Istorija| Politika| Život

Izuzetnost (V) - Špijunska četvorka iz Kembridža

vladimir petrovic RSS / 15.09.2011. u 17:07

Neki kažu da su špijuni posebna sorta ljudi. I da okolnosti prave čoveka špijunom. Te da će jednog lepog dana prestati potreba za njima. Ja u to  mnogo ne verujem: niti su oni posebna sorta, niti ih baš okolnosti teraju, mada toga ima u određenoj meri. A špijuna je uvek bilo i biće - et nunc et semper et in secula seculorum (I sad i uvek i na vekove vekova).

Narod voli da pravi poređenja kada su u pitanju izvanredni špijuni. Tako se Mata Hari ubedljivo smatra najvećom među damama-špijunkama. A kako stoji sa muškarcima-špijunima?

Meni su najspektakularniji i najzanimljivi Englezi (eh, ti Englezi!) poznati pod imenom "Špijuni iz Kembridža" (Cambridge Spies):  Gaj Bardžis (Guy Burgess), Donald Maklejn (Maclean), Kim Filbi (Philby) i Antoni Blant (Blunt). Špijunirali su u dužem vremenskom rasponu, uoči, za vreme i posle Drugog svetskog rata, u korist nekadašnjeg Sovjetskog Saveza; sve je počelo tako što su kao studenti u Kembridžu postali zadojeni marksističko-komunističkim idejama iz tog vremena (u stilu onog: vowing that Communism was the only salvation for the oppressed of the earth). A svi su poticali iz viših slojeva britanskog društva.    

Mnogi ih smatraju najvećim uspehom Sovjetskog Saveza u regrutovanju špijuna na Zapadu. S druge strane, kako je Bi-Bi-Si (BBC) jednom priznao, bio je to najveći propust u istoriji Britanske obaveštajne službe (the most notorious debacle in the history of the British Secret Service).

Četvorici navedenih špijuna (za koje se često navodi da su to bili iz uverenja, a ne zbog novca) obično se pridodaje još jedan, sličnih karakteristika, pa tako postoji i naziv "Petorka iz Kembridža" (Cambridge Five),  mada je meni taj peti čovek manje zanimljiv per se.

Svi ovi špijuni iz Kembridža bili su, kao što i treba, vrlo inteligentni. Među njima Kim Filbi je bio primus inter pares - prvi među jednakima.

Startovali su kao studenti Kembridža, a u to vreme Kembridž je prednjačio, kao „iskreniji od dva vodeća britanska univerziteta". Bila im je veoma bliska teza pisca E. M. Forstera "da je gore izdati prijatelja nego izdati domovinu" (If I had to choose between betraying my country and betraying my friend, I hope I should have the guts to betray my country). Pretpostavlja se da je Antoni Blant, najstariji i najintelektualniji među njima, bio taj koji je regrutovao ostale; s druge strane,  velika zasluga za to je svakako pripadala visoko-profesionalizovanim sovjetskim agentima u Londonu, koji su umeli da ih sve zavrbuju da rade za stvar SSSR. Kao briljantni studenti, svi su, po završetku studija, ušli u elitne državne ustanove - univerzitet, BBC, ministarstvo spoljnih poslova i obaveštajne službe (MI5, MI6). I tako, tokom dugog niza godina, predavali su svojim sovjetskim nalogodavcima tajne svih vrsta. Na veliko. A kada je zapretila opasnost da se aktivnosti jednog od njih (Maklejna) otkriju, on je prebegao u SSSR, 1951. godine. S njim je pošao i - Bardžis, mada je on bio došao samo da otprati Maklejna. (Bardžisov neplanirani odlazak ozbiljno je bio uplašio Filbija i Blanta, povećavajući mogućnost da i oni, koji su ostali u Vel. Britaniji, budu otkriveni, što se srećom nije dogodilo, jer je Filbi ostao još dvanaest godina, dok Blant nikada nije ni pomišljao da prebegne).

Kada su Bardžis i Maklejn stigli u SSSR, sovjetske vlasti, negirajući da bilo šta znaju o njima, krile su ih pet godina, da bi ih onda (1956. godine), svečano predstavile stranim novinarima, usred Moskve. Tom prilikom Bardžis i Maklejn izjavili su da sebe nikako ne smatraju "sovjetskim špijunima", već da su oni "pacifisti koji su se razočarali u Zapad", te su došli u SSSR "kako bi radili na boljem razumevanju između SSSR i Zapada".

Kim Filbi, i dalje svojski radeći za SSSR, lavovski se borio da ne bude otkriven, vešto prolazeći kroz učestala ispitivanja i nameštaljke, da bi, kada mu je ipak "dogorelo do nokata"  prebegao u Moskvu 1963. godine, što je bilo dvanaest godina posle Maklejna i Bardžisa. 

Javnost Velike Britanije bila je, naravno, šokirana otkrićima da su Bardžis, Maklejn i Filbi (za Blanta će se saznati mnogo kasnije) tako dugo i tako mnogo radili za SSSR. A Britanske obaveštajne službe (koje su pretendovale da su najsofisticiranije na Zapadu) su, po sistemu "kome šteta njemu i sramota", izbegavale da govore o aktivnostima te četvorke, pokušavajući da umanje ogromne štete koje su bile nanete kako Vel. Britaniji, tako i SAD. Naročito su SAD bile pogođene, šteta je bila neprocenjiva, jer je mnoštvo američkih visokih  vojnih tajni preneto Sovjetima, te su s pravom, bile ljute na Vel. Britaniju.

Gaj Bardžis je bio lepe spoljašnosti (strikingly handsome and charming). Briljantnog uma, umeo je da duhovito priča, kao i da stvara dobre veze sa značajnim ljudima. Važio je za čoveka koji instinktivno zna da kaže pravu stvar u pravo vreme. Iako je bio dosta nepredvidiv, često i grub i nestalan, želeo je da se sviđa ljudima; a sviđao im se zato što je bio "zanimljiva pričalica i marljiv graditelj prijateljstva". Bio je homoseksualac, uz to i alkoholičar sa uživanjem. Imponovao mu je Staljin pa su ga neki nazivali "Staljinovim Englezom". Međutim, u Moskvi se nije prilagodio; nije hteo da uči ruski jezik i neskriveno je patio za Engleskom (He obviously missed all things English), iako su ga Rusi sve vreme širokogrudo snabdevali sa pićem - koliko želi, i sa zgodnim mladićima - koliko može. U nastupu nostalgije, izražavao je želju da se vrati u Englesku, makar na kratko, ali mu nisu dali. Umro je Moskvi, 1963. godine, od alkoholizma, u 52. godini života, a njegov prah prenet je u Englesku.   

Donald Maklejn je, takođe, bio privlačne spoljašnosti. Kao diplomata, postizao je  izvanredne uspehe, pa su mu predviđali blistavu budućnost, uključujući i dobijanje plemićke titule (i njegov otac je bio stekao plemićku titulu kao ministar u vladi). Bio je oženjen Amerikankom, imao je decu (dva sina i kćerku, koji su i danas živi), ali je, izgleda, povremeno imao prolazne veze i sa drugim muškarcima. Mnogo je pio; dok je u kancelariji ostajao da radi prekovremeno, flašu viskija bi ispraznio kao od šale, te je obično pijan dolazio kući. Međutim, on je umnogome zaslužan za prenošenje krucijalnih američkih tajni, dok je radio u Britanskoj ambasadi u Vašingtonu, posebno o razvoju nuklearnog oružja, o planovima osnivanja NATO i formiranju Maršalovog planu za neke evropske zemlje. U tome je toliko bio uspešan da su mu se sovjetski agenti u SAD i vlasti u Moskvi - prosto divili. Kada je prebegao u SSSR (bilo je to odmah nakon njegovog 38. rođendana), nastojao je da se prilagodi okolnostima u kojima se našao (dugo je živeo u zabitoj provinciji pre nego što je prebačen u Moskvu), naučivši ruski jezik i obavljajući razne korisne poslove. Napisao je nekoliko knjiga iz oblasti spoljne politike  (za knjigu "Внешняя политика Англии после Суэца"  /Spoljna politika Engleske posle Sueca/ dobio je zvanje sovjetskog počasnog doktora istorijskih nauka), koje su štampane u SSSR, VB i SAD. Kao "советский разведчик" (sovjetski agent) dobio je ime Марк Петрович  (vala je mogao biti i - Vladimir Petrovič!). Godinu dana nakon njegovo bekstva, supruga mu se tajno priključila i ostala s njim jedno vreme u Moskvi, da bi se kasnije (ipak) vratila, sa decom, u Njujork, tako da je on ostatak života proveo sam. Nosilac je nekoliko sovjetskih odlikovanja, a imao je i zvanje "pukovnika KGB". Umro je, u Moskvi, 1983. godine, u 69. godini.

Kim Filbi je bio "špijun nad špijunima". Pored toga što je bio izuzetno inteligentan, posedovao je neverovatan instinkt - špijuna. U govoru je zamuckivao, ali mu to nije smetalo da napreduje u svakom poslu koji je radio. Voleo je žene, pa se četiri puta ženio (sa Austrijankom, Engleskinjom, Amerikankom i, kada je prešao u Moskvu, sa Ruskinjom, dvadesetak godina mlađom) i imao je dece. Usput je imao i više ljubavnica, a voleo je da zavodi supruge svojih prijatelja, pa je čak i Maklejnova žena, za vreme boravka u SSSR, pala pod njegove zavodničke čari i živela sa njim oko pola godine, da bi se nakon toga (ipak) vratila sirotom  Maklejnu.  Nagađa se da je njegova prva supruga, Austrijanka Lici Fridman (Litzi Friedmann) najviše doprinela da on postane sovjetski špijun. (On je s njom kratko ostao u braku, jer je ona bila poznata kao komunistkinja, a on se pobojao da će mu to smetati da napreduje u državnoj službi, mada je tajno i dalje ostao u vezi s njom). Posle 23. godine špijuniranja, prebegao je u Moskvu, gde je uživao nešto bolji status od Bardžisa i Maklejna (dobio je i sovjetsko državljanstvo), mada je često bivao depresivan, uvidevši da sovjetski narod loše živi. Prema posteriornom pisanju njegove ruske supruge, "on se tešio time da su ideje dobre, ali da je loš način kako se sprovode u život, zašto su odgovorne vlasti". Navodno je jednom pokušao da izvrši samoubistvo.  Pri kraju života napisao je memoare (My Silent War), koji su štampani u Vel. Britaniji sa odličnim predgovorom Grahama Grina (Greene). Međutim, bolji analitičari nemaju visoko mišljenje o tim memoarima, jer  Filbiju, čoveku s mnogo lica, nije lako verovati bilo šta da kaže, te se shvata da je u pitanju samo jedna od mnogih njegovih priča. Mada je i ranije mnogo pio, sada je u alkoholu nalazio utehu, govoreći ponekad da je najbolje da čovek ode s ovog sveta u pijanstvu. Kada je umro u Moskvi, 1988. godine, u 76. godini, nakon 25. godina provedenih u SSSR, Rusi su mu priredili državnu sahranu. Posthumno, proglašen je za sovjetskog heroja,  vlasti su, kao posebno priznanje, izdale poštansku marku s njegovim likom, a postavljena je i počasna ploča, sa njegovim likom, na zidu zgrade KGB. Mnogi danas veruju da je on bio najbolji špijun koga je SSSR ikada imao na Zapadu.

Endru Bojl, pisac knjige "Klima izdaje" (Andrew Boyle: The Climate of Treason), iz 1979. godine, u nedostatku bližih podataka o tome kako su Bardžis, Maklejn i Filbi živeli u SSSR, zapisao je: "Za razliku od pomirljivog Filbija i prilagodljivog Maklejna, Bardžis nikada nije glumio da uživa u dosadnoj anonimnosti života u sovjetskom izbeglištvu. Šta više, on je voleo system, ali je mrzeo ljude".

A oko toga zašto Filbi nije ranije prebegao nego je čekao da prođe dvanaest godina, Bojl kaže: "Budući da su i Bardžis i Maklejn bili u opasnosti da budu likvidirani dok je Staljin bio živ, dodatni beg najvažnije osobe špijunske mreže unutar britanskog establišmenta sigurno ne bi raspoložio osvetoljubivog diktatora.... Filbi je, po pričanju njegove žene, dobio dopuštenje da staroga prijatelja Bardžisa poseti samo jednom, nakratko, kad je Bardžis već bio na samrti. Nije mu bilo dopušteno ni da prisustvuje Bardžisovom pogrebu, na kojem je Donald Maklejn održao govor. Zanimljivo je da se Filbi nije zbog toga bunio".

Antoni Blant je četvrti iz grupe ovih "ideološki motivisanih i dobro vođenih velikih špijuna", ali je njegova sudbina bila prilično drukčija od sudbina ostale trojice. Mada je studirao matematiku, opredelio se za izučavanje umetnosti, te je do kraja života bio istoričar umetnosti. U Kembridžu je proveo jedanaest godina - došao je kao devetnaestogodišnji brucoš a otišao  kao tridesetogodišnji professor. Za to vreme na Kembridžu je važio za "lovca na talente", pa se govori da je on "naveo" Bardžesa i Maklejna da zavole ideje marksizma i komunizma.  Napisao je više knjiga o umetnosti (bio je zaljubljenik u francusko slikarstvo) i imao četiri titula počasnog doktora od strane  renomiranih univerziteta. Mada je krio svoje marksističko uverenje, u svom eseju "Umetnost pod kapitalizmom i socijalizmom" (Art Under Capitalism and Socialism) dokazivao je da je kapitalizam nesrećno društveno stanje za umetnika, ali da proletersku kulturu tek treba stvoriti. Uoči Drugog svetskog rata ušao je u Britansku obaveštajnu službu MI5, u kojoj je ostao sve dok se rat nije završio. Onda se bavio profesurom; a kako je bio u dobrim odnosima sa kraljevskom porodicom (bio je ljubimac Kraljice-majke, majke sadašnje kraljice Elizabete II), dugo je radio kao kustos ogromne Kraljičine kolekcije umetnina, sve do odlaska u penziju.

Blant je vodio život finog gospodina. I on je bio homoseksualac, ali diskretniji od Bardžisa. A u odnosu na ostalu trojicu, bio je manje naklonjen alkoholu. Dobio je plemićku titulu. Kada su ga, nakon prebega Bardžisa i Maklejna sovjetski agenti nagovarali da i on prebegne, učtivo je to odbio, otvoreno rekavši da ne bi mogao da živi u SSSR ("Uveravam vas da bi to za mene bilo veoma teško, zapravo nepodnošljivo"). Zato je do kraja života ostao u Londonu.

Međutim, nakon prebega trojice njegovih drugara u SSSR, pritisak tajnih službi na njega je bio veliki. On je negirao sve optužbe, a valjanih dokaza protiv njega nije bilo. Kada mu je 1964. godine ponuđen imunitet ukoliko "kaže istinu", on je to prihvatio. Rekao je sve što je imao da kaže, ali je javnost bila uskraćena tim saznanjem, jer su vlasti to zadržale za sebe. On je i dalje radio kao kustos Kraljičine kolekcije umetnina, mada je kraljičin privatni sekretar bio obavešten o njegovim "sporednim" aktivnostima. Otišao je u penziju 1978. godine. Tek je 1979. godine novoizabrana i nadobudna premijerka M. Tačer obelodanila "slučaj Blanta", nakon što su neki dokoni poslanici u Parlamentu insistirali da se kaže ime "četvrtog čoveka". Blantu je  tada oduzeta plemićka titula, ali nije bio uhapšen pošto je uživao imunitet. Izrazio je žaljenje zbog svojih aktivnosti u korist SSSR ("it was the biggest mistake of my life"), s tim što je isticao da su on i ostali iz Kembričke četvorke  bili prihvatili ideje marksizma i komunizma kao posledicu - dolaska Hitlera na vlast. Poživeo je još  četiri mučne godine u samoći (u javnosti je nazivan 'the spy with no shame', 'an arrogant evil poseur', 'a treacherous Communist poof '), da bi umro 1983. godine, u svojoj 76. godini, u Londonu. Pre toga je napisao  Memoare, koji su, na njegovo traženje, ostali pod ključem četvrt veka, te su objavljeni tek 2009. godine, ali se iz njih, izgleda, nije mnogo više saznalo u odnosu na ono što se već znalo o njemu.  

(Da pomenem da je Endru Bojl, autor pomenute knjige "Klima izdaje", umnogome doprineo da dođe do otkrivanja "četvrtog člana Špijunske četvorke iz Kembridža" - Blanta. Njegova knjiga sadrži mnoštvo relevantnih podataka, ali je previše ideologizovana, jer autor, da bi se dopao širokoj britanskoj javnosti, s naglašenim prezirom govori o Bardžesu, Maklejnu, Filbiju i Blantu, jasno pokazujući svoje nesimpatije za ideje i stvari za koje su se oni borili, a nije im oprostio ni njihove ideale).

Eto, toliko o špijunskoj četvorci iz Kembridža. BBC, koji ove Engleze naziva "larger-than-life Englishmen", s pravom tvrdi da se danas ne bi znalo toliko o ovim superšpijunima da nije došlo do pada komunizma.

Danas ima nekih intelektualaca-analitičara u Vel. Britaniji koji na sveukupne aktivnosti Bardžisa, Maklejna, Filbija i Blanta slobodno gledaju kao na svojevrstan izraz patriotizma (their espionage as an activity could be interpreted as a kind of patriotism).

Na kraju, pitam se kako se danas gleda na špijune? Da li je i koliko tačna opaska koja se povremeno čuje: "Špijuni nisu ono što su nekad bili"? Da li je tačno da su tajne službe danas beskorisne, kada samo u publikacijama raznih instituta za tzv. strateška istraživanja ima više podataka nego u izveštajima nekih tajnih službi? Da li je došlo do "dekadencije špijunskog zanata"? Da li je taj zanat mnogo izgubio od svog nekadašnjeg "sjaja" i prešao u ruke tehnokrata i birokrata?

Ne bih rekao. Vremena se menjaju, svakako, ali podsećam na jedan primer: svi koji se iole bave praćenjem sadašnjih međunarodnih odnosa znaju da između SAD i Izraela postoji "specijalno i izuzetno čvrsto prijateljstvo", a ipak je pre nekoliko godina uhvaćeno nekoliko izraelskih špijuna usred Vašingtona. Sigurno je i da američkih špijuna ima u Tel Avivu. Prema tome, nije tačna teza po kojoj je špijunima "odzvonilo" sa završetkom tzv. hladnog rata.

Špijunaža, za koju drski Endru Bojl kaže da  je „drugo najstarije i najnečasnije zanimanje na svetu", postojaće, kako sam naveo na početku ovog bloga, sve dok je država i ljudi.

Atačmenti



Komentari (95)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nebicanin nebicanin 18:14 15.09.2011

13, 19 i 13

1.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:38 15.09.2011

Re: 13, 19 i 13

nebicanin
... uh, al sam se zajebo... izvini


Ništa.
Izbrisaću tvoje duplirane komentare.

Za tebe, kao prvog, evo jedne slike francuskog slikara Nikolasa Pusena (Nicolas Poussin, 1594-1665):



Trijumf Neptuna, detalj

Pusen je sledio ideju slikara XVII veka da slike moraju biti u redu, jasne i jednostavne (Ordre, clarté et simplicité).

A Pusena sam se setio pošto je Antoni Blant, jedan od četvorice engleskih špijuna o kojima govori ovaj blog, bio veliki poklonik baš tog francuskog slikara. O njemu je napisao čak pet knjiga, a u svoje vreme se smatrao najvećim živim stručnjakom za Pusena.

Vidim da je Republika Burundi izdala poštansku marku sa detaljem te slike (Trijumf Neptuna):




eli.lacrosse eli.lacrosse 18:37 15.09.2011

E,

… odlična je priča. Progut'o sam je. Je l' ti ovo još negde objavljuješ (u, na primer, dužim verzijama)?
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:46 15.09.2011

Re: E,

eli.lacrosse
... Progut'o sam je.

Uh, dobro da si uspeo!

Jer, naknadno vidim da je priča dugačka, premda je kod mene sve dugačko.

Je l' ti ovo još negde objavljuješ (u, na primer, dužim verzijama)?


Hm.

Evo za tebe, kao poznavaoca umetnosti (to sam već primetio) jedne klasične Pusenove slike (Midas et Bacchus):

zoja444 zoja444 18:59 15.09.2011

Re: E,

Jer, naknadno vidim da je priča dugačka, premda je kod mene sve dugačko.


ha, ha, ha ... a kosa? trepavice?

cini mi se da je o ovim spijunima snimljen i film, ali ne mogu da se setim kako se zove.


vladimir petrovic vladimir petrovic 19:27 15.09.2011

Re: E,

zoja444
... cini mi se da je o ovim spijunima snimljen i film,


Da. Snimani su filmovi, pisane knjige (John Le Carre), pozorišni komadi (Alan Bennett).

BBC ima jednu seriju na tu temu.

Evo jednog kritičnog filma pod nazivom "Špijuni iz Kembridža" (oni govore o petorici, a ja sam jednog izostavio), iz tri dela, a ovo je prvi deo:



trepavice?

Hm. Nisam baš mislio na trepavice (U Milice duge trepavice), ali nema veze...
eli.lacrosse eli.lacrosse 21:10 15.09.2011

Re: E,

Hm.

Ma ne, nisam ironičan. Ok, istina je da ima nešto preko dve i po hiljade reči, ali lako se čita, baš se uživa u tekstu. Meni je glavni problem da skratim ono što pišem za objavljivanje. Nedavno sam imao priliku da nešto pišem i da nemam nikakvo ograničenje, i baš mi je bilo super. Istina, na kraju sam tekst malo skratio, ali je uveliko prešao tri hiljade i šesto reči.

Evo za tebe, kao poznavaoca umetnosti (to sam već primetio) jedne klasične Pusenove slike (Midas et Bacchus):

Ne mogu reći da mi je baš najomiljeniji. Evo i jednog njegovog nešto mlađeg savremenika, meni mnogo dražeg (a znam da je Mikeleu omiljeni slikar):

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:13 15.09.2011

Re: E,

eli.lacrosse
... Ne mogu reći da mi je baš najomiljeniji. Evo i jednog njegovog nešto mlađeg savremenika, meni mnogo dražeg (a znam da je Mikeleu omiljeni slikar):


Pa dobro, Pusen se ne može uporedjivati sa - Velaskezom (Velázquez), iako su živeli i stvarali u isto vreme.

Francuska je imala mnogo slikara i Pusen svakako nije u prvoj ligi.

Meni je bilo zanimljivo to što je Blant baš njega izabrao, u mnoštvu velikih i od njega boljih, te je, ponavljam, napisao PET knjiga o Pusenu.

Evo kako je on video poznatu temu - Silovanje Sabinjanki (Le Viol des Femmes sabines)

mikele9 mikele9 23:47 17.09.2011

Re: E,

Evo i jednog njegovog nešto mlađeg savremenika, meni mnogo dražeg (a znam da je Mikeleu omiljeni slikar):

Što jes' jes'! Slikarčina van svih kategorija
Pogledaj ovo čudo nad čudima


vladimir petrovic vladimir petrovic 13:59 18.09.2011

Pričajmo o slikarčinama!

Mikele9
... Što jes' jes'! Slikarčina van svih kategorija
Pogledaj ovo čudo nad čudima


Pa ja sam već gore rekao da se Pusen (ma koliko je on bio značajan slikar) ne može suprostavljati Velaskezu.

Jer, slikara ima mnogo ali je malo onih koji zaista važe za vrhunske.

Dalje, mogu reći da kao što tebi odgovara Velaskez (koga i ja volim, naravno), ja volim neke flamanske/holandske slikare.

Kao na primer Van Ejka (Jan van Eyck):




---------------
U vezi sa iznetim, slobodan sam da kažem ovo:

Bilo bi dobro, Mikele, da napišeš jedan blog u kome bi, makar i bez većeg elaboriranja, rekao koje se slike poznatih slikara (neka ih bude desetak) tebi najviše sviđaju.

Time bi u priličnoj meri prosvetlio mnoge medju nama, uključujući i meni koji sam samo amater kada je u pitanju slikarstvo.

Ovo pominjanje amaterstva me tera da se vratim špijunaži, koja je tema ovog mog bloga.

U knjizi "Klima izdaje", koju sam više puta pominjao, i koja je vrlo zanimljiva i čitka, da je preporučujem svima koji mogu da dodju do nje (ja sam čitao hrvatsko izdanje), autor Endru Bojl na jednom mestu govori o Filbiji, špijunu nad špijunima:

"Filbi, kao pravi profesionalac, osećao je odvratnost prema špijunima amaterima, većinom iseljenicima iz Bugarske, Rumunije i Jugoslavije, koji su nudili bezvredne informacije".

Hm. Izgleda da niko nigde ne voli amatere!

A ne možemo svi biti profesionalci - u svemu!



mikele9 mikele9 17:08 18.09.2011

Re: Pričajmo o slikarčinama!

Dalje, mogu reći da kao što tebi odgovara Velaskez (koga i ja volim, naravno), ja volim neke flamanske/holandske slikare.

Kao na primer Van Ejka (Jan van Eyck):

Bez želje da sitničarim, Velaskez mi ne odgovara, već je odista veličanstven majstor slikarstva. Već sam pisao: Kad sa razdaljine od pet metara pogledate haljinu infantkinje Margarite, učini vam se da čujete šuštanje skupocene svile, kad se približite, ne možete da poverujete koliko je to slikano širokim potezima!!!
Naravno da i ja imam ljubimce među holandezima, pored Van Ajka, tu su i Boš, Holbajn, Rembrant, Rubens, Rojsdal, Hals.... i Vermeer.




Ispred ove slike sam 1972 godine petnaest dana provodio bar po sat vremena!


Bilo bi dobro, Mikele, da napišeš jedan blog u kome bi, makar i bez većeg elaboriranja, rekao koje se slike poznatih slikara (neka ih bude desetak) tebi najviše sviđaju.

Auuu! Dragi prezimenjače, to bi me jako ograničilo! Samo od Van Ajka (da ne pominjem Velaskeza) bih mogao da navedem više od deset slika koje smatram vrhunskim! Ipak, ostaviću stvar da se slegne pa možda i pokušam da to uradim.

Time bi u priličnoj meri prosvetlio mnoge medju nama, uključujući i meni koji sam samo amater kada je u pitanju slikarstvo.

Smatraću da nisi želeo da budeš ironičan ali i ako jesi, nisam spreman da ikoga prosvetljujem, znaš i sam da za to nije potreban nikakav Guru, samo rad na sebi, što ti ionako činiš. Činim i ja, to je po meni smisao života.
Pozdravljam te

mrdax mrdax 19:18 15.09.2011

Dobar tekst

Dobar tekst Vladimire. Zanimljvo mi je ovo tamanjenje raznih alkohola od strane agenata.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:34 15.09.2011

Re: Dobar tekst

Mrdax
... Zanimljvo mi je ovo tamanjenje raznih alkohola od strane agenata

Da. Narodski rečeno, pili su ko smukovi.
Bardžis je definitivno crkao od alkohola, u izgnanstvu, dok su Maklejn i Filbi bili izdržljiviji.

By the way, kažu i za Čerčila (Churchill) da je umeo da smaže flašu viskija dok sa nekim razgovara o važnim stvarima.
Doduše, bio je to uvek neki bolji primerak, recimo Chivas Regal, he, he, he...

Evo Pusenove slike pod nazivom "Et in Arcadia Ego":

zoja444 zoja444 19:39 15.09.2011

Re: Dobar tekst

By the way, kažu i za Čerčila (Churchill) da je umeo da smaže flašu viskija dok sa nekim razgovara o važnim stvarima.
Doduše, bio je to uvek neki bolji primerak, recimo Chivas Regal, he, he, he...


cula sam da je najveci procenat alkohola u - rumu.
ne znam da li je to tacno.
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:12 15.09.2011

Re: Dobar tekst

cula sam da je najveci procenat alkohola u - rumu.
ne znam da li je to tacno.

Mislim da nije, nego u Absintu.
zoja444 zoja444 21:57 15.09.2011

Re: Dobar tekst

Mislim da nije, nego u Absintu


Absint, kao klub, kafic?
crossover crossover 22:12 15.09.2011

Re: Dobar tekst

zoja444
Absint, kao klub, kafic?


Апсинт, као Рембо и Верлен.
docsumann docsumann 22:15 15.09.2011

Re: Dobar tekst

Апсинт, као Рембо и Верлен.


impresionisti, generalno
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:21 15.09.2011

Re: Dobar tekst

Bojan Budimac
... Mislim da nije, nego u Absintu.


Slažem se. Kada sam ja prilikom jednog boravka u Francuskoj, tražio absint u dobroj kafani, odgovorili su mi, pomalo snishodljivo, da je zabranjena proizvodnja (i prodaja) tog pića, jer od njega čovek - poludi (la «boisson qui rend fou»).

Nema ga ni u prodavnicama alkoholnog pića.

(Naravno, trgovci ponegde nude neke zamene, toga ima čak i u Maroku, ali nije to ono pravo).

Evo jednog postera koji je pravio Tuluz Lotrek (Toulouse Lautrec):

Absinthe - Zelena vila

Bojan Budimac Bojan Budimac 22:27 15.09.2011

Re: Dobar tekst

crossover
zoja444
Absint, kao klub, kafic?


Апсинт, као Рембо и Верлен.

docsumann
Апсинт, као Рембо и Верлен.


impresionisti, generalno

Kao moje omiljeno piće (ne moraš mnogo da šljemaš da bi se dobio)

Bojan Budimac Bojan Budimac 22:34 15.09.2011

Re: Dobar tekst

vladimir petrovic
Bojan Budimac
... Mislim da nije, nego u Absintu.


Slažem se. Kada sam ja prilikom jednog boravka u Francuskoj, tražio absint u dobroj kafani, odgovorili su mi, pomalo snishodljivo, da je zabranjena proizvodnja (i prodaja) tog pića, jer od njega čovek - poludi.

Nema ga ni u prodavnicama alkoholnog pića.

(Naravno, trgovci ponegde nude neke zamene, toga ima čak i u Maroku, ali nije to ono pravo).
Pravog absinta više nema, so far...

Nije tačno da ga nema. Naime, zabrana nikad nije bila globalna (četiri ili pet zemalja ga nikad nisu zabranile). Tako da ga na primer proizvodi Češka (okačih sliku).

Najnovija istraživanja dokazuju da je jedina zapravo aktivna supstanca alkohol. Naime, pelin od koga se pravi, i koji jeste halucinogen, je u minornim količinama da se ne može smatrati aktivnom supstancom pored 70 i kusur % alkohola. (dakle sve one romantične priče o abstinizmu i halucinacijama itd. su priče o najobičnijem ožderavanju)
aleksanadar aleksanadar 23:02 15.09.2011

Re: Dobar tekst

BB
Mislim da nije, nego u Absintu.


Високо га цениш, па пишеш великим словом?


VP
odgovorili su mi, pomalo snishodljivo, da je zabranjena proizvodnja (i prodaja) tog pića, jer od njega čovek - poludi (la «boisson qui rend fou»).


Nema ga ni u prodavnicama alkoholnog pića.


А код нас га има. Шта то говори?


Ево како уживаоц апсинта изгледа у очима Манеа:


ivana23 ivana23 23:19 15.09.2011

Re: Dobar tekst



To spell it out clearly, the traditional method for serving absinthe is as follows:

- pour one shot (approx 1oz) Absinthe into a glass.
- Then place a perforated Absinthe spoon over the glass.
- Place a few sugar cubes on the spoon
- Slowly pour ice cold water (approx 5 oz) over the cubes so that they melt into the glass.
- Once glass is full mix with spoon.
~ Enjoy!


* Originalni Absinthe sadrzi visok procenat tujona, hemijskog jedinjenja koje je sastavni deo prirodnog ulja jedne vrste pelina (Artemisia absinthium) po kojoj je ovo pice i dobilo ime. Tujon je po hemijskom sastavu jako slican tetrahidrokanabinolu, glavnoj psihoaktivnoj supstanci kanabisa. Samim tim, tujon ima vrlo slicno dejstvo na nervni sistem coveka.
nsarski nsarski 02:44 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Doduše, bio je to uvek neki bolji primerak, recimo Chivas Regal, he, he, he...


Brisi ovo, Horatio, dok Vucko jos nije procitao, jer onda the mighty storms of Scotland will descend upon you.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:25 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Nsarski
... Brisi ovo, Horatio, dok Vucko jos nije procitao, jer onda the mighty storms of Scotland will descend upon you.


Slučajno mi je pao na pamet Chivas Regal, iz mnoštva dobrih viskija.

Chivas Regal whiskies are blended in a distinctive house style of a mellow, honeyed flavour.

Chivas Regal 12 Year Old: Blended from whiskies matured for at least 12 years. Taste: Round and creamy on the palate, a taste of honey and ripe apples, with vanilla, hazelnut and butterscotch notes.
Chivas Regal 18 Year Old: Blended from whiskies matured for at least 18 years. Taste: Chocolate and orange notes, some citrus and spice on the nose and a full, fruity, citrusy and spicy palate, with sherry notes to finish.
Chivas Regal 25 Year Old: Created using whiskies aged at least 25 years; available only in limited quantities with a retail price of c$300. Taste: The blend has tasting notes of apricot and peach.



Edit:

P. S. Vučko (nadam se da mislimo na istu osobu) je ovih dana prezauzet pokušajima da prevaspita Kosmoginu. Uzaludan posao. Još će ona na kraju ostati ubeđena da je nadmudrila sve te brojne propovednike koji su pokušali "da je vrate na pravi put", te da je uspela u onome što je bila naumila.

A kada već pomenu

the mighty storms of Scotland

ja očekujem da bi mi neko, shodno prezimenu Donalda Maklejna, mogao ukazati da je on bio - Škot. Čak i Škot Endru Bojl, autor pomenute knjige "Klima izdaje", s vremena na vreme aludira na škotstvo Maklejna.

Međutim, BBC i drugi merodavni izvori uvek govore o "četvorici Engleza", odnosno o "engleskim špijunima", a ne o "britanskim špijunima". Zato ja smatram da je Donald Maklejn bio - Englez.
nsarski nsarski 09:46 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Vučko (nadam se da mislimo na istu osobu)

Mislimo. Kad je rec o viskiju on je expert in residence na ovom blogu (samo se time ne hvali).
Ja nisam strucnjak, ali kad vidim "blended" odmah sumnjam. Single malt rulez!

Nego, da se vratimo na temu ovog posta. Nekako je upadljivo da je mesavina homoseksualizma, Kembridza i spijunaze za strane zemlje bas cesta i letalna. Imas li neko objasnjenje za ovo?
Milan Novković Milan Novković 11:09 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Ja nisam strucnjak, ali kad vidim "blended" odmah sumnjam. Single malt rulez!

To je uglavnom tako, tako i ja razmišljam iako ja ne volim viski i nisam nikakav stručnak (po meni je kajsijevača rocket science za viski

Ali ne treba zaboraviti da je i mešanje samo single malts umetnost svoje vrste i da rezultat, u zavisnosti od umetnika i potrošača, može da prevaziđe kvalitet pojedinačnih single malts.
antioksidant antioksidant 12:05 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Bojan Budimac
cula sam da je najveci procenat alkohola u - rumu.
ne znam da li je to tacno.

Mislim da nije, nego u Absintu.

definitivno ga ima najvise u pino slivestreu
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:49 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Nsarski
... Ja nisam strucnjak, ali kad vidim "blended" odmah sumnjam. Single malt rulez!


Ni ja sebe ne smatram stručnjakom, ali volim - viski. Ne baš na čerčilovski način, ali ga volim.

Neka govori ko šta hoće, ali jeste božanstveno piće. Dobro, skoro božanstveno. U svakom slučaju, skidam kapu Škotima.
(Ono moje ranije pominje apsinta, za kojim sam osećao potrebu u nekim dešperatnim situacijama, bilo je više zezanje, premda nijedno zezanje nije bez razloga, ali ovo sa viskijem je ozbiljnija/realnija stvar).

A ono što Milan Novković dole pominje kajsijevaču, svaka čast tome. Ima dobrih kruškovača, dunjovača i ne znam kojih još rakija par excellence, ali viski je van klase; mislim može da se pije u svakoj prilici, običnoj i svečanoj, i na svakom mestu; ja koji sam prilično vezan za Afriku, znam da dobro dodje i u tropskim uslovima, što nije slučaj sa - rakijom; verovatno dobro ide i kada se čovek nadje medju Eskimima; u odnosu na druga alkoholna pića, kojih ima mnogo vrsta, on je ono što su francuska vina u odnosu na ostala vina, he, he, he...

Nekako je upadljivo da je mesavina homoseksualizma, Kembridza i spijunaze za strane zemlje bas cesta i letalna. Imas li neko objasnjenje za ovo?


Ovo je dobro pitanje, naravno. A na njega nije lako odgovoriti.

Veliki ljudi mogu sebi dozvoliti mnoge stvari.

Ja ne bih homoseksualizam stavljao na prvo mesto, nadam se da je to kod tebe ispalo slučajno (Za Filbija sam naglasio da je bio veliki ženskaroš, nikada mu žena nije bilo dosta, što bi Doc rekao bio je: ortodoksni heteroseksualac, a nesumnjivo najbolji špijun svih vremena; usputno, Gaj Bardžis mi je simpatičan, pa i sa svojom homoseksualnom dimenzijom, ali mu se ne divim kao kada razmišljam o Filbiju).

Nedostaje alkoholizam, koji je važna determinanta.

Neka mi se ne prebaci kako alkoholu pribegavaju slabići. Ko čemu i kada pribegava je relativna stvar. Ali ima mnogo poznatih pijandura, u svim društvima i u svim slojevima društva (uključujući književnike), koji su ostvarivali neverovantno dobre stvari; trezvenjaci neka vode svoje skromne životiće i neka se ne hvale previše svojim apstiniranjem.
Nijedno apstiniranje nije dobro.

A intelektualnost, odnosno inteligencija?

Imam li ja predrasude prema intelektu? (Neki pakosnik će reći da svako govori o onome što nema, kao što je A. De Melo govorio da prostitutke rado govore o Bogu, a sveštenici o seksu).

Zar nisam, u stilu malog Djokice, isticao kako su svi ovi Kembrički dečki bili đavolski - inteligentni? I sa dobrim pedigreima? Jesam.

Nimalo slučajno znam za ovu izjavu jednog od onih koji su radili za Tačerovu (one Thatcherite intellectual): 'Less intellectual people have simpler ideas and more direct instincts'.

On je to izjavio povodom otkrivanja četvrtog čoveka, nesrećnog Blanta, koga je, posve na tačerovskoj liniji, ovako video: Blunt was the apotheosis of a particular species of privileged, ungrateful, over-educated, unpatriotic, left-wing intellectual—and homosexual to boot.

Takve stvari primećujem da bih pohranio svoj prezir prema nekima. Neka sam zbog toga grešan!

A evo i stava koji je zanimljiv kao kuriozitetski naslov za tabloide:
John Costello was subtitled in the USA 'Lies, Spies, Buggery and Betrayal'.

Da zaključim, ja ne znam, naravno, šta tera ljude da budu špijuni; možda i znam ali mi se čini da ne znam, he, he, he...

Edit:
A još manje znam da li je i u kojoj meri to - letalno.
Može da bidne ali ne mora.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:26 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Crossover
... као Рембо и Верлен




Ponekad se pitam da li uopšte treba snimati filmove o životima pesnika:

docsumann docsumann 14:36 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Ponekad se pitam da li uopšte treba snimati filmove o životima pesnika:


zavisi ... od života

docsumann docsumann 19:33 16.09.2011

Re: Dobar tekst

Chivas Regal


čisto da ne zaboravimo jednog čuvenog člana kluba ljubitelja Čivas Regala sa ovih krajeva

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:19 17.09.2011

Re: Dobar tekst

nsarski
Nekako je upadljivo da je mesavina homoseksualizma, Kembridza i spijunaze za strane zemlje bas cesta i letalna. Imas li neko objasnjenje za ovo?



vladimir petrovic


Ja ne bih homoseksualizam stavljao na prvo mesto,


Zašto homoseksualci?
Objašnjenje je vrlo banalno, a zove se ucena.
Zašto Kembridž?
Zato što se, obzirom na profil polaznika, sa njega tradicionalno regrutuju kadrovi za visoke položaje u UK.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:12 17.09.2011

Re: Dobar tekst

Vojislav Stojković... Zašto homoseksualci?
Objašnjenje je vrlo banalno, a zove se ucena.

Hm.
Ima, naravno, slučajeva ucene u povesti špijunaže.

Međutim, u slučaju ove engleske četvorke, nije bilo ucene po osnovu seksualne orijentacije. Nikako.
Bardžis je bio, koristeći današnji rečnik, out of closet.
Za Blanta se, takodje, znalo.

Ovo drugo svakako stoji
Zašto Kembridž?
Zato što se, obzirom na profil polaznika, sa njega tradicionalno regrutuju kadrovi za visoke položaje u UK.


Samo od sebe postavlja se pitanje - da li je domaća obaveštajna služba bila toga svesna? Ne samo da ih nije pratila, već ih je sve, manje-više, bila uzela pod svoje okrilje, te im je omogućavala da brzo napreduju kao briljantni dečki.

(I manje prefrigane obaveštajne službe, prilikom regrutovanja, proveravaju mnogo što-šta oko kandidata - iz koje porodice potiče, kakve su mu seksualne navike, da li je sklon alkoholizmu, kakvog je temperamenta, koji su mu hobiji čak dotle - koje knjige čita, kako se oblači, da li je introvertan, kakve je spoljašnosti, itd. Međutim, ima slučajeva, mada ne čestih, da su prihvatani i oni za koje se unapred znalo da naginju homoseksualnosti, zbog nekih tananih prednosti koje su eventualno pokazivali u odnosu na neke druge)

Ovo su, naravno, autsajderska viđenja.


P. S.

Za one koji nisu otvarali link koji sam negde gore usputno dao, evo simpatičnog vidjenja Bardžisa - God Bless America:


benevolent benevolent 13:25 17.09.2011

Re: Dobar tekst

Tuluz Lotrek (Toulouse Lautrec):

Absinthe

Ово су синоними.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:08 17.09.2011

Re: Dobar tekst

Tuluz Lotrek (Toulouse-Lautrec):
Absinthe

benevolent

... Ово су синоними.


Vala jesu.

Ja ga volim, zapravo volim "sinonime"!




P. S.
Čini mi se da veliki mali Henri de Toulouse-Lautrec zaslužuje jedan blog:



mikele9 mikele9 23:40 17.09.2011

Re: Dobar tekst

Slučajno mi je pao na pamet Chivas Regal, iz mnoštva dobrih viskija.

Od svih Regala, uvek sam birao ovaj!


vladimir petrovic vladimir petrovic 14:08 18.09.2011

Re: Dobar tekst

Mikele voli konjak pod nazivom "Remy Martin".

Znam neke koji vole Kurvu iz Azije:



A delicate and subtle bouquet with hints of cigar box, prune, liquorice hazelnut, old port wine, ginger bead and orange blossom. Full bodied and mellow, tender and stylish with a long lingering fine memory.
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:11 15.09.2011

*****

Pročitavši nedavno sledeće, u knjizi na slici, sam mislio malo o Filbiju:

In 1917 London had dispatched Harry St John Philby -- father of Kim, the later Soviet Spy -- to Saudi Arabia, where he remained until Ibn Saud's death in 1953. Philby's role was to consult with Foreign Office over ways to consolidate the rule and extend the influence of Ibn Saud.



Vladimire, preporuka.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:43 15.09.2011

Re: *****

Bojan Budimac
... In 1917 London had dispatched Harry St John Philby -- father of Kim, the later Soviet Spy -- to Saudi Arabia, where he remained until Ibn Saud's death in 1953. Philby's role was to consult with Foreign Office over ways to consolidate the rule and extend the influence of Ibn Saud.


Dobro je da si pomenuo Kimovog oca. Ja nisam mogao da idem previše u širinu, ali njegov otac je bio priča za sebe, te je svakako doprineo da Kim bude to što je bio.

Kim ga nije mnogo viđao, ali ga je veoma poštovao, bojeći ga na svoj način, dakle poštovao ga je sa daljine.

Može se naći dosta materijala o Kimovom ocu, ali meni je pri ruci ovaj:

Treason in the Blood: H. St. John Philby, Kim Philby & the Spy Case of the Century by Anthony Cave Brown

Kim Philby has been called "one of the most remarkable double-agents to have been exposed in our time." Harry St. John Bridger Philby, Kim Philby's father and mentor, was one of the most intriguing intellectuals and adventurers of our time, a manipulator who played a key role in establishing the modern Middle East. In this dual biography, Anthony Cave Brown, tells the extraordinary story of two men whose lives were directly opposed to the establishment into which they were born and for which they were bred. St. John, the brilliant Arabist, became a Moslem and political adviser to King Ibn Saud. He was the middleman in the U.S. acquisition of the Saudi oil concession, called by the State Department "the greatest commercial prize in the history of the planet." And as St. John turned to Mecca, Kim turned to the Kremlin, serving as a secret agent against the Anglo-American intelligence services for fifty-three years.

dali76 dali76 08:16 16.09.2011

Re: *****

Imao sam zanimljiv semester pre nekoliko godina CIA and third World gdje smo radili same pocetke tajnih sluzbi ovdje u SAD,ne znam zasto mi se taj Filby mota po glavi da je cak bio poslat ovdje U SAD zaduzen za reorganizaciju CIA , sto je naravno imalo fatalne posljedica kad se saznalo za koga je ustvari FIlby radio.
Odlican tekst, naravno nije dugacko niti malo vjeruj.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:09 16.09.2011

Re: Filbi, CIA

Dali76
... Odlican tekst, naravno nije dugacko niti malo vjeruj.

Hvala.

ne znam zasto mi se taj Filby mota po glavi da je cak bio poslat ovdje U SAD zaduzen za reorganizaciju CIA , sto je naravno imalo fatalne posljedica kad se saznalo za koga je ustvari FIlby radio.


Jeste, Filbi je pomagao u formiranju CIA, po nalogu Britanskih obaveštajnih službi.

Ta afera sa špijunima iz Kembridža bila je, mnogi to veruju, u više pogleda, the biggest security scandal of the 20th century.

Gledano iz današnje perspektive, to ujedno pokazuje kako su i tako sofisticirane obaveštajne službe, pravile amaterske propuste i aljkavosti, što je teško shvatiti.

Primera radi, pomenuću ovo: moj otac mi je pričao kako je Ministarstvo spoljnih poslova Jugoslavije radilo kada je trebalo da primi nove ljude. Provere o njihovom poreklu bile su veoma detaljne, da se proveravalo do trećeg kolena unazad da li nije bilo četničkih naklonosti i slično. I kakve naklonosti su pokazivali kao studenti. Taj princip je važio i kada su se ženili. Svako je morao tri meseca unapred da traži dozvolu za ženidbu, što je značilo da se nadležnim bezbednosnim organima pruži dovoljno vremena da provere ko je devojka s kojom se ženi, i iz kakve porodice potiče. Nekima nije davana saglasnost, pa su morali da traže “podobnije devojke”.

Tako nešto, izgleda, nije bilo važno tadašnjim britanskim obaveštajnim službama. Ne samo da su Kembrički špijuni svi bili marksisti kao studenti, što su znali i vrapci na grani, nego su se družili sa osobama koje su otvoreno bile na “drugoj strani” (ne zaboravimo, u pitanju su bile tridesete godine prošlog veka).

Tako je, recimo, dugo trajala ljubavna i druga veza Maklejna sa Kitty Harris /zanimljiva ličnost, jevrejskog porekla/, za koju se znalo da je bila obaveštajka i radila za Ruse.

Litzi Friedmann, takodje jevrejskog porekla, bila je član Komunističke partije Austrije i ona je umnogome doprinela formiranju Filbijeve špijunske dimenzije. A Filbi se s njom oženio i iz Beča je doveo u London. Nešto kasnije je osetio da će mu to, ipak, smetati (kao što sam negde već ranije pomenuo), pa se razveo od nje, ali je, naravno, i dalje s njom održavao veze.

A sve je to prolazilo.

Time magazine, u članku “World: The Communist in M.I.6”, od 13 oktobra 1967 godine, piše:

By the end of World War II, he (Philby) was chief of British counter-Soviet intelligence operations. In 1948, he became head of British intelligence in Washington, helped organize the CIA. He was even considered eligible to become chief of the entire intelligence apparatus of M.I. 6, although some of his colleagues felt that he drank rather too much and did not belong to quite the right clubs. All the while, Kim Philby managed to carry the art of espionage several steps farther than any double agent before or since. .. As head of British intelligence operations in Washington for more than two years, Philby was often called upon for advice by the CIA, which was being set up to replace the wartime Office of Strategic Services. Philby especially hated the success of U.S. capitalism, and he happily told the Russians about the CIA's projects and organization. Along the way, he received regular briefings on U.S. intelligence operations from CIA Chief Walter Bedell Smith and knew every counterintelligence move that the CIA made. When he was final ly dismissed from M.I. 6, it was only at the insistent demand of the CIA, which had discovered his role in the wake of the Burgess-Maclean case. Even then, he was protected by his old-boy colleagues until 1962, when the confession of another Moscow spy implicated him beyond all doubt. Despite this, he was given a confidential warning that action might be taken against him, and given more than a month to disappear… Because of his consummate duplicity, he is undoubtedly the only Russian agent ever to have been decorated with the Order of the British Empire

fedor18 fedor18 21:20 15.09.2011

Engleski

TV serijal u četiri epizode- Cambridge Spies.Gore u jednom postu si linkovao.
Odgledao.Preporučujem

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:57 15.09.2011

Re: Engleski

fedor18
... TV serijal u četiri epizode- Cambridge Spies.Gore u jednom postu si linkovao.
Odgledao.Preporučujem


Drago mi je da si pogledao gornji link (ljude obično mrzi da otvaraju linkove).

Prvo, Gaj Bardžis je bio potpuno otkačen tip. Kao takav, on je vrlo filmičan, pa već ima puno stvari o njemu (u "An Englishman Abroad" njega igra Alan Bates).

Drugo, meni se sviđa što Englezi umeju da se šale i na svoj račun (bolje to rade od Francuza i još nekih) i onda kada im nije prijatno, odnosno kada hendluju stvari koje ih ne prikazuju u najboljem svetlu.

Zato prave izvrsne filmove i TV serije.

Evo još jedne epizode:

mrdax mrdax 10:23 16.09.2011

Upozorenje

Ne bih rekao. Vremena se menjaju, svakako, ali podsećam na jedan primer: svi koji se iole bave praćenjem sadašnjih međunarodnih odnosa znaju da između SAD i Izraela postoji "specijalno i izuzetno čvrsto prijateljstvo", a ipak je pre nekoliko godina uhvaćeno nekoliko izraelskih špijuna usred Vašingtona.


It was reported that the Mossad informed the FBI and CIA in August 2001 that as many as 200 terrorists were slipping into the United States and planning "a major assault on the United States." The Israeli intelligence agency allegedly cautioned the FBI that it had picked up indications of a "large-scale target" in the United States and that Americans would be "very vulnerable."[53]

It has been claimed that Israeli espionage agents, and particularly the Mossad, may have had foreknowledge of the attacks.[54][55]

In September, 2001, The New York Times and Israeli newspaper Haaretz reported that four hours after the attack, the FBI arrested five Israelis who had been filming the smoking skyline from the roof of a white van in the parking lot of an apartment building, for "puzzling behavior". They were charged with illegally residing in the United States and working there without permits. The Israelis were said to have been videotaping the disaster with what was interpreted as cries of "joy and mockery".[56][57] Police found the van and a search revealed $4,700 in cash hidden, along with foreign passports and a boxcutter which aroused suspicions and led to the detention of the occupants. The men were held in detention for more than 2 months, during which time they were subjected to interrogation and lie detector tests, before being deported back to Israel; one of the men (Paul Kurzberg) refused to take the test for 10 weeks, and then failed it.[citation needed]
ivana23 ivana23 10:32 16.09.2011

Re: Upozorenje

mrdax


Lepo bi bilo da prilozis link sajta sa koga si preuzeo citat.

September 11 attacks advance-knowledge debate
mrdax mrdax 10:39 16.09.2011

Re: Upozorenje

ivana23
mrdax


Lepo bi bilo da prilozis link sajta sa koga si preuzeo citat.

September 11 attacks advance-knowledge debate


Vidis da nije tesko naci i bez linka, ionako je free knowledge.
docsumann docsumann 14:29 16.09.2011

Pošto

te intrigiraju priče o špijunima, mislim da će ti biti interesantna i ova o Džordžu Kovalu.



Za razliku od ovih Engleza iz high society miljea, ovaj Jevrej je završio regularnu sovjetsku obuku za obavještajca, a onda svojom inteligencijom, znanjem, šarmom i svim raspoloživim sredstvima jednog profesionalca, postao ključni čovjek sovjetskog špijuniranja Menhetn programa i uopšte svih američkih dostignuća u vezi atomske bombe.

Kao "čovjek od struke" ostao je gotovo nepoznat i u obavještajnim krugovima, pa je tako i sam Putin ostao iznenađen kad je čuo za njegovu priču i odmah pokrenuo postupak da ga se proglasi herojem Rusije.
mrdax mrdax 15:13 16.09.2011

Re: Pošto

Vladimire , svidja mi se sto skoro svaki odgovor pocastis sa nekom slikom ili videom
Dakle, ostao sam duzan. Mondrian, kompozicija 10

eli.lacrosse eli.lacrosse 20:18 16.09.2011

Re: Pošto

te intrigiraju priče o špijunima, mislim da će ti biti interesantna i ova o Džordžu Kovalu.

Nešto prebiram po sećanju – odakle mi je poznato to ime… I, evo, setih se:
Најтајанственији атомски шпијун

docsumann docsumann 20:43 16.09.2011

Re: Pošto

Најтајанственији атомски шпијун




pa tu sam prvi put i saznao za njega, ali nikako da mu se sjetim imena ... tražio po kući taj broj ( bezuspješno) ... srećom zapamtio sam ono Džordž, pa vezujući sa sovjetski obavještajac + projekat Menhetn, najzad ga izguglah

krkar krkar 13:13 18.09.2011

Mnogo velikih - jedan najveći


I po umeću i hrbroti i po rezuttim oje je otvrio - nveći e: http://en.wikipedia.org/wiki/Eli_Cohen
mikele9 mikele9 21:11 18.09.2011

Re: Pošto

Takođe, nikako ne bi trebalo zaboraviti i ne pomenuti Rudolfa Abela!


kick68 kick68 02:11 17.09.2011

Cherchez la femme!

Zene spijuni:
Sarah Emma Edmonds
Violette Szabo
Spijunirao prerusen u zenu: Chevalier d'Eon
Imena nasla ovde:)
Najverovatnije nepravedno pogubljeni: Julius and Ethel Rosenberg
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:23 17.09.2011

Re: Cherchez la femme!

Kick68,
Dobar naslov.
Iza mnogih velikih špijuna stoje žene.

A žene špijunke su posebna priča. Ima ih istinski izvanrednih.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 06:14 17.09.2011

007

Potsetio bih na još jednog velikog, na Duška Popova i na stari Dejanov blog iz arhive:

Među brojnim uslugama koje je Duško Popov učinio Britanskoj Kruni ističe se informacija koja je predvidela mogućnost pa čak i tačan datum japanskog napada na Pearl Harbour. J. Edgar Hoover, tadašnji direktor FBI-a, inače poznati perverznjak koji je imao naviku da se u slobodno vreme presvlači u tetku, zgoržen nadimkom našeg Tricikla, nazvao ga je pervertitom i o njegova upozorenja se oglušio. Na datum koji je Tricikl predvideo, izveštaj se na najsuroviji način pokazao verodostojnim. Hooverova neopreznost i pogrešna procena koštali su mnogo američkih života. Popov je posle rata odlikovan ordenom Britanske Imperije. U Beograd se nikada nije vratio, makar ne pod svojim imenom. Umro je u Londonu 1981.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:40 17.09.2011

Ne budimo previše puritanci

Ne mogu, Vojislave, a da ne reagujem kada olako upireš prstom na neke poznate ličnosti za koje ti se čini da su bili i - perverzni.

Pre neki dan si jadnoga Zigmunta Frojda nazvao starim perverznjakom, a sada sirotog Edgara Huvera:

Vojislav Stojković... J. Edgar Hoover, tadašnji direktor FBI-a, inače poznati perverznjak koji je imao naviku da se u slobodno vreme presvlači u tetku,


Tako ti o čoveku koji je Amerikancima služio kao dika; potomstvo mu je i spomenik podiglo, kao osnivaču FBI i značajnoj ličnosti u američkoj povesti.

Bile su glasine (dakle - nepotvrđene) da je on bio gej, te da je imao neke fetiše, ali on to nikada nije priznao. Što znači da nije bio, a ne treba se obazirati šta za njim posthumno čaršija priča (svuda ima čaršije, zar ne?)

Šalu na stranu, mnogi od tih ljudi za koje se priča da su imali ovu ili onu perverziju, uključujući i napijanje alkoholom do besvesti, bili su veliki ljudi, odnosno ostavili su za sobom značajna dela (naročito u književnosti, ali i drugde).

Pa, valjda, čoveka prosudjujemo po onome što ostane iza njega, a ne po tome da li je imao neku malu falinku (ako je uopšte imao)... Jer, poznato je da te ličnosti koje vode ljubav, kako bi to Sinkler Luis (Sinclair Lewis ) rekao, "prema popovskom molitveniku", te žive bezporočno i daleko od svake perverzije su najčešće - veliki dosadnjakovići, he, he, he...


J. Edgar Hoover with Muslim forehead callus or zebiba

P. S.
Duško POPOV je svakako bio izuzetna ličnost.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:46 17.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Za Sigismunda lično preuzimam odgovornost (Ko je oklevetao Edipa?), a FBI neka ganja Dejana Tiaga Stankovića ( 007 se zvao Popov, Duško Popov ) koji tvrdi da je Huvera video u tetkinoj odeći.

A što se tiče vođenja ljubavi po molitveniku, sve zavisi s kim se moliš - nije uvek dosadno.
nsarski nsarski 22:36 17.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Pre neki dan si jadnoga Zigmunta Frojda nazvao starim perverznjakom, a sada sirotog Edgara Huvera:

Vojislav Stojković... J. Edgar Hoover, tadašnji direktor FBI-a, inače poznati perverznjak koji je imao naviku da se u slobodno vreme presvlači u tetku,



Tako ti o čoveku koji je Amerikancima služio kao dika; potomstvo mu je i spomenik podiglo, kao osnivaču FBI i značajnoj ličnosti u američkoj povesti.

Bile su glasine (dakle - nepotvrđene) da je on bio gej, te da je imao neke fetiše, ali on to nikada nije priznao. Što znači da nije bio, a ne treba se obazirati šta za njim posthumno čaršija priča (svuda ima čaršije, zar ne?)


Za matorog Sigmunda vazi sledeca popularna konstatacija: he was the guy who invented scientific way to talk about dirty things. U tom smislu je Dzeremajin komentar na mestu. (Ja svoj komentar nemam). Uostalom, cela frojdisticka psihoanaliza je na djubristu istorije psihijatrije i malo je ljudi uzima za ozbiljno.
Mr. Hoover je imao ljubavnika i voleo da se oblaci u zensko donje rublje. To nisu glasine - to su proverene cinjenice. Mislim da mu je decko bio neki momak iz Minesote (da se proveriti, ali mene sada mrzi).
A spomenici se dizu po potrebi trenutne politike - nekad Huveru, nekad M.L. Kingu (u cijem je ubistvu J.E. Hoover na neki nacin svakako kumovao), nekad Klintonu ili Genseru. Spomenici su, cesto, betonirana glupost i ne mogu se racunati u istorijsku istinu.
zoja444 zoja444 22:57 17.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

ne valja biti ni mnogo interesantan. od toga moze da boli glava.
docsumann docsumann 22:59 17.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Spomenici su, cesto, betonirana glupost i ne mogu se racunati u istorijsku istinu.


saglasan.

mada, ima dobrih ... jedan od boljih - spomenik Džoe Luisu "crnom bombarderu", u Detroitu

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:55 17.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

nsarski

Za matorog Sigmunda vazi sledeca popularna konstatacija: he was the guy who invented scientific way to talk about dirty things....



Ne samo da je razgovarao, matori perverznjak je prljave stvari kao kukavičja jaja svima podmetao, naročito muškarcima.


nsarski
Uostalom, cela frojdisticka psihoanaliza je na djubristu istorije psihijatrije i malo je ljudi uzima za ozbiljno.



To je tačno, ali neophodno je rehabilitovati žrtve, grčkog građanina Edipa i ostale.

@vladimir: Si video šta kaže profesor? Eto ti tvog jadnog Frojda i sirotog Huvera.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:40 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Vojislav Stojković
... @vladimir: Si video šta kaže profesor? Eto ti tvog jadnog Frojda i sirotog Huvera


Ama, vi mudro zborite, ali niste voljni da stvari sagledavate u najvećoj širini, koja prevazilazi naučna tumačenja. I istorijske istine.

Da se našalim. Kažu da je najbolje da Englez, kada prelazi ulicu, vodi psa na užetu sa sobom, jer engleski vozači nikada neće pregaziti psa.

Ja nemam psa, i zato tražim načina da ne budem pregažen, ne onda kada prelazim ulicu, već kada spokojno pišem blogove.

Možete vi govoriti o Frojdu što god hoćete, i uglavnom ćete biti u pravu. Jer, ima mnogo toga što mu se može prigovoriti.

Ali ne smete smetnuti s uma da se i danas, u 21. veku, itekako pominje Frojd. Neko mu tepa pozivajući se na njegovo kršteno ime (Sigismund), neko se drži nemačke verzije (Zigmunt), ali se priča o njemu. Ako na Guglu kliknete "Frojd", kažu vam da ima preko 13,2 miliona rezultata. Ljudi moji, to nije mala brojka!

A zna se da su mnogi istinski veći naučnici danas manje-više pali u zaborav, ili ih se sećaju oni koji baš moraju, recimo u slučaju kada pišu doktorske disertacije.
O Frojdu će se još govoriti.

Ako zaboravimo sve ono što je on propovedao iz područja nauke, meni je dovoljna samo ova njegova izjava, koju tako često citiram, kao grešnik koji vapi da bude shvaćen, da nema čoveka bez perverzija! Svi smo, manje ili više, perverzni. Mnogi toga nisu ni svesni.
Neka se baci kamenom na mene onaj ko je čist, he, he, he...

I još nešto. Frojd nije bio samo naučnik. Umeo je i da piše odlične eseje. Pročitajte njegov esej o Mojsiju i videćete kako je to lepo. Pa esej o Da Vinčiju i dr. Samo to je dovoljno da se pamti (plus ono moje o omniprezentnim perverzijama). Da ne ispadne da ja branim sebe jer sam već ogrezao u perverzijama (nisam!), parafraziram ponovno reči O. Hakslija - perverzan je onaj ko nema perverzija. (Imam u vidu njegovu famoznu izreku: "Čednost je najneprirodnija od svih seksualnih perverzija". Dakle, ne budimo - previše čedni!)

A buldog Huver je bio u po nečemu monstrum, ali je mnogo toga dobrog uradio za Ameriku. To se računa.
A ono što je radio "medju četiri zida" je irelevantno.

Nsarski
... Spomenici su, cesto, betonirana glupost i ne mogu se racunati u istorijsku istinu.


Što se spomenika tiče, na to se palim. Ja više volim da se podižu nego da se ne podižu. Volim i ružne spomenike.

Evo jednog od onih koji se smatraju - malo uvrnutim:




P. S. Da se vratim mojoj temi - špijunaži.

Niko nije reagovao na moje ukazivanje da je Endru Bojl (naveo sam to na kraju bloga) rekao kako je, posle prostitucije, špijunaža najnečasnije zanimanje.
Sram ga bilo, on vredja.
Prostitucija nije nečasno zanimanje. Prostitucija je ljudska neminovnost.
Ni špijunaža nije nečasna per se, iako u nekim situacijama biva, kao što je slučaj i sa mnogim drugim ljudskim aktivnostima.
Moglo bi se reći da je i ona - ljudska neminovnost.
zoja444 zoja444 11:21 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Ako zaboravimo sve ono što je on propovedao iz područja nauke, meni je dovoljna samo ova njegova izjava, koju tako često citiram, kao grešnik koji vapi da bude shvaćen, da nema čoveka bez perverzija! Svi smo, manje ili više, perverzni. Mnogi toga nisu ni svesni.
Neka se baci kamenom na mene onaj ko je čist, he, he, he...


mislim da je Frojd izjavio, prafraziram: da nema coveka koji nije neurotican jer je to danak koji placamo ziveci u savremenom drustvu. neuroze i perverzije nisu isto.


Prostitucija je ljudska neminovnost


zasto je prostitucija ljudska neminovnost?
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:46 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Zoja444
... zasto je prostitucija ljudska neminovnost?


Da li se postavljanje ovog pitanja može shvatiti i tako da prostitucija nije društvena neophodnost?

Ozbiljna je to tema.

Knjige su pisane o tome, a pritom se često navodi ona misao Svetog Avgustina: "Zabranite prostitutke... i stvorićete haos u društvu zbog nezadovoljene požude" (De Ord.2.12). A to nije bilo tako samo u njegovom vremenu, to je tako i danas i uvek će biti.

Zagovarati društvo u kome nema prostitutki (i, što je podjednako važno, onih koji idu prostitutkama) je idealističko per se, što znači - nerealno. Kao što je neralno verovati da je prostitucija proizvod siromaštva, te da bogate žene ne bivaju prostitutke?!

Ljudi su krhka bića.

Kriviti žene što se odaju prostituciji je jedna od težih uvreda koje se nanose ljudskom biću. Jer, verovanje da prostitucija degradira ženu ne sme da postoji samo za sebe, ona istovremeno degradira i muškarce koji traže usluge prostitutki, a takvih je tako mnogo. I još nešto: kažu da ima i mnogo čestitih muškaraca koji idu prostitutkama (moj drugar Dušan bi još dodao da barabe i ne traže usluge prostitutki, oni nisu voljni da plaćaju).

Bilo je pokušaja, u nekim društvima i u nekim vremenima, da se prostitucija državnim dekretima iskoreni, pa se nije uspelo.

A moja reakcija je prvobitno bila motivisana time što ne volim klasifikacije ljudskih aktivnosti na časne i nečasne. Naime, bilo bi naivno verovati da su samo prostitucija i špijunaža nečasne aktivnosti, a da je sve drugo OK. Nije.

Nema savršenog društva.

docsumann docsumann 13:04 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

zasto je prostitucija ljudska neminovnost?


Valjda zato što je neminovna

Cijenim da je Vladimir mislio neminovnost u smislu u kojem su to i ratovi i kriminal.

Prije bih rekao da su to pojave koje su imanentne ljudskom društvu bar na sadašnjem stepenu njegovog razvoja.
Tako da bi adekvatnija riječ bila - realnost.

A realnosti se daju mjenjati, naročito društvene, pa sutra lako možemo imati nakakav totalitarizam u kome je konzumacija seksa obavezna tri puta dnevno.

Ne želim ni da zamišljam šta bi se sve tu od nas zahtjevalo



docsumann docsumann 13:05 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Nema savršenog društva.


kako za koga
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:26 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Docsumann
... neminovnost u smislu u kojem su to i ratovi i kriminal.

Upravo tako.
Ratovima i kriminalu dodao bih i mnoga druga zla.

Sa ovim se baš ne slažem:


... Prije bih rekao da su to pojave koje su imanentne ljudskom društvu bar na sadašnjem stepenu njegovog razvoja.


Zašto: bar na sadašnjem stepenu njegovog razvoja?

Živimo u trećem milenijumu. Pa ako je tako bilo do sada, zašto treba verovati da će u sledeća tri milenijuma biti drukčije?

Onda kada na zemljinoj kugli bude, recimo, tridesetak milijardi ljudi!

Pored toga u poslednjem milenijume nije primećen napredak u nekom moralnom pogledu, koji je nezaustavljiv?

Ne želim biti pesimista glede svetske sudbine, ali mi se čini da su u pravu oni što govore: što se svet više menja to više ostaje - isti.

Sauve qui peut (let him save himself who can).
Nek se spasava ko može!

docsumann docsumann 15:11 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Sa ovim se baš ne slažem:


... Prije bih rekao da su to pojave koje su imanentne ljudskom društvu bar na sadašnjem stepenu njegovog razvoja.


Zašto: bar na sadašnjem stepenu njegovog razvoja?

Živimo u trećem milenijumu. Pa ako je tako bilo do sada, zašto treba verovati da će u sledeća tri milenijuma biti drukčije?


Hm, pa koliko daleku budućnost možeš jasno da zamisliš? Onu od 50? 100? 500? godina udaljenu od danas.
Ako odbacimo na stranu katstrofička scenarija, bilo ona prouzrokovana ljudskom rukom, bilo višom silom, ostaje nam da projeciramo tokove razvoja ljudskog društva kojeg danas poznajemo, sa svim njegovim "sukobima civilizacija", socijalnim i kulturnim kontrastima, itd. itd ...

Jesmo li ovakvu neku sličnu diskusiju imali i na tvom blogu o jeziku ?
Sjajno ...

Dakle, za 50 godina unaprijed možemo kolk'o-tolk'o da dokučimo obrise budućnosti, što u tehnološkom, što u ekonomskom i geo-pilitičkom aspektu.

Na 100 godina slika postaje prilično šumovita ... Na 500 imamo samo šum ... Idući dalje čak i taj šum prelazi u nama (golim uhom) neuhvatljive frekvencije.

Kroz istoriju koja nam je manje-više poznata, bar u onim glavnim crtama, već više puta se dešavalo da neke društvene pojave, pravila, norme, koje su bile neupitne u svoje vrijeme postanu sasvim prevaziđene i odbačene na đubrište istorije.
Pa tako više nemamo robovlasništvo kao legalnog društvenog uređenja u nijednoj zemlji. Naslijedna vlast je davno odbačen koncept u gotovo svim zemljama, sem možda par egzotičnih monarhija i S.Koreji.
Žene su dobile pravo glasa u svim zemljama koje se u političkom uređenju oslanjaju na zapadnu demokratiju.

Neću sad da spekulišem kakav bi prevrat u globalnoj ekonomiji izazvalo ovladavanje kontrolisanim termonuklearnim reakcijama, ili da zamišljam efekte nove tehnološke revolucije, transhumanističkih proboja ...
Ne vidim zašto je onda nezamisliva budućnost u kojoj su prostitucija, pa da dodamo i korupcija, ratovi, kriminal samo ružne uspomene na varvarske dane čovječanstva.

Kao što sam već (ne)jednom spomenuo ovdje na blogu, volim da gajim utopističko viđenje budućnosti. To ništa ne košta, a i sadšnjost se lakše podnese

ps.samo da pojasnim da ne mislim da je svaki oblik prostitucije nemoralan, odnosno ponižavajući za onog ko pruža takve usluge.

zoja444 zoja444 16:19 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

ps.samo da pojasnim da ne mislim da je svaki oblik prostitucije nemoralan, odnosno ponižavajući za onog ko pruža takve usluge.


u kom smislu je to - nemoralno?
u smislu da davalac sex usluga manipulise svojim telom ili odredjenim radnjama zarad neke materijalne ili nematerijalne koristi, ili u smislu krsenja odredjenih drustvenih normi, tj. vrednosti? sta je sa prostituisanjem u braku, odn. stupanjem u brak zarad nekih materijalnih koristi? kako se to vrednosno moze okarakterisati? sa jedne strane je pozuda, a sa druge - pohlepa... uprosceno receno.

ako se na stranu stave drustveni eticki stavovi, mislim da je prostituisanje porazavajuce na samodostojanstvo, osecanja samoljubavi i samopostovanja. to je "zacarani krug" u kome se zene vrte, a to se generalno odnosi onda i na drustveni polozaj zena u ovom istorijskom trenutku.


docsumann docsumann 16:42 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

ako se na stranu stave drustveni eticki stavovi, mislim da je prostituisanje porazavajuce na samodostojanstvo, osecanja samoljubavi i samopostovanja. to je "zacarani krug" u kome se zene vrte, a to se generalno odnosi onda i na drustveni polozaj zena u ovom istorijskom trenutku.


ne bave se samo žene prostitucijom

zoja444 zoja444 16:45 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

ne bave se samo žene prostitucijom


tacno, ali muska prostitucija nije toliko rasprostranjena kao zenska.
docsumann docsumann 16:51 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Svako je slobodan da raspolaže svojim tjelom kako god želi, te ako nema elemenata prisile, ekonomske nužde ( težak materijalni položaj, zavisnost od opijata ...), kao i ako ta osoba to radi pri čistoj svijesti i zdravom razumu, onda u takvom činu prostitucije ne vidim ništa problematično.

edit : naravno, budućnost u kojoj ne bi postojao novac, bi i ovakvu prostituciju učinila sasvim besmislenom.

edit 2 : a sasvim je moguća i budućnost u kojoj neće postojati seks kao takav (ovakav)
zoja444 zoja444 17:06 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

edit : naravno, budućnost u kojoj ne bi postojao novac, bi i ovakvu prostituciju učinila sasvim besmislenom.


a to ce se desiti - nikada.


docsumann docsumann 17:21 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

zoja444
edit : naravno, budućnost u kojoj ne bi postojao novac, bi i ovakvu prostituciju učinila sasvim besmislenom.a to ce se desiti - nikada.


hmmm, a za 50000 godina, jesi li sigurna da će ga i dalje biti, pod pretpostavkom da uošte bude i ljudi ?
zoja444 zoja444 17:36 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

hmmm, a za 50000 godina, jesi li sigurna da će ga i dalje biti, pod pretpostavkom da uošte bude i ljudi


i to sto kazes.
milisav68 milisav68 17:58 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

docsumann
zoja444
edit : naravno, budućnost u kojoj ne bi postojao novac, bi i ovakvu prostituciju učinila sasvim besmislenom.a to ce se desiti - nikada.


hmmm, a za 50000 godina, jesi li sigurna da će ga i dalje biti, pod pretpostavkom da uošte bude i ljudi ?

Heh, 50 000 godina.

Ružni Edi čita neke novine:
-Naučnici su utvrdili da će sunce da se "ugasi" za 100 000 godina.
Hogar Strašni:
-Za koliko?
Edi:
-100 000
Hogar:
-Uh, a ja se uplašio da će za 1000.
docsumann docsumann 18:16 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Heh, 50 000 godina.


ma i 5000 je
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:03 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Evo mene posle kraćeg odsustvovanja.

docsumann
... ne bave se samo žene prostitucijom


Dobro si se setio ovog filma. S tim u vezi, da kažem dve stvari:

Prvo, do muške prostitucije je došlo mnogo, mnogo kasnije. Stoga, kada se govori o prostituciji, misli se na ženu i muškarca.

Drugo, u trejleru za film "Moj privatni Ajdaho" nedostaje jedna scena koja je meni, kada sam ga odavno gledao, bila veoma bitna. A to je kada se onaj manji dečko (pokojni River) razneži, pa se privuče uz svog muškijeg drugara (Kijanu) i pokuša da ga nežno poljubi, a Kijanu ga odgurne, pa mu kaže: "Ali, ja to radim samo za pare". Drugim rečima, dečaci su počeli da se podaju starijim muškarcima samo za pare, a ne iz osećanja. Međutim, dogadja se da i osobama koje se prostituišu "prorade" osećanja.

Eh, ovom dugom pričom o prostituciji (za koju sam već rekao da je vrlo kompleksna tema) ja kao domaćin idem previše u širinu. Moja inicijalna ideja je bila da kažem svoj stav da, generalno govoreći, ne smatram prostituciju kao nečasno zanimanje (kao ni špijunažu), što sam već više puta rekao.


Zoja444
... sta je sa prostituisanjem u braku, odn. stupanjem u brak zarad nekih materijalnih koristi? kako se to vrednosno moze okarakterisati? sa jedne strane je pozuda, a sa druge - pohlepa... uprosceno receno.


U poslednje vreme se sve više čuje da postoji prostituisanje u braku (valjda pod uticajem women's lib), a govori se i o silovanju u braku.
To ne bih mogao mnogo komentarisati, ali mogu reći ono što se zna: mnogi muškarci idu kod prostitutke da bi dobili ono što ne mogu dobiti od svoje supruge. Bilo zato što poštuju suprugu pa ne mogu od nje tražiti neke stvari koje se uobičajeno smatraju perverzijom, bilo zato što znaju da supruga ne voli "izmotavanje".

Ja sam već pominjao jedan stav Sv. Avgustina, ali moram da napomenem još i ovo što se njemu pripisuje: "Neprirodan seks je strašan ako se vrši sa kurvom, a još gori ako se vrši sa sopstvenom ženom. Ukoliko muškarac želi da koristi neki deo tela žene za nešto zašto on nije predviđen, sramotnije je za ženu što to dozvoljava nego da dozvoli da se to radi drugoj ženi" (De bon. conjug.11,12). A dalje, oko stavova Sv. Avgustina daju se ovakva tumačenja: Tako u Rimu tada nije bilo potrebe za domaćom kontracepcijom. Ukoliko bi čoveka spopala želja koja nije u funkciji pravljenja dece, jednostavno je trebalo da ode do kurve i oslobodi se sperme, ali in vas, pošto je coitus interruptus bio striktno zabranje. Tako je uloga kurve doprinosila 'prirodnoj' kontracepciji.

Da li da idem još malo dalje? Neka me Zoja pogrešno ne shvati, ali postoji još jedan fenomen u prostituciji, a to je fenomen ŽIGOLO. Kada se mladić prostituiše sa nešto starijom, finom damom, koja ima para, te ona plaća mladića, a ne mladić nju. I oboje su srećni i zadovoljni, he, he, he...

Ima filmova na tu temu.

A podsetiću i na stari dobri film Luisa Bunjuela "Lepotica dana", sa nekada poznatom glumicom Katrinom Denev:



A radi se, kao što se zna, o finoj dami koja ide da se prostituiše, iz čista mira, dok joj je muž na poslu. Ona pritom uzima pare, mada ona ima para, njoj do zarađivanja para nije stalo, već je nešto drugo u pitanju.

Belle de Jour is a 1967 French film directed by Luis Buñuel. The film stars Catherine Deneuve as a woman who decides to spend her days as a prostitute while her husband is at work.

The title is the French name of the daylily (literally: "daylight beauty", a flower that blooms only during the day, but also refers to a prostitute whose trade is conducted in daytime


Uh, mnogo zabrazdih u problem prostitucije, za koju važi ono što sam stavio na početku bloga za špijunažu:
et nunc et semper et in secula seculorum (I sad i uvek i na vekove vekova).

zoja444 zoja444 20:45 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

slazem se da je tema prostitucije kompleksna.

U poslednje vreme se sve više čuje da postoji prostituisanje u braku (valjda pod uticajem women's lib), a govori se i o silovanju u braku.
To ne bih mogao mnogo komentarisati, ali mogu reći ono što se zna: mnogi muškarci idu kod prostitutke da bi dobili ono što ne mogu dobiti od svoje supruge. Bilo zato što poštuju suprugu pa ne mogu od nje tražiti neke stvari koje se uobičajeno smatraju perverzijom, bilo zato što znaju da supruga ne voli "izmotavanje".

Ja sam već pominjao jedan stav Sv. Avgustina, ali moram da napomenem još i ovo što se njemu pripisuje: "Neprirodan seks je strašan ako se vrši sa kurvom, a još gori ako se vrši sa sopstvenom ženom. Ukoliko muškarac želi da koristi neki deo tela žene za nešto zašto on nije predviđen, sramotnije je za ženu što to dozvoljava nego da dozvoli da se to radi drugoj ženi" (De bon. conjug.11,12). A dalje, oko stavova Sv. Avgustina daju se ovakva tumačenja: Tako u Rimu tada nije bilo potrebe za domaćom kontracepcijom. Ukoliko bi čoveka spopala želja koja nije u funkciji pravljenja dece, jednostavno je trebalo da ode do kurve i oslobodi se sperme, ali in vas, pošto je coitus interruptus bio striktno zabranje. Tako je uloga kurve doprinosila 'prirodnoj' kontracepciji.


da i ja ne budem pogresno shvacena, ali ovaj stav mi deluje staromodno. muskarci imaju pravo na zudnju, a zene ne? sta je to neprirodan sex? sve ono sto nije u funkciji reprodukcije? sta je sa onim parovima koji ne zele da imaju decu? nihov sex je neprirodan?

ja bih, da se nesto pitam, uvela sex obrazovanje i vaspitanje u skole (bez prakticne nastave, naravno ) da deca usvoje savremenije stavove o seksualnosti.

Da li da idem još malo dalje? Neka me Zoja pogrešno ne shvati, ali postoji još jedan fenomen u prostituciji, a to je fenomen ŽIGOLO. Kada se mladić prostituiše sa nešto starijom, finom damom, koja ima para, te ona plaća mladića, a ne mladić nju. I oboje su srećni i zadovoljni, he, he, he...



postoji i jos jedan fenomen, a to je ocaranost mladjih muskaraca starijim, zrelim iskusnim damama, i to poprilicnog, iznenadjujuceg broja. steta sto zainteresovanost nije obostrana, popularizovana i sire drustveno rasprostranjena.
ovo nema veze sa prostitucijom ni sa spijuniranjem. asocijacija.

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:21 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Zoja444
... da i ja ne budem pogresno shvacena, ali ovaj stav mi deluje staromodno. muskarci imaju pravo na zudnju, a zene ne? sta je to neprirodan sex? sve ono sto nije u funkciji reprodukcije? sta je sa onim parovima koji ne zele da imaju decu? nihov sex je neprirodan?


Slažem se da je umnogome staromodno. Uostalom, samo vezivanje za vreme Sv. Avgustina vuče na antiku.

Premda, s druge strane, supruge Starih Rimljana umele su itekako da uživaju u seksu i da prave bahanalije.

Ali i danas, u zadimljenoj kafani, ima priča o tome kako muževi kod prostitutki nalaze ono što ne dobijaju od svojih žena. Verovatno i obrnuto: ima žena koje ne bivaju zadovoljene od svojih muževa, pa nađu načina da to nadomeste...

Ja sam se do sada uzdržavao da pomenem ono što stalno čujem u arapskom svetu. Tamo zagovaraju poligamiju /maksimalno četiri supruge/ govoreći da je to bolje nego da muž ima ljubavnice ili ide kod prostitutke.
Opet se žene ne pominju, jer niko ne pominje poliandriju...

Otišli smo predaleko, prostitucija je kompleksna, muško-ženski odnosi su kompleksni... Sve je kompleksno, zar ne?



zoja444 zoja444 21:35 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Otišli smo predaleko, prostitucija je kompleksna, muško-ženski odnosi su kompleksni... Sve je kompleksno, zar ne?


jeste.
mikele9 mikele9 21:42 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

Spomenici su, cesto, betonirana glupost i ne mogu se racunati u istorijsku istinu.

Ilustracija jedne od (mnogih) gluposti, spomenik B. Klintonu u Prištini.



kick68 kick68 21:49 18.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

slazem se da je tema prostitucije kompleksna.

Ja bih rekla da je problem prostitucije kompleksan. Slazem se da svako ima pravo da radi sa sobom ono sto hoce, naravno, ako to ne ugrozava drugoga.

Kao prvo, u svu tu pricu oko prostitucije uvek su upetljane kriminalne aktivnosti - droga, nasilnicko ponasanje, trgovina ljudima...

Kao drugo, izbor tog zanimanja najcesce nije ni slobodan, ni zreo, niti promisljen, jer se sa tim "poslom" pocinje veoma rano, u maloletnom dobu, a najgore u svemu tome je sto statistike pokazuju da je 80% osoba koje se prostituisu bilo seksualno zlostavljano u detinjstvu ili pubertetu. E, onda je tu rec o traumatizovanim osobama koje ne bi trebalo dalje zloupotrebljavati. Iako se usluga plati, treba imati na umu da davaocu usluga obicno odlazi samo minimalni deo te sume.

Kao trece, ja tu Bunjuela ne bih mesala, jer je radnja filma "Lepotica dana" fikcija, a sam autor nije bio toliko opsednut prostitucijom koliko zenskom seksualnoscu koju analizira i u Tristani i u Sobarici i u Mracnom predmetu zelja.

Jednostavno, ne mesajmo onu cuvenu Rambovu izjavu: Ne radi kurva ono zbog para, nego zato sto voli muza da vara, sa zaista ozbiljnim problemom. Kada je u Svedskoj prostitutkama ponudjen program rehabilitacije i ponovne integracije u drustvo, dve trecine ih je prihvatilo tu sansu i izvuklo se. Ogromna vecina prostitutki, dakle, ne voli svoj posao i menjala bi ga da moze.

To ne bih mogao mnogo komentarisati, ali mogu reći ono što se zna: mnogi muškarci idu kod prostitutke da bi dobili ono što ne mogu dobiti od svoje supruge. Bilo zato što poštuju suprugu pa ne mogu od nje tražiti neke stvari koje se uobičajeno smatraju perverzijom, bilo zato što znaju da supruga ne voli "izmotavanje".


Izbor bracnog druga se, bar koliko je meni poznato, vrsi na osnovu kompatibilnosti, seksualne, pa tako i svake druge. Tvoja izjava vazi za neka davna, davna, vremena kada su se brakovi sklapali na cudan nacin, a supruznici nisu imali vremena da se poblize upoznaju pre braka. Svakom bih savetovala da ne stupa u brak ukoliko prethodno dobro ne upozna partnera /partnerku i njene/ njegove misli, zelje i navike. Prihvatanje istih je znak najdubljeg postovanja. A ako je bas stani - pani, ako je muz dasa, moze i svalerku da nadje (ne preporucujem, samo primecujem), ne mora da placa ljudsku bedu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:03 19.09.2011

Re: Ne budimo previše puritanci

slazem se da je tema prostitucije kompleksna.

kick68
...Ja bih rekla da je problem prostitucije kompleksan. Slazem se da svako ima pravo da radi sa sobom ono sto hoce, naravno, ako to ne ugrozava drugoga.

Kao prvo, u svu tu pricu oko prostitucije uvek su upetljane kriminalne aktivnosti - droga, nasilnicko ponasanje, trgovina ljudima...


Uf, uf, ovo ode suviše u širinu.
Slažem se ja sa većinom ovoga što ti iznosiš.

Moje polazište je, ponavljam, bilo da se prostitucija smatra najstarijim zanatom na svetu, kao i da ima mišljenja da je to nečasan zanat. Te da tu stoji kopča sa špijunažom.

O prostituciji se može mnogo pričati, uopšteno i pojedinačno, što nije bila moja namera, pogotovu što, neka mi se oprosti što to iznosim, ja lično nisam “a whore-fucker”, odnosno "I am not the sort of man who goes to prostitutes".

Teorijski gledano, bolje bi bilo, naravno, da prostitucija ne postoji. Ali, svako nasilno iskorenjivanje prostitucije pokazuje se - neuspešnim. Ljudi su čudni, zar ne?

Sa ocenama da tamo gde ima prostitucije biva i kriminala, te da su prostitutke često osobe koje su u mladosti bivale zloupotrebljavane - se slažem. (Ali se ne sme zanemariti preostalih dvadesetak posto - ako je to tačno - onih prostitutki koje iz čista mira bivaju to što jesu).

Kao trece, ja tu Bunjuela ne bih mesala, jer je radnja filma "Lepotica dana" fikcija,


Ja sam pomenuo Bunjuelov film, koji ja nisam ni gledao, zato što se u slobodnim diskusijama o prostituciji on često navodi, kako ja shvatam, kao primer da postoje i žene koje se prostituišu "od sile", a ne zato što ih je muka naterala da na taj način zaradjuju za život, kako je uvreženo uobičajeno mišljenje o prostitutkama-mučenicama. (Jednom sam na TV video jedan novi francuski film o prostitutki koja "sa voljom i ljubavlju" radi svoj posao; valjda je trebalo da film ukaže da ima i takvih prostitutki, ali film nisam dogledao do kraja, a nisam video ni početak, pa mu ne znam ime).

Tvoja izjava vazi za neka davna, davna, vremena kada su se brakovi sklapali na cudan nacin, a supruznici nisu imali vremena da se poblize upoznaju pre braka


Pa o prostituciji se govori kao o najstarijem zanatu, dakle zanatu koji traje vekovima i milenijumima, pa je teško ne govoriti o starim vremenima, jer ta stara vremena su doprinela da se prostitucija učvrsti i opstane, do danas.

Slažem se, naravno, da se danas "supružnici upoznavaju pre ulaska u brak", ali to je širenje teme.
Kod prostitutke ide svakakav svet, uključujući i one muževe koje su žene odbile kada su oni hteli da se seksaju, izgovarajući se "da ih boli glava, te da nisu za seksanje". Svi znaju za taj izgovor žena "da ih boli glava", pa je to već dobilo pežorativno značenje. Verovatno zato je, ovo pričam napamet, došlo do pojava da neki muževi primoravaju žene ne seksanje, što su onda feministkinje i druge fine osobe okarakterisale kao "silovanje" (daleko bilo, pu, pu, pu!), te dale znak za uzbunu.

Da ovde ipak kažem da nije daleko od istine da neki muškarci idu kod prostitutki da bi dobili nešto što ne dobijaju od svojih žena, a to prelazi u zadovoljavanje neuobičajenih perverzija, koje suprugama (ipak) ne odgovara. (U knjigama markiza De Sada ima mnogo takvih stvari, od analnog seksa izmedju muškarca i žene do vezivanja za krevet, mlaćenja bičevima do krvarenja itd).

Svakom bih savetovala da ne stupa u brak ukoliko prethodno dobro ne upozna partnera /partnerku i njene/ njegove misli, zelje i navike.


Ma ovo je OK, valjda mladi supružnici i ne idu prostitutkama, već stariji ljudi, te oni koji još nisu oženjeni.

Toliko o tome. Ponavljam ponovo da je moj inicijalni pristup bio "da to nije nečasno zanimanje", ali mi namera nije bila da branim prostituciju već - špijunažu. A da ima mnogo rdjavog i u prostituciji i u špijunaži - ima. Ali ih ne treba a prirori odbacivati kao nečasna zanimanja, jer postoje već milenijumima.

Na kraju, normalno je da muškarci, teorijski gledano, imaju drukčiji pristup fenomenu prostitucije od žena, pošto su u najvećem postotku žene prostitutke a ne muškarci. Premda kažu da u danas, u velikim gradovima, ima muškaraca koji pružaju usluge damama, za pare; kupleraji sa muškim prostitutkama, he, he, he... ).

Neću više o prostituciji.



jinks jinks 08:10 17.09.2011

Koliko

obaveštajne i kontraobaveštajne službe kroz vekove i milenijume operišu samo sa tajnama i tajnim informacijama, a koliko sa analizama stanja koje same po sebi ne zavise samo od nečega što mora obavezno da bude tajno već i od visprenosti i analitičnosti onoga samoga ko je analizu sročio.

Kada je neko ko ima uvida u svet o kome govorite pitan koliko stvarnost, odnosno realnost, u kome živi neko društvo ili država čine u suštini tajne koje nisu dostupne široj javnosti (koliko god ona demokratična bila) - odgovor je bio "više od 80%".


p.s.

Obaveštajne službe nemaju samo države. Jedan od najbogatijih finansijskih magnata Evrope, porodica Fuger, pored toga što je bila poznata po tome da je držala finansije mnogih država i da je birala i smenjivala careve (Habsburge preferably), bila je poznata i po tome što je po celoj Evropi imala obaveštajnu službu na kojoj bi mogle da joj pozavide mnoge države, koju je koristila pre svega u poslovne svrhe.

Takođe, i neke verske organizacije koje prevazilaze međunarodne okvire mogu se podičiti arhivama i mrežom obaveštajnih izvora (obično lokalnih saslužitelja) neslućenih razmera.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:19 17.09.2011

Re: Koliko

Jinks
... obaveštajne i kontraobaveštajne službe kroz vekove i milenijume operišu samo sa tajnama i tajnim informacijama, a koliko sa analizama stanja koje same po sebi ne zavise samo od nečega što mora obavezno da bude tajno već i od visprenosti i analitičnosti onoga samoga ko je analizu sročio.

Slažem se.

Obaveštajne službe nemaju samo države.


Ima i velikih kompanija koje imaju svojevrsne špijune, radi dobijanja informacija od konkurentskih firmi.
eli.lacrosse eli.lacrosse 08:36 17.09.2011

Re: Koliko

Jedan od najbogatijih finansijskih magnata Evrope, porodica Fuger, pored toga što je bila poznata po tome da je držala finansije mnogih država i da je birala i smenjivala careve (Habsburge preferably), bila je poznata i po tome što je po celoj Evropi imala obaveštajnu službu na kojoj bi mogle da joj pozavide mnoge države, koju je koristila pre svega u poslovne svrhe.


Jakob Fuger zvani Bogati, kada već pominjemo tu porodicu, a i umetnost se provlači kao tema – bio je čest Direrov "poslodavac".


(Albreht Direr: Portret Jakoba Fugera, 1518-20)
jinks jinks 08:55 17.09.2011

Re: Koliko

Inače Jakobu Fugeru je porodica inicijalno bila namenila ulogu sveštenika.

Tokom Jakobovog školovanja glava porodice, otac, umire, i Jakov se na poziv dva starija brata vraća kući kako bi im pomogao oko viška posla koji se pojavio nakon odlaska jednog od članova porodice.

I tada počinje jedna od tihih revolucija u istoriji Evrope. Fugeri šalju Jakova u Veneciju na školovanje u umetnosti zarađivanja profita od profita ... odnosno stvaranja profita na finansijskom tržištu nivca i hartija od vrednosti. Tako su Fugeri od manje više zelenaša postali kamen temeljac evropskog finansijskog tržišta (posle su se sa finansija diversifikovali na mnogo toga, između ostalog i na čuvene livnice bakra i srebra u Nemačkoj).

p.s.

Izvor priče je emisija na Histori kanalu o ljudima (njih nekoliko, odnosno troje) čije su ideje sticajem okolnosti postale temeljni kameni savremenog evropskog kapitalizma (druga dvojica su neki belgijanac koji je došao na ideju da otvori merkantilnu berzu u Brižu kao alternativu vašarima za trgovinu koji su se održavali nekoliko puta godišnje, dok je drugi neki Lionac koji je došao na ideju da napravi prvobitnu proizvodnu traku u tkačnicama svile, u pokušaju da preuzme italijanski primat u proizvodnji te u to vreme veoma tražene robe širom Evrope).
eli.lacrosse eli.lacrosse 09:08 17.09.2011

Re: Koliko

Izvor priče je emisija na Histori kanalu o ljudima

Gledao. Čini mise da se zove "We, Europeans". Meni je super detalj da je Jakob Fuger napravio ogromnu kuću za siromašne u Augsburgu, i da oni koji žive u toj kući imaju obavezu da se mole za spas njegove duše. I da sve to radi i danas (i kuća i svakodnevne molitve). Mislim da se svega ovoga dobro sećam, upravo iz te emisije, ali je moguće i da sam u nekom detalju pogrešio.
jinks jinks 09:13 17.09.2011

Re: Koliko

Interesantno kako se na svim (mnogim) slikama, bilo portretima bilo drugim, iz tog vremena primećuje i izdvaja njegovo karakteristično, da ne kažem specifično, lice iz različitih perioda života ... i kako svi potomci neverovatno liče na njega.

Nešto slično postoji i kod Rokfelerovih. Kada pogledate fotografiju prvog Rokfelera i svih ostalih koji su posle njega došli ... bilo da je muško bilo da je žensko u pitanju, svi su isti. Kao da je neko uzeo izduženu, osušenu modlicu sa upalim očima i štancovao je više desetina puta.
jinks jinks 09:40 17.09.2011

Re: Koliko

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:46 17.09.2011

Albrecht Dürer

eli.lacrosse
... bio je čest Direrov "poslodavac".


Voleo bih, eli.lacrosse, da napišeš, ako te ne mrzi i ako budeš bio voljan, blog o Direru!

Siguran sam da bi ga mnogi rado čitali.

milisav68 milisav68 19:04 17.09.2011

Re: Albrecht Dürer

Evo još jedne "ekipe".

Crveni orkestar
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:36 17.09.2011

Re: Albrecht Dürer

milisav68
... Evo još jedne "ekipe".
Crveni orkestar


Dobro si se setio!

Hvala za link. Pominje se i Rihard Zorge (Richard Sorge), po oceni mnogih jedan od najvećih obaveštajaca prošlog veka.

(U njegovoj grupi bio je i Branko Vukelić, čiji je sin Hiroshi Yamasaki Vukelić dugo bio profesor japanskog jezika na Beogradskom filološkom fakultetu, i prevodio Andrića, Vuka, Njegoša i druge na japanski jezik).

A ova poštanska marka


me ujedno podseti na ranije postojanje - DDR.

Eto primera kako neke istorijske turbulencije mogu, na kraju krajeva, da se dobro završe po nekoga koji je najviše ratova izazivao u Evropi!


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana