog odlaska bilo mi je jasno da ni ja nisam donela pogrešnu odluku prošlog jula.Zato napred Lambros!OD SRCA!P:S.Kada sam se skoro požalila mužu na povremenu raspolućenost koju osećam, on mi je odgovorio da o tome uči od anglosaksonaca sa kojima radi.Kaže, da se svuda osećaju kao kod kuće.Možda bismo i mi da nam kuća nije Srbija.




Iz srca, sazeto i istinito. Vredno da se ponovi:

Bila sam srećna jer je moj novi zivot počeo da puni moju dušu...a duša, svih nas, emocije stvara iz asocijacija, novih slika, mirisa, boja, ulica i koraka...jer ni Tašmajdan nije više ono što je bio.



alexlambros alexlambros 13:00 13.09.2011

Re: septembar u Ženevi

сврати на кафу, имам џезву и турску
psihocuda psihocuda 18:20 13.09.2011

Re: septembar u Ženevi

Svrati nam kad dodješ, istinski.
psihocuda psihocuda 18:25 13.09.2011

Re: septembar u Ženevi

I ti si pozvan kod nas, najstvarnijeLabros
alexlambros alexlambros 22:16 13.09.2011

Re: septembar u Ženevi

I ti si pozvan kod nas, najstvarnijeLabros


dogovoreno, ako me put nanese, svracam
libkonz libkonz 16:24 12.09.2011

Konačno ste ukapirali!

Čitajući tekst i komentare vidim da ste konačno shvatili, a ja vam već odavno govorim:
BEZ KRALJA NE VALJA !
U to ime, ja vam čestitam!
mrdax mrdax 17:22 12.09.2011

:)

Nestade Macin smesko sa podignutim spolovilom , izgleda da je radio Moderator.
maca22 maca22 18:02 12.09.2011

Re: :)

Nakon ove seče, očekujem biciklo
ivankagrump ivankagrump 22:19 12.09.2011

Re: :)

Ne pominjati seču i spolovilo u istom kontekstu, kthxbye

tyson tyson 14:30 13.09.2011

biciklisti

U Novom Pazaru gradske vlasti organizuju obrezivanje 120 dečaka a gosti iz Istambula za svakog obrezanog dečkića obezbedili novi bicikl.







Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana